Sveci i Marija 1
1
Sveci i Marija I
Neki pitaju zašto ne idemo u rimokatoličku crkvu? Zašto imamo svoju? Rimokatolička crkva je bogata i ima puno više članova. Da smo rimokatolici niko nas ne bi nazivao sektašima i govorio nam iza leđa. Zašto nismo rimokatolici ili pravoslavci ili muslimani? Zašto smo se odlučili baš za baptističku crkvu?
U ovoj brošuri ću odgovoriti na pitanje zašto nisam rimokatolik. Ne želim nikoga vrijeđati ili ocrnjivati nego javno iznijeti svoja uvjerenja i razloge. Navest ću dva osnovna razloga zbog kojih se ne opredjeljujem za rimokatolika. Prvi je zbog učenja i prakse rimokatoličke crkve, a drugi zbog osobnog iskustva. Pokušat ću objasniti koja učenja rimokatoličke crkve utječu na to da ne mogu biti rimokatolik niti ekumenista.
1. Rimokatolički nauk o svecima i Mariji
Prema mom shvaćanju (i klasičnom protestantskom učenju) postoje bitne razlike između učenja rimokatoličke crkve i Božije riječi – Biblije. Jedna od razlika, koja nije najvažnija, ali je najočiglednija, je učenje o svecima i njihovoj ulozi u crkvi. Poznato je da se rimokatolici osim Bogu mole Mariji i drugim svecima. Izrađuju njihove slike i kipove te se pred njima klanjaju i mole. Ta praksa u crkvi je za mene veliki problem i jedan je od razloga zašto ne mogu biti rimokatolik niti ekumenista. Evo nekoliko tekstova iz službenih dokumenata rimokatoličke crkve:
Sveti sabor zapovijeda svim biskupima i ostalima koji vrše vlast i brigu naučavanja, da u skladu s običajima katoličke i apostolske crkve primljenima od vremena početaka kršćanske religije, u suglasnosti sa svetim ocima i dekretima svetih sabora: da ponajprije marljivo poučavaju vjernike o posredovanju i zazivanju svetaca, o štovanju relikvija i o zakonitoj upotrebi slika, učeći ih, da sveci kraljujući zajedno s Kristom Bogu prinose svoje molitve za ljude; da je dobro i korisno ponizno ih zazivati i utjecati se njihovim molitvama i njihovoj pomoći kako bi izmolili dobročinstva od Boga, po njegovom Sinu, Isusu Kristu Gospodinu našemu, koji je jedini naš Otkupitelj i Spasitelj; te da bezbožno misle oni koji niječu da bi trebalo zazivati svece koji u nebu uživaju vječno blaženstvo; ili koji tvrde da se oni ne mole za ljude ili da je krivoboštvo njih zazivati kako bi se molili i za nas pojedinačno, ili da je to suprotno Božjoj riječi, i da se protivi časti jedinog posrednika (između) Boga i ljudi Isusa Krista [usp. 1 Tim 2,5]; ili da je ludo riječju ili mislima moliti one koji kraljuju na nebu. (Dekret o zazivanju, štovanju i relikvijama svetaca i o svetim slikama, Tridentski sabor, XXV 3. XII. 1563)
Iz teksta je jasno da rimokatolička crkva uči da svece, tj. ljude koji su umrli i koji se nalaze na nebu, treba ponizno zazivati odnosno moliti im se za pomoć jer se oni mole Bogu za nas. Zanimljiv tekst nalazimo i u Katekizmu katoličke crkve:
2683 Svjedoci koji su nas pretekli u Kraljevstvu, posebno oni koje crkva štuje kao "svece", sudjeluju u živoj molitvenoj predaji primjerom svoga života, spisima koje su ostavili i svojom molitvom danas. Oni promatraju Boga, slave ga i ne prestaju se brinuti za one koje su ostavili na zemlji. Ušavši "u radost" svoga Gospodara, "postavljeni su nad mnogim". Njihovo je posredovanje najviša služba u Božjem naumu. Možemo i moramo ih moliti da posreduju za nas i za sav svijet.
Iz navedenih tekstova je jasno da prema učenju rimokatoličke crkve trebamo i moramo se moliti ljudima koji su umrli i nalaze se u raju (npr. djedu ili pradjedu), posebno onima koje crkva štuje kao svece (svetom Anti ili Ani).
