Pitanje objave i autoriteta
3
Pitanje objave i autoriteta
Nastavljam odgovarati na pitanje zašto nisam rimokatolik. Razmotrit ćemo pitanje objave i autoriteta. U prethodnim poglavljima smo primijetili da se pojedina učenja rimokatoličke crkve ne nalaze u Bibliji, štoviše suprotna su Bibliji. (Naravno, rimokatolička crkva to ne priznaje, ali vjerujem da sam to jasno pokazao i dokazao, i iznijet ću još dokaza koji to potvrđuju.) Otkud rimokatoličkoj crkvi učenja koja ne postoje u Bibliji? Iz predaje.
1. Šta je predaja?
Evo odgovora iz Katekizma katoličke crkve:
APOSTOLSKO PROPOVIJEDANJE...
76 Prema Gospodinovoj zapovijedi Evanđelje se prenosilo dvojako: usmeno: "Apostoli su usmenim propovijedanjem, primjerima i ustanovama predali ono što su ili primili iz usta, drugovanja i djela Kristovih, ili naučili pod utjecajem Duha Svetoga"; pismeno: "Apostoli i apostolski muževi (ljudi njihova kruga), nadahnuti istim Duhom Svetim, poruku su spasenja izrazili pismeno".[41]
...NASTAVLJENO PO APOSTOLSKOM NASLJEDSTVU
77 "Da se Evanđelje u Crkvi bez prekida uščuva neiskvareno i živo, apostoli su kao nastavljače ostavili biskupe, predajući im svoje vlastito učiteljsko mjesto".[42] "Apostolsko se propovijedanje, na osobit način izraženo u nadahnutim knjigama, moralo neprekinutim nastavljanjem sačuvati sve do dovršenja vremena".[43]
78 To živo prenošenje zbiva se po Duhu Svetom i, ukoliko je zasebno od Svetoga pisma, mada s njime ipak najuže povezano, naziva se "Predajom". Po njoj "Crkva u svom naučavanju, životu i bogoštovlju postojano održava i svim naraštajima prenosi sve što ona jest, sve što vjeruje".[44] "Naučavanje Svetih Otaca svjedoči o životvornoj prisutnosti te Predaje: njezino se bogatstvo slijeva u djelovanje i u život Crkve vjernice i moliteljice".[45]
----
Odnos između Predaje i Svetog Pisma
----
81 "Sveto pismo je Božja Riječ ukoliko je pod dahom Duha Svetog pismeno ustaljena". A Sveta predaja čuva "Riječ Božju, koju Krist Gospodin i Duh Sveti povjeriše apostolima" te je prenosi "cjelovito njihovim nasljednicima da je oni - vođeni svjetlom Duha istine - svojim navješćivanjem vjerno čuvaju, izlažu i šire".
82 Tako biva da Crkva, kojoj je povjereno prenošenje i tumačenje Objave, "svoju sigurnost o svim objavljenim stvarima ne crpi samo iz Svetoga pisma. Zato valja oboje (tj. Sveto pismo i Predaju) primati i častiti jednakim osjećajem pobožnosti i štovanja".[48]
Iz navedenog vidimo šta je predaja odnosno apostolska predaja (postoji razlika između apostolske i crkvene predaje). To je Evanđelje koje su apostoli predali usmeno a primili su ga od Krista i Duha Svetog. Da bi se ono sačuvalo neiskvareno i živo, oni su kao svoje nastavljače ostavili bikupe i predali im svoje vlastito učiteljsko mjesto. Tako za katolike postoje dva izvora objave: Sveto pismo i predaja. Zanimljivo je da, kako kaže katekizam, Sveto pismo i predaju treba primati i častiti jednakim osjećajem pobožnosti i štovanja.
Tako imamo dva izvora objave: pismeni i usmeni, i oba imaju jednaku važnost i autoritet i nazivaju se Božijom riječi. E, tu se mi i katolici bitno razlikujemo. Predaju ne priznajemo kao Božiju riječ, za nas je samo Pismo Božija riječ. Primijetite izraz samo Pismo (lat. Sola Scriptura).
