Ističe se na Vatikanskom koncilu (1869. – 1870.), gradi katedralu u Ðakovu, zgradu HAZU (1877. – 1880.), podaruje Akademiji zbirku slika starih majstora (koja postaje temeljem Strossmayerove galerije 1884.), pomaže rad hrvatskih škola i knjižnica, čitaonica, rad na rječniku, podržava Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo, pomaže časopise, novine, književnike, znanstvenike i umjetnike. Materijalno je pomagao i tiskanju raznih znanstvenih djela u akademijinim izdanjima.
Zalaže se za ostvarenje hrvatskih nacionalnih interesa potičući narodni duh riječima: "Narodna je knjiga i glavni plod duha svakoga naroda i glavno pomicalo njegova razvitka, pače u nesnosnim prilikama javnoga života jedino sidro, koje ga čuva od propasti". U političkom se pogledu zauzimao za sjedinjenje hrvatskih zemalja, za građanske slobode i za prava hrvatskoga jezika. Na kulturnom planu zauzimao se za to da hrvatski narod ide u korak s ostalim kulturno razvijenim narodima Europe. Akademijina knjižnica, arhiv i galerija slika najveće su kulturne dragocjenosti hrvatskoga naroda.
Stipendirao je mnoge perspektivne mlade ljude: pisce, pravnike, umjetnike, liječnike... Novčano je pomagao izdavačku djelatnost kao i osnivanje narodnih čitaonica u Hrvatskoj i ostalim slavenskim zemljama (Slovačka, Češka, Poljska, Makedonija).
Na prijedlog Strossmayera Hrvatski sabor 1861. godine pokreće pitanje Hrvatskog sveučilišta u Zagrebu, koje je, njegovom zaslugom i materijalnom potporom, otvoreno 1874. godine. Vjerovao je da hrvatski narod može biti suveren i ravnopravan europskim narodima samo ako ima svoje najviše kulturne i znanstvene ustanove.
1873. godine Strossmayer je pokrenuo časopis Glasnik biskupije Bosanske i Srijemske u kojem su izlazile okružnice o crvenom životu, ali i niz stručnih i znanstvenih radova, priloga, izvješća iz područja crkvenog rada, povijesti, književnosti i raznih drugih kulturno-društvenih grana.
1880. biskup Strossmayer pokreće vlastitu tiskaru koja je obogatila hrvatski vjerski i kulturni život, a djelovala je sve do nacionalizacije 1945.
Svoj osobni interes iskazao je pomaganjem sabiranja i tiskanja rukopisnih djela iz starije hrvatske tj. dubrovačke i dalmatinske književne baštine, pomagao je tiskati Marulićevu Juditu u izdanju Matice hrvatske.