Zašto je za mene ovaj nauk toliki problem? Navest ću nekoliko razloga odnosno argumenata protiv molitve svecima.
Prvi razlog je što u čitavoj Bibliji ne vidimo niti jedan primjer da se neki Božiji sluga moli svecima ili bilo kojem pokojniku. Biblija opisuje povijest od postanka svijeta pa do kraja prvog stoljeća naše ere i nigdje, niti na jednom mjestu u Bibliji, ne možemo naći nešto takvo. A sada vidimo toliko svetaca kojima se možemo i moramo moliti. Zar to nije neobično?
Drugi razlog je što Biblija strogo zabranjuje takvu praksu. Navest ću dvije stvari: (1) Biblija zabranjuje štovanje likova i slika, (2) zabranjuje molitve pokojnicima.
"Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene. Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. (Izl 20:2-5)
Prva Božija zapovijed zabranjuje štovanje drugih Bogova osim Jahve jedinog. Jednako zabranjuje klanjanje i služenje kipovima i likovima bilo ljudi bilo drugih stvorenja. Prema tome, budući da je čašćenje kipova i slika sastavni dio rimokatoličke religije, pitamo se kako je to moguće prakticirati a istovremeno tvrditi da se poštuje prva zapovijed? Evo službenog odgovora iz Katekizma katoličke crkve:
2129 Božji je nalog sadržavao zabranu praviti bilo kakav rukotvoren Božji lik. Ponovljeni zakon tumači: "Pazite dobro! Onoga dana kad vam je Gospodin, Bog vaš, govorio isred ognja na Horebu, niste vidjeli nikakva lika (...)" (Pnz 4,15-16). To je Bog posve transcendentni koji se objavio Izraelu. "On je sve!", ali istodobno jest i "iznad svih djela svojih" (Sir 43,27-28). On je "sam Tvorac ljepote" (Mudr 13,3).
2130 Ipak je Bog, već od Staroga zavjeta, naredio ili dopustio da se prave likovi koji bi simbolično vodili k spasenju u utjelovljenoj Riječi: tako npr. mjedena zmija, kovčeg Saveza i kerubi.
Šta se ovim želi reći? Priznaje se da Biblija zabranjuje pravljenje bilo kakvog rukotvorenog Božijeg lika. Međutim, to nije sve što biblijski tekst zabranjuje. Jasno stoji da se ne prave likovi, niti ljudi, niti bilo kojih drugih stvorenja kojima bi se služilo i klanjalo. Dakle, ne samo Božiji lik, nego nikakav lik.
Katekizam kaže da je Bog već u Starom zavjetu zapovjedio da se prave likovi koji bi simbolično vodili spasenju u utjelovljenoj Riječi. Navode se mjedena zmija, kerubini i kovčeg Saveza. S ovom se tvrdnjom moramo složiti. Međutim, ovim nipošto nije opravdana rimokatolička praksa štovanja kipova i slika. Likovi u starozavjetnom hramu bili su napravljeni sa svrhom da budu ukras ili simbol nebeskih stvarnosti. Kerubini nisu nipošto napravljeni da bi im se neko molio, ljubio ih, ili se molio anđelima koje oni predstavljaju.
Vidimo da katolički nauk ne daje adekvatan odgovor nego još i priznaje da, barem u Starom zavjetu, Božiji narod nije smio štovati kipove i likove. Pogledajmo šta Katekizam kaže u daljnjem tekstu:
2131 Sedmi opći sabor u Niceji (god. 787.), polazeći od otajstva utjelovljene Riječi, nasuprot ikonoboraca, opravdao je časćenje ikonâ: ikonâ Kristovih, ali i Bogorodice, andjelâ i svih svetaca. Utjelovivši se, Božji je Sin otvorio novu "ekonomiju" slika.
Obratimo pažnju kako katekizam pokušava opravdati čašćenje kipova i slika. Prvo, tvrdi da je sedmi opći sabor u Niceji (god. 787) opravdao čašćenje ikona. Šta nam to govori? Govori da nigdje u Bibliji, niti u Starom, niti Novom zavjetu, Božiji ljudi nisu častili i štovali kipove ili ikone. Tek sabor u Niceji, 700 godina nakon što je Biblija napisana, opravdava čašćenje ikona.
