Sola Scriptura
4
Sola Scriptura
U prethodnom poglavlju smo razmišljali o mjestu predaje u rimokatoličkoj teologiji. Predaja i Sveto pismo smatraju se jednakovrijednim izvorima posebne objave i zajedno sa crkvenim učiteljstvom predstavljaju vrhovni autoritet za vjeru i praksu u rimokatoličkoj crkvi.
Mi ne prihvaćamo da je predaja izvor posebne Božije objave niti da se smije izjednačiti sa Svetim pismom po bilo kojem pitanju. Zato kažemo da je samo Biblija (samo Pismo, sola Scriptura), koja je završena i sastoji se od 66 knjiga jedini izvor posebne objave i vrhovni autoritet za vjeru i praksu, ili da je Biblija jedini izvor i pravilo svog kršćanskog znanja (Heinrich Heppe), ili da Biblija sadrži sve informacije koje su potrebne i neophodne za spasenje i život ugodan Bogu i to na taj način da one mogu biti dovoljno jasne prosječnom vjerniku (W. Robert Godfrey).
Ovdje imamo šest ključnih riječi: objava, završenost, autoritet, neophodnost, dovoljnost, jasnoća. Biblija je Božija jedina posebna objava (objava mimo opće Božije objave u prirodi) koja je završena, ona je vrhovni autoritet za vjeru i praksu, sadrži dovoljno informacija neophodnih za spasenje i život u potpunosti ugodan Bogu i u suštini je jasna i prosječnom vjerniku.
Vrlo je važno objasniti i pravilno razumjeti princip sola Scriptura. Šta to jeste i šta nije. Obratite pozornost, jer ako ne razumijemo ovo učenje nalazimo se na veoma klizavom terenu i teško da ćemo ostalo moći dobro razumjeti. Ako razumijemo ovo učenje, pred nama se otvaraju vrata mudrosti i spoznaje.
1. Sola Scriptura nije ...
Kada kažemo sola Scriptura ili samo Pismo, ne mislimo da je Biblija jedini izvor posebne objave negirajući da je Bog u prošlosti davao posebnu objavu na razne načine. Ne negiramo da je Bog u prošlosti govorio mnoge riječi koje nisu zapisane u Pismu. Ne negiramo potrebu i ulogu Duha Svetog u životu novozavjetnog vjernika, niti ulogu pastira i učitelja u crkvi. Ono što negiramo je da postoji bilo kakva pisana Božija riječ koja nije sadržana u Bibliji. Npr. neka knjiga ili izreke koje su nadahnuta Božija riječ, ali nisu dio Biblije. Negiramo i to da postoji bilo kakva riječ, zapisana ili ne zapisana, koju možemo izjednačiti s Biblijom. Biblilja je jedina zapisana Božija riječ pomoću koje sve mjerimo i ispitujemo.
Princip sola Scriptura ne znači da osim Božije riječi ne priznajemo nikakav drugi autoritet. Sama Biblija govori o raznim vrstama i nivoima autoriteta. Govori o autoritetu roditelja, muževa, vlasti, starješina i sl. Međutim, autoritet Biblije je iznad svakog drugog autoriteta zato što je ona Božija riječ a Bog je iznad svega. Nikakav autoritet ne može oduzimati ili dodavati onome što piše u Bibliji, niti naučavati i zapovijedati suprotno Bibliji. Ljudi mogu naučavati i zapovijedati suprotno Bibliji, ali ih ne smijemo slušati. Bilo koja crkva može naučavati i izmišljati doktrine, ali to ne smijemo vjerovati niti držati, jer je Božija riječ naš vrhovni autoritet.
Kada kažemo sola Scriptura, ne mislimo da je Biblija toliko jasna da svi mogu razumjeti sve što u njoj piše. Ono što tvrdimo je da je Biblija dovoljno jasna tako da svaki vjernik može razumjeti njenu centralnu poruku i napredovati u razumijevanju.
