Sveci i Marija 2

2

Sveci i Marija II

U prethodnom poglavlju smo proučili neke od razloga zašto nisam ili zašto nismo rimokatolici, ali i zašto nismo ekumenisti. Govorio sam o rimokatoličkoj praksi štovanja kipova i svetaca koja ne samo da nije biblijska nego se suprotstavlja Božijim zapovijedima zapisanim u Bibliji. Ono što me dodatno zabrinjava u vezi rimokatoličke crkve je da njeni predstavnici ne žele priznati da se njihovo učenje suprotstavlja učenju Biblije. Iako priznaju da mnoge njihove doktrine ne postoje u Bibliji, vjeruju da klice tih doktrina postoje odnosno da su u skladu s Biblijom. To jednostavno nije istina, što sam i pokazao na nekim primjerima. Vidjeli smo da je štovanje iskazano svecima i Mariji pogrešno jer takvo štovanje zaslužuje samo Bog. Štovati nekoga drugog, osim Boga, na način na koji katolici štuju svece i Mariju nije ništa drugo nego idolopoklonstvo.

1. Argumenti kojim se pokušava opravdati idolopoklonstvo

Razlike u riječima

U prvom dijelu poglavlja razmotrit ćemo još neke argumente pomoću kojih rimokatolici nastoje opravdati svoju religioznu praksu. Pokušavaju na neki način napraviti razliku između štovanja koje se iskazuje svecima, Mariji i Bogu. Za štovanje Boga koriste termin latria, za štovanje Marije hyperdulia, a za štovanje svetaca dulia. Tako u praksi jednako štuju Boga, Mariju i svece dajući štovanju drugačije nazive: "Ovo je latria, ovo hyperdulia a ovo dulia." Ali u čemu je stvarna razlika između štovanja Boga, Marije i svetaca? Nema bitne razlike osim u terminima koji se koriste.

Mariji se možemo moliti, klanjati pred njezinim kipom i ljubiti ga. Možemo joj izricati hvalospjeve i veličati je bez bojazni da smo prekršili prvu zapovijed ili počinili grijeh idolopoklonstva, jer rimokatolička crkva uči da je štovanje koje iskazujemo Mariji samo hyperdulia, a ne latria. Da ovakvo tumačenje nije žalosno bilo bi smiješno.

Zanimljivo je znati da u svom izvornom značenju riječ latria odnosno grčka riječ latreia označava službu radnika ili najamnika, a dulia službu roba (dulos = rob) odnosno ropstvo. Vidimo da je riječ dulia jača nego latria. Grci su bili ponosni na svoju slobodu i bila bi uvreda nazvati ih robovima pa se čak nisu nazivali niti robovima bogova. Ni službu bogovima nisu označavali riječju dulia nego latria. Biblija vjernike naziva robovima Božijim odnosno Kristovim, stoga nam nije i ne bi trebalo biti ispod časti našu službu Bogu nazvati duliom odnosno službom koju rob iskazuje gospodaru.

Razlika između poštovanja ljudi i štovanja Boga

Rimokatolički teolozi su pomoću još jednog argumenta pokušali objasniti razliku između štovanja Boga i svetaca. Primijetili su da u Bibliji postoji razlika između poštivanja ljudi i poštivanja Boga. Bog je zapovijedio da poštujemo roditelje, starješine, kraljeve, vlasti. Vidimo da se ljudi klanjaju pred kraljevima i tako im iskazuju čast. Katolička enciklopedija navodi primjer Meribala koji se poklonio pred Davidom.

Kad je Meribaal, sin Jonatana, sina Šaulova, došao k Davidu, pade ničice i pokloni se. A David reče: "Meribaale!" On odgovori: "Evo tvoga sluge!" (2 Sam 9:6)

Prema tome, poštovanje iskazano ljudima (to uključuje svece, ali i anđele) bi trebalo biti dulia, a poštovanje iskazano Bogu latria. Šta reći na ovakve argumente osim da su besmisleni. Kada bi katolici poštivali svece i Mariju na način kojim poštujemo žive ljude, ili se s poštovanjem prisjećamo umrlih, onda ne bih imao problema s rimokatoličkim učenjem. Međutim, nije tako. Poštivanje svetaca i Marije daleko nadilazi poštovanje koje iskazujemo običnim ljudima. To je štovanje koje se smije iskazati jedino Bogu stvoritelju, a nipošto stvorenju. To ću i objasniti i dokazati.

