Embedded Files
OSVAJANJE
OSVAJANJE
U proljeće 1526. Sulejman Kanuni pokrenuo je svoju golemu vojsku prema Ugarskoj, a osječki se teritorij nepripremljen našao u samom žarištu ratnih zbivanja. Izbor grada bio je ne suočavati zidine sa osmanskom opsadom, već su izaslanici Osijeka i Erduta 8. kolovoza 1526. predali gradske ključeve Mustafa-paši Jahjaogluu. Ibrahim-paša ga je srušio do temelja, a Sulejman ga je ponovno izgradio.
TURSKI PUTOPISAC
TURSKI PUTOPISAC
Turski putopisac Evlija Ćelebija opisao je turski Osijek.
Grad je bi podijeljen u 4 kvarta:
Na desnoj dravskoj obali nalazila se tvrđava opasana jakim bedemima i u njoj su se nalazile vojničke nastambe, oružane, dizdarova palača, ali nijedna privatna zgrada
Ispod tvrđave bio je srednji grad i u njemu 6 mahala. Čitav srednji grad bio je opasan zidom
Oko srednjeg grada nalazilo se podgrađe ili čaršija sa 7 mahala u velikom luku od turske česme do današnjeg Perivoja kralja Tomislava
Iz podgrađa se išlo u panađur koji se protezao od današnjeg željezničkog mosta sve do Šamačke ulice
PODJELA GRADA
Na desnoj dravskoj obali ležala je tvrđava ozidana jakim bedemima. Tu su vojničke nastambe, oružarnice, dizdareva palača, Sulejman-hanova džamija, žitni hambari, široki prostori za topove
Ispod tvrđave bio je srednji grad, izgrađen u kvadratu i u njemu 6 mahala: Hasan-pašina (Bosendorferova ulica), Beg-seraj oko turske česme na trasi današnje baranjske ceste, Mekheme-mahala od turske česme do Kasim-pašine džamije, Ambar-mahala, Aga-mahala (Kuhačeva ulica), Kujundži-mahala (K. Firingera)
Sav srednji grad opasalo je podgrađe ili čaršija sa 7 mahala u velikom luku od turske česme do današnjeg Perivoja kralja Tomislava.
Panađur – on se u velikom luku protezao od današnjeg željezničkog mosta sve do Šamačke ulice gdje je bilo utvrđenje za stražu i gdje su se održavali veliki sajmovi.
SULEJMANOV MOST
SULEJMANOV MOST
Sulejman je 1526. osvojio Osijek i znao je da, ako želi doći u Mađarsku, treba prijeći Dravu. Znao je da grad ima izuzetno važan strateški položaj, jer su Osmanlije mogle preko Osijeka i Bosne doći na Jadransku obalu. Sama gradnja nije trebala predstavljati problem, jer je sličan teren i na Mohačkom polju gdje se odigrala važna bitka u kojoj su Osmanlije odnijele pobjedu. Jedini problemi na koji su graditelji nailazili, bilo je povećanje visina rijeke te nedostatak materijala za gradnju takvog dugačkog mosta.
Most je bio dugačak čak 6 km (do Darde), širok 6 metara kako bi se dvije kočije mogle mirno mimoići. Njegova širina od 6 metara bila je dovoljna za nesmetani prolazi kočija s obje strane. Most je bio pričvršćen na čamce koji su bili međusobno povezani lancima. Učvršćene daske postavili su preko čamaca za dodatnu stabilnost. Most je bio ograđen sa strane, a osim kočija, na svakoj je strani bilo mjesta i za jednog pješaka. Priče govore da je most bio izgrađen u samo dva tjedna, a u tu svrhu koristile su se snage više od 25 tisuća vojnika. Za prelazak preko mosta plaćala se mostarina, osim vojnika i plemića.
Stajao je na lancima povezanim čamcima na kojima su se učvrstile daske. Sa svake strane imao je ograde, tako da je mogao sa strane ići i po jedan pješak.
Godine 1686. vojvoda Ludvig Badenski osvaja Pečuh i Šikloš te odlazi u napad Dardu, Turci preko mosta bježe u Osijek, a vojvoda naređuje da se most spali. Cijeli most je gorio do 4. listopada. Veliki vezir Sulejman-paša 1687. pokušao je ponovno napasti Osijek i ponovno izgraditi most, ali je taj pohod neuspio 12. kolovoza kada je vezir poražen u haršanjskoj bitci, a 29. rujna 1687. Turci napuštaju Osijek
KRAJ TURSKE VLASTI
Osijek je oslobođen od Turaka 29. rujna 1687. Nakon toga dolazi pod upravu carske ratne Komore u Beču.
Page updated
Google Sites
Report abuse