Ivančica Banković-Mandić i Katja Peruško
Polako, polako, ništa ne razumijem
Primanje obavijesnog sadržaja govorenog teksta složen je proces na koji uvelike utječu mnogi kontekstualni, ali i izvankontekstualni čimbenici. Slušatelj pritom organizira senzoričke obavijesti u jezične elemente – fonološke obrasce, morfosintaktičke, semantičke i prozodijske elemente. Na (ne)razumijevanje govorne poruke također utječu brz tempo izgovora te ritam govorenja. Premda to nije jedini čimbenik, zbog ritma, primjerice, dolazi do poteškoća u razumijevanju pjevanih tekstova, i to ne samo u stranom nego i u materinskom jeziku. Osim toga, poznavanje jezika uključuje znanja jezičnog koda, repertoara jedinica kao što su jezično-pravopisne riječi, fonološke riječi i fonetske riječi te pravila realizacije tog jezičnog koda (Škarić 2007.). U izlaganju će se predstaviti najčešći primjeri fonetskih riječi na različitim razinama poznavanja hrvatskog jezika koje neizvornim govornicima otežavaju razumijevanje (sklopovi kao što su proklitika i tonička riječ, tonička riječ i enklitika, dvije toničke riječi u brzom tempu izgovora te dodatno klitike i toničke riječi u kojima su provedene asimilacije itd.) te će se oprimjeriti poteškoće s razumijevanjem pjevanih tekstova. Budući da se enklitički zglobovi s obzirom na manji broj disfluentnosti smatraju čvršćim od proklitičkih (Horga 2022.), nastojat će se pokazati jesu li upravo takvi zglobovi najteže razumljivi neizvornim govornicima u razumijevanju govorenog teksta.
Ana Grgić i Ranka Đurđević
Što je razina A1.1 u hrvatskom jeziku i zašto je ona danas važna u RH?
Prema Zakonu o strancima polaganje ispita iz hrvatskog jezika na razini A1.1 uvodi se kao uvjet za produljenje radne dozvole u RH za strane radnike. Razina A1.1 predstavlja početni stupanj ovladavanja jezikom, namijenjen osobama koje se prvi put susreću s hrvatskim kao inim, no ona se ne smije promatrati samo kao administrativni prag, nego kao prvi korak prema jezičnoj integraciji i društvenoj uključenosti, čime hrvatski jezik postaje ključan alat za sudjelovanje u zajednici i na tržištu rada. U kontekstu radnih migracija ta razina ima posebnu društvenu i integracijsku važnost jer omogućuje osnovnu komunikaciju u svakodnevnim situacijama. Na razini A1.1 (prema Zeroju) razvijaju se temeljne jezične vještine: razumijevanje i uporaba jednostavnih izraza, predstavljanje sebe i drugih, postavljanje i odgovaranje na osnovna pitanja te snalaženje u neposrednom okruženju. Poseban su izazov heterogene ciljne skupine, različite razine pismenosti i materinski jezici te ograničeno vrijeme za učenje. Stoga je nužno razvijati fleksibilne, komunikacijski usmjerene programe koji povezuju jezične sadržaje s konkretnim životnim i radnim situacijama. U izlaganju će se nastojati definirati neki jezični (stjecanje kompetencija, ishodi učenja, standardi vrednovanja, modeli poučavanja) i izvanjezični (društveni, praktični) aspekti provođenja te konkretne jezične politike. Cilj je izlaganja istaknuti potrebu za sustavnim razvojem programa početnog učenja hrvatskog jezika te otvoriti raspravu o ulozi jezične politike i obrazovnih institucija u suvremenim migracijskim i društvenim okolnostima u RH.