Nisam rekao da uopće ne priznajemo predaju, nego da je ne priznajemo kao Božiju riječ. Ona nema niti može imati jednak autoritet i važnost kao pisana Božija riječ (za nas jedina Božija riječ) Biblija. Vrednujemo i poštujemo predaju, posebno ranokršćansku, ali je mjerimo Svetim pismom. Ukoliko predaja nije u skladu sa Svetim pismom, ona za nas nema nikakav autoritet.
2. Problemi s predajom
Šta je problem s predajom? Zašto joj ne pridajemo jednaku važnost kao katolici? Postoji više razloga. Govoreći o predaji katolici navode nekoliko biblijskih tekstova, na primjer:
Mi pak moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braćo od Gospodina ljubljena, što vas je od početka odabrao za spasenje, posvećenjem u Duhu i vjerom u istinu. Da, na to vas pozva po našem evanđelju – na posjedovanje slave Gospodina našega Isusa Krista. Stoga braćo, čvrsto stojte i držite se predaja u kojima ste poučeni bilo našom riječju, bilo pismom. (2 Sol 2:13-15)
Hvalim vas što me se u svemu sjećate i držite se predaja kako vam predadoh. (1 Kor 11:2)
"Eto vidite!", kažu, "postoji usmena predaja i Pismo. Pavao kaže da trebamo držati i jedno i drugo."
Tu nailazimo na nekoliko problema. Prvi je da predaja koju Pavao spominje nije ista kao ona što je oni naučavaju. Prema njihovom učenju ispada da se predaja po sadržaju može razlikovati od Biblije, bez obzira da li to kažu otvoreno ili negiraju. Poznato je da su oni iz predaje naučili mnogo toga što ne postoji u Bibliji. Molitve svecima i Mariji, ispovijed, pokora, čistilište i ostalo ne samo da nije u Bibliji nego je suprotno Bibliji. Očigledno je da predaja o kojoj Pavao govori nije isto što i predaja o kojoj govori rimokatolička crkva.
Šta je predaja za Pavla? Odgovor stoji u samoj Bibliji. Za apostola Pavla usmena predaja je Evanđelje koje je usmeno propovijedao i koje se ni po čemu ne razlikuje od onoga što je napisao. U 1 Korinćanima stoji:
Hvalim vas što me se u svemu sjećate i držite se predaja kako vam predadoh. (1 Kor 11:2)
Nije teško shvatiti šta je Pavao predao Korinćanima. Pogledajmo tekst iz poslanice:
I ja kada dođoh k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga. (1 Kor 2:1-2)
Tekst kaže da Pavao nije propovijedao ništa drugo osim Krista i to raspetoga. Kada kaže Krista i to raspetoga, znači da je govorio o Kristu, ko on jeste i šta je učinio za nas. Onaj ko poznaje Bibliju zna da je to Evanđelje odnosno sama suština Evanđelja. U 2. Korinćanima stoji ovako:
Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite, po kojem se spasavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste. Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; (1 Kor 15:1-4)
Vidjeli smo da usmena predaja o kojoj Biblija govori nije ništa drugo nego Evanđelje koje je u početku propovijedano usmeno a kasnije u potpunosti zapisano. Znano je da u nekoliko prvih godina ili decenija rane crkve nije bio napisan Novi zavjet. Biblija koju su oni imali sadržavala je samo Stari zavjet. Novozavjetno učenje se prenosilo usmenom predajom. Malo po malo se počelo zapisivati, odnosno počeo se formirati kanon Novog zavjeta. Tako je Evanđelje koje su apostoli propovijedali usmeno do kraja prvog stoljeća bilo u potpunosti i zapisano.
Katolici jednostavno ne mogu dokazati da su apostoli osim Evanđelja koje je u potpunosti zapisano u Bibliji propovijedali i o Marijinom uznesenju, štovanju svetaca, čistilištu, papinoj nepogrešivosti, itd. Iz Biblije sam jasno pokazao da su oni propovijedali Krista, a ne Krista i Mariju, kao što danas propovijedaju katolici.
Prema tome, prvi problem s predajom je što predaja koju spominje Biblija i rimokatolička predaja nisu jedno te isto.