2. Sola Scriptura je...
Prvo, izraz sola Scriptura označava da je Biblija jedini izvor posebne objave odnosno da je jedino Biblija Božija riječ. Ne Biblija i predaja, ne Biblija i proročanstva nekog proroka ili proročice, ne Biblija i učenje bio koje crkve, nego samo Biblija.
Drugo, sola Scriptura znači da je Biblija vrhovni autoritet jer je Božija riječ.
Treće, sola Scriptura znači da je Biblija dovoljna. Ovo je suštinski važno. Kada kažemo da je Biblija dovoljna tvrdimo da se sve informacije koje su potrebne da bi neko bio spašen nalaze u Bibliji. Ne samo to, nego sve što trebamo znati da bismo živjeli u potpunosti Bogu ugodan život nalazi se u Bibliji. Nije nam potrebna predaja, nisu nam potrebni novi proroci i proročice, Biblija je dovoljna.
Četvrto, Biblija je dovoljno jasna. Neki (rimokatolici) će priznati da je Biblija dovoljna u određenom smislu, ali ne da je dovoljno jasna. Tvrde da je za razumijevanje Biblije neophodna predaja i crkveno učiteljstvo. Tako ustvari slijedi da Biblija nije dovoljna. Mi vjerujemo da je dovoljna i dovoljno jasna.
Trebali bismo se potruditi da zapamtimo šta znači izraz sola Scriptura. Najlakše ćemo to zapamtiti ako zapamtimo ovu kratku rečenicu: izraz sola Scriptura označava da je samo Biblija Božija riječ.
E sad, ako je samo Biblija Božija riječ, onda je ona najveći autoritet. Mora sadržavati sve što je potrebno za spasenje i pobožan život. Mora biti jasna inače sve prije rečeno nema nikakvog smisla.
3. Dokazi za ispravnost principa
Rimokatolici uče da je i predaja Božija riječ, i zato ne mogu prihvatiti princip sola Scriptura. Štoviše, naučavaju da taj princip nije ispravan i da Biblija uopće ne uči takvo što. Pokazat ću da Biblija itekako uči princip sola Scriptura.
Dokazi da je Biblija vrhovni autoritet
Time, braćo, smjerah na sebe i Apolona radi vas: da na nama naučite onu "Ne preko onoga što je pisano" te se ne nadimate jednim protiv drugoga. (1 Kor 4:6)
Riječi pisano je odnose se na ono što je pisano u Bibliji. Iz teksta je jasno da je ono što je pisano, tj. Biblija, vrhovni autoritet. Sjetimo se kako se Isus u kušnji branio protiv Sotone. Citirao je Bibliju započinjući frazom pisano je. Zašto je to važno? Zato što je Biblija vrhovni autoritet. Apostoli ispravnost svog naučavanja u poslanicama potvrđuju citiranjem onoga što stoji pisano. Vjernici u Bereji su propovijedanje apostola Pavla provjeravali u Bibliji. Zašto? Zato što je pisana Božija riječ Biblija vrhovni autoritet za vjeru i praksu.
Gdje to piše? Vidjeli smo u samoj Bibliji. Međutim, to je samo dio značenja izraza sola Scriptura. Moramo još pokazati i dokazati da sama Biblija uči da je dovoljno jasna i da je dovoljna. Ako to uspijem pokazati i dokazati, onda sam uspio pokazati i dokazati da sama Biblija naučava princip samo Pismo.
Dokazi da je Biblija jasna
Pogledajmo nekoliko tekstova koji govore o jasnoći Biblije. Uvodne riječi iz knjige Izreka govore o jasnoći Biblije:
Mudre izreke Salomona, sina Davidova, kralja izraelskog: da se spozna mudrost i pouka, da se shvate razumne riječi; da se primi umna pouka, pravda i pravica i nepristranost; da se dade pamet neiskusnima, mladiću znanje i umijeće; kad mudar čuje, da umnoži znanje, a razuman steče mudrije misli; (Izr 1:1-5).