Costanza Marini
Izmjena akuzativa i genitiva u hrvatskome: statistički prediktori i pedagoške implikacije
Ova studija istražuje izmjenu akuzativa i genitiva u ulozi izravnog objekta u hrvatskome jeziku, s naglaskom na gramatičkim čimbenicima koji upravljaju njezinom uporabom. Također ispituje imaju li rezultati pedagoške implikacije, osobito u smislu razvoja ciljanih nastavnih modula za učenike hrvatskoga jezika. Genitiv koji se izmjenjuje s akuzativom poznat je kao partitivni genitiv, a kada se pojavljuje u niječnim rečenicama, naziva se „slavenskim genitivom / genitive of negation“ (Menac 1979.). Često se povezuje s naglašavanjem (Stolac 2017.) te arhaičnim stilom (Pirnat 2015.). Kako bi to istražili, autori su proveli anketu sa 127 prijevodnih zadataka i prikupili su 12.348 odgovora od 98 izvornih govornika. Zadaci su varirali semantiku glagola, kolokacije glagola i objekta, polaritet rečenice te semantiku, određenost/neodređenost i brojivost objekta, pri čemu su sudionici birali između akuzativnih i genitivnih oblika. Logistička regresija s miješanim efektima pokazala je da su sve testirane varijable značajno utjecale na dodjelu padeža. Neodređenost je bila najsnažniji prediktor uporabe genitiva, a slijedili su je niječni polaritet i nebrojivost.
Costanza Marini
Primjena chatbota u poučavanju hrvatskoga jezika na Sveučilištu u Paviji
Upotreba konverzacijskih agenata u učenju i poučavanju jezika bilježi stalan porast u posljednjih nekoliko godina (Jeon i sur. 2023.). Unatoč svojim ograničenjima, chatbotovi su u stanju učenicima pružiti personalizirana okruženja za učenje koja im omogućuju sudjelovanje u realističnim interakcijama kad god i gdje god žele (Kohnke 2023.), čime povećavaju njihovu spremnost na komunikaciju (Ayedoun i sur. 2019.). Kolegij „Hrvatski jezik za početnike“ održan je na Sveučilištu u Paviji u proljeće 2025. godine s tri studentice (jednom srpskog podrijetla koja dolazi iz SAD-a, jednom iz Rusije i jednom iz Kazahstana), pri čemu je chatbot Talkpal.ai bio korišten posljednjih 15 minuta svake nastave. Bit će prikazan pregled tog iskustva, s naglaskom na odabrane interakcije koje uključuju humoristične odgovore, neformalne leksičke izbore i konstrukcije nalik izvornim govornicima koje nisu uvijek prisutne u udžbenicima za početnike te će biti naglašeno kako se pogreške velikih jezičnih modela (LLM-ova) mogu iskoristiti kao prilika za učenje.
Antonia de Castro Burica
Izazovi u usvajanju hrvatskoga jezika u kontekstu govornika arapskoga jezika s iskustvom (prisilne) migracije
Od 2008. do 2026. godine u Hrvatskoj je međunarodnu zaštitu zatražilo gotovo 40 tisuća ljudi u pokretu iz zemalja s arapskim kao službenim jezikom. Dok je Hrvatska po stopi odobravanja međunarodne zaštite na samom dnu europske ljestvice, njezine jezične politike već godinama ostaju nedorečene i površno regulirane pravnim okvirom za integraciju. Proces integracije i uloga jezika u njemu instrumentalizira se u provođenju ideologije dominantne skupine, s naglaskom na ekonomskoj dimenziji integracije, odnosno mogućnosti zapošljavanja. Praksa pokazuje da se jezična prava ljudi u pokretu i novih članova društva sustavno krše kroz otežan pristup i ograničen broj tečajeva hrvatskoga jezika te nedostatak kontinuirane nastave, stručnoga osoblja i prevoditelja. Višejezični repertoari i transjezične prakse smatraju se preprekom integraciji umjesto alatom u izgradnji identiteta, društvene uključenosti i otpornosti. U međuvremenu je s porastom broja stranih radnika na površinu isplivalo i pitanje njihovih jezičnih prava i integracije. U ovom izlaganju osvrnut ću se prvenstveno na govornike arapskoga jezika s iskustvom (prisilne) migracije, ali i strane radnike, te raspraviti konkretne izazove s kojima se suočavaju u učenju hrvatskoga jezika. Predstavit ću rezultate višegodišnjega istraživanja u sklopu svoje doktorske disertacije na temu jezične integracije i transjezičnosti, s naglaskom na diskurzivnu formulaciju (jezične) integracije kroz pravni okvir, na koga se odnosi te što nam usporedba s rezultatima na terenu pokazuje o učinkovitosti integracije u hrvatskom kontekstu.
