Osijek od 1809. do danas
Mrežno sjedište na engleskom jeziku - EN
Dana 28. kolovoza 1809. godine Osijek je svečano proglašen slobodnim i kraljevskim gradom, a time počinje novo doba grada Osijeka. Imućniji građani Osijeka svoju slobodu platili su 183,723 forinti Komori iz Beča.
Početkom 19. stoljeća činilo se da je Osijek na pravom putu da postane društveno i ekonomsko središte cijele regije. Osijek je tada ostvario najbrži tempo sveukupnog rasta.
TVRĐA - Kužni kip
GORNJI GRAD - Glavni trg
DONJI GRAD - Trg bana Jelačića
Nakon što je Osijek postao slobodnim kraljevskim gradom u Austro-Ugarskoj Monarhiji započinje nova etapa razvoja grada. U gospodarskom smislu grad je slabo napredovao od 1809. do 1848. godine jer su građani morali otplaćivati status slobodnog grada što je bila ogromna svota.
OSJEČKA SVAKODNEVNICA
Sredinom 19 st. grad je imao 14,344 stanovnika, a ukupna površina grada bila je 56,63 km.
U drugoj polovici 19 st. grad je postao važno gospodarsko središte u kojem su otvorene tvornica žigica (1856), tvornica za preradu kože(1860) pivovara (1854), tvornica željeza, stakla, pokućstva itd.
U Osijeku se poglavito razvijala prerađivačka djelatnost od prehrambene do drvno-prerađivačke. U kulturno-prosvjetnom planu dolazi do velikog pomaka u drugoj polovici 19 st. Grad je imao pet osnovnih škola, crtačku i glazbenu školu, realnu gimnaziju itd.
Pivara je bila i najstarije manufakturno poduzeće u Osijeku. Osijek je bio idealan za trgovinu oružjem, što legalnu, što ilegalnu. Oružje je često prodavano ustanicima u Srbiji i drugima na Balkanu. Kao važan trgovački grad, Osijek je u to vrijeme imao šest godišnjih sajmova na koje se dovozila roba iz Europe i Azije, a izbijali su mnogi prijepori oko mjesta i datuma održavanja.
Krajem 1918. i raspadom Austro-Ugarske, Osijek s današnjom istočnom Hrvatskom ulazi u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, koja 1929. mijenja ime u Kraljevinu Jugoslaviju.
U travnju 1941., s početkom Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji, Kraljevina Jugoslavija se raspada te Osijek ulazi u sastav NDH. Od 1941. do 1945. hrvatski dio Baranje pripada Mađarskoj te je Osijek pogranični grad. Važno je napomenuti da je Osijek u ratnom periodu bio žrtva Savezničkog bombardiranja civilnih objekata.
Nakon sloma fašizma, u travnju 1945., svi dijelovi današnje Hrvatske i Osijek ulaze u sastav Federativne Narodne Republike Jugoslavije (kasnije Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije).
Sam je grad oslobođen 14. travnja 1945. godine. U Osijeku se osniva više fakulteta i viših škola, a 1975. i sveučilište koje od osnutka nosi naziv velikog biskupa Đakovačko ili bosansko i srijemske biskupije (1855. – 1905.) i hrvatskoga mecene rođenog Osječanina Josipa Jurja Strossmayera.
Po službenom popisu pučanstva početkom 1991. Osijek je imao 77% Hrvata, 19% Srba, 1% Mađara, 0,2 % Nijemaca i 2,8% ostalih.
Ti službeni podaci govore da Osijek nit je bio niti može biti srpski grad. To su Osječani izražavali uzrečicom: "Osijek nikad neće biti Ocek".
U Domovinskom ratu Osijek je pretrpio velika razaranja, a žene, djeca i starci evakuirani. U vrijeme najveće agresije u gradu je bilo 20,000 branitelja i ljudi koji su brinuli za funkcioniranje grada.
U svojoj dugoj povijesti grad Osijek nikada nije doživio tako velika razaranja. Granatirana je bolnica, Dom zdravlja, škole, vrtići, zgrada HNK, župna crkva Sv. Petra i Pavla itd.
Danas su zgrade obnovljene, stanovništvo se vratilo i grad opet živi punim sjajem.
OSIJEK POSLIJE DOMOVINSKOG RATA
Osijek se nakon Domovinskog rata oporavio te je krenuo u obnavljanje razrušenih zgrada. U gradu Osijeku nalaze se prekrasni trgovi.
Trg Sv. Trojstva
Trg Slobode
Trg Ante Starčevića
Trg Vatroslava Lisinskog
Trg bana Josipa Jelačića
OSJEČKA KONKATEDRALA SV. PETRA I PAVLA
Osječka konkatedrala Svetog Petra i Pavla je drugostolna crkva Đakovačko-osječke nadbiskupije. Sagrađena je u neogotičkom stilu.
Osječku konkatedralu dao je sagraditi biskup tadašnje Đakovačke i Srijemske biskupije, Josip Juraj Strossmayer. On je godine 1866. dao prvi poticaj za gradnju nove crkve.