Stigao je i djeci najveseliji trenutak – kićenje bora. Naši učenici "boravkaši" svake nas godine razvesele zanimljivim i kreativnim nakitom, a ove smo im godine mi pomogli u izradi tradicionalnoga božićnog nakita – kinča. S radošću su "okinčali" školski bor, a mi smo ostali zadivljeni rezultatom. Učitelji i učenici zastajali su kraj bora i divili se prekrasnom prizoru.

I tako je našom školom zavladala radost ususret Božiću... 🌸

12. prosinca 2023.

I ove je godine naša pšenica bogato rodila i spremna je za školski božićni sajam! Zarada od prihoda namijenjena je djeci bez adekvatne roditeljske skrbi u Domu svetog Josipa u Hrvatskom Leskovcu. Ukrasili smo je po starome hrvatskom običaju trobojnicom i spremna je za putovanje u neki topli dom!

11. prosinca 2023.

P.S. Na Božićnom sajmu (13. prosinca 2023.) bilo je veselo i naše su pšenice brzo rasprodane. Raduje nas što smo pridonijeli humanitarnoj akciji stupničkim običajima!

Našu je školu posjetilo nekoliko učitelja iz Beča u organizaciji Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade i Direkcije za obrazovanja Beč (Vienna Board for Education). Učitelji su u sklopu svoga međunarodnog Erasmus+ projekta bili na stručnom usavršavanju ("job shadowing")  u Zagrebu i posjetili desetak škola, a mi smo bili među odabranima kako bismo predstavili rad naše škole.

Profesorica Mila Pandžić s članicama skupine Mladi jezikoslovci – čuvari baštine predstavila je sve aktivnosti našega projekta "Putovima starih Stupnara" uz radionice.

4. prosinca 2023.

1. prosinca 2023.

29. studenoga 2023.

Kako bismo upoznali što veći broj učenika s tradicijom i božićnim običajima našega kraja, svoje smo znanje s radionice izrade kinča prenijeli i drugima te ih tako uključili u naš projekt. 

Članovi izvannastavne skupine Mladi jezikoslovci — čuvari baštine ponosno su pokazivali svoje umijeće s radionice svojim kolegama u razredu. Učenici su bili oduševljeni izradom božićnih ukrasa. Na početku je trebalo puno strpljenja i volje, ali nakon svih uputa odjednom je nastala tišina i samo se čulo šuškanje papira. Svi su se zanijeli i dobro koncentrirali na izradu svojega kinča. Čak i oni koji su početno sumnjali, uzviknuli su: "Ovo je baš zabavno!" 🥰

Mnogi su zamijetili da je takav način izrade božićnih ukrasa povezivao članove obitelji te su provodili više vremena zajedno nego danas. Izrada je trajala cijelo došašće pa uz pjesmu i puno ljubavi oko toplog ogrjeva pripreme za Božić zaista su bile prekrasne. Uvidjeli smo koliko je važno očuvati ove tradicionalne vještine te prenositi hrvatske običaje na nove generacije.

Mi ćemo ipak krenuti s kinčanjem prije Svete Barbare kako bismo napravili i izložbu kinča prije našega tradicionalnog Adventsko-božićnoga humanitarnoga koncerta.

Veselimo se kinčanju škole! 🌷🌸🏵️🌹💮🌼🌲

22. studenoga 2023.

Muzejske pedagoginje Etnografskog muzeja u Zagrebu održale su u našoj školi vrlo zanimljivu radionicu izrade tradicijskoga božićnog nakita kinča u sklopu našeg projekta. Kinč je tradicijski ukras koji se izrađuje od raznobojnoga krep papira te se nalazi na listi zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske pod nazivom "Umijeće izrade tradicijskoga božićnog nakita kinča s područja sjeverozapadne Hrvatske". Ti su se tradicijski ukrasi (najčešće cvjetovi) njegovali i u našem kraju pa smo htjeli oživjeti stare običaje. "Kinčit" ćemo našu školu tijekom došašća, ali i potaknuti sve da se vrate tome lijepom običaju.

Kinč je dobio naziv od mađarske riječi kincs (blago, vrijednost) te poprimio značenje "uresa, nakita, ljepote". Izrada kinča započinjala je na Svetu Barbaru (4. prosinca). Obitelji su se okupljale oko ogrjeva i izrađivale papirnate božićne ukrase. Kuće su se kinčale na sam Badnjak. O kućne grede, najčešće u blagovaonici, objesili bi nekoliko zelenih grana (crnogorice) i ukrasili ih kinčem, jabukama božićnicama, ukrasnim svilenim (šećernim) bombonima te orasima umotanima u sjajne ukrasne papire. I tako je nastao tzv. božićni luster. Također su se kinčili dijelovi kuće gdje su se nalazile svete slike na zidu. Zelenilo je predstavljalo život i rast u hladno zimsko doba. Kasnije, pojavom božićnog drvca, kinčio se i sam bor.

Osim Božića, kinč se koristio i u blagdane Svih svetih, Svetoga Jurja, svadbenih svečanosti te pogreba (bliža rodbina na sprovod je donosila prekrasne vijence od ruža izrađenih od krep papira).