Ivona Smolčić
Hrvatski narodni preporod kroz doprinos obitelji Mažuranić – prilog poučavanju kulturnih sadržaja u nastavi hrvatskog kao inog
Članak tematizira povezivanje nastave književnosti i kulturnih sadržaja s poučavanjem hrvatskog jezika kao inog. Pod pojmom kultura, pored civilizacijskih materijalnih i duhovnih ostvarenja, podrazumijeva se i sociokulturni kontekst jezične zajednice. U tom smislu, poučavanje razdoblja hrvatskog narodnog preporoda (1830. – 1843./1848.) u nastavi hrvatskog kao inog prilika je za upoznavanje polaznika s temeljima hrvatskog standardnog jezika, novije književnosti i povijesnih okolnosti u kojima se konstruirao nacionalni identitet. Slijedom toga, temeljne ciljeve i dosege razdoblja polaznicima ćemo predstaviti kroz doprinos obitelji Mažuranić čiji su članovi bili aktivni u svim aspektima preporodnog djelovanja. Javni angažman Antuna (filolog, ilirac), Ivana (političar, književnik) i Matije (putopisac, lokalni političar) bit će uzet kao paradigmatski za poučavanje o preporodnim procesima kroz povijesni kontekst, književnost i lingvističke reforme. Međukulturni impuls poučavanja te teme nalazi se u povezivanju hrvatskih preporodnih ideja (u rasponu od nacionalno-emancipacijskih do onih usmjerenih na literarizaciju narodnog jezika) s istim/sličnim procesima u drugim europskim sredinama. Aktivnost koja će se u radu opisati prilagođena je višem naprednom stupnju (prema ZEROJ-u C1), dok je pojedine aktivnosti moguće provoditi i na nižim razinama učenja jezika.
Petra Saša Butorac
Poučavanje hrvatskoga jezika kao alata integracije stranih radnika i doseljenika – iskustva iz prakse
U suvremenim migracijskim okolnostima učenje hrvatskoga jezika postaje jedan od ključnih čimbenika uspješne integracije stranaca u hrvatsko društvo i tržište rada. U izlaganju će biti predstavljena praktična iskustva rada sa stranim polaznicima različitih profila – od radnika u građevini, ugostiteljstvu i autoservisima do visokoobrazovanih stranaca i članova njihovih obitelji. Poseban naglasak stavit će se na poučavanje hrvatskoga kao inoga jezika kroz svakodnevne komunikacijske situacije i stručni vokabular potreban za funkcioniranje na radnome mjestu i u svakodnevnom životu. Izlaganje će prikazati metode i materijale prilagođene početnicima koji dolaze iz različitih jezičnih i kulturnih sredina, uključujući izradu dvojezičnih materijala, vizualnih i komunikacijskih zadataka te uporabu praktičnih dijaloga povezanih s radnim okruženjem. Bit će riječi i o izazovima u radu s polaznicima koji nemaju iskustvo formalnog obrazovanja ili ne poznaju latinicu, kao i o važnosti razvijanja osjećaja sigurnosti i pripadnosti kroz nastavu jezika. Cilj izlaganja jest pokazati kako nastava hrvatskoga jezika može biti mnogo više od učenja gramatike – ona postaje prostor međukulturnoga povezivanja, razvoja samostalnosti i lakšega uključivanja stranaca u hrvatsko društvo. Kroz konkretne primjere iz prakse prikazat će se kako prilagođeni pristup i funkcionalno poučavanje jezika mogu doprinijeti boljoj komunikaciji, većoj motivaciji polaznika i uspješnijoj integraciji.
Jelena Cvitanušić i Ivana Krešić Klaucke
Hrvatski radnicima, kompetencije nastavnicima!
