Generalni providur Alviso Mocenigo III. iz Omiša je pokrenuo napad na Imotsku krajinu. Žuti kvadrati na karti prikazuju pješadiju, a rozi konjicu. Mali znakovi prikazuju artiljeriju.
24. 7. je osvojeno Zadvarje, što im je omogućilo ulazak u Imotsku krajinu.
25. 7. ulaze u Imotsko polje.
26. 7. se mletačka vojska postrojava po Imotskom polju, iza Kamenmosta. Zaleđe su im čuvali Drnišani i Špalatrini.
Prethodnica im je bilo naše stanovništvo.
27. je započeo napad na Imotski. Vrlo brzo su ušli u grad jer su se Otomani povukli u tvrđavu. Nadali su se da će moći zadržati dovoljno dugo mletačku vojsku dok se iz Livna i Duvna ne skupi dovoljno vojnika koji će probiti blokatu i poraziti Mlečane. Mocenigo je bio u velikoj žurbi. 27. je, nakon ulaska u Imotski, započela opsada utvrde.
Imoćani Dan grada slave 2. kolovoza, a utvrda je pala 1. kolovoza. Naime, jedan dan je bio potreban franjevcima da pokrste svo ono stanovništvo koje je prešlo na Islam, a htjelo se vratiti na katoličanstvo. To duhovno oslobođenje Imotske krajine se smatra pravim oslobođenjem Imotske krajine.