Drugi problem s predajom je što ona nije pouzdana. Ona se navodno treba prenositi posredstvom crkve a posebno preko apostolskih nasljednika biskupa. Jasno nam je šta se dešava s umenom porukom koja ide od čovjeka do čovjeka. Igrali smo igru gluhog telefona. Prenosimo poruku od čovjeka do čovjeka i uz najbolje namjere na kraju dobijemo nešto treće. Jasno je da se usmena poruka mijenja i gubi. Božiji naum nikada nije bio da ljudi pamte neke usmene poruke na temelju kojih će on kasnije suditi svijetu. Ta tvrdnja je smiješna.
Treći problem je da predaja nije niti jasna. Kako možemo spoznati i naučiti predaju? Pitamo se je li rimokatolička navodna usmena predaja negdje zapisana da je možemo čitati kao što čitamo Bibliju? Iz katekizma smo vidjeli da "naučavanje svetih otaca svjedoči o životvornoj prisutnosti te predaje". Rimokatolička crkva priznaje 88 crkvenih otaca. To su ljudi koji su živjeli i pisali u prvim stoljećima crkve. Jesu li oni zapisali predaju? Katekizam kaže da njihovo učenje svjedoči o životvornoj prisutnosti predaje, ali ne kaže da su njihova pisanja predaja ili zapis predaje. Zašto je to tako? Zato što se učenja otaca ne slažu a isto tako je poznato da su naučavali mnoge pogrešne stvari. Prema tome, njihova pisanja nisu predaja jer predaja je nepogrešiva Božija riječ. Oni su negdje, tu i tamo, zapisali predaju pa je potrebno razlučiti šta je u njihovim tekstovima predaja a šta nije.
Predaja nije jasna. Mistična je. To potvrđuje i sljedeći tekst iz katekizma:
"Naučavanje Svetih Otaca svjedoči o životvornoj prisutnosti te Predaje: njezino se bogatstvo slijeva u djelovanje i u život Crkve vjernice i moliteljice".
Na pitanja: Šta je Predaja? Gdje je možemo pročitati? Gdje možemo naučiti o njoj? Odgovor je zamršen: njezino se bogatstvo slijeva u djelovanje i u život Crkve vjernice i moliteljice.
To bi trebalo značiti da se u životu crkve, vjere i molitve vjernika otkriva predaja. Jedan pisac je to ovako objasnio:
Rimokatolička predaja je bezoblična skupina vjerovanja i običaja za koje crkva tvrdi da se već 60 pokoljenja prenose u vidu "ljudskih formula", recimo kada biskup poučava, kada svećenik izlaže nedjeljnu homiliju, kada teolog piše svoja izlaganja, kada se majka moli sa svojom djecom, kada se pjeva duhovna pjesma, vitraž ili pak neizrečene "duhovne stvarnosti" svojstvene vjernicima. (Evanđelje po Rimu, 250)
Zašto ne prihvaćamo da je predaja u rangu Pisma? Zato što je ona nepouzdana i nejasna. Kako onda da znamo šta uči predaja? Tu dolazi na scenu rimokatoličko učiteljstvo. Samo ono nam može otkriti. Katekizam uči da je za ispravno razumijevanje Svetog pisma potrebna predaja, koja je za nas tako nejasna i mistična. Zato nas rimokatolička crkva uči da bez crkvenog učiteljstva ne možemo tumačiti i razumjeti Bibliju niti se spasiti. Katekizam kaže ovako:
95 "Očevidno, dakle – po premudroj Božjoj odluci – Sveta predaja, Sveto pismo i crkveno učiteljstvo tako su uzajamno povezani i združeni te jedno bez drugih ne može opstati, a sve zajedno – svako na svoj način – pod djelovanjem jednog Duha Svetoga uspješno pridonosi spasenju duša".
Četvrti razlog je što je sam Isus osudio one koji su predaju izjednačavali s Pismom ili je čak postavljali iznad Pisma. Ako čitamo Novi zavjet vidjet ćemo da predaja nije samo neki rimokatolički fenomen. Židovi su imali svoju predaju. Kao što rimokatolička crkva ističe da u Novom zavjetu nije zapisano sve što su Isus i apostoli naučavali, tako su i Židovi učili da u Bibliji nije zapisano sve što su govorili Mojsije i proroci. Tako su Židovi imali usmenu i pismenu Toru, predaju i pisanu Božiju riječ Bibliju. I šta se onda dogodilo? Napravili su istu grešku koju prave rimokatolici, izjednačili su predaju s Pismom. Pogledajmo šta im Isus kaže:
Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći: "Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!" On im odgovori: "A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje? Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni! A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar, ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje. Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija: Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske." (Mt 15:1-9)
U prethodnim poukama sam pokazao da rimokatolička crkva radi isto, dokida riječ Božiju zbog svoje predaje. Biblija zabranjuje klanjanje kipovima, a oni ukidaju riječ Božiju zbog svoje predaje. Biblija zabranjuje molitve umrlima, a oni ukidaju riječ Božiju zbog svoje predaje.
