Embedded Files
Lavoslav Ružička prvi je hrvatski dobitnik Nobelove nagrade za kemiju. Rodio se u Vukovaru 1887. Diplomirao i doktorirao je na Fakultetu kemijskog inženjerstva u njemačkom gradu Karlsruhe, a tijekom svoje karijere radio je kao asistent, docent i redovni profesor u Nizozemskoj i u Švicarskoj. Veliku popularnost stekao je objavljivanjem stručnih radova na temu sinteze muških spolnih hormona, a 1939. godine dobio je Nobelovu nagradu za istraživanja polimetilena i viših terpena.
U Hrvatskoj i Švicarskoj utemeljene su Ružičkine nagrade za mlade kemičare i njihov doprinos kemiji.
Privatan život
Privatan život
Lavoslav (Leopold) Ružička rođen je 13.9.1887. godine u Vukovaru, malom hrvatskom gradu na Dunavu u imućnoj, obrtničkoj obitelji. Njegov otac Stjepan Ružička bio je bačvar, a majka Ljubica (djevojački: Sever) domaćica. Jedan od njegovih pradjedova bio je Čeh, od kojeg i potječe prezime Ružička, dok su ostali svi bili Hrvati.
Svi njegovi preci bili su obrtnici ili poljoprivrednici, sa samo nekoliko godina školovanja, pa je tako Lavoslav bio jedini visoko-obrazovan u svojoj obitelji.Nakon rane smrti oca 1891. godine, četverogodišnji Lavoslav vratio se s majkom u njezino rodno mjesto, Osijek gdje završava školu, a zbog fakulteta i posla se seli u Njemačku i Švicarsku.
1912. godine oženio se Anom Hausmann, a 1951. godine Gertrud Acklin. Nije imao djece i skoro cijeli svoj život živio je i radio u Zürichu. Hobi su mu bile skupljanje starih nizozemskih i flamanskih slike te vrtlarstvo alpskih biljaka. Umire 26.9.1976. u Mammernu, a pokopan je u Zürichu (Švicarska).
Inozemna karijera
Inozemna karijera
Iako se Ružička nakon studija u Karlsruheu namjeravao vratiti u Hrvatsku, odlučio je otići u Zürich, gdje je radio kao asistent. S profesorom Staudingerom provodio je istraživanje biljke dalmatinski buhač, iz koje su izolirali piretin koji se koristi kao insekticid.
Godine 1916. godine posvetio se vlastitim znanstvenim interesima – kemijom mirisa, odnosno istraživanjem terpena. Zbog nedostatnih financijskih sredstava za pomoć se obratio industriji mirisa, pa je jedno vrijeme radio u laboratoriju tvornice parfema u Ženevi. Tamo je uspješno sintetizirao mošus – danas najpoznatiji dodatak parfemima. Otkrio je da je njegova struktura slična strukturi holestrina koji se ubraja u steroide.
Ružička je bio nositelj čak osam počasnih doktorata.
Godine 1929. zaposlio se na ETH Zürich, gdje je radio kao profesor na Zavodu za anorgansku i organsku kemiju. Objasnio je kemijsku strukturu muškog spolnog hormona aldosterona te riješio njegovu sintezu. Također, objasnio je strukturu testosterona, čime je olakšao put do sinteze osnovnog muškog spolnog hormona.
Ružička je bio nositelj čak osam počasnih doktorata. Po njemu je nazvano Veleučilište u njegovom rodnom Vukovaru, gdje se održavaju i Ružičkini dani – skup znanstvenika iz područja kemije, kemijskog inženjerstva i farmacije. U Hrvatskoj i Švicarskoj utemeljene su Ružičkine nagrade za mlade kemičare i njihov doprinos kemiji. Na Ružičkin poziv, svoje znanstveno djelovanje je u Švicarskoj nastavio Vladimir Prelog, drugi Hrvat koji je dobio Nobelovu nagrade za znanost.
Page updated
Google Sites
Report abuse