Koncert svečanog zatvaranja Dvigrad festivala 2021.
Koncert svečanog zatvaranja Dvigrad festivala 2021.
LUTE SONGS
LUTE SONGS
&
&
POHVALI PERIVOJ
POHVALI PERIVOJ
Kameni natpisi Hektorovićeva Tvrdalja pretočeni u glazbu
Kameni natpisi Hektorovićeva Tvrdalja pretočeni u glazbu
Lucija Spevec, sopranMarko Požgaj, blok flauteIgor Paro, lutnja
Program: Francesco Varoter, Vincenzo Capirola, Jacques Arcadelt, Petar Hektorović, Francisco Guerrero, John Dowland, Orlando Gibbons, Robert Johnson, Igor Paro
LUTE SONGS
John Dowland Come again, sweet love
John Dowland La Mia Barbara
Robert Johnson Have you seen but a white lily grow?
John Dowland Praeludium
Robert Johnson Woods, rocks, and mountains
John Dowland Farewell Fancy
Orlando Gibbons The silver swan
POHVALI PERIVOJ
Petar Hektorović/Igor Paro I kliče devojka Petar Hektorović/Igor Paro Kada mi se Radosave
Hektorovićevi kameni natpisi: Igor Paro RESPICE QUOD SALVANT Petar Hektorović MISLI CHI STISC OVOY Igor Paro OMNIUM CONDITORI Igor Paro CONNVENTIBUS VIRTUTE ET GENIO Petar Hektorović/Igor Paro FEDE È REALTA, O QUANTO È BELLA
Jacques Arcadelt/P. Hektorović Quand' io penso al martireAnon. Baleto da balar bello Vincenzo Capirola Tientalora, baletto Francisco Guerrero Pohvali perivoj (stihovi: P. Hektorović)Francesco Varoter Tuj bi pripovisti (stihovi: P. Hektorović)
Opis programa
Opis programa
Prvi dio programa posvećen je engleskom umjetničkom pjevu uz pratnju lutnje poznatom pod nazivom lute song. Taj oblik svjetovne vokalno instrumentalne glazbe sažima u sebi ideal renesansne estetike, gdje su pjevač i čin pjevanja polazište i temelj svekolike glazbe.
John Dowland (1563. – 1626.) najistaknutiji je engleski lutnjist-skladatelj na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće. Premda je svoj solistički opus za lutnju gotovo u cijelosti skladao do 1600. godine, vrhunac Dowlandova glazbenog stvaralaštva nalazimo u njegovim zbirkama za glas i lutnju: First Booke of Songs or Ayres (1597.), Second Booke of Songs (1600.), Third and Last Booke of Songs (1603.) te Pilgrim's Solace (1612.). Koliko su lutnja i pjevanje za Dowlanda bili povezani vidimo i u predgovoru njegovoj prvoj zbirci gdje kaže kako su njegove skladbe “govorna harmonija spojena s najmuzikalnijim od svih glazbala, lutnjom“.
Kult melankolije i pjesma Flow my tears donose mu međunarodnu slavu. No, raspon ugođaja i emocija u njegovim pjesmama uz lutnju neobično je raznovrstan. Come again, iz njegove prve zbirke, tek je na prvi pogled sjetna pjesma o čežnji i neuzvraćenoj ljubavi. Zahvaljujući finoj ironiji, ta pjesma je već negdje na pola puta do intimnog glazbenog teatra.
Uz Johna Dowlanda predstavljamo još dvojicu engleskih skladatelja kojima je vokalna glazba bila u fokusu interesa, Orlanda Gibbonsa i Roberta Johnsona. Engleski čembalist i skladatelj Orlando Gibbons je u prvom redu madrigalist. Neki od Gibbonsovih višeglasnih madrigala pogodni su i za izvedbu u aranžmanu za glas i lutnju. The Silver Swan, jedan od najpoznatijih engleskih madrigala, svojevrsni je glazbeni oproštaj sa životom uz gorko razočaranje nad stanjem stvari u svijetu, što vidimo iz završnih stihova pjesme, koji, nažalost, do danas nisu ništa izgubili na svojoj aktualnosti: More Geese than Swans now live, more Fools than Wise. („Više gusaka danas živi nego li labudova, više budala nego li mudraca“).
The Silver Swan potječe iz zbirke objavljene 1612. pa je u širem kontekstu europske glazbe tog doba – posebno imajući u vidu nagli procvat novog, baroknog stila u Italiji - svojevrsni „labuđi pjev“ engleske visoke renesanse.