U Hrvatskoj trenutačno radi oko 170.000 stranih radnika. Među (nesusjednim) zemljama iz kojih dolaze prednjače Nepal, Filipini i Indija. Prema istraživanjima provedenim na Institutu za istraživanje migracija jedan je od najvećih izazova s kojim se strani radnici suočavaju, očekivano, nepoznavanje hrvatskog jezika. Iako Hrvatski zavod za zapošljavanje već dvije godine kroz sustav vaučera radnicima iz trećih zemalja omogućuje učenje jezika, taj program nije zaživio. U svibnju ove godine izglasana je jedna od glavnih izmjena Zakona o strancima prema kojoj će strani radnici u Hrvatskoj unutar godine dana morati položiti ispit iz hrvatskog jezika i latiničnog pisma na razini A1.1 kako bi mogli produljiti dozvolu za boravak i rad. U publikaciji OECD-a (2021.) „Making Integration Work – Language Training for Adult Migrants” objašnjava se da „mnogi tečajevi jezika namijenjeni svakodnevnom životu nisu relevantni ni dovoljni za stvarne uvjete na tržištu rada”. U izlaganju će stoga naglasak biti na tome kako bi tečajevi hrvatskoga za strane radnike trebali biti osmišljeni i usklađeni s njihovim potrebama i stvarnim životnim situacijama, kao i s potrebama tržišta rada te onim što se propisuje izmjenama zakona. Također će biti riječi o (novim) kompetencijama nastavnika koji su radili, rade ili će raditi s tom vrstom polaznika te će se dati uvid u rezultate istraživanja provedenog među nastavnicima koji su već na neki način sudjelovali u jezičnom osposobljavanju stranih radnika.
Darko Matovac i Branka Barčot
Metodologija izrade baze hrvatskih lingvokulturema: na primjeru filma Ne dao Bog većeg zla
U radu se prikazuje metodologija izrade baze hrvatskih lingvokulturema ekscerpiranih iz korpusa filmskih komedija, što se ilustrira na primjeru igranog filma Ne dao Bog većeg zla (2002.) u režiji Snježane Tribuson. Teorijsko uporište za definiranje lingvokulturema nalazi se u tradiciji ruske lingvokulturologije (Maslova 2001.; Vorobjov 2008.). Predstavljeno istraživanje sastavni je dio četverogodišnjeg projekta NPOO-a Frazemske konstrukcije u korpusu hrvatskih komedija (FraKonKomHR), koji se provodi na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Primarni ciljevi spomenutog projekta su računalno modeliranje korpusa hrvatskih komedija nastalih od 1991. do 2005. godine te izrada baze hrvatskih frazemskih konstrukcija namijenjene poučavanju hrvatskoga kao drugog i stranog jezika s preciziranom razinom poučavanja / vladanja jezikom sukladno Zeroju, koja će biti dostupna u slobodnom pristupu. Osim toga, projekt obuhvaća sastavljanje popisa lingvokulturoloških jedinica hrvatskoga jezika te leksikografsku obradu vrijednosno markiranih jezično-kulturnih elemenata detektiranih u filmovima. Krajnji je cilj izrada otvorenog digitalnog alata za razvoj međukulturne kompetencije, čime se izravno pridonosi promicanju međukulturnog razumijevanja u skladu sa smjernicama Vijeća Europe.
Darko Matovac
Ovladavanje upotrebom prijedloga (radionica)
Ovladavanje upotrebom prijedloga u hrvatskome kao drugom i stranom jeziku neraskidivo je povezano s ovladavanjem upotrebom padeža jer se prijedlozi pojavljuju većinom u prijedložno-padežnim izrazima dok je upotreba prijedloga uz nepromjenjive vrste riječi rjeđa i često se smatra nestandardnom. Pri poučavanju prijedložno-padežnih izraza naglasak je uvijek na upotrebi padeža, tj. poučavanje prijedložno-padežnih izraza kreće od padeža, dok se prijedlozima u pravilu posvećuje manje pozornosti. Međutim, posebice na višim razinama poučavanja, postoji potreba da se i prijedlozima posveti dodatna pozornost, primjerice kad je riječ o pitanjima bliskoznačnosti i međusobne zamjenjivosti prijedložno-padežnih izraza, npr. prijedlozi pred i ispred zamjenjivi su u izrazima čekati pred fakultetom i čekati ispred fakulteta, ali nisu zamjenjivi u izrazima naći se pred izazovima i *naći se ispred izazova. U ovoj radionici riječ će biti o izazovima s kojima se susreću poučavatelji kad trebaju osmisliti materijale za poučavanje prijedloga te će se pokušati osmisliti tipovi zadataka koji bi mogli pospješiti ovladavanje upotrebom prijedloga.
