Aktivnosti

2022./2023.

Stručno usavršavanje

Kako bismo pratili stručna temeljna načela u izradi našega razlikovnog rječnika, nazočili smo 4. srpnja 2023. državnome stručnom skupu za učitelje i nastavnike hrvatskoga jezika "Zavičajni identitet i očuvanje hrvatske jezične baštine: kajkavski zavičajni govori uz 90. godišnjicu smrti Dragutina Domjanića" u Osnovnoj školi Dragutina Domjanića u Svetom Ivanu Zelini. Cilj je skupa bio prepoznati važnost i različite mogućnosti istraživanja, uporabe i očuvanja kajkavskoga zavičajnog govora, primijeniti spoznaje o reprezentativnim školskim aktivnostima s ciljem zaštite i očuvanja kajkavskoga govora u vlastitom radu s učenicima te obilježiti 90. godišnjicu smrti pjesnika Dragutina Domjanića. Stručna predavanja vrsnih dijalektologa i znanstvenika pridonijet će našemu daljnjem radu i promociji govora Stupnika.

Upravo su nam riječi "Za vsaku dobru reč" Domjanićeve pjesme "Fala" bile začetak nastajanja našega razlikovnog rječnika i tako smo nazvali našu radnu verziju rječnika (uz izmjene riječi prema stupničkom govoru). Nastavljamo dalje u našemu radu jer kao što sam pjesnik Dragutin Domjanić kaže:

Em nikaj ni slajše,

Ne čuje se rajše

Neg dobri i dragi naš kaj!

4. srpnja 2023.

M. P.

Letak "Stupnarska fotopriča"

Izradili smo letak koji će nam poslužiti kao promidžbeni materijal u našemu mjestu kako bismo potaknuli stanovnike našeg mjesta, velike i male, na sudjelovanje u prikupljanju fotopriča.

10. lipnja 2023.

Videozapisi i igre

Na posebnim podstranicama projekta postavili smo Videozapise i Igre za lakše praćenje naših radova.

Stupnarska fotopriča

Već smo najavili da ćemo istraživati naš Stupnik i s pomoću starih fotografija. Više o našoj fotopriči na posebnoj podstranici: Stupnarska fotopriča.

1. lipnja 2023.

Nepomukovo

Na blagdan svetog Ivana Nepomuka (16. svibnja), zaštitnika župe, redovito se odlazilo na misu. Za taj blagdan kupovale su se nove haljine i sandale te se svečano odijevalo. Nakon mise održavalo se proštenje na kojemu su se često kupovala licitarska srca koja su se čuvala za kićenje božićnog bora.

Ove godine svečanu pontifikalnu misu predvodio je novoizabrani zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša.

16. svibnja 2023.

Jurjevski krijesovi

Jurjevo, odnosno blagdan sv. Jurja (23. travnja), slavio se u Stupniku vrlo svečano. Stara župna crkva koja se nalazila na mjestu naše današnje župne crkve bila je posvećena upravo svetome Jurju od 1334. pa sve do 1772., a njegova slika bila je na prvom oltaru desno od ulaza u župnu crkvu.

Blagdan sv. Jurja u ovim je krajevima Hrvatske slavljen i kao dolazak proljeća. Običaj je da se večer uoči blagdana pale krijesovi i to u svakom zaseoku, uglavnom na križanjima putova („na križajnami“), a to se održalo do danas. Spaljivalo se uglavnom granje od obrezivanja voćaka, snopovi „kukuruzine“ ili malo slame. Bila je stvar prestiža čiji će krijes biti veći. Vjerovalo se da tako vještice neće ući u selo. Oko krijesa okupilo se cijelo selo. Mladići su, kad je krijes već bio manji, preskakali preko ognja, a kasnije su to pokušavala i djeca. Na kraju se, kad je ostao samo žar, u njegovoj sredini napravio znak križa. I po obroncima Zagrebačke i Okićke gore palili su se krijesovi koji su se vidjeli iz Stupnika, što je bio prekrasan prizor. Kad su se krave ujutro vodile na ispašu, nastojalo se da prijeđu preko pepela jer se vjerovalo da će onda dati puno mlijeka.

Na Jurjevo djeca su sa zelenim grančicama oko šešira i u košaricama išla od kuće do kuće i pjevala: „Došel je, došel, zeleni Jura!”, za što su od domaćica dobivali jaja. Pjevala se također pjesma: „Sveti Juro, zeleni se, saka majka žalosti se, za devojku ćerku svoju, koju mora dat pozoju!” (zmaju), a koja je došla iz nekoga davnog doba kad su u proljeće djevojke žrtvovane zmaju kojega je sv. Juraj probio mačem. Nažalost, običaj obilaženja sela s grančicama pao je u zaborav, kao i pjesma. Međutim, dosta dugo poslije Drugoga svjetskog rata Stupnik su na Jurjevo obilazili mladići iz Male Gorice.

23. travnja 2023.

(prema kazivanju Mire Drobilo)

Krijes "pri Drobile u Dolience"

Videozapis

Paljenje krijesa u obitelji Drobilo u Donjemu Stupniku

Paljenje krijesa ispred župne crkve svetog Ivana Nepomuka nakon svečane mise u čast svetom Jurju uz prigodni kulturno-umjetnički program

Zaseok Kovačičko

Zaseok Jugi

Pripreme za terensku nastavu

Naša dugopripremana "turistička tura" po Stupniku uskoro će zaživjeti. Posljednji su dogovori u tijeku i uskoro krećemo na terensku nastavu po našemu zavičaju.

17. travnja 2023.

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS

žele vam

Mladi jezikoslovci ‒ čuvari baštine!

Putovima starih Stupnara ‒ zavičajna nastava

U naš projekt „Putovima starih Stupnara” uključili su se i učenici 5. d razreda kako bi sačuvali jezičnu baštinu svoga zavičaja i osvijestili svoj zavičajni identitet.