Vidimo da su Božije riječi namijenjene da mladima i neiskusnima, jednako kao i mudrima i iskusnima, daju pamet, znanje i mudrost. Nije potrebno steći posebnu pamet i mudrost pa tek onda pristupiti Božijoj riječi i pokušati je razumjeti. Pristupamo joj direktno i iz nje primamo mudrost i znanje. Zar nije očigledno da ovaj tekst uči doktrinu o jasnoći Biblije? U Psalmu 19, David je napisao:
Savršen je Zakon Jahvin – dušu krijepi; pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino – neuka uči; (Ps 19:8)
Božija riječ uči neuke i neuki je mogu i trebaju čitati i razumjeti. Kada je Mojsije Izraelcima prenosio Božije riječi, rekao im je:
Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce. Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad liježeš i kad ustaješ. (Pnz 6:6-7)
Tekst kaže da riječi Božije trebaju i mogu razumjeti i djeca, a ne samo odrasli. Roditelji trebaju poučavati djecu Božijoj riječi, a ne ovlašteno crkveno učiteljstvo. To nesumnjivo znači da su roditelji itekako kadri razumjeti Božiju riječ i da mogu biti itekako kvalificirani da poučavaju svoju djecu. Mnoštvo je ovakvih primjera u Starom zavjetu. Pogledajmo primjer iz Novog zavjeta:
Na početku mnogih poslanica čitamo riječi tipa Crkvi Božijoj u tom i tom gradu ili svetima u što nam pokazuje da je Božija riječ upućena običnim vjernicima, a ne nekim posebno obrazovanim teolozima ili svećenicima. Ako je poslanica bila upućena svim članovima crkve, jasno je da su je svi članovi mogli i razumjeti. Pavao se u nekim poslanicama obraća direktno djeci.
Kada govorim o jasnoći Biblije ne mislim da je nakon prvog čitanja sve jasno, niti da nam je sve jasno nakon deset godina čitanja, ili da nema odlomaka koje je teže razumjeti. Ono što želim reći je da nam dovoljno toga može biti jasno, a kako napredujemo u zrelosti i poznavanju Boga, bit će nam jasno sve više i više.
Ponovo napominjem i to da doktrina o jasnoći Biblije ne negira potrebu djelovanja i prosvjetljenja od strane Duha Svetog. Prosvjetljenje od Duha je neophodno za razumijevanje Biblije.
Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati. (1 Kor 2:14)
Doktrina o jasnoći Biblije ne negira potrebu pastira i učitelja u crkvi. Pismo jasno kaže:
On i "dade" jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi. (Ef 4:11-14)
Bog je dao pastire i učitelje da nam pomognu u razumijevanju Biblije i napredovanju u spoznaji Boga, ali oni nisu vrhovni autoritet (u onom smislu u kojem to uči rimokatolička teologija). Svaki vjernik može i treba provjeravati istinitost onoga što propovjednik naučava. Kada je apostol Pavao propovijedao u Bereji, Židovi su spremno prihvatili Riječ, ali su ipak provjeravali u Bibliji da li je to tako (Dj 17:11).
Uviđamo li koliko je važna doktrina o jasnoći Biblije? Ne trebamo se bojati čitati Bibliju misleći da je ne možemo razumjeti. Ako smo istinski vjernici, onda je možemo i trebamo razumjeti, možemo je i trebamo poslušati. Ukoliko još živimo u grijehu i pobuni protiv Boga te se Biblija čini kao zapečaćena knjiga, onda se trebamo poniziti i pokajati pred Bogom i on će nam otvoriti oči da možemo čitati i razumjeti ono što čitamo.