Peti razlog protiv izjednačavanja predaje i Biblije je što, kad to učinimo, imamo dva različita Evanđelja.
Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet. (Gal 1:6-9)
Strašno je navješćivati drugo Evanđelje od onoga koje su navijestili apostoli. Kada čitamo Bibliju vrlo jasno razumijemo Evanđelje. To je radosna vijest o spasenju grešnika koje je omogućio Isus Krist svojom smrću na križu, i koje se prima pokajanjem i vjerom. Pokajanje i vjera su dvije strane iste medalje. Grešnik priznaje da je grešan i u vjeri se okreće od grijeha prema Kristu prihvaćajući ga za svog Spasitelja i Gospodara.
Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dršćući baci se pred Pavla i Silu; izvede ih i upita: "Gospodo, što mi je činiti da se spasim?" Oni će mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se – ti i dom tvoj!" Onda navijestiše riječ Gospodnju njemu i svima u domu njegovu. (Dj 16:29-32)
Biblijsko spasenje izgleda ovako:
Pokajanje + vjera u Krista = Spasenje
Sad se zapitajmo šta je Evanđelje prema učenju rimokatoličke crkve, odnosno kako možemo biti spašeni? Prema rimokatoličkom učenju spasenje omogućavaju Krist, Marija (jer smo vidjeli da je ona suotkupiteljica), sveci, crkva i mi. Rimokatolička jednadžba (ako je možemo tako nazvati) spasenja izgleda ovako:
Vjera + krštenje + krizma + ispovijed + pokora + sveta pričest + drugi sakramenti + zagovori i zasluge svetaca i Marije + poslušnost crkvenim zapovijedima + dobra djela + čistilište (=?) možda spasenje.
1129 paragraf katekizma kaže da su sakramenti nužni za spasenje: Budući da ih samo crkva može udijeliti slijedi da je crkva nužna za spasenje.
Biblija uči da je Isus poslao apostole da propovijedaju Evanđelje, to jest Radosnu vijest da je Krist na križu platio kaznu umjesto nas i omogućio nam spasenje. Trebamo se pokajati za svoje grijehe i u vjeri ga prihvatiti za Gospodara i Spasitelja, i bit ćemo spašeni. Prema rimokatoličkom učenju nije baš tako. Krist je poslao apostole da propovijedaju Evanđelje, Radosnu vijest da je Krist umro za nas i osnovao crkvu koja nam može pomoći da dođemo do spasenja tako što će Bog kroz nju posredovati milost. Ako je budemo slušali i vršili sve što nam kaže, možda ćemo biti spašeni.
Biblijsko Evanđelje: Krist je platio kaznu umjesto nas. Spasenje primamo vjerom.
Rimokatoličko Evanđelje: Krist je osnovao crkvu. Ona nam može pomoći da jednog dana možda budemo spašeni.
Ako je stvarno istina da je Evanđelje ono što rimokatolička crkva uči da jeste, onda to nije nikakva radosna vijest. Zamislite da vam dođe apostol Pavao i kaže: "Donosim ti radosnu vijest. Učlani se u našu crkvu, vrši sve što ti crkva naređuje i možda ćeš biti spašen."
Izraelci su imali svoju religiju koja im je govorila isto: "Učlani se u našu religiju, vrši sve što ti zapovjedimo i možda ćeš biti spašen." Zašto bi im još jedna takva poruka bila radosna vijest?
Ne, to nije Radosna vijest. Radosna vijest je da je Krist svojom smrću na križu omogućio spasenje i da to spasenje primamo vjerom. To je Radosna vijest koju naučava Biblija. Zar da odbacim ovako jasno i veličanstveno Evanđelje i prihvatim rimokatoličko učenje koje se temelji na mističnoj i nejasnoj predaji?