Načelo zavičajnosti jedno je od najvažnijih načela u nastavi materinskog jezika pa nam se na dvosatu Hrvatskog jezika (29. ožujka 2023.) pridružila naša suradnica u projektu gospođa Mira Drobilo. Kao izvorni govornik stupničkoga kraja pomaže nam očuvati naš zavičajni govor u našim istraživanjima starog Stupnika.

Prvo nam se predstavila na stupničkom govoru pa je odmah izazvala zanimanje učenika koji su zapisivali (ne)poznate riječi. Upoznala nas je s poviješću Stupnika i kulturnom baštinom. Saznali smo na kojem se području Stupnik prije rasprostirao, a prvi spomen bio je u 12. stoljeću. Čak je tuda prolazila i rimska cesta (Aemona /Ljubljana/ – Siscia /Sisak/)! Zanimljiv je bio način života naših Stupnara. Saznali smo čime su se bavili, slušali o njihovim običajima, a posebice nas je zanimao „školski“ život.

Zabavile su nas zgode i nezgode iz djetinjstva gospođe Drobilo. Ispričala nam je kako je upravljala drvenim kolima koja su vukla dva konja kada je imala jedanaest godina. Vratila ih je sama u šest ujutro kući u Stupnik s „Trešnjevačkog placa“ dok su roditelji prodavali namirnice (nije tada bilo mjesta za „parking“). Bilo je to 1950-ih godina kada je već bilo puno vozila na cesti u Zagrebu, a i tramvaji su već dugo postojali. Svi smo zamišljali te scene i kako bi se tko snašao u ulozi „vozača“ drvenih kola. Inače, povezanost sa Zagrebom je bila vlakom iz Hrvatskog Leskovca ili autobusom iz Remetinca. Njezin otac ju je redovito vodio sa svim ostalim klincima (rođacima, susjedima) u „Veliko kazalište“, kako su zvali HNK u Zagrebu. Kad je imala pet godina (1951.), prvi je put bila u Hrvatskome narodnom kazalištu. Međutim, kad je predstava završila jako kasno, nije bilo prijevoza pa su svi od pješačkoga Savskog mosta hodali po snijegu kući. Put je trajao više od dva sata, ali nikome nije smetalo. Dapače, dobro su se zabavljali! Samo smo pomislili tko bi od nas krenuo pješice danas iz Stupnika do centra grada?! Dobro nas je nasmijala i (ne)zgoda s kravama dok ih je vodila na ispašu. Tri su se krave u jednom trenutku preplašile i vukle našu Miru pa je dobro izderala koljena! I kad razmislimo, nije to bilo ni tako davno, ali bio je u potpunosti drugačiji život nego danas!

Drugi sat zaigrali smo nekoliko digitalnih igara koje su oblikovali naši Mladi jezikoslovci ‒ čuvari baštine. Gospođa Mira nam je ispričala kako su oni sami izrađivali svoje igre, primjerice, lutkice i lopte od starih krpa. A danas se mi igramo na ekranu!

Čim smo krenuli s igrama, odmah se osjetio natjecateljski duh jer su natjecateljski parovi htjeli pokazati svoje znanje stupničkoga govora. Mnogi slušaju svoje bake i djedove pa je svaka već poznata riječ donosila bodove. Naučili smo puno novih riječi, ali uz pravilan izgovor naše suradnice riječi su odzvanjale naglas. Učenici su prepoznali zvučnost kajkavskih riječi, a posebice nam se svidjela riječ rojndek (lonac). Bodovi su se zbrajali, a zarađene su i „petice“. Uslijedilo je i prepoznavanje i razumijevanje stupničkih izreka. Neki su bili samouvjereni da su sve točno prepoznali, ali ipak su se prevarili i izgubili bodove. Sve u svemu – dobro smo se zabavili!

Za kraj poslušali smo i kajkavsku popevku „Oko jedne hiže navek tiči lete“. Učenici su prepoznavali razlike između mjesnoga govora i hrvatskoga standardnog jezika. To nam je bio i poticaj za buduće sate kada ćemo samostalno stvarati tekstove na zavičajnome govoru.

Zahvaljujemo gospođi Miri Drobilo koja nam je učinila naše sate Hrvatskoga jezika zanimljivima i zabavnima! Potvrdili smo zašto je zavičajni govor važan u očuvanju kulturne baštine zavičaja!

U nastavku naučite novu riječ u našim igrama!

29. ožujka 2023.

Mila Pandžić

Igre

Stupnički govorPronađi par i nauči novu riječ!

Otkrij značenje stupničkih izreka!

Stupničke izreke

Pronašli smo izreke koje su se prenosile u Stupniku ‒ izreke o svakodnevnom životu, životnim vrijednostima, mudrosti koje potiču na razmišljanje, ali i anegdote koje su postale izreke.

Poveznica: Stupničke izreke.

29. ožujka 2023.

Uskrsni običaji

Bliži nam se Uskrs pa smo u školi pripremili izložbu o običajima u Stupniku za najveći kršćanski blagdan.

Za one manje koji se ne koriste računalima, vrlo jednostavno i slikovito mogu se pronaći razni zanimljivi običaji u školskom predvorju, a za one malo veće, uvijek je ovdje naša digitalna zbirka običaja (u nastavku).

28. ožujka 2023.

Naš pušlek za Cvjetnicu

Vuzem (Uskrs)

U crkvu se na misu odlazilo redovito svake nedjelje i blagdana, a posebice na Uskrs ‒ pješice i u skupinama, tako da je to izgledalo kao procesija.

Mise su uvijek bile prijepodne, rana i poldanjica, a poslijepodne je bila večernjica (blagoslov).

Na Uskrsni ponedjeljak misa se služila u kapelici sv. Benedikta.

