Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu
Zašto učiti jezike kad imamo računalne prevoditelje? Komu uopće više i treba prevoditelj? Koliko dobro treba poznavati vlastiti jezik kad UI tako dobro piše? Je li umjetna inteligencija onda neprijatelj „jezičarima“? Trebaju li je se bojati? Boriti protiv nje? Može li ona biti dobar sluga? Kako onda treba izgledati poučavanje jezika? Zašto bi učenik trebao čovjeka kao učitelja? Koja je učiteljeva uloga?
Predrag Pale svoju je inženjersku i znanstvenoistraživačku strast, koje sežu još iz djetinjstva, u zrelim godinama dopunio strašću prema poučavanju. Obožava „aha efekt“ u očima svojih učenika. Njegovi studenti kažu da se i najteži predmet može razumjeti ako ga on predaje, a njegove ispite hvale kao ugodno iskustvo na kojem se još može i naučiti. Teže nego ravnatelje škola bilo mu je poučavati devetogodišnjake. Osim formalnog školovanja od gotovo 20 godina, školovao se na 30-ak vrhunskih seminara, tečajeva i radionica u Hrvatskoj i diljem svijeta, na prestižnim ustanovama i kod jedinstvenih pojedinaca. Imao je privilegij učiti od stvarnih majstora struke, ali i iskusiti seminare na kojima se pitao: „Na što ja to tu trošim vrijeme?!“. Gotovo trideset godina bavi se primjenom računala i mreža u obrazovanju, a snažno vjeruje u korisnost tehnologije i čovjeka kao učitelja. Posljednja tri desetljeća istražuje na koje sve načine tehnologija može zamijeniti živog učitelja kako bi otkrio što je to što samo živi učitelj može dati učeniku.
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
U predavanju će se kritički razmotriti uloga generativne umjetne inteligencije (UI) u poučavanju i učenju, s fokusom na tri ključne uloge koje UI može preuzeti u obrazovnom kontekstu: kao sugovornik, kao alat i kao izazov. Kao sugovornik, UI omogućuje studentima dijalošku praksu, postavljanje metajezičnih pitanja i simulaciju svakodnevne komunikacije, čime se potiče razvoj metajezične svijesti. Međutim, zbog tendencije modela da nude uvjerljive, ali netočne odgovore, nužno je uključivanje nastavnika kao kritičkog posrednika. Kao alat, AI se koristi za generiranje nastavnih materijala i automatsku evaluaciju pisanih radova, no pritom se otvaraju pitanja kvalitete, pedagoške vrijednosti i usklađenosti sa standardima. Treća dimenzija predavanja odnosi se na izazove koje AI donosi: poticanje kognitivne lijenosti, proizvodnju površinskih, generičkih i idiomatski osiromašenih tekstova te širenje tzv. „halucinacija“ – izmišljenih činjenica koje studenti mogu smatrati točnima. U tom se kontekstu razmatraju problemi „algoritamskog autoriteta“ i epistemološke netransparentnosti. Ključna teza predavanja jest da umjetna inteligencija nije neutralna tehnologija, već aktivni akter u oblikovanju informacijske i jezične prakse. Uloga nastavnika, posebno lektora, u tom je procesu nezamjenjiva: ne kao pasivnog korisnika alata, već kao interpretatora, kuratora i posrednika između studenta i tehnologije. Umjetna inteligencija može podržati učenje jezika samo ako je njezina uporaba pedagoški promišljena, metodološki reflektirana i etički usmjerena.
Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci
Nagli razvoj velikih jezičnih modela (LLM) otvara dosad nezamislive mogućnosti za digitalno posredovano učenje i poučavanje hrvatskoga kao inoga jezika. Predavanje će ponuditi operativni okvir za njihovo odgovorno uključivanje u nastavni proces, strukturiran u tri komplementarne razine. Prva razina odnosi se na pripremu i oblikovanje materijala: korištenje LLM-ova kao generatorskih „asistenata“ za izradu korpusno utemeljenih dijaloga, prilagođenih vježbi i multimodalnih sadržaja uz obveznu ljudsku validaciju. Druga razina usmjerena je na podršku učenju i uvježbavanju: adaptivni chat-tutori, automatska analiza pisanih i usmenih produkata te prompt-inženjering kao metajezična vještina kojom studenti aktivno upravljaju izlazom modela. Treća razina bavi se procjenjivanjem i povratnom informacijom: poluautomatizirano vrednovanje zadataka, brza dijagnostika tipičnih morfosintaktičkih pogrešaka i analitički izvještaji za nastavnika. Razmatraju se i ograničenja – od pristranosti u ulaznim podacima preko “halucinacija” u malo frekventnim strukturama do nužnosti etičkih i sigurnosnih filtara. Zaključno se predlažu minimalni tehnički i pedagoški preduvjeti (fine-tuning na pouzdanim korpusima, lokalno izvođenje ili RAG-pristup, protokol kritičke validacije) te novi profesionalni profili nastavnika kao dizajnera promptova i kuratora AI-sadržaja. Ovaj okvir služi kao polazište za standardiziranu, inkluzivnu i skalabilnu integraciju LLM-tehnologije u kurikulum hrvatskoga u doba umjetne inteligencije.
Sveučilišni računski centar (Srce)
Danas su digitalne tehnologije prisutne u gotovo svim aspektima oblikovanja nastave. Učenje se sve više odvija u hibridnim ili potpuno online prostorima, koji omogućuju dinamičnu interakciju između nastavnika i studenata, međusobnu suradnju studenata, kreiranje interaktivnih i prilagodljivih obrazovnih sadržaja te njihovu veću ažurnost i aktualnost, kolaborativno učenje i stjecanje vještina projektnog i timskog rada kao i digitalnih vještina, te veću dostupnost i pristupačnost obrazovanja. Digitalne tehnologije značajno su unaprijedile pedagogiju nudeći inovativne metode poučavanja prilagođene različitim stilovima učenja. Danas su sve prisutnija virtualna okruženja za e-učenje (npr. virtualno okruženje za učenje Merlin Srca) koja nastavniku i studentima omogućavaju da na jednom mjestu kvalitetno organiziraju i provode nastavu koristeći nove metode poučavanja i mogućnosti digitalnih tehnologija. Digitalne tehnologije dio su svakodnevnog života stoga trebaju biti i dio iskustva učenja. Danas želimo obrazovanje koje mora biti suradničko i interaktivno, sa studentom koji je u fokusu obrazovnog procesa kao aktivan i motiviran dionik. Postoje određeni aspekti tehnologije koji su potrebni, postoje tehnologije koje inspiriraju, a ponekad je bolje ne koristiti tehnologiju. Na obrazovnoj ustanovi i na nastavniku je da procijene kada i na koji način implementirati tehnologiju u obrazovni proces. Uloga nastavnika postaje važnija nego ikad prije u učionici potpomognutoj tehnologijom.