2. Poštivanje svetaca i Marije nije isto što i poštivanje ljudi

Iznijet ću nekoliko argumenata koji pokazuju da štovanje svetaca i Marije nije isto što i poštivanje ljudi. Ne samo to, nego poštivanje svetaca i Marije više liči poštivanju ili štovanju bogova. Katolici svecima i Mariji pripisuju natprirodne moći. Sveci i Marija su postali sveprisutni, sveznajući i gotovo svemogući. Ako tvrdimo da se možemo moliti svecima i da oni čuju naše molitve, onda slijedi da su oni sveprisutni. Možemo pretpostaviti da se baš u ovom trenutku Mariji moli 10 000 ljudi u raznim krajevima svijeta. Ako tvrdimo da ih Marija čuje, onda znači da je ona prisutna na 10 000 raznih mjesta u svijetu odjednom i da će biti prisutna na još 10 000 drugih mjesta ukoliko se još 10 000 ljudi odluči moliti u tom trenutku.

Osim što mora biti sveprisutna, mora biti i sveznajuća u smislu da može čuti i one molitve koje ljudi izriču u sebi. Mora biti sposobna da čita misli. Osim što je sveprisutna i sveznajuća, neophodno je da bude dovoljno moćna da usliša te molitve. Za to je potrebna božanska moć. Proizlazi da se, kada je riječ o Mariji i svecima, više ne govori o običnim ljudima, nego o bogovima. Jest, imamo jednog vrhovnog Boga, ali imamo i vojsku manjih bogova među kojima Marija zauzima posebno mjesto.

Osim što su sveci i Marija sveprisutni, sveznajući i svemoćni, imaju još neke osobine kojima nalikuju samom Bogu ili ga čak nadilaze. Ovdje mislim na ljubav, milost i milosrđe. Ako mislimo da ćemo biti prije uslišani ako se molimo Mariji nego Bogu, pokazujemo da vjerujemo da nas Marija voli više od Boga. Jer ukoliko vjerujemo da Bog ima više ljubavi i milosti nego bilo ko drugi, onda ćemo ići direktno njemu i njemu se moliti. Budući da idemo nekom drugom, pokazujemo kako vjerujemo da nas taj drugi voli više.

Čuo sam argumente tipa: Isus je milostiv ali je i sudac, a Marija je samo milostiva. To bi trebalo značiti da kod nje imamo više šanse. Ponavljam, da nije žalosno bilo bi smiješno. Ljudska drskost se usuđuje uspoređivati Mariju s Bogom i k tome još zaključiti u korist Marije. To je strašno.

Vidimo, dakle, da su Marija i sveci uzdignuti na nivo bogova. Jest, oni su poslušni jednom Bogu, oni mu se mole, manji su od njega, ali su svejedno bogovi. Rimokatolička crkva tvrdi da to nije tako, ali argumenti koje iznose, kao što smo vidjeli, nemaju vrijednosti.

3. Štovanje svetaca i Marije ne samo da je grešno nego je i beskorisno

Tvrdnja koju ću često ponavljati je da mnoga učenja rimokatoličke crkve ne samo da ne postoje u Bibliji nego su suprotna učenju Biblije. Ne samo da Biblija nigdje ne uči da Marija i sveci čuju i uslišavaju molitve nego uči upravo suprotno: da ne čuju i ne uslišavaju. Prorok Izaija kaže Bogu ovako:

...jer Otac si naš! Abraham nas ne poznaje i ne spominje nas se Izrael; Jahve, ti si naš Otac, Otkupitelj naš – ime ti je oduvijek. (Iz 63:16)

Abraham i Izrael su dvojica visoko rangiranih svetaca u nebu. A evo ovdje Izaija tvrdi da oni ne poznaju ljude na zemlji. To podrazumijeva da oni niti čuju niti uslišavaju molitve ljudi.

4. Marijino veličanstvo

Moja tvrdnja jest da rimokatolici čine grijeh idolopoklonstva jer se klanjaju i mole svecima i Mariji odnosno časte ih onom čašću koja pripada samo Bogu. U daljnjem tekstu želim pokazati na koji način i koliko su katolici uzveličali Mariju. Sami odlučite je li Marija u rimokatoličkoj vjeri ljudsko biće ili božanstvo. Postoji nekoliko zanimljivih tvrdnji o Mariji koje rimokatolički vjernici moraju vjerovati. Jedan nekatolički teolog je to označio kao sedam koraka do božanstva.