Za Uskrs se uvijek, osobito za djevojke, kupovala nova odjeća ‒ uglavnom veste i cipele. Za proštenje na blagdan sv. Ivana Nepomuka, 16. svibnja, kupovale su se nove haljine i sandale.

Uskrsni ručak

Prehrana tijekom tjedna je inače bila skromna. Meso se jelo uglavnom u nedjelju i na blagdane, ali na Uskrs svega je bilo u obilju. Otuda vjerojatno i izreka: „Bilo je sega koj na Vuzem!“.

Za uskrsni je ručak pripremana: goveđa juha, kuhana govedina i hren, kuhana šunka i jaja te nadjev s pečenom puricom, guskom ili kokoši, ovisno o obiteljskim mogućnostima. Kolači su bili najčešće dizani ‒ orehnjača i makovnjača.

27. ožujka 2023.

(Uskrsni običaji prema kazivanju Mire Drobilo)

Blagoslov jela ‒ Velika subota

Na Veliku subotu rano poslijepodne nosilo se jelo na blagoslov. Blagoslov se obavljao u kapelici sv. Benedikta za Dolience, a pokraj križeva pri Kavuru i na Ciglenice za Gorience. U Ježdovcu je blagoslov bio kraj križa u selu, a za kuće oko crkve bio je u župnoj crkvi.

Ovaj je običaj prekinut poslije Drugoga svjetskog rata pa se blagoslov obavljao na Veliku subotu poslijepodne u kapelici sv. Benedikta i u župnoj crkvi te na Uskrs u župnoj crkvi pri jutarnjoj misi.

Jelo se na blagoslov nosilo u košarama ispletenim od oguljene šibe, pokriveno pisanom (laneno platno s crveno tkanim šarama) stolnicom (mali stolnjak). Košara se nosila na glavi, podložena svitnjakom ili podvitkom (krpeni obruč koji je olakšavao nošenje košare bez pridržavanja).

Na blagoslov se nosila kuhana šunka, kruh (ispečen u krušnoj peći), pisanice, orehnjača ili makovnjača, mladi luk, sol i sl.

Blagoslovljena hrana jela se s posebnom brigom kako mrvice ne bi slučajno pale na pod. Svi ostatci, primjerice, lupina (ljuska) od jaja kao i mrvice, bacani su u vatru.

Pisanice su se bojale lupinom (korom, ljuskom) od luka koja se kuhala zajedno s jajima, na koja se prije stavilo lišće djeteline ili peršina pa su na pisanici ostajale takve šare.

Veliki tjedan

Od Velikog četvrtka nakon deset sati ujutro, na Veliki petak i Veliku subotu do podne nije se ništa radilo u polju, odnosno kako se govorilo ‒ „ni se diralo v zemlu“ ‒ zbog Isusove muke i smrti na križu.

Na Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subotu išlo se u crkvu na obrede i „gledet Božji grob“.

Drijen ispred stare škole u Lučkom

Cvjetnica

Na Cvjetnicu su se u crkvu nosili pušleki drenka (buketići drijena) ili grančice procvale voćke s grančicama bršljana po koji se moralo ići u šumu u Ježdovec ili u Lučko jer ga u Stupničkoj šumi nema.

Organizirana je procesija s grančicama iz crkve sv. Ivana Nepomuka, uz kapelicu Blažene Djevice Marije, uz Ljubića prema Srketiću pa ponovno do crkve.

Blagoslovljeni pušlek (buketić cvijeća) zataknuo se u kući na tavanu za tram (gredu) jer je postojalo vjerovanje da tako kuću čuva od vatre.

Poslije Drugoga svjetskog rata zabranjeno je svako vanjsko crkveno slavlje pa su procesije obnovljene tek devedesetih godina 20. stoljeća.

25. ožujka 2023.

(Uskrsni običaji prema kazivanju Mire Drobilo)

Običaji u korizmi

Korizma je započinjala velikim postom na Pepelnicu ili Čistu srijedu. Post je bio i na Veliki petak te Veliku subotu do podne, ali se postilo i svaki petak u korizmi.

Za vrijeme posta uglavnom se jela grah salata, malo začinjena, i "krumpir na zrnje", odnosno krumpir skuhan u ljusci, a zatim oguljen i posoljen. Naravno, nije se jelo meso, ali ni životinjske namirnice: mlijeko, sir, maslac, mast i jaja.

Tijekom korizme nisu održavane nikakve zabave niti svadbe.

22. veljače 2023.

(prema kazivanju Mire Drobilo)

Stara razglednica

Prelijepe stare razglednice Zagreba vrijedni su povijesni izvori koji svjedoče o životu Zagreba i okolice. Krajem 19. stoljeća razvija se trgovina u Zagrebu i različiti obrti, među njima i tiskarski i fotografski obrti koji su zaslužni za izradu i tiskanje razglednica važnih za istraživanje povijesti i načina života u Zagrebu i okolici, a naravno i divna uspomena.

Grad ne može postojati bez svoje okolice koja nudi svoju ljepotu uz mnoge gradine i barokne crkve i dvorce. Sačuvana je i stara razglednica iz Stupnika u monografiji o Zagrebu Moj Zagreb, tak imam te rad u poglavlju "Grad izvan grada".* Uz razglednicu piše:

"Stupnički seljaci rado su pozirali ispred barokne župne crkve i neobično velike zgrade pučke škole, ponosno pokazujući kako je napredak došao i u njihovo selo."

Razglednica je putovala poštom u Samobor 1906. godine. Stoje i podatci o nakladniku (proizvođaču): C. W. W., IX.-7477. Zabilježio ju je u knjizi jedan od autora monografije Miroslav Prusac.

*Damir Agičić et al., Moj Zagreb, tak imam te rad, Zagreb, 1999., str. 305.

