Ribarstvo

Ribarstvo je grana poljoprivrede koja se bavi ribolovom i uzgojem riba. Ribolov obuhvaća niz različitih djelatnosti, sredstva i tehniku koja se primjenjuje u lovu riba, mekušaca, rakova, morskih sisavaca i u skupljanju morskoga bilja te mnogobrojne načine iskorištavanja lovine i njezine preradbe u prehrambene i industrijske svrhe. Sve do snažnijeg usmjeravanja na uzgoj (marikultura), morsko ribarstvo uglavnom je bilo unaprjeđivano novim metodama otkrivanja prirodnih naselja morskih organizama te usavršavanjem alatâ i tehnikâ za njihov ulov, odn. sabiranje.

Ribe i njima slični organizmi imaju značajan udjel u prehrani svjetskoga pučanstva, osiguravajući 16% životinjskih bjelančevina. Usporedno s porastom ljudske populacije, svjetska se proizvodnja u ribarstvu stalno povećava, ponajprije zahvaljujući uzgoju.

Prema podatcima FAO-a, 15% živih zaliha svih vrsta riba u svjetskim morima već je prelovljeno i ubuduće se može očekivati daljnje smanjenje njihova ulova. Zbog smanjenja ulova i rastuće potražnje za ribom i ribljim proizvodima, u izravnoj se potrošnji očekuje sve veći udio proizvoda mora iz uzgoja. U morskom ulovu, znatne su razlike među regijama. Dok se ulov povećava u tropskim područjima Indijskog i dijela Tihog oceana, zamjetno se smanjuje u sjevernom i južnom dijelu Tihog oceana i Atlantika. Procjene FAO-a o potrebama za morskom ribom i drugim proizvodima mora 1995. iznosile su 95 milijuna tona, a procjenjuje se da će se 2030. one povećati na 150 do 160 milijuna tona, što bi značilo godišnju potrošnju od 20 kg po stanovniku. To povećanje povezuje se s rastućom ljudskom populacijom i ekonomskim rastom praćenim unaprjeđenjem životnoga standarda i sve većom potražnjom zdrave hrane. Hrana s visoko nezasićenim masnim kiselinama kakva je riba, osobito plava, može znatno smanjiti opasnost od nastanka bolesti srca i krvnih žila, pa se povećanje potrošnje ribe, s poželjnim sastavom masnih kiselina, očekuje u svjetskim razmjerima. Riba i ribama slični proizvodi nadasve su zdrava i kvalitetna hrana, i izvor su egzistencije dijela pučanstva zaposlenog u ribolovu, preradbi, prometu, uslugama i sl.

Potrošnja ribe u svijetu

Prehrana ribom pokazuje izražene razlike među kontinentima, regijama i nacijama, a ovisi i o stupnju gospodarske razvijenosti. Godišnja potrošnja po stanovniku u svijetu kreće se od 1 kg do 100 kg. Potrošnja u obalnim područjima veća je u odnosu na kontinentalna područja. Na potrošnju ribe utječu: dostupnost, cijena, prihodi stanovništva, tradicija, demografska i životna kretanja. Europski i sjevernoamerički potrošači više jedu pelagičku ribu, dok su morski glavonošci omiljeni u sredozemnim i azijskim zemljama.

Procjenjuje se da u razvijenim zemljama riba dnevno osigurava do približno 754 kJ (180 kcal) po stanovniku, a u nerazvijenim zemljama i zemljama u razvoju od 84 kJ do 126 kJ (20 do 30 kcal) dnevno. Udio ribljih proteina u ukupnoj je proteinskoj potrošnji u svijetu 14,9%. Oni osiguravaju više od 50% hranidbenih potreba u otočnim državama u razvoju te u Bangladešu, Kambodži, Kongu, Gani, Ekvatorskoj Gvineji, Indoneziji, Japanu, Sijera Leoneu i Šri Lanki. Prosječna potrošnja ribe i ribama sličnih proizvoda u nerazvijenim zemljama (8,5 kg po stanovniku) iznosi svega trećinu one u razvijenim zemljama (28,6 kg po stanovniku).

Kina je najveći svjetski izvoznik ribe i ribljih prerađevina. Istodobno, Kina je osmi najveći uvoznik ribe i ribljih proizvoda. Na drugom je mjestu Tajland, a na trećem Norveška. Slijede SAD, Kanada i Danska. Industrijski razvijene zemlje uvoze 82% ukupne ribe i ribljih prerađevina. Najveći je svjetski uvoznik Japan, sudjelujući s 22% u ukupnoj vrijednosti svjetskog uvoza. Slijedi SAD a od zemalja EU najveći su uvoznici Španjolska, Francuska, Italija, Njemačka i Velika Britanija. Zemlje u razvoju izvoze četvrtinu svoje proizvodnje. Premda je naglašena razmjena ribe i ribljih proizvoda među razvijenim zemljama, promet je ponajviše usmjeren od manje razvijenih prema razvijenijim zemljama. Oko 74% uvoza koncentrirano je u trima područjima: EU, Japan i SAD.

Ribolovna područja i ribolov po kontinentima

Pod utjecajem okolišnih čimbenika važnih za produktivnost mora, morska je lovina raznoliko razdijeljena u morima svijeta. Najvrjednija lovišta nalaze se na Sjevernoj polutki uz obale kontinenata. U Atlantskom oceanu, na glavna ribolovna područja, Newfoundland i Grenland utječu Labradorska i Golfska struja. Na lovišta oko Islanda, Velike Britanije i Lofotskih otoka utječe Golfska struja koja donosi organizme suptropskih i tropskih mora. U Gvinejskom zaljevu, hladna Kanarska struja utječe na visoku produktivnost lovišta. Područje od ušća Amazone do rta Horna oplakuju hladna Falklandska i topla Brazilska struja. Od ušća Konga do Rta dobre nade koncentraciju riba uzrokuju hladna Benguelska i topla Agulhaška struja.

U Indijskom oceanu glavna ribolovna područja nalaze se na južnim obalama Arabije i uz obale Indije. U Tihom oceanu, glavna ribolovna područja i ujedno najbolja svjetska lovišta nalaze se oko Japana, Sahalina, Kamčatke i Ohotskoga mora. Ondje topla struja Kuro-shio i hladna struja Oya-shio podižu i miješaju dubinsku vodu, što stvara obilje riblje hrane. Ribolovu u Beringovu moru i oko Aljaske pogoduje miješanje toploga, slanog mora s hladnim morem manje slanosti iz Arktika. Lovišta uz obale Srednje Amerike nalaze se pod utjecajem hladne Kalifornijske struje i toplih ekvatorijalnih voda. Golema jata pučinskih riba uz obale Čilea i Perua zadržava hladna Humboldtova struja.