Nugget

Post date: Aug 26, 2009 2:58:34 AM

Pismo čitateljke bez noge američkom časopisu "Nugget"

Leva noga mi je amputirana iznad kolena kad sam imala 18 godina. Prošla sam kroz veoma težak period prilagođavanja, koji je trajao duže od godinu dana. Uz nemogućnost da se bavim stvarima poput sporta, plesa, i mnogih drugih u kojima sam nekada mnogo uživala, problem je bilo i to kako se nositi sa svojim izgledom i skretanjem pažnje koje sam izazivala kad god bih se negde pojavila sa samo jednom nogom. Utrošila sam 6 meseci u pokušajima da vizuelno prikrijem svoj hendikep. Želela sam da izgledam "normalno", mislila sam da ću se osećati bolje ako budem u tome uspela. Tokom tog perioda, kad još nisam nosila protezu, otkrila sam i da neke muškarce očito privlačim baš zato što mi je noga amputirana. Takva zainteresovanost činila je da se osećam vrlo neprijatno, kao da sam neko čudo. Zar ljudi ne shvataju da sam ličnost? Zar ne znaju da imam osećanja kao i svako drugi? Zašto ne mogu da ih privučem onim što sam "prava ja"?

Devojka s kojom sam nekada išla u gimnaziju pomogla mi je da nađem odgovor. Beti i ja nismo bile bliske prijateljice, ali smo ostale u kontaktu. Bila sam sasvim zbunjena kad mi je rekla: "Mislim da imaš problem sličan onom s kojim sam ja morala da se nosim". Beti je bila, i još je, izuzetno lepa i zgodna plavuša. Kako je ona mogla imati isti problem kao ja, koja sam invalid bez noge? Mora da me zeza!

Na moje negodovanje, Beti je naglasila da ozbiljno misli. Objasnila je da je, kad je bila klinka, shvatila da joj mnogi, ako ne i svi momci, zakazuju sastanke samo zbog njenih "fenomenalnih grudi". Prvo je mislila da je to super, velika prednost, preimućstvo zbog kog je na dobitku. Ali, ubrzo je shvatila da većina tih momaka jedino žele da stave šape na njene grudi. Interesovale su ih samo njene sise, ne i ona. To ju je povredilo i učinilo da se oseća neprijatno. Počela je da se stidi svog tela i svog izgleda. Želela je da momke privlači kao ličnost, a ne sisama.

Kapirala sam je, ali sam i dalje smatrala da se ne može porediti strava telo s tim kad neko nema nogu. Ali, Beti je insistirala na svojoj analogiji, rekla je da je ono što je palilo momke bila ta njena posebna telesna karakteristika. Umesto da se povlači, počela je s tim problemom da se nosi postavljajući se sasvim suprotno, baš svesno izazivački. Počela je da oblači odeću koja je naglašavala njene grudi. Kad već ima figuru koja privlači muškarce, onda će i da je istakne. Ako bi otkrila da momka zanima samo njeno telo, ona bi ga ladno otkačila. Želela je momka koga će privlačiti kao ličnost ali – tu je poenta – koji, takođe, obožava i njene grudi. Zaključila je da je pogrešno da bude sa muškarcem kome je zanimljiva samo kao ličnost, ali mu njeno telo nije privlačno. Želela je nekoga za koga će biti seksi, ali ko će, takođe, znati da ceni i nju kao osobu. Zašto onda da ne iskoristi svoje telo da privuče muškarce, a potom da ona odabere onog koji je "pravi"? Predložila je da se i ja postavim na isti način.

Probala sam, i upalilo je! Prestala sam da nosim samo pantalone i protezu. Dobro sam hodala sa protezom i kad sam bila u pantalonama jedino se primećivalo blago hramanje. Sada sam počela ponovo da izlazim bez proteze i da oblačim haljine ili suknje. Na posao sam išla sa štakama, ponekad sam nosila i cipelu sa visokom potpeticom. Takvim oblačenjem sam namerno baš skretala pažnju na to da nemam nogu. To je, zaista, privlačilo neke muškarce. U početku sam imala problem da "oplevim korov", ali sam ubrzo naučila da one pogrešne otkačim još pre nego što dođe do toga da mi zakažu sastanak.

Moja tačka gledišta potpuno se promenila. Ranije sam, mada toga nisam bila ni svesna, tražila muškarca koji će smatrati da sam toliko vredna kao ličnost da će me zbog toga prihvatiti i bez noge. Sada tražim muškarca koji će isto toliko poštovati moju ličnost, ali kome će i moje telo biti vrlo privlačno, za koga će i to što nemam nogu biti seksi. Sve žene žele da muškarce privlače kao ličnost, ni ja nisam izuzetak. Ali sada mi samo to nije dovoljno, želim više od toga. Sada želim da i sa amputiranom nogom budem doživljena kao atraktivna, želim vezu u kojoj će i to što nemam nogu biti plus. Ranije sam uvek skrivala svoj patrljak noge i stidela ga se, sada želim da partneru mogu bez stida da otkrijem i taj deo svog tela. Želim da se sa svojim telom, onakvim kakvo ono jeste, osećam savršeno ugodno, a ne kao defektna.

Pat, moj sadašnji momak, i ja, volimo se i poštujemo jedno drugo, ali oboje uživamo i u mojoj "skraćenoj nozi". Volim kad me, dok smo u kolima ili restoranu, rukom mazi niz patrljak noge. Kad mu se ruka spusti tamo gde se on završava ja ga malo pridignem da pojačam pritisak i prija mi kad osetim nežno utiskivanje njegovih prstiju u vrh mog patrljka.

Kad se vratimo kući posle izlaska, često oblačim raznu seksi odeću: čizmicu sa visokom štiklom, crnu najlon čarapu i takve stvari. Dok tako odevena po kući hodam sa štakama grudi mi izazovno poskakuju a meso na vrhu patrljka se njiše. Prava amputirska predstava. Nas dvoje ne mislimo da je to čudno, oboje mislimo da je uzbudljivo i seksi.

Ne treba ni reći, dok vodimo ljubav tu je bezbroj stvari koje "normalna" cura ne može da uradi. Sad uživam kad se Pat igra mojim patrljkom i ljubi ga, isto onako kao kada to radi sa bradavicama na mojim grudima. On sasvim izludi kad počnem da se s njim igram pomoću svoje "skraćene noge".

To da moraš uvek da koristiš protezu ili štake ne spada u stvari koje bih odabrala za sebe. Sasvim je sigurno da bi mnogo bolje bilo imati obe noge. Ali kad već nemam, odlučila sam da obe – onu nogu koju imam, kao i onu koju nemam – koristim na pozitivan način.

L.J., Kalifornija