31. siječnja 2023.

Obitelj

Božićne i novogodišnje blagdane provodimo u radosti i veselju okruženi našim obiteljima i najmilijima, zato smo pripremili nove riječi u našemu razlikovnom rječniku upravo na temu: obitelj.

2. siječnja 2023.

OBILJE ZDRAVLJA I SVAKOGA DOBRA U 2023. GODINI

žele vam

Mladi jezikoslovci ‒ čuvari baštine!

Običaji za Novu godinu

Do 1950-ih godina Nova godina nije se posebno slavila, odnosno glavna je bila proslava Božića. Za vrijeme komunističke vlasti, s obzirom na to da je proslava crkvenih blagdana potisnuta u sasvim privatnu sferu, a da bi se ljudima nadomjestio blagdanski ugođaj, proslavi Nove godine i dolasku Djeda mraza daje se veliki značaj.

Nove godine u Stupniku počele su se značajnije slaviti polovicom 1950-ih. Tada su se održavale jako posjećene zabave u Društvenom domu u Stupniku koji su Stupnari izgradili za tu svrhu dobrovoljnim radom na mjestu zgrade u kojoj je sada telefonska centrala. Kasnije je uz taj dom izgrađena osnovna škola, a do tada se nastava održavala u obiteljskoj kući sada pokojnog Ivana Trgovca u Ulici sv. Benedikta u Goriencima. Tada se u istoj prostoriji održavala nastava za dva razreda – 1. i 3. u jednoj, a 2. i 4. u suprotnoj smjeni.

Djeci čiji su roditelji bili zaposleni u tvornicama bile su prije Nove godine osigurane priredbe s podjelama darova, a i u školama su se održavale priredbe.

Božić je tada bio radni dan za zaposlene, a i nastava u školama se normalno održavala. Osobito se pazilo da slučajno netko ne izostane iz škole ili s posla na Božić. Nerijetko su djeca u školi bila ispitivana jesu li išla na polnoćku.

Za Novu godinu praznici su bili tri dana: 31. prosinca te 1. i 2. siječnja. Zimski školski praznici su počinjali 15. siječnja i trajali su dva tjedna, ali tada je već božićno vrijeme prošlo.

30. prosinca 2022.

(prema kazivanju Mire Drobilo)

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ

žele vam

Mladi jezikoslovci ‒ čuvari baštine!

Kaj su jeli naši stari – na Badnjak i Božić

Na Badnjak je do odluke Drugoga vatikanskog koncila (1965.) bio propisan post i nemrs. Post je značio da se mogu jesti tri obroka na dan, jede se posna hrana, s tim da se jednom može najesti do sita. U Stupniku se najčešće jeo krumpir "na zrnje", znači cijeli krumpir kuhan i samo posoljen bez ikakve masnoće. Također se jeo kuhani grah zgnječen (stemfan), bez ikakve masnoće te kuhana jaja samo posoljena. Meso je jasno bilo zabranjeno, a stare žene su postile tako da nisu jele nijednu namirnicu životinjskog porijekla ‒ mlijeko, jaja, vrhnje, maslac.

Po povratku s Polnoćke večerala se pečena svinjetina. Na Božić se za doručak jeo bijeli kruh s bijelom kavom i kolači orehnjača i makovnjača. Poslije mise na Božić djeca su od rodbine ‒ tete, ujne, kume ‒ dobivala male, slatke crvene jabuke ‒ božićnice. Jabuke božićnice su dečki poklanjali djevojkama kao znak simpatije. U Stupniku je ovo novovjekovno mahnito kupovanje darova, i to svima, bilo donedavno potpuno nepoznato.

Na Božić za ručak jela se kokošja juha s domaćim rezancima, pečena pura s mlincima, grah salata, kiseli krastavci i kisela paprika. Svaka obitelj imala je krušnu peć u kojoj su osim kruha pečeni i kolači i meso. Za Božić su se pekli kolači od dizanog tijesta ‒ orehnjača i makovnjača, te sitni kolači ‒ vanili kiflice, mašinski, rupci, fini polumjeseci.

Recepti za božićni ručak

PURA se dan ranije dobro nasoli izvana i iznutra i peče toliko sati koliko kilograma je pura teška, ovisno o pećnici na 170 ‒ 180 °C. Tijekom pečenja meso se može malo podlijevati sokom od pečenja ili vodom. Pri kraju može se zapeći jače na višoj temperaturi da se dobije hrskava korica.

MLINCI se rade po receptu:

1 jaje
2 dL mlijeka
brašna toliko da tijesto postane čvrsto, ali ne pretvrdo.

Tijesto tanko razvaljati i peći na vrućem širokom plehu (protvi) na 220 °C, do zlaćane boje. Pečene mlince natrgati i pofuriti kipućom vodom, pokriti ih i ostaviti 5 ‒ 6 min. Ocijediti ih i staviti u pleh na sok nastao od pečenja pure, po potrebi se može dodati masnoće (ulja) i zapeći u pećnici. Voda kojom se pofure mlinci može biti posoljena, ali se mora voditi računa da je sok od pečenja pure slan. Računa se da po osobi treba oko 6 dkg pečenih mlinaca.

Recepti za božićne kolače

OREHNJAČA / MAKOVNJAČA

Tijesto se priprema na isti način, razlika je samo u punjenju ‒ orasi ili mak.

Dizano tijesto:

70 dkg glatkog brašna
2,5 dL mlijeka
4 žumanjka
125 g maslaca
1 dL ulja
5 ‒ 6 žlica šećera
1 žličica (čajna) soli
2 žlice vrhnja (20 ili 25 % kiselo vrhnje)
1 kockica kvasca ‒ od 2,5 dL uzeti 1dL mlijeka, malo ga zagrijati te dodati žličicu šećera, malo brašna i prstima smrviti kockicu kvasca, staviti na toplo mjesto i kad se digne, umiješati u ostale sastojke kolača.

