Izložba Stupnarska fotopriča dokaz je da mladi ljudi imaju veliko zanimanje za svoju povijest i da su spremni čuvati i njegovati kulturnu baštinu svoga mjesta.

Pozivamo vas da posjetite našu izložbu tijekom naših adventskih događaja i otkrijete bogatu povijest mjesta Stupnik.

Izložba se održava u sklopu manifestacije Dani europske baštine 2024. koju organizira Ministarstvo kulture i medija RH pod vodstvom Vijeća Europe i Europske komisije.

27. studenoga 2024.

*Svaka fotografija nosi svoju priču, a naš je cilj da je oživimo. Postanite i vi dio naše zajedničke priče! Priključite se našem projektu kako bismo zajedno sačuvali dragocjene uspomene za buduće generacije jer namjeravamo obogatiti i proširiti našu izložbu.

Informacije na letku u prilogu.

Trećaši u Stupniku (šk. god. 1961./62.) sa svojom učiteljicom Baricom Peharda

Ana Škarić (12):

Ovo je fotografija Osnovne škole Lučko Područnog odjeljenja Stupnik koju je pohađala moja baka Mirjana Širanović, rođena Japjec. Fotografija je uslikana u zimu 1961./62. Baka sjedi u prvoj klupi, treća djevojčica zdesna.

Baka Mirjana rođena je 1952. u Stupniku, gdje i danas živi. Bila je jedina u obitelji Franje i Vjekoslave Japjec koji su se najviše bavili poljoprivredom, a pradjed je još radio i u Zagrebu.

Baka je na fotografiji bila u trećem razredu. Školska zgrada u Stupniku nalazila se na istom mjestu na kojem se i dandanas nalazi. Školu je pohađala i moja mama, starija sestra, ja, a sada i moj mlađi brat. Moja baka dobro se sjeća svoje omiljene učiteljice Barice Peharda. Ona je kao i drugi učitelji stanovala sa svojom obitelji u Društvenom domu Stupnik koji se nalazio u sklopu same škole. U društvenom domu održavale su se školske priredbe, zabave, a ponekad je dolazilo putujuće lutkarsko kazalište. Škola koju je počela pohađati moja baka počela je s radom dvije godine prije, tj. oko 1959./60. Prije toga učenici iz Stupnika išli su u školu koja se nalazila u Gornjem Stupniku u obiteljskoj kući Trgovec. Tamo je išao u školu i moj pradjed Franjo Japjec i prabaka Vjekoslava Japjec, rođena Majdačić. 

I tako je naša mala, skromna škola odškolovala mnoge generacije. Ponosna sam jer sam i sama sjedila u istoj učionici kao moja baka i mama. Nadam se da ću i ja jednoga dana pričati svojoj djeci i unucima o o našoj staroj školi u Stupniku.

O šukundjedu Izidoru ne znam puno zato što je umro puno prije Marije. Znam da je bio vrijedan i da je marljivo radio u polju. Imao je veliko gospodarstvo i puno životinja o kojima su se brinuli, a posebno o konjima.

Imali su dva sina, Franju (mog pradjeda) i Ivana.

Šukunbaka Marija bila je i seoska krojačica. Imala je šivaću mašinu "Singericu" koju u ono doba nisu imali mnogi pa je tako dodatno zarađivala kako bi školovala svoje sinove. Moja majka za svoju prabaku ima samo lijepe riječi. Kaže da je bila jako pozitivna i "ispred svog vremena".

U obitelji su bili samo dječaci. Moj šukundjed Izidor imao je brata i obojica su imala sinove. Moj pradjed Franjo i njegov brat Ivan također su imali sinove – Ivan je dobio sina Ivana mlađeg, a Franjo mojeg djeda Milana i njegova brata Vladu. Šukunbaka Marija bila je presretna kad je dobila praunuku Martinu (moju majku), prvu djevojčicu nakon dugo vremena.

Iako je Marija imala jako težak životni put – umro joj je suprug, umrla su joj i oba sina te unuk (moj djed) – nije ju do smrti napustio vedar duh. Uvijek je bila ozbiljna kao na ovoj fotografiji, ali puna ljubavi i razumijevanja za svoje bližnje.

U njezinoj kući sada živim ja sa svojom obitelji. Sretna sam jer razmišljam da nas i moja šukunbaka i moj šukundjed ponekad pogledaju s oblaka i radosni su kada u svom dvorištu vide puno djece – svoju šukununučad i praunučad koja ih se uvijek rado sjete i ponosni su na njih.

Baka Marica ispričala mi je o školovanju u Stupniku:

Godine 1851. na inicijativu tadašnjeg župnika i kanonika Josipa Sačića u Stupniku je osnovana škola. U Župi Stupnik živjelo je oko 2000 stanovnika, a obuhvaćala je sela Stupnik, Ježdovec, Lučko, Blato, Remetinec, Demerje i Hudi Bitek. Rad škole počeo je u zgradi blizu crkve koju je župnik Sačić ustupio na korištenje. Zgrada je oštećena u potresu 1880. pa je nova školska zgrada izgrađena 1893. Iste godine počela se tu odvijati nastava za djecu iz svih sela koja je obuhvaćala Župa Stupnik. Škola se zvala Pučka škola Stupnik. Školovanje je trajalo pet godina za dječake, a četiri godine za djevojčice. Kako se školovalo puno djece, 1905. nadograđen je prvi kat školske zgrade. 1932. godine u privatnoj kući Stjepana Trgovca u Gornjem Stupniku jedna se soba koristila kao učionica za nastavu od 1. do 4. razreda, na način da su zajedno u razredu bili 1. i 3. razred te 2 i 4. razred. Učiteljica je također stanovala u toj kući. Ta je škola radila do 1957. godine. Zakonom je 1946. godine donesena odluka o sedmogodišnjem školovanju, a kasnije o osmogodišnjem školovanju. 

Pučku školu Stupnik pohađali su članovi moje obitelji: prapradjed Stjepan Drobilo, pradjed Josip Drobilo, praprabaka Štefanija Drobila, rođena Domović. Baka Marica Lušić, rođena Drobilo, završila je četiri razreda osnovne škole u Stupniku kod Trgovca, a od 5. do 8. razreda u Pučkoj školi Stupnik (sada u Lučkom).