Antonio-Toni Juričić
Šibenik - Zagreb: Arsen Dedić u nastavi HIJ-a
U izlaganju ćemo se osvrnuti na doprinos Arsena Dedića hrvatskoj kulturi, posebno književnosti. Naznačit ćemo obilježja njegove poetike te interpretirati jednu od njegovih pjesama. Arsen Dedić antologijski je pjesnik, pjevač šansona, glazbenik i skladatelj. Prve pjesme objavljuje u pedesetim godinama 20. stoljeća. Njegov stil karakterizira komunikativnost (izraz koji funkcionira kao svakodnevni govor prožet lokalizmima, lascivnošću, humorom i ironijom), autoreferencijalnost (upućivanje na vlastite pjesničke postupke), intertekstualnost (dijalog s drugim književnim tekstovima) i intermedijalnost (referiranje na filmska, kazališna i slikarska ostvarenja). Inspiraciju pronalazi u krugu svojih najbližih (obitelj, prijatelji, ljubavi), slikama zavičaja (Šibenik i njegova okolica, Zagreb), ali i društvenim potresima (Domovinski rat, tranzicija). Arsen Dedić za sebe će reći: „Kod mene je prisutna dvojnost: imam dva grada – Šibenik i Zagreb, dvije konfesije, dvije srednje muzičke škole, dva fakulteta, dva braka, dvoje djece, dvije unuke i dva zvanja – glazbenik i pjesnik.“ (Gulin 2017.: 10) Zvonimir Golob u predgovoru trećem izdanju Arsenove zbirke Brod u boci naglašava: „Biti kod kuće, biti voljen, voljeti, sačuvati prijatelja koji će šutjeti zajedno s tobom o istim stvarima po kojima se razlikujete od svijeta koji vam ne pripada, snažno osjećanje pripadnosti ovom tlu, pejzažu, povijesti, jeziku, običajima i životu, sve to veže Arsenovu poeziju uz najbolje stranice hrvatske poezije.“ (Dedić 1975.: 8)
Kristina Barišić
Jezična lojalnost
U ovom će radu biti riječi o jezičnoj lojalnosti (Fishman 1989.), sociolingvističkom fenomenu ključnom za opstanak pojedinoga jezika izvan granica matične domovine gdje je jezični kontakt neizbježan. Jezik kao jedno od temeljnih obilježja nekog naroda i kao čuvar nacionalnoga identiteta treba mehanizme uzajamnoga karaktera koji će ga držati čvrsto povezanim uz naciju. Ono što je nacionalna svijest naciji, to je jeziku, osobito u uvjetima ugroze, jezična lojalnost. Odanost jeziku emocionalna je i ideološka pokretačka sila u službi očuvanja jezika u uvjetima koji prijete zaboravom i nestajanjem. Riječ je o kompleksnoj pojavi koja ujedinjuje govornike jednoga jezika u obrani od asimilacije u njima jezično neprirodnom okruženju. U izlaganju će se analizirati obilježja toga sociolingvističkoga konstrukta, funkcije i važnost u održavanju nekoga jezika izvan matičnoga teritorija, tj. prikazat će se temeljni čimbenici bez kojih jedan jezik izvan domovine može teško opstati, a koji uvelike pridonose i očuvanju nacionalnoga identiteta u takvim okolnostima te će se komparativnom analizom pokušati doći do zaključaka o statusu hrvatskoga jezika među pripadnicima hrvatske nacionalne manjine u Mađarskoj danas i prije desetak godina. Podatci za analizu crpit će se iz diplomskoga rada Jezična lojalnost – na temelju ankete provedene među pripadnicima hrvatske nacionalne manjine u Pečuhu iz 2015. godine te nove ankete provedene među pripadnicima hrvatske nacionalne manjine u Pečuhu.