U posudi miksati tekuće sastojke te dodati dignuti kvasac. Postepeno dodavati brašno u koje je umiješana sol. Miksati dobro da se dobije homogena masa, sve dok se tijesto ne počinje odvajati od stijenki posude. Ako nemate odgovarajući mikser, tijesto se može zamijesiti na podlozi ili pripremiti u posudi tučenjem s kuhačom.

Tijesto pokriti toplom krpom (ili poklopcem plastične posude) i staviti na toplo da se digne. Kad se tijesto digne (poveća volumen do ruba posude), treba ga pretući i ponovo pustiti da se digne. Tijesto podijeliti u dva jednaka komada te lagano razvaljati u kvadratičnu površinu dimenzija 40 x 50 cm. Svaki komad tijesta puniti polovicom file, zarolati i štrucu staviti u namašćeni i pobrašnjeni pleh, te pokriti krpom i staviti na toplo da se tijesto ponovno digne.

Peći na 170 °C 40 min. Tankim nožem probati tijesto između štruca i ako je nož suh, kolač je pečen, a ako na nožu ostane trag od tijesta, treba još malo peći.

Priprema file:

ORASI

60 dkg mljevenih oraha
5 žlica šećera
0,5 L mlijeka zakipiti i pofuriti orahe
vanilin šećer
ruma po želji
3 žlice kiselog vrhnja

Filu ohladiti i mlakom puniti tijesto tako da razmažemo jednolično po cijeloj površini tijesta.

MAK

50 dkg mljevenog maka
7 žlica šećera
0,5 L mlijeka zakipiti i pofuriti mak
vanil šećer
ruma po želji
2 žlice vrhnja
1 žlica meda
¼ maslaca
korica jednog limuna

VANILI KIFLICE

35 dkg mekog brašna
1 maslac
4 žlice šećera
10 dkg oraha
1 bjelanjak miksati
1 žumanjak
malo ruma
vanilin šećer

Zamijesiti glatko tijesto, formirati roladu i rasjeći je na komadiće duge 2-3 cm. Oblikovati kiflice i peći na 200 °C kratko ‒ vrlo brzo su pečene. Uvaljati ih u šećer u prahu (štaub).

MAŠINSKI KEKSI

70 dkg mekog brašna
30 dkg masti koju prethodno razmiješamo (može se koristiti maslac)
30 dkg šećera
4 cijela jaja
prašak za pecivo
vanilin šećer
korica limuna

Miksati mast, šećer i jaja te polako dodavati brašno s praškom za pecivo, zamijesiti, puniti mašinu za meso ("flajšmašinu") koja na izlazu ima limeni modlić kojim se formiraju keksi. Ako nemate takav modlić, može se tijesto razvaljati i rezati modlićima za kekse ili čašom u polumjesece. Peku se na 200 °C, kratko.

RUPCI

jedna šalica masti
3 šalice brašna (oštrog)
½ šalice mlijeka

Zamijesiti tijesto i razvaljati ga tanko te rezati u kvadratiće (stranica 6 ‒ 7 cm). U sredinu kvadratića žlicom staviti pekmez, najčešće od šljiva, preklopiti tijesto po dijagonali da se oblikuje trokut ("rubac") i pritisnuti stranice. Peći na 180 °C, posipati šećerom u prahu.

FINI POLUMJESECI

Napomena: upotrijebiti isključivo šećer u prahu (štaub šećer)

smjesa

16 dkg šećera
16 dkg maslaca prvo pjenasto miksati
16 dkg mljevenih oraha
6 dkg brašna (oštrog)
snijeg od 5 bjelanjaka

Maslac i šećer dobro miješati, dodati orahe i brašno naizmjence sa snijegom. Pleh namastiti i posipati brašnom. Masu staviti peći kod umjerene vatre ‒ 175 °C oko 30 min. Ne peče se baš do kraja. Ohladiti i namazati 2. smjesom.

smjesa

10 dkg šećera
5 žumanjaka

Dobro miješati i namazati na prvi dio te staviti u pećnicu sušiti na 130 ‒ 140 °C 30 min.

smjesa

23 dkg oraha
16 dkg šećera
6 dkg maslaca
oko 1 dL mlijeka
malo ruma

To sve kuhati u rajngli da postane gusto. Kad se malo ohladi, rasporediti po kolaču, lagano pritisnuti rukom na gotov kolač i posipati orasima. Drugi dan rezati u polumjesece.

DOBAR TEK!

23. prosinca 2022.

(prema kazivanju Mire Drobilo)

Običaji na Božić i ostale blagdane

Na Božić se išlo na poldanju misu i Božić se čestitao rodbini i znancima koji nisu bili na polnoćki. Poslije mise su se pred crkvom darivale božićnice — velike sjajne crvene jabuke i to najčešće djeci ili dečki djevojkama. Drugog darivanja za Božić nije bilo osim za djecu koja bi pod bor dobila slatkiše koje je "Mali Isusek donesel".

Već smo spomenuli da se hrana za Božić pripremala na Badnjak. Na sam Božić nije se ništa radilo, osim što se nahranila stoka.

Na Božić kao izraziti obiteljski blagdan ostajalo se kod kuće i nije bio običaj odlaziti bilo kome u posjet.

Sveti Stjepan (26. prosinca)

Na blagdan svetog Stjepana išlo se na misu. Zanimljivo je da su djevojke tada nosile škure (tamnocrvene) tanke vunene rupce s ružicama, u spomen na mučeništvo sv. Stjepana.

Poslije ručka išlo se u posjet rodbini, pogotovo ako je netko bio Stjepan ili Štefica, što je u Stupniku bilo vrlo često ime u različitim oblicima: Štef, Štefek, Štefan ili Pepa, odnosno Štefa, Štefanija, Štefana ili Pepica.

