Ich weiß nicht was soll es bedeuten,
Dass ich so traurig bin;
Ein Märchen aus alten Zeiten,
Das kommt mir nicht aus dem Sinn.
Die Luft ist kühl und es dunkelt,
Und ruhig fließt der Rhein;
Der Gipfel des Berges funkelt
Im Abendsonnenschein.
Die schönste Jungfrau sitzet
Dort oben wunderbar;
Ihr goldnes Geschmeide blitzet,
Sie kämmt ihr goldenes Haar.
Sie kämmt es mit goldenem Kamme
Und singt ein Lied dabei;
Das hat eine wundersame,
Gewaltige Melodei.
Den Schiffer im kleinen Schiffe
Ergreift es mit wildem Weh;
Er schaut nicht die Felsenriffe,
Er schaut nur hinauf in die Höh.
Ich glaube, die Wellen verschlingen
Am Ende Schiffer und Kahn;
Und das hat mit ihrem Singen
Die Loreley getan.
Heinrich Heine (1824)
Ja ne znam kakva mi sjeta
Obuzima dušu svu.
Iz davnih ne mogu ljeta
Zaboravit priču tu.
Zahladilo veče, tišinom
Ni Rajne ne čuješ struj –
Tek onom žari visinom
Još zapadnog sunca ruj.
A tamo sjela djeva,
Prekrasan lik joj i stas.
U zlatnome ruhu sijeva,
I zlatnu češlja vlas.
U ruci joj češalj sjajan,
Iz grla vije se poj,
I napjev je čudan, bajan,
Jek silan je pjesmi toj.
Mlad brodar u čunu sjedi,
Bol ga je spopao ljut.
On vala i hridi ne gledi,
K njoj oko traži mu put.
Mlad brodar skrhat će tamo
I čunak i život svoj –
A to mu je skrivio samo
Lorelajin čarobni poj.
Prepjevao Ferdo Ž. Miler
Klikom na videozapis možete poslušati kako zvuči pjesma "Loreley" koju deklamira Mario Pitz.
Klikom na gumb "Die Interpretation" možete pročitati interpretaciju pjesme "Loreley".