Sanda Lucija Udier i Ana Grgić
Motivacija za učenje hrvatskoga kao inoga jezika između identiteta i jezičnog ulaganja
Jezične autobiografije integralni su dio Europskog jezičnog portfolija čija je svrha pridonijeti razvitku višejezičnosti i međukulturne svijesti. Pisanjem jezičnih autobiografija nastoji se osnažiti učenike inih jezika da osvijeste svoj jezični repertoar u plurijezičnom i višejezičnom kontekstu, a spoznaje dobivene analizom jezičnih autobiografija mogu se primijeniti na razvoj nastavnih materijala i pristupa poučavanju. Osobni narativi koje pišu učenici inih jezika osvjetljavaju njihovo nastojanje da oslikaju, rekonstruiraju, evaluiraju i interpretiraju unutarnje i vanjske okolnosti koje su definirale njihov odnos prema jezicima koje su učili i usvajali, u ovome slučaju prema hrvatskome jeziku. U posljednjih tridesetak godina jezične su se biografije i autobiografije koristile u sociolingvistici, psiholingvistici i glotodidaktici te su se razvile u posebno znanstveno područje – jezičnu biografistiku. U izlaganju će biti predstavljeno istraživanje jezičnih autobiografija učenika hrvatskoga kao inoga jezika na Croaticumu - Centru za hrvatski kao drugi i strani jezik na razini jezične kompetencije B2.2 (N = 35) provedeno u akademskim godinama 2020./21., 2021./22. i 2024./25. Prikazat će se analiza motivacije za učenje hrvatskoga kao inoga jezika koju su ispitanici izrazili u svojim jezičnim autobiografijama, a koja je smještena na spektru između potrage za osobnim identitetom i jezičnoga ulaganja.
Matea Lacmanović
Studij kroatistike na Institutu za slavensku filologiju Jagelonskog sveučilišta u Krakovu
Hrvatski se jezik na Institutu za slavensku filologiju Jagelonskog sveučilišta u Krakovu poučava više od trideset godina. Važno je istaknuti da je lektorat hrvatskog jezika dio samostalnog studija hrvatskog jezika. U izlaganju ću se osvrnuti na specifičnosti poučavanja hrvatskog kao stranog jezika u kontekstu izvornih govornika poljskog jezika. Osvrnut ću se i na projekte provedene u sklopu lektorata, napose studijska putovanja u Hrvatsku te obilježavanje Dana hrvatskog jezika - aktivnosti koju sam uvela. Osim o kreativnom aspektu provođenja takvih aktivnosti, bit će riječi i o onom logističkom, a sve u cilju poticanja kolega na eventualnu buduću suradnju s krakovskim kroatistima.
Anamarija Sučec
Perspektive i izazovi poučavanja hrvatskog kao inog jezika u Rosariju
U svom izlaganju predstavit ću lektorat hrvatskog jezika u Rosariju u Argentini. Akademske, socijalne i kulturne razlike između Hrvatske i Argentine čine poučavanje hrvatskog jezika izazovnim te otvaraju nove perspektive u načinu poučavanja. Heterogenost skupina, različiti stupnjevi obrazovanja, različite ekonomske pozadine, različita motivacija, prostorna i vremenska udaljenost od Hrvatske čimbenici su koji utječu na oblikovanje i izvođenje nastave hrvatskog kao inog jezika u Rosariju. Kako se radi o jednoj od prvih iseljeničkih generacija, izgubio se izravan kontakt s Hrvatskom te većina polaznika počinje bez ikakvog prethodnog znanja, bez obzira jesu li potomci Hrvata ili ne. Uz akademski program organizira se i velik broj kulturnih i tradicijskih radionica, upravo kako bi se polaznicima pružila šira i potpunija slika hrvatskog jezika i kulture. Cilj ovog izlaganja je približiti argentinske prilike hrvatskoj publici te upoznati akademsku zajednicu sa svim izazovima i poteškoćama s kojima se susrećem u radu u Argentini.