Blagdan Nevine dječice (28. prosinca)

Za blagdan Nevine dječice bio je običaj da djeca idu po selu i da se tuku šibama. Taj je običaj već pedeset godina potpuno zaboravljen.

U vremenu između Božića i Sveta tri kralja župnik je obavljao blagoslov kuća. S njim je redovito išao jedan crkveni odbornik i dva ministranta. Dolazak se najavljivao zvoncem i na ulasku u dvorište župnik bi zapjevao božićnu pjesmu. Na vratima bi kredom upisao 19 G+M+B .. (inicijale imena sveta tri kralja: Gabriel, Melkior, Baltazar) i zatim dvije znamenke nadolazeće godine. Blagoslovu su bili nazočni svi ukućani, a župniku se darivao novac i jabuka božićnica.

Sveta tri kralja (6. siječnja)

Dan prije Sveta tri kralja išlo se u crkvu po blagoslovljenu vodu koja se čuvala u kući i kojom su se blagoslovila polja. Na Sveta tri kralja išlo se na misu i time je završavalo božićno vrijeme pa se raskitio i bor. Djeca su s naročitim oduševljenjem dočekala taj trenutak jer su smjela pojesti ukrasne šećerne bombone.

22. prosinca 2022.

(prema kazivanju Mire Drobilo)

Školske izložbe

Kako bi svima bili dostupni naši materijali, u školi redovito radimo izložbe kako bi se što više djece i roditelja upoznalo sa "starim" Stupnikom. Međutim, kako je puno materijala u digitalnom obliku, koristimo se QR kodovima i na taj način omogućujemo brži pristup do naših stranica.

22. prosinca 2022.

Kićenje bora

Zanimljivo je vratiti se u prošlost u doba manje blještavila i ukrasa te slušati priče o odlascima pješice na polnoćku na Badnju večer, o hladnim zimskim noćima s puno snijega, dječjim radostima i obiteljskom zajedništvu ususret dolasku Djeteta Isusa. Htjeli smo dočarati barem dio običaja na Badnjak pa smo okitili bor kako su ga kitili "naši stari". Kako nam je bilo, pogledajte u prilogu.

21. prosinca 2022.

Običaji na Badnjak

Na Badnjak uređivala se i čistila cijela kuća, oribali su se podovi, stavljala čista posteljina, stolnjaci i ručnici. Navečer se bor kitio "svilenim" šećernim bombonima u staniolu, malim jabučicama, licitarima koje su tijekom godine kupili na proštenjima i ukrasima ‒ cvijećem napravljenim od krep papira, a na grane se stavljala vata kao imitacija snijega. Kad je bor bio okićen, otac ili djed unijeli su u kuću koš slame i rasprostrli je pod borom. Naravno, to je osobito izazivalo veselje kod djece koja su tu noć i spavala na slami. Darove je pod bor donosio "Mali Isusek" isključivo djeci, i to najčešće slatkiše i možda pokoju naranču. Slama je ostala u kući cijelo božićno vrijeme. Pritom bi najčešće djed ili tata "zbrajal" čega sve neka nam Bog da, a to je najčešće bilo: "picekov, purekov, racekov, pajcekov i sl.".

Na stol za kojim se jelo također se stavljala slama u križ, ali po dijagonali stola. Stavila se pšenica, a na to se stavljao svečani stolnjak (pisani ili našiti) na kojem se jelo. Na stol se stavljala strugajna u koju se stavila pisana stolnica (mali stolnjak) s pšenicom, klipom kukuruza, glavicama crvenog luka i češnjaka, jabukama i orasima, koja se poslije Badnjaka stavljala u kut sobe uz bor.

Strugajna je manja posuda s ručkama, izrezbarena od jednog komada drva, a uz ostale predmete od drva – zdjele, kuhače i korita – izrađivali su ih i prodavali, a najčešće mijenjali za pšenicu, brašno, kukuruz ili krumpir, Romi Koritari.

Do Drugoga vatikanskog koncila na Badnjak je bio post i nemrs. Jelo se tri puta na dan, ali samo jedanput do sita i nije se jelo meso niti životinjske namirnice: sir, vrhnje, maslac, jaja, svinjska mast. U Stupniku nije bio običaj pripreme ribe iako Sava nije daleko. Za post se najčešće jeo kuhani krumpir i grah. Post se poštivao kao i na Čistu srijedu i na Veliki petak. Za večeru na Badnjak jeo se netom ispečen bijeli kruh i pila bijela kava.

Na Badnjak se pripremala hrana za Božić jer se na sam dan Božića, osim što se nahranila stoka, nije ništa radilo pa se čak nije niti mela kuća. Vjerojatno otuda i izreka "oni imaju posla i na Božić" (znači kad nitko ne radi).

Redovito su svi ukućani, pa i djeca, išli na polnoćku. Jasno, išlo se pješice i išli su svi, pa su se iz zaselaka prema crkvi slijevale rijeke ljudi. Osobito je lijep bio povratak jer je to uvijek bila lijepa zimska noć s puno snijega, usput su se pjevale božićne pjesme, a djeca su se grudala.

Po povratku s polnoćke večeralo se i to pripremljena hrana za Božić: guska ili purica s nadjevom pečena u krušnoj peći u pekama (glinena duboka posuda), salata od cikle, orehnjača i makovnjača.

20. prosinca 2022.

(prema kazivanju Mire Drobilo)

Božićni sajam

Uz 10. Adventsko-božićni humanitarni koncert u našoj školi održan je i božićni sajam.

U ovom vremenu darivanja i pomoći, dobrih djela, pomirenja i ljubavi ‒ naš koncert je i humanitaran. Želimo pomoći onima kojima je pomoć potrebna te tako iskazati svoju ljubav prema bližnjima.

