Rimska stela

Pronađena je u Donjem Prološcu. Pretpostavlja se da se tamo nalazilo veliko rimsko municipalno središte, koje je bilo čak veće od Runovića (Novae). Ovaj stela posebna je zbog dvije stvari; zbog samoga natpisa i njezinoga izgleda.

pak, sama priča koja se nalazi u pozadini ovoga natpisa je puno tužnija i puno perfidnija. Naime, na ovom prostoru je živjelo ilirsko pleme – Dalmati ili Delmati. Oni su bilo dosta primitivniji od ostalih plemena koji su ih okruživali. Njih je krasila sposobnost umješnosti u ratovanju. Bili su pastiri koji su agresivnom ekspanzijom prema ostalim plemenima vrlo brzo proširili svoj utjecaj na ostala susjedna ilirska plemena. Postali su toliko moćni da su prijetili opstanku čak i rimskim kolonijama poput Ise. To ih je dovelo u sukob s Rimskom republikom. Rimski povjesničari su ih okarakterizirali uz Pune ( Kartažane) kao najopasnije neprijatelje Rimskoga carstva. Aktivno su, 165 godina, davali otpor jednoj takvoj, nadmoćnoj kulturi. Kada ih je car August u 9. godini poslije Krista napokon porazio, shvatio je da to pleme neće privoliti i uspješno bez otpora homogenizirati u granice rimskog carstva i sustava. Zbog toga se odlučio da sve muškarce koji su sposobni nositi oružje; od djece do staraca, prisilno mobilizira u rimske legije koje je poslao u najudaljenije i najopasnije dijelove carstva. Tako je te muškarce poslao u dijelove carstva u kojima su najčešće i poginuli. Upravo je to priča o ocu i sinu koji su prisilno mobilizirani i poginuli ratujući za Rimsko carstvo. Zbog njihovih vještina ratovanja, August je prema Delmatima nazvao novu Rimsku provinciju na istočnoj obali Jadrana Dalmaciju.