Premda su Dowlandovi suvremenici, 20 godina mlađi Gibbons i Johnson pripadaju već slijedećoj generaciji skladatelja. Dok je Gibbons još vjeran tradiciji engleskog madrigala, koju dovodi do vrhunca, Robert Johnson (1583. – 1633.) već je u potpunosti prigrlio baroknu monodiju. Tako kod Johnsonovih pjesama dionica lutnje nije zabilježena u cijelosti kao kod Dowlanda već kao šturi basso continuo čija je konačna realizacija prepuštena izvođaču. Vidimo i razliku u izboru tekstova – dok su Dowlandovi i Gibbonsovi madrigali većinom svojevrsne glazbene kontemplacije različitih filozofskih razmišljanja ili složenih pjesničkih figura bogate simbolike - kod Johnsonovih pjesama ugođaj često proizlazi iz dramske situacije. To nije nimalo slučajno jer je Johnson uglavnom skladao za potrebe teatra, među ostalim i za neke Shakespearove predstave.
Dok je Woods, rocks and mountains potresni mali lamento iz jedne danas nažalost izgubljene Shakespearove drame, Have you seen but a bright lily grow je dirljiva ljubavna pjesma iz komedije Bena Jonsona The Devil is an Ass.
U fokusu drugog dijela našeg programa je hrvatski renesansni pjesnik s otoka Hvara, Petar Hektorović. Od njega nam nisu sačuvane nikakve skladbe, pa ipak notni zapisi melodija dviju pjesama iz njegova spjeva Ribanje i ribarsko prigovaranje daju naslutiti da je bio muzički obrazovan. U poslanici Nikoli Nalješkoviću iz 1546. godine tuži se kako već dugo nije posegnuo za lutnjom jer mu „ne priliči u starosti pjevati ljuvene pjesme“. Ova Hektorovićeva negacija upućuje na to da je u mlađim danima svoje „ljuvene pjesme“ možda doista i pjevao uz pratnju lutnje, kako je to u njegovo vrijeme (16. stoljeće) bilo popularno, pogotovo u krugovima plemićkih obitelji. Također, činjenica da mit o Orfeju i pjevanje ribara Paskoja i Nikole smješta u središnji dio svojega spjeva pokazuje da mu je glazba bila važna. Imajući na umu ove okolnosti i tragove koje nam je sam Hektorović, što svjesno, što nesvjesno ostavio u svojim spisima, pokušali smo uz pomoć malo znanja i mnogo imaginacije zamisliti kakvu je to glazbu Hektorović sredinom 16. stoljeća mogao stvarati/izvoditi/slušati u Starome Gradu na Hvaru. U tu svrhu uzeli smo kao nadahnuće kamene zapise Hektorovićeva Tvrdalja, te već spomenute Hektorovićeve notne zapise, koristeći ih kao polazište za skladbe na lutnji, nastojeći biti vjerni skladateljskim tehnikama i glazbenim oblicima karakterističnim za doba renesanse, a to su u prvom redu svjetovne pjesme uz pratnju lutnje, te instrumentalni ricercari i fantazije. Uz to, poslužili smo se i obrnutim postupkom – u dva slučaja smo stihove iz Hektorovićeva Ribanja... uglazbili u obliku kontrafakture posudivši glazbu njegovih suvremenika, tako za Hektorovićev opis perivoja madrigal španjolskog skladatelja Francisca Guerrera Prado verde y florido, te za priču o Orfeju frottolu taljanskog skladatelja Francesca Varotera Chi vi dará piu luce.
Dok je Ribanje i ribarsko prigovaranje Hektorovićevo životno djelo u hrvatskom jeziku i književnosti, palača-utvrda nazvana Tvrdalj njegovo je pjesničko djelo u arhitekturi i stoji u Starom Gradu još i danas. Malo je mjesta u Hrvatskoj i u svijetu gdje je duh renesanse i danas tako prisutan i živ kao u perivoju Hektorovićeva Tvrdalja, na čijim zidovima još uvijek cvatu kapare, dok u ribnjaku mirno plivaju cipli baš kao i onda kada se Hektorović šetao među čempresima čije mu je sadnice iz Dubrovnika poklonio Mavro Vetranović. Misli-vodilje i izreke koje je Hektorović na latinskom, hrvatskom i talijanskom jeziku dao uklesati u zidove svog Tvrdalja predstavljaju sažetke njegova životnog, filozofskog i umjetničkog iskustva o kojima je često i duboko razmišljao i svjedoče o tome da je Petar Hektorović bio umjetnik koji je u jednom nesigurnom i teškom vremenu i u svom životu i u umjetnosti težio ljepoti, istini i univerzalnosti.
Hektorovićevi kameni natpisi (prijevod: Aldo Čavić, Bojan Buić):
RESPICE QUOD SALVANT ... : Znaj da ne spašava ni bogatstvo ni svjetska slava ni ljepota ili dob jer smrt sve grabi.
OMNIUM CONDITORI : Stvoritelju svega.
CONNVENTIBUS VIRTUTE ET GENIO F.(ECIT) : U zajedništvu vrline i duha sagrađeno.
FEDE È REALTA, O QUANTO È BELLA (natpis na Hektorovićevom grbu, moguće njegov osobni moto) : Vjera je stvarnost, o kako je lijepa!IgorParo©2021.