Na sajmu su sudjelovale Likovna skupina, Modelarska skupina, Ekološka skupina te naša skupina Mladi jezikoslovci ‒ čuvari baštine te naši prijatelji iz Dječjeg doma sv. Josipa iz Hrvatskog Leskovca.

Mi smo pripremili pšenicu koju smo posijali na svetu Barbaru. Mnogima su za oko zapele naše teglice pa smo ih sve uspješno prodali. Ponosni i sretni zaželjesmo svima plodonosnu godinu.

Cijeli prihod od božićnog sajma poklonit ćemo našim dragim prijateljima u Dječjem domu svetog Josipa u Hrvatskom Leskovcu. Drago nam je da smo i mi jezikoslovci bili dio te hvalevrijedne akcije!

14. prosinca 2022.

Pripreme za božićni sajam

Budući da je naša pšenica bogato rodila, odlučili smo naše keramičke posudice s pšenicom pripremiti za božićni sajam u našoj školi. Ukrasili smo ih poticajnim mislima i stihovima naših pjesnika kako bismo poslali lijepe poruke u domove naših sumještana. Dobrom organizacijom i zajedničkim radom sve planirano smo brzo ostvarili i naša pšenica je zasjala u punom sjaju.

13. prosinca 2022.

Zeleno čudo

Sedmi dan! Osvanuo je sunčani i hladni ponedjeljak. Prva pomisao pri ulasku u školu nam je bila što je s našom pšenicom.

Imali smo što vidjeti! Zeleno čudo! Veselju nije bilo kraja! Suncem okupana zelena pšenica! Sljedeća godina će nam itekako biti plodonosna!

Sada smo bili sigurni da ćemo sudjelovati na božićnom sajmu u školi i pridonijeti humanitarnoj akciji.

12. prosinca 2022.

Nazire se...

Četvrti dan. Ukazala se i naša pšenica! Redovito je zalijevamo pa se nadamo da će nakon vikenda izrasti u punom sjaju...

9. prosinca 2022.

Običaji na blagdan svetog Nikole

Djeci je iznimno veliko veselje donosio blagdan svetog Nikole, 6. prosinca, jer je oduvijek bio običaj da djeca dobivaju darove. Večer uoči blagdana čistile su se i glanjcale čizmice ili cipelice koje su se stavljale u prozor da sveti Nikola u njima ostavi dar. Sumnja u podrijetlo tog dara nije postojala jedino kod najmanje djece. Međutim, kako god dijete bilo uvjereno da darove stavljaju roditelji i koliko god nastojalo ostati budno da vidi mamu kad stavlja dar u cipelicu, san ga je uvijek prevario i dar se ujutro nekim čudom našao u cipelici na prozoru.

Bio je običaj da se netko od rodbine ili susjeda maskira u svetog Nikolu s velikom biskupskom kapom i plaštom te u Krampusa u kožuhu sa zacrnjenim licem i košem na leđima, "u kojem će zločestu djecu odnijeti u Savu". Najgore od svega je bilo što je Krampus nosio lance kojima je bjesomučno ružio još na dvorištu od čega se ledila krv u žilama. Taj je prizor redovito izazivao dječje suze i drhtanje glasića.

Sveti Nikola je tražio da se djeca prekriže i da mole pa ako su to znali i usto obećali kako će biti dobri, dobili su darove, a Krampusa je smirio i nije dao da straši djecu. Darovi su obično bili slatkiši, naranče, jabuke, rijetko igračke jer su bile skupe.

6. prosinca 2022.

(prema kazivanju Mire Drobilo)

Sijanje božićne pšenice

Prema običajima starih Stupnara božićna se pšenica sijala na blagdan svete Barbare (4. prosinca). Sveta Barbara je glasnica došašća i najavljuje Božić. Žito se stavljalo u tanjuriće koje bi proklijalo i zazelenjelo se do Božića te bi bio božićni ukras na stolu. Pšenica je simbol obnove života i plodnosti. Prema narodnom vjerovanju gustoća iznikle pšenice pokazuje žetvu iduće godine. Što je gušća i zelenija, godina će biti plodnija!

I mi smo zasukali rukave i posijali pšenicu. Nadamo se da će nova godina biti što bolja!

4. prosinca 2022.

Običaji uz božićne blagdane

Kako nam pristiže prva nedjelja došašća, u nekoliko nastavaka donijet ćemo običaje starih Stupnara vezane uz Božić.

Božićno vrijeme započinjalo je prvom nedjeljom došašća (adventa), a završavalo blagdanom Sveta tri kralja. U sve četiri nedjelje došašća išlo se na ranu misu koja je bila u 6 sati ujutro i zvala se zornica. Kako su zime bile vrlo hladne s puno snijega, često se na zornicu išlo "poprečki", preko polja po smrznutom snijegu, a ne okolo po putu.

Na blagdan svete Barbare, 4. prosinca, pšenica se posijala u zdjelice koje su se na Badnjak stavljale pod okićeni bor. Zadnji datum do kojeg se to još moglo napraviti bio je blagdan svete Lucije, 13. prosinca.

26. studenoga 2022.

(prema kazivanju Mire Drobilo)

Stara škola, 1906.

Stare fotografije pričaju

Kad tražimo stare uspomene, uvijek posegnemo za fotografijama. Stare fotografije izmame osmijeh na lice, prisjećaju nas na lijepe i sretne trenutke, ali izmame i tugu i pokoju suzu kada ugledamo poznato lice, a više ga nema uz nas.

U potrazi za običajima i tradicijom u Stupniku, upravo će nam slike biti temelj za naša istraživanja. Stare fotografije pričaju nebrojene priče pa ćemo krenuti u potragu za fotografijama s raznih događaja, svadbi, krštenja, rođendana, razrednih fotografija, obiteljskih fotografija... Potražit ćemo najstariju fotografiju, a možda upoznamo i najstarijega živućeg Stupnara ili Stupnarku.