Drugo, tvrde da je Sin Božiji, utjelovivši se, otvorio novu "ekonomiju" slika. Šta se ovim želi reći? To da je u Starom zavjetu bilo zabranjeno pravljenje i štovanje kipova, jer se Bog nije ukazao u obliku nekog lika, a sada, u Novom zavjetu, nakon što se Krist utjelovio, možemo praviti kipove i slike. Zanimljiva tvrdnja koja je u svakom slučaju suprotna Bibliji iz barem dva razloga. Prvi je što Bog u Starom zavjetu upućuje da bi pravljenje Božijeg obličja bilo pokvarenost.
Pazite dobro! Onoga dana kad vam je Jahve, Bog vaš, govorio isred ognja na Horebu, niste vidjeli nikakva lika, da se ne biste pokvarili te da ne biste pravili sebi kakva klesana lika, kipa muškoga ili ženskoga obličja, ni obličja kakve životinje što je na zemlji, ni obličja kakve ptice što pod nebom lijeta, ni obličja bilo čega što po zemlji gmiže, ni obličja kakve ribe što je u vodi pod zemljom. (Pnz 4:15-18)
Tekst kaže da se ne biste pokvarili. Bog takvu praksu naziva pokvarenošću. Kristovo utjelovljenje ni najmanje ne ukida Božiju zapovijed protiv kipova i likova. Smiješno je tvrditi da je pravljenje kipova i likova prije bio znak pokvarenosti i grešnosti, a sada znak pobožnosti.
Drugi razlog je taj što je tvrdnja iz katekizma suprotna biblijskom učenju jer Novi zavjet o kipovima naučava jednako kao i Stari zavjet.
Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. Gradeći se mudrima, poludješe i zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova. Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, oni što su Istinu – Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen. (Rim 1:18-25)
Očito je da se kipovi ne smiju štovati odnosno ne samo kipovi nego bilo kakvo stvorenje. Koliko je meni poznato svi sveci su stvorenja i ne smiju se štovati. Štuje se samo Stvoritelj!
Katekizam dalje kaže ovako:
2132 Kršćansko štovanje slika nije suprotno prvoj zapovijedi, koja zabranjuje kumire. Doista, "čast iskazana slici odnosi se na onoga koji je slikom prikazan", i "tko štuje sliku, štuje osobu koja je na njoj prikazana". Čast iskazana svetim slikama jest "čašćenje puno poštovanja", a nipošto klanjanje, koje pripada samo Bogu. Štovanje se ne iskazuje slikama uzetima u sebi, nego ukoliko vode k utjelovljenom Bogu. Prema tome pokret duha prema slici ukoliko je slika ne staje na njoj, nego smjera k onome što slika predstavlja.
Pitanje je kako katolici mogu štovati kipove i slike a i dalje tvrditi da poštuju prvu zapovijed? Odgovor je da to nije suprotno prvoj zapovijedi iz dva razloga. Prvi je da se čast ne iskazuje samoj slici, nego onome koga slika predstavlja. A drugi je da se čašćenje slika razlikuje od čašćenja Boga. Čašćenje slika je čašćenje puno poštovanja, nipošto klanjanje koje pripada samo Bogu. Drugim riječima, častimo sliku, ali ne na isti način ili u istom smislu u kojem častimo Boga, i zato to nije kršenje prve zapovijedi.
Ovi argumenti uistinu nisu nikakvi argumenti. Prvo, zar nisu i pogani koji su štovali bogove od kamena i drveta smatrali da je njihov bog puno više od tog kamena i drveta? Da drvo samo predstavlja boga? Drugo, kakav je argument reći da štujemo slike, ali ne u istom smislu kao Boga, ako jasno i glasno ne objasnimo u čemu je razlika? Treće, pitam se koliko je stvarno istinito reći da crkva ne štuje ili časti svece i Mariju u onom smislu u kojem se klanja Bogu? U katekizmu, na mjestu gdje se tumači prva zapovijed i govori o klanjanju Bogu, navodi se molitva, žrtva i zavjet kao izraz klanjanja i štovanja Boga. Zar se katolički vjernici ne mole i ne zavjetuju i svecima i Mariji? U čemu je stvarno razlika, ako uopće postoji, između štovanja svetaca i štovanja Boga? Čini se da rimokatolička teologija pokušava napraviti razliku iako je jasno da ona u praksi ne postoji.