1. Marija nazvana majka Božija (Koncil u Efezu, 431.)

2. Bezgrešno začeta (1854.)

3. Trajno djevica (Konstantinopol 553.)

4. Suotkupiteljica

5. Uznesena u nebo (1950.)

6. Posrednica svih milosti

7. Kraljica neba (1954.)

Za mene ovo nije ljudsko biće. Puno više nalikuje na božanstvo. Redom ćemo promotriti navedene tačke.

Prvo, znamo da je Bog stvoritelj i gospodar neba i zemlje. Reći za Mariju da je majka Božija znači uzdići je na nivo božanstva. (Međutim, na koncilu u Efezu /431/ kada je ovaj termin službeno prihvaćen, nije su uopće raspravljalo o Mariji, nego o Kristu. Diskutiralo se o kristologiji, a ne o mariologiji. Marija tada nije bila ni blizu onome što je sada.)

Drugo, katolička crkva uči da je Marija bezgešno začeta, bez ljage istočnog grijeha, ali i da nikada nije učinila niti jednog grijeha. (8. 12. 1854.)

Treće, vazda djevica. Katolička crkva tvrdi da je Marija kao djevica začela Krista i s tim se zasigurno slažemo i kažemo amen! U ponekim tvrdnjama se slažemo s katolicima. Međutim, oni idu dalje i kažu da je Marija ostala djevica nakon što je rodila Krista. Tvrde da u braku s Josipom nije prakticirala seksualne odnose. Idu i dalje od toga vjerujući da je Krista rodila na čudesan način koji nije utjecao na njezino djevičanstvo. Krist se navodno čudesno pojavio iz njezine utrobe. Nije rođen na način na koji smo rođeni mi smrtnici.

Četvrto, naučava se da je Marija suotkupiteljica s Kristom. Svojim djelom je doprinijela Kristovom djelu. Pristankom da će roditi sina surađivala je na čitavom djelu koje će njezin sin izvršiti. Ona je prinijela sina na križu Bogu. Trpjela je i patila s njim. Toliko je patila da je i sama uskoro umrla. Tako imamo da Krist nije jedini otkupitelj, nego su on i Marija zajedno ostvarili djelo otkupljenja. Naravno, njezina uloga, kažu, nije jednaka Isusovoj, ali svejedno ima ulogu u otkupljenju.

Papa Benedikt XV je napisao:

Marija je patila i skoro umrla sa svojim napaćenim Sinom; zbog spasenja čovječanstva odrekla se svojih materisnkih prava i, koliko je to o njoj ovisilo, prinijela svoga Sina kako bi umirila božansku pravednost, tako da možemo slobodno reći da je zajedno s Kristom otkupila čovječanstvo. (Evanđelje po Rimu, str 171)

Peto, kažu da je uznesena u nebo (Dogmom proglasio papa Pio XII, 1950). Nije jasno je li stvarno umrla ili ne, ali se tvrdi da je uznesena na nebo, dušom i tijelom, kao i Isus. Nakon toga je sjela s desna svome Sinu. Pravoslavna crkva uči da je umrla i bila tri dana u grobu, nakon toga uskrsnula i uznesena.

Šesto, ona je posrednica svih milosti. Krist je glava crkve a Marija je vrat. Od Krista sve primamo preko Marije. Papa Leon XIII kaže ovako (1891): Niko ne može Ocu osim kroz Sina i niko ne može Sinu osim kroz njegovu majku Mariju. Presveta djevice, niko ne može spoznati Boga osim po tebi. Majko Božja, niko se neće spasiti ako ne traži spasenja od tebe, i niko neće primiti nikakav dar s prijestolja milosti osim po tebi. (Evanđelje po Rimu, 184.)

Zanimljivo je da rimokatolička crkva uči da je Krist jedinstveni i jedini posrednik, ali je ipak i Marija posrednica, ali njezina posrednička uloga, navodno, ne narušava Kristovo jedino posredništvo. Marija je posrednica pred posrednikom. Svaka molitva mora proći Marijinu provjeru. Niko ne može pristupiti Kristu osim po Mariji. Pokušati pristupiti Bogu bez Marije je kao pokušati letjeti bez krila. (Evanđelje po Rimu, 183.) Pitamo se kako Krist može biti jedini posrednik, a istovremeno se Bogu ili Kristu ne može pristupiti bez Marije?

