Važnost tjelesnog i mentalnog zdravlja kod djece osnovnoškolske dobi
Zdravlje često zapostavljamo, ne pridajemo mu dovoljno važnosti u svakodnevnom životu. Opterećujemo se brojnim školskim obvezama i zaboravljamo ono što je najvažnije – ostati zdrav.
Zdravlje ponekad ne cijenimo dovoljno, osobito mi djeca. Bez zdravlja ne možemo učiti, igrati se ni baviti stvarima koje najviše volimo. Iz tog razloga smatram da je važno misliti o zdravlju svaki dan, a ne samo onda kada se razbolimo.
Zdrava ishrana igra veliku ulogu u našem životu. Hrana i piće koji nisu zdravi, i trebalo bi ih izbjegavati, su gazirani napitci, hrana s previše soli i šećera te industrijski prerađena hrana. Naš izbor trebalo bi biti sezonsko voće i povrće, umjereno slana hrana, bjelančevine biljnog i životinjskog podrijetla te puno vode. Te će nam namirnice dati energiju i pomoći nam da se bolje osjećamo. U Republici Hrvatskoj 82.7% djece primjerene je tjelesne mase, 13.3% djece prekomjerne tjelesne mase, a 3.8% djece preniske tjelesne mase.
Osim hrane važna i tjelesna aktivnost. Učenici provode puno vremena sjedeći. Bilo bi dobro poslije nastave otići u šetnju, voziti bicikl ili baviti se nekim sportom. Poželjna tjelesna aktivnost je trideset minuta dnevno. Smatram da svatko može izdvojiti toliko vremena.
Uz zdravu ishranu i vježbanje važan je i san. Svako bi dijete trebalo spavati najmanje osam sati; poželjno bi bilo i više od toga.
Svakako treba spomenuti i važnost mentalnog zdravlja. Ponekad imamo puno obveza koje nas opterećuju i stvaraju tjeskobu. Zato je dobro izdvojiti vrijeme za odmor, druženje s prijateljima ili rad na hobijima.
Zdravlje je najvrjednije što imamo. Važno ga je čuvati jer ono nam omogućuje živjeti punim plućima, odnosno, ostvariti sve što želimo. Briga o zdravlju naša je dužnost.
Andrea Gabrić, 7.b
Nedostatak slobodnog vremena u učeničkoj svakodnevici
Učenici su opterećeni brojnim školskim obvezama te je uz zadaće, učenje i izvanškolske aktivnosti teško pronaći slobodno vrijeme za odmor, opuštanje i igru.
Učenici sedmog razreda imaju ubrzan i prepunjen raspored te im ostaje jako malo slobodnog vremena. Brojni učenici to dragocjeno vrijeme provode uz ekrane (mobitele, računala, televizore i sl.). Mišljenja sam da bi svoje marljivo zarađeno slobodno vrijeme trebali pametnije iskoristiti.
Djeca bi trebala više vremena provoditi vani, igrati se, družiti s prijateljima, šetati, uživati u trenutku osjećajući kako im zrak polagano ulazi i izlazi iz tijela. Opuštanje je svima potrebno. Brojna djeca nemaju vrijeme za uživanje zbog preopterećene nastave te drugih aktivnosti kao što su dopunska i dodatna nastava, novinarska grupa, čitateljski klub, školski zbor, stolni tenis i sl. Mnogi imaju i treninge izvan škole ili, jednostavno, moraju nadoknaditi učenje. Neki učenici slobodno vrijeme ispunjavaju uživajući u hobijima: kuhaju, čitaju, pišu priče… Neki uživaju igrajući se s braćom i sestrama.
Da bismo ostvarili što više slobodnog vremena trebali bismo se bolje organizirati, učenje rasporediti na više dana i odmah napisati domaće zadaće. Najgore što možemo učiniti je provesti svoje slobodno vrijeme pred ekranima. Boravak na svježem zraku u druženju s obitelji i prijateljima uvijek je pametniji izbor.
Ivan Markovina, 7.a
Ovog mjeseca čitali smo zbirku obiteljskih priča Kod kuće je najgore koju je napisao Ephraim Kishon.
Ova zbirka sastoji se od 34 humoristične pripovijetke iz svakodnevnog obiteljskog života. Ephraim, glavni lik, pripovijeda u 1. licu ističući anegdote koje proživljava svaki dan u obitelji. Glavni su likovi Ephraim, najbolja žena na svijetu, Rafi, Amir i Renana. U knjizi se ističe da iako nas obitelj često može nervirati, ne bismo mogli bez nje. Ephraim je humorističan, empatičan i popustljiv, njegova žena je brižna i neodlučna, njihov najstariji sin, Rafi, jako je pametan i tvrdoglav, Amir je iznimno inteligentan dok je Renana, najmlađa kćer, jako lukava. Priče su kratke, smiješne, s istim likovima i preuveličavanjem.
Na kraju bih zaključila da svakome preporučam ovu knjigu, a meni se ovo djelo svidjelo zbog mnogo humora i nasumičnih tema u pričama.
Ema Tomić, 8.c