2. Biblijski nauk o svecima i Mariji
Biblija jasno zapovijeda da se klanja samo Bogu i služi jedino njemu. Sveci i Marija tu nemaju apsolutno nikakvo mjesto. Ostaje činjenica da je štovanje slika i kipova kršenje Božije zapovijedi i da je to pokvarenost u Božijim očima. Ako ovi argumenti nisu dovoljni, navest ću i tekst koji potvrđuje da Biblija strogo zabranjuje ne samo štovanje kipova i slika nego i molitve svecima i Mariji.
Izvodeći Izraelce iz Egipta, Bog ih je poveo u zemlju koji im je obećao. Međutim, u toj zemlji su živjeli neki drugi narodi. Bog je odlučio da ih uništi i njihovu zemlju dadne Izraelcima. Zašto ih je odlučio uništiti? Jer se mjera njihovih grijeha navršila, pretjerali su s grijehom.
Kad uđeš u zemlju koju ti daje Jahve, Bog tvoj, nemoj se priučavati na odvratne čine onih naroda. Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike. Jer tko god takvo što čini gadi se Jahvi; zbog takvih odvratnosti njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj. Budi posve vjeran Jahvi, Bogu svome. (Pnz 18:9-13)
Kananski narodi su bili uništeni jer su zazivali duhove, duše predaka i obraćali se na pokojnike. To je spiritizam, nekromancija, crna magija. Zar molitve svecima i Mariji nisu isto što i zazivanje duhova, duša predaka i obraćanje na pokojnike? Za zazivanje duhova nije potreban stol na tri noge bez ijednog čavla, visak ili koje drugo pomagalo. Čim uputiš molitvu svecu ili Mariji zazivaš duše predaka i obraćaš se na pokojnike, i to je Bogu odvratnost. Zbog takvih odvratnosti je uništio narode čiju su zemlju zaposjeli Izraelci.
Biblija tvrdi da je zazivanje duša predaka i obraćanje na pokojnike Bogu odvratno. Katekizam rimokatoličke crkve, kao što smo jasno vidjeli, naučava da vjernici moraju zazivati duše predaka, odnosno obraćati se na pokojnike, posebno one koje je crkva proglasila svecima. Ko može pomiriti učenje Biblije i učenje katekizma? Ko može vjerovati da ova dva različita učenja dolaze od istog Boga? Istina može biti samo jedna: ili se molitve svecima Bogu gade, ili su mu ugodne. Biblija kaže da mu se gade, a katekizam da su mu ugodne. Ja vjerujem Bibliji.
Zašto nisam rimokatolik? Jedan razlog je što se učenje rimokatoličke crkve direktno suprotstavlja učenju Biblije, kao što smo vidjeli na primjeru prakse štovanja svetaca i Marije. U čitavoj Bibliji koja pokriva povijesni period od postanka svijeta pa sve do prvog stoljeća, ne postoji niti jedan primjer vjernog Božijeg čovjeka koji se moli pred kipom svecu ili kome drugom, osim jedinom Bogu. Takvog primjera nema jer je Bog strogo zabranio da se takvo što radi. Vidjeli smo da je zazivanje duša predaka ili obraćanje na pokojnike Bogu odvratno. Na kraju ovog poglavlja pročitajmo još par tekstova iz Novog zavjeta.
Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se. Petar ga pridigne govoreći: "Ustani! I ja sam čovjek." (Dj 10:25-26)
Ja, Ivan, čuo sam i vidio sve ovo. I kad sam to vidio i čuo, padoh pred noge anđelu koji mi to pokaza da mu se poklonim. A on će mi: "Nipošto! Sluga sam kao i ti i braća tvoja proroci i svi koji čuvaju riječi ove knjige. Bogu se pokloni!" (Otk 22:8-9)
Kome ćemo se klanjati? Stvorenjima ili Stvoritelju, bogovima ili Bogu?