Sedmo, Marija je proglašena kraljicom neba.

Vidljivo je koliko su rimokatolici uzveličali Mariju? U Bibliji je ona obična žena kojoj je Bog iskazao milost i izabrao je da bude majka Mesije i ništa više. U rimokatoličanstvu je boginja. Čitao sam da se katolici iznenade kada počnu čitati Bibliju i otkriju da o Mariji nema puno riječi. U Bibliji je uzvišen Krist, a ne Marija. Usporedimo li biblijskog Krista i rimokatoličku Mariju vidjet ćemo da je Marija sve što i Krist.

(1) Krist je bezgrešan,

Marija je bezgrešna.

(2) Krist je svojom žrtvom otkupio grijehe svijeta.

Marija je s Kristom sudjelovala u otkupljenju.

(3) Krist je drugi Adam.

Marija je druga Eva.

(4) Krist je uznesen na nebo sjeo s desne Ocu.

Marija je uznesena na nebo sjela s desne Sinu.

(5) Krist je posrednik između Boga i ljudi.

Marija je posrednica između Krista i ljudi.

(6) Kristu je dana sva vlast nebeska i zemaljska, on je kralj kraljeva.

Mariji je dana sva vlast nebeska i zemaljska, ona je kraljica neba.

Ovo je samo dio usporedbe. Dva su problema s ovim vjerovanjem o Mariji. Prvi je da ništa od toga nema u Bibliji. Drugi je da je sve upravo suprotno Bibliji. Nema vremena ni potrebe dokazivati u kojoj mjeri je vjerovanje o Mariji u suprotnosti s Biblijom. Spomenut ću samo neke činjenice.

1. Biblija uči da su svi ljudi sagriješili, svi osim Isusa, a ne osim Isusa i Marije. (Rim 3:23, 2 Kor 5:21)

2. Biblija nepobitno uči da Marija nije ostala djevica nego je poslije Isusa rodila još djece.

Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus. (Mt 1:24-25)

Tekst kaže da Josip nije imao intimne odnose s Marijom dok nije rodila Isusa. Drugim riječima, Josip je imao intimne odnose s Marijom nakon što je rodila Isusa.

I ovdje se suočavamo s još jednom kontradikcijom između učenja katoličke crkve i Biblije. Istina je ili jedno ili drugo. Nikako ne može biti oboje. Ja vjerujem da je istinita Biblija – Božija riječ.

Dok on još govoraše mnoštvu (Isus), eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. (Mt 12:46)

I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?" I sablažnjavahu se o njega. (Mk 6:2-3)

3. Biblija nedvojbeno uči da nema posrednika između nas i Boga osim jednoga Isusa Krista. Uči da nema posrednika između nas i Krista nego da Kristu možemo i trebamo pristupati direktno i slobodno.

Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. (Mt 11:28)

Isus kaže Dođite k meni, a ne dođite k meni preko Marije.

Imajući dakle Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa - Isusa, Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere. Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti (Kristu odnosno Kristovom prijestolju) da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas! (Heb 4:14-16)

Isus nas poziva da mu pristupimo slobodno i smjelo. Rimokatolička crkva nas odvraća od Isusa i postavlja između njega i nas mnoštvo posrednika koji nam sprečavaju slobodan i direktan pristup Bogu.

Mnoga učenja rimokatoličke crkve ne samo da ne postoje u Bibliji nego su suprotna učenju Božije riječi. Svako može čitati Bibliju i ispitati je li istina ono što govorim. Zašto je rimokatolička crkva zabranjivala da se Biblija prevede na jezik naroda? Zašto je progonila i ubijala one koji su to pokušali učiniti? Čak ni danas ne ohrabruje vjernike da čitaju Bibliju. Zašto? Jasno je zašto. Zato što mnoga učenje rimokatoličke crkve ne samo da ne postoje u Bibliji nego su u suprotnosti s onim što Biblija uči. Zašto nisam rimokatolik? Jednostavno zato što vjerujem da je Biblija Božija riječ.

Sveci i Marija 1

Sveci i Marija 2

Pitanje objave i autoriteta

Sola Scriptura