Dokazi da je Biblija dovoljna
Sljedeće što ću pokazati i dokazati je da sama Biblija uči da je dovoljna, tj da sadrži sve neophodne informacije kako za spasenje, tako i za svet, ispunjen, pobjedonosan i Bogu ugodan život. Mnogi koji se nazivaju kršćanima će reći da nije tako. Svaki istinski treba reći DA! Pogledajmo par tekstova.
Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koje pravednošću Boga našega i Spasitelja Isusa Krista zapade ista dragocjena vjera kao i nas. Punina vam milosti i mira po spoznaji Boga i Isusa, Gospodina našega! Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom svojom i krepošću, božanska nas je snaga njegova obdarila svime za život i pobožnost. (2 Pt 1:1-3).
Pitanje je da li je vjernicima kojima se Petar obraća u prvom stoljeću nedostajalo išta što je potrebno za život i pobožnost? Definitivan odgovor je – NE. Po spoznaji Krista, Bog ih je obdario svime što je potrebno za život i pobožnost. Da Petar ovdje između ostalog misli i na Bibliju potvrđuju stihovi od 19-21. Pavao je Timoteju pisao sljedeće:
Ti, naprotiv, ostani u onome u čemu si poučen i čemu si vjeru dao, svjestan od koga si sve poučen i da od malena poznaješ Sveta pisma koja su vrsna učiniti te mudrim tebi na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu Isusu. Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban. (2 Tim 3:14-17)
Pavao ovdje naučava da je Pismo dovoljno za dvije stvari: da nas pouči o spasenju koje je po vjeri u Krista, i da nas u potpunosti opremi za kršćanski život i službu. Da li nešto nedostaje? Ne! Imamo savršenu Božiju riječ koja je u potpunosti i jednako nadahnuta, koja je razumljiva i koja je dovoljna.
Pogledajmo još jednom tekst. Kaže da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban. Riječ vrstan Šarić prevodi sa savršen (grč. artios). To znači da čovjek Božiji, tj. vjernik može biti u potpunosti opremljen i osposobljen za život i službu samo kroz pisanu Riječ Božiju. Nije mu potrebna predaja. Nisu mu potrebne nove objave i proročanstva.
Ovdje pada u vodu sva rimokatolička teologija i teologija mnogih sekti i kultova. Ako je Biblija dovoljna, a vidjeli smo da jeste, onda je rimokatolička teologija pogrešna. Jasno je da rimokatolička crkva neće priznati ono što je očito, tj. da je Biblija dovoljna, nego ustrajava na svojim tvrdnjama da nije.
Pred kraj svog evanđelja apostol Ivan piše ove riječi:
Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu. (Iv 20:30-31)
Ne trebamo biti veliki mudraci da shvatimo što Ivan ovdje govori. On kaže da čitajući samo njegovo Evanđelje možemo imati sasvim dovoljno informacija koje su nam potrebne da bismo povjerovali u Krista i tako primili spasenje, odnosno život vječni. Ne samo da je čitava Biblija dovoljna da nas savršeno i vjerno pouči putu spasenja nego je čak i samo Ivanovo Evanđelje dovoljno da nas pouči putu spasenja. Koji je uslov za spasenje koji Ivan navodi? Vjera u Isusa Krista Sina Božijeg. Nikakvi drugi dodaci iz bilo koje crkve.
Zaključak
Vidjeli smo šta znači izraz sola Scriptura.
Sola Scriptura znači da je Biblija jedina i nepogrešiva Božija riječ koja je dovoljno jasna i dovoljna da bismo iz nje naučili sve što je potrebno za spasenje i život u potpunosti ugodan Bogu.
Mislim da sam ovdje detaljno i jasno pokazao da je to učenje same Biblije, a ne neka ljudska ideja i izmišljotina. Na Božijem sudu ljudi će biti suđeni na temelju Božijeg zakona koji je zapisan u Božijoj knjizi Bibliji, a ne na temelju izmišljenih ljudskih i crkvenih uredbi, zapovijedi i doktrina.