Prošle smo godine imali malu izložbu i prikazali božićne običaje na našem "boreku" (😁🎄😍) pa nas veseli što ćemo ove godine kinčiti cijelu školu (🥰) i prikazati božićne običaje našega kraja, a pridružit će nam se velik broj učenika. ❤️

Podsjetnik na prošlu godinu kićenja bora pogledajte na poveznici: Kićenje bora. 🎄

20. studenoga 2023.

Naše učenice posjetile su Dane otvorenih vrata KUD-a Kraluš iz Stupnika (11. — 12. studenoga 2023.) i razgledale bogatu baštinu našega kraja. 

Izložene su originalne stupničke nošnje, stari namještaj i slike. Sudjelovale su u radionici izrade tradicijske ogrlice kraluš te izradi tradicijskih frizura.

Neke su i članice samoga KUD-a pa su nastupile u dječjoj sekciji.

12. studenoga 2023.

Sesvete su uvijek bile veliki blagdan do kojeg se jako puno držalo i tako je unatoč mnogim promjenama ostalo do danas. Uoči Sesveta oduvijek su se uređivali grobovi, donosilo se cvijeće — uglavnom krizanteme, a na sam blagdan vijenci, i to ranije od papirnatog, a sada najčešće od plastičnog ili svježeg cvijeća. Na Sesvete su se posjećivali grobovi rodbine, prijatelja, susjeda i znanaca i na njima su se palile svijeće i molilo se za mrtve. Uvijek se gledalo da „grob nebu sam“, odnosno uvijek je uz grob bio prisutan netko od rodbine. Poslijepodne su na groblje obično dolazili mladi ljudi, naročito u vrijeme kad je to bio radni dan. Kako su život i smrt isprepleteni, tako su i Sesvete nazivane „prvim sejmom“ kad su „dečki gledeli cure i tera mu se dopala ju je zakrajdal“, odnosno u prenesenom značenju, „označil da bu njegova“ jer se bližila zima i trebalo je misliti na ženidbu.

Na Sesvete nije bilo groba na kojem nisu gorjele svijeće kao znak da živi misle na svoje mrtve. Crkva je navečer bila obasjana svjetlom svijeća koje su gorjele cijelu noć. Za župljane koji su pokopani na drugim grobljima ili im se ne zna za grob, svijeće se kao i nekada pale uz glavni križ u sredini groblja, što je ranije posebno veselilo djecu jer su se zabavljali paljenjem svijeća koje bi pogasio vjetar. Današnji moderni plastični lampaši onemogućili su to veselje.

Za Stupnare pokopane na drugim grobljima ili kojima se ne zna za grob, svijeće se pale i uz križeve krajputaše, postavljene u selu na nekoliko mjesta, redovito na raskršćima.

Ovi običaji vezani za Sesvete još se uvijek održavaju. Vrijedno je zabilježiti iznimku na Sesvete 1991. u vrijeme Domovinskog rata kada su se zbog zračne opasnosti u sumrak, prije odlaska s groblja, morale pogasiti sve svijeće. Groblje je ostalo u potpunom mraku, tužno i pusto.

Razveselile su nas prve fotopriče u našem projektu! S radošću smo ih zaprimili, a neke već i objavili. Oduševljeni smo odazivom, a već iz prvih fotopriča možemo potvrditi da je skupljanje starih fotografija zabavan i poučan način za očuvanje baštine i učenje o prošlosti. Također je sjajan način za povezivanje s drugima i za dijeljenje priča. 

Prepune osjećaja i sjete te posebnih životnih trenutaka, fotopriče nas vraćaju u staro doba našega Stupnika, u živote naših sumještana. Ne samo da fotografije mogu pomoći obiteljima da se prisjete svoje prošlosti i zajedničkih vrijednosti te uspomene na ljude i događaje koji su ih oblikovali već mogu biti vrijedan izvor za buduće generacije koje će moći vidjeti kako su njihovi predci živjeli.

Skupljanje starih fotografija pomoći će nam u očuvanju baštine kako bismo:

• sačuvali priče iz prošlosti – stare fotografije mogu zabilježiti važne događaje i ljude u povijesti te pomoći da se te priče ne zaborave i da se prenesu na buduće generacije

• očuvali kulturno nasljeđe – stare fotografije mogu prikazati kulturu i tradicije u prošlosti te pomoći da se razumije kako su ljudi živjeli i što je bilo važno za njih

• povećali svijest o povijesti mjesta – stare fotografije mogu biti motivirajući materijal za obrazovanje i podizanje svijesti o povijesti mjesta, mogu pomoći ljudima da razumiju prošlost i da cijene svoju baštinu.

U obrazovanju nam koriste za: 

• motiviranje učenika za učenje povijesti (Stare fotografije mogu pružiti jedinstven uvid u prošlost, na način koji knjige i drugi izvori ne mogu. One mogu pomoći učenicima da razumiju kako su ljudi živjeli, radili i zabavljali se u prošlosti.)

• poticanje kritičkog razmišljanja (Stare fotografije mogu potaknuti učenike da razmišljaju o prošlosti na kritičan način. Mogu ih potaknuti da postavljaju pitanja o tome kako su slike nastale, što prikazuju i što znače.)

• povećanje kreativnosti (Stare fotografije mogu biti inspiracija za kreativne projekte, kao što su pisanje eseja, izrada umjetničkih djela ili stvaranje digitalnih priča.).

Veselimo se novim fotopričama!

Poveznica: Stupnarska fotopriča.

25. rujna 2023.