15. studenoga 2022.

Domaćinstvo

Zavirili smo i u domaćinstvo stare kuće u Stupniku iz 1884. godine. Miris starih drvenih planjaka vraća u daleku prošlost. Zadivljuje gradnja naših predaka – ostavlja dojam nevjerojatne snage, čvrstoće, ali opet, osjeća se toplina doma. Svaka pukotina nosi neku priču. Sjećanja naviru...

Više o samoj gradnji kuća uskoro u posebnoj objavi, a pripremili smo i nove riječi uz domaćinstvo.

14. studenoga 2022.

Planjki u "kujni",

kuća u Stupniku (1884.)

"Hrvaški vugel",

kuća u Stupniku (1884.)

Kuća – naš dom

"Najžek", kuća u Stupniku (1893.)

"Hrvaški vugel",

kuća u Stupniku (1893.)

Nakon starih pozdrava iz našega zavičaja prikupili smo nove zanimljive riječi vezane uz kuću.

Donosimo i fotografije iz Stupnika.

7. studenoga 2022.

Razlikovni rječnik

Jezik je temelj identiteta svakog naroda. Iznimno je važno njegovati mjesne govore od nestajanja i očuvati ih za nove naraštaje. Dijalektna osnova kajkavskog u Stupniku daje pečat i govoru doseljenika s drugih govornih područja, ali i oni naveliko utječu na promjenu sustava osnovnog dijalekta. Posljednjih godina prevladava štokavsko narječje u naselju, gubi se kajkavsko narječje pa je to bio poticaj na stvaranje razlikovnog rječnika.

U razlikovne rječnike uvrštavaju se sve riječi koje se bilo po svom glasovnom sustavu bilo po značenju razlikuju od odgovarajućih riječi standardnog leksika. Tradicija prikupljanja riječi uvijek je dragocjena za dijalektološka istraživanja hrvatskoga jezika, a to će činiti učenici u izvannastavnim aktivnostima u našoj školi, u izvannastavnoj skupini Mladi jezikoslovci – čuvari baštine, uz zvučne zapise izgovora.

Započeli smo s pozdravima i nastavljamo tematski prikupljati riječi i izraze, zahvalni za svaku riječ koju zabilježimo: Razlikovni rječnik.

Hvala gospođi Miri Drobilo!

15. listopada 2022.

Naši suradnici

Kako bismo što vjernije u našem projektu prikazali tradiciju i govor mjesta Stupnik, potrebni su nam izvorni govornici i stanovnici koji se i danas služe zavičajnim govorom te čuvaju stare običaje.

Naša suradnica (kazivačica) s "terena" je gospođa Mira Drobilo, rođena 1946. u Stupniku, od roditelja Drobilo Josipa i Štefanije, rođ. Domović.

Nekoliko misli gospođe Mire Drobilo:

"Svjedočila sam značajnim promjenama u običajima i načinu života stanovnika Stupnika. Stupnik je selo na rubu grada zbog čijeg je utjecaja došlo do značajne promjene načina života. Gube se značajke seoske sredine, sve više mladih se školuje i zapošljava u drugim zanimanjima. Naseljavanje žiteljima iz drugih krajeva u manjoj mjeri 1970-ih godina, a značajnije 1990-ih godina zbog Domovinskog rata, dovodi do značajnih promjena u običajima i navikama stanovništva.

Kako bi se sačuvali od zaborava, a i kako bi nove stanovnike upoznali s njima, opisala sam stupničke običaje vezane uz pojedine blagdane i događaje u životu kojih se sjećam iz djetinjstva i iz priča starijih.

U Stupniku se govori kajkavski koji je zbog navedenog sve manje u svakodnevnoj uporabi pa sam prikupila mnoge stupničke, manje-više zaboravljene riječi, fraze, izreke."

1. listopada 2022.

Putovima naših starih

U svijetu sveopće globalizacije iznimno je važno očuvati vlastiti nacionalni identitet, a time i očuvati nacionalnu baštinu. Naša domovina Hrvatska bogata je raznolikom prirodnom i kulturnom baštinom (običajima, tradicijom, dobrima), što dokazuje i veliki broj dobara pod izravnom zaštitom UNESCO-a. Od najranije dobi djecu treba podučiti razumijevanju značaja prirodne i kulturne baštine kako bi spoznali vlastito kulturno nasljeđe i prirodno bogatstvo te tako postali odgovorni pojedinci u njegovanju i očuvanju baštine.

Ususret Međunarodnome danu kulturne baštine i Danu europske baštine (23. rujna) učenici 7. d razreda upoznali su se s pojmovima kulturnog nasljeđa (baštine) i kulturnih dobara te istražili Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Pronašli su zaštićena kulturna dobra u Lučkom i krenuli u turističku šetnju svojim mjestom – putovima svojih predaka. Zastali su na pet lokacija – zgrada bivše mitnice, zgrada stare škole, župni dvor, župna crkva sv. Ivana Nepomuka i crkva Blažene Djevice Marije Lauretanske – te saznali mnoge zanimljivosti o svojemu mjestu. Neki su se prisjetili i priča svojih djedova, baka i roditelja te uvidjeli neprocjenjivu vrijednost svojega okruženja.

Čuvanje i poštivanje baštine svojega užeg zavičaja vodi k očuvanju cjelokupne baštine naše domovine, što je pak smjernica za upoznavanje i poštivanje kulturnih različitosti svjetskog nasljeđa, kao jedan od globalnih ciljeva održivog razvoja UN-a. Sljedeću turističku šetnju učenici 7. d razreda uskoro će realizirati i u Stupniku u novoj potrazi za zaštićenim kulturnim dobrima.

23. rujna 2022.

Page updated

Google Sites

Report abuse