Kišpatić Mijo, hrvatski mineralog i petrolog. Diplomirao prirodne znanosti u Beču 1873., doktorirao u Zagrebu 1881. Bio je nastavnik u Osijeku, potom u Križevcima, a od 1875. u Velikoj realci u Zagrebu. Od 1882. privatni docent, od 1894. izvanredni profesor i ravnatelj Mineraloškog odjela Narodnoga muzeja, a od 1896. javni redoviti profesor mineralogije i petrografije na Filozofskome fakultetu u Zagrebu.
Od 1883. bio je dopisni, a od 1887. redoviti član HAZU. Obradio je petrografiju Fruške gore, Moslavačke gore, Krndije, Psunja, Kalnika, Medvednice, dijelova Bosne i Dalmacije. Rezultate tih istraživanja skupio je u više od 90 znanstvenih publikacija. Bavio se i seizmologijom pa je skupio golem materijal o potresima u Hrvatskoj.
Bio je prvi doktor znanosti s područja prirodnih znanosti u Hrvatskoj. Po njemu nazvana ulica u Zagrebu, ulica u kojoj je Klinički bolnički centar Rebro.
Kišpatić Mijo
Nagrade
1877. iz zaklade Ivana Nepomuka grofa Draškovića, za djelo iz rudstva.
1879. iz zaklade Ivana Nepomuka grofa Draškovića za djelo iz geologije.
1884. iz zaklade Ivana Nepomuka grofa Draškovića za djelo iz bilinskoga svijeta. Knjiga prva.
1885. iz zaklade Ivana Nepomuka grofa Draškovića, za djelo Iz bilinskoga svieta. Knjiga druga.
1886. iz zaklade Ivana Nepomuka grofa Draškovića, za djelo Kukci. Prirodoslovne crtice. Knjiga prva.
1887. iz zaklade Ivana Nepomuka grofa Draškovića, za djelo Kukci. Prirodoslovne crtice. Knjiga druga.
1888. iz zaklade Ivana Nepomuka grofa Draškovića, za djelo Iz bilinskoga svijeta. Knjiga treća.
1892. iz zaklade Ivana Nepomuka grofa Draškovića, za djelo Ribe: prirodoslovne i kulturne crtice.