Vesna Podgorac
Predstavljanje lektorata na Sveučilištu Sapienza u Rimu
Ovo izlaganje donosi pregled rada i djelovanja lektorata hrvatskoga jezika na Sveučilištu Sapienza u Rimu, jednoj od najstarijih i najvećih europskih akademskih institucija. Cilj je prikazati institucionalni i tehnički okvir u kojem lektorat djeluje, kao i bogatstvo aktivnosti koje pridonose vidljivosti hrvatskoga jezika i kulture u glavnom gradu Italije.
U prvom dijelu izlaganja bit će predstavljene tehničke i administrativne specifičnosti lektorata. Fokus će biti na njegovu smještaju unutar sveučilišne strukture i matičnog odsjeka, profilu i broju studenata koji upisuju hrvatski jezik, kao i statusu samog kolegija u okviru studijskih programa. Također, bit će riječi o studentskim boravcima u Hrvatskoj.
Središnji i najdinamičniji dio izlaganja posvećen je brojnim praktičnim projektima i aktivnostima ostvarenima u izravnoj suradnji sa studentima. Kroz bogat vizualni materijal bit će prikazane manifestacije, radionice, projekti te organizacija kulturnih događanja i gostovanja hrvatskih autora.
Zaključno, izlaganje će pokazati kako spoj stabilnog institucionalnog okvira i angažiranog rada sa studentima rezultira time da lektorat nadilazi formu običnog kolegija. On postaje vitalno žarište interkulturalnog dijaloga i ključna točka povezivanja talijanskih studenata s hrvatskim jezikom i kulturom. Time se dugoročno osigurava ne samo očuvanje interesa za hrvatski jezik, već i njegovo prepoznavanje u širem europskom kontekstu.
Marijana Roščić
Lektorat hrvatskoga jezika u Varšavi
Varšavska slavistika utemeljena je 1915. godine, a od 2003. nosi naziv Institut za zapadnu i južnu slavistiku. Od ak. god. 1992./93., studij kroatistike je zaseban, a unutar njega je lektorat hrvatskoga jezika (kao prvi ili drugi jezik) te se studira na preddiplomskoj i diplomskoj razini. Upis za studente kojima je hrvatski jezik prvi izbor moguć je svake druge ili treće godine. Za studente koji odaberu hrvatski kao drugi slavenski jezik, upis je svake ili svake druge godine. Sveučilište u Varšavi nudi studentima drugih studijskih grupa mogućnost pohađanja tečaja hrvatskoga jezika. Tečaj se održava u dvije skupine, uživo ili online, a upis je moguć svakog semestra, ovisno o jezičnoj razini poznavanja jezika.
Na Institutu su zaposleni kolege kroatisti: dr. sc. Patrycjusz Pająk, dr. sc. Maciej Falski, dr. sc. Janusz Szablewski, koji izvode nastavu iz hrvatske povijesti, kulture, književnosti i jezika. Izvorni govornik održava lektorske vježbe na prediplomskoj (4 x 90) i diplomskoj razini (2-3 x 90). Studenti kojima je hrvatski drugi izbor i vanjski studenti imaju vježbe dva puta tjedno. Osim nastavnog dijela i gostujućih predavanja, provode se i izvannastavne aktivnosti, na poticaj samih studenata i profesora. Ostvaruje se suradnja s drugim lektoratima u Poljskoj, tako da imamo međusobne susrete i aktivnosti. Realizirano je studijsko putovanje u Hrvatsku u suradnji s MH u Skradinu. Studenti redovito odlaze na studentske razmjene putem programa ERASMUS+ ili CEEPUS, dobitnici su stipendija Vlade RH, kao i drugih oblika stipendiranja tečajeva ili ljetnih škola u Hrvatskoj.