Najvažniji eksponat našega muzeja je dvostrani reljef boga Mitre. Radi se o unikatnom predmetu i velikom raritetu. U svijetu ih postoji tek 5, a naš je najočuvaniji; najjasnije se vidi, nije oštećen i u cjelokupu je. Od 2008. godine je nacionalno blago Republike Hrvatske i ni pod kakvim uvjetima ne smije izići iz Hrvatske, čak ni iz našega muzeja. Datira iz 4. stoljeća poslije Krista.
Bog Mitra je proto-iransko i proto-perzijsko božanstvo. Kako je jedno božanstvo koje je nastalo u kulturama udaljenima 3500 kilometara dospjelo do Imotske krajine? Kada su rimske legije ratovale s Perzijskim carstvom došle su u doticaj s ovim kultom. Na Bliskom istoku i u arapskom svijetu ovaj je kult bio iznimno popularan. Mitra znači mirotvorac odnosno primirje. Vladari srednje Azije i Bliskoga istoka su se često, prilikom potpisivanja mirovnih ugovora, zaklinjali na Mitru. On je bio zalog da će se vladar pridržavati onoga što su se dogovorili, budući se ugovori tada nisu ratificirali pečatima i potpisima.
Rimske legije su sve što im se, prilikom osvajanja, učinilo korisnim za Carstvo, asimilirali u svoju kulturu. Kada su se susreli s ovim božanstvom, Mitra im se svidio i odlučili su ga napraviti dijelom rimskoga panteona. Kako su legije dolazile u doticaj s tim kultom, tako je Mitra ubrzo postao glavni bog Rimske vojske, koja je, prije odlaska u bilo kakav sukob, morala prinijeti žrtvu Mitri, bez obzira na rasu, vjeru ili naciju.
Ovo je klasični prikaz Boga mitre. Bog Sunca, Helije, putem gavrana, šalje poruku svome sinu Mitri. Radi se o izazovu da ulovi bika (simbol snage, života i plodnosti) sa svojim vjernim psom te da ga žrtvuje, da bi se iz bikove krvi napojila zemlja – da bi se prešlo iz zime u proljeće, mraka u svjetlo, odnosno iz smrti u život. Mitra uspijeva obaviti taj zadatak i uloviti bika. Ipak, prema predaji, zli bog Ahiman, šalje bića zla; škorpiona i zmiju (u nekim verzijama čak i pas nije prijatelj nego neprijatelj) da popiju krv toga bika tako da zemlja zauvijek ostane u zimi. Taj prelazak u proljeće je bilo najvažnije razdoblje za stanovništvo staroga vijeka, zato što se priroda budi, polja se moraju zasaditi, a iz zemlje će niknuti ono iz čega će stanovništvo živjeti. Ovaj ciklus se ponavlja svake godine.
Rimljani su imali više bogova, tako da su prinosili žrtve u vidu domaćih životinja. Najveća domaća životinja je bio bik, a samim time i najveća moguća žrtva koja se mogla prinijeti bogu kojemu su se obraćali.
Mitru se može prepoznati po frigijskoj kapici pastira. Rođen je 25. prosinca u pećini, na svijet je došao s plaštem, frigijskom kapicom i nožem. Osim 25. prosinca postoje još neke dodirne točke sa kršćanstvom – uskrsnuće, sakramenti, krštenja vodom.... Rimljani bi, naime, kada bi pokorili neko novo pleme, prihvatili boga i svetišta domaćega stanovništva, mijenjajući im ime, pacificirajući na taj način neko pleme ili regiju.
Veliki problem ovoga kulta jest činjenica da je jedino muškarcima bio dozvoljen ulazak u taj kult.