Organizacija za ekonomsku suradnju i razvitak (OECD) i Europska unija (EUROSTAT) određuju seoski prostor na temelju gustoće naseljenosti stanovništva. OECD definira prag od 150 stanovnika/km², dok Europska Unija uzima prag od 100 stanovnika/km², za razvrstavanje nekog područja u ruralni prostor.
U Hrvatskoj nema službene definicije ruralnih područja, a najčešće se primjenjuje definicija da su ruralna područja sva ona područja koja se nalaze izvan urbanih područja.
Prevladavaju li u Hrvatskoj ruralni ili urbani prostori?
91,6% od ukupnog prostora RH nalazi se na ruralnom području
88,7% naselja nalazi se na ruralnom području
oko 45% stanovnika RH živi na ruralnom području
6552 seoska naselja (Popis stanovništva 2011.)
u panonsko-peripanonskom prostoru su velika sela (više od 5000 stanovnika): Čepin, Tenja, Ivankovo i Pitomača
Tema za istraživanje: poteškoće s kojima se susreću stanovnici ruralnih prostora u Hrvatskoj.
Ruralna područja se suočavaju sa problemima nazadovanja u procesima razvoja, a to se prepoznaje po visokim stopama nezaposlenosti, većoj ovisnosti stanovništva o različitim socijalnim davanjima nego u urbanim sredinama, demografskoj depopulaciji, iznad prosječnom starenju stanovništva, nižoj razini obrazovanja, lošom infrastrukturom, nerazvijenosti nepoljoprivrednog sektora i drugo. Svi ovi gore navedeni problemi također opterećuju i ruralna područja Republike Hrvatske koja čine više od 90% njenog kopnenog dijela u kojima živi oko 45% ukupnog stanovništva.
Ruralnog stanovništva je u Hrvatskoj sve manje. Trend demografskog starenja ruralnog stanovništva ima za posljedicu pad nataliteta i pad vitalnosti seoskog, ali i ukupnog stanovništva. Domovinski rat je pogoršao ionako lošu demografsku sliku ruralnih područja zbog gubitaka ljudskih života (većinom aktivnog i reprodukcijski sposobnog stanovništva) i progonstva velikog broja stanovnika tih područja. Po završetku rata većinom su se vratili stariji ljudi na svoja ognjišta, a mladi ili su se snašli u novoj sredini ili se ne žele vratiti zbog loše socijalno-ekonomske situacije na nekad ratom zahvaćenim područjima. To je narušilo i onako lošu dobnu strukturu tih područja koja je jedna od najvažnijih struktura stanovništva, kako za proces demografskog razvitka, tako i za ukupan razvoj ruralnih područja.
Najznačajnije razlike između ruralnih i urbanih područja tiču se vezanosti na kanalizacijski sustav i opskrbljenosti tekućom vodom (u većini ruralnih područja otprilike 10% ruralnih kućanstava nema tekuću vodu). U nekim županijama, na primjer Bjelovarsko-bilogorska ili Brodsko-posavska županija, do 24% ili 28% prebivališta koja se nalaze u ruralnim područjima nisu spojena s kanalizacijskim sustavom, a 23% ruralnih kućanstava nema tekuću vodu. Također, dovod električne energije u mnogim ruralnim područjima je nestabilan i uništen brojnim prekidima.
Hrvatska seoska naselja uglavnom su stalna, a periodična naselja su vrlo malobrojna. Većina sela izgrađena je neplanski.
Ističu se nizna ili ušorena naselja koja su izdužena uz glavnu prometnicu, a nalaze se u panonsko-peripanonskom prostoru (Slavonija, Baranja i Srijem).