Brainstorming u nastavi je kreativna metoda koja se koristi za poticanje učenika na slobodno izražavanje ideja, rješavanje problema i razvijanje kritičkog mišljenja. Ova tehnika može se primjenjivati u gotovo svim nastavnim predmetima i na svim razinama obrazovanja.

Što je brainstorming?

Brainstorming (ili „oluja ideja”) je metoda grupnog rada u kojoj sudionici slobodno iznose ideje na zadanu temu, bez straha od kritike. Cilj je prikupiti što više ideja u kratkom vremenu, koje se kasnije analiziraju i razvijaju.

Ciljevi brainstorminga u nastavi:

• Poticanje kreativnosti i maštovitosti

• Razvijanje suradničkog duha

• Aktivno uključivanje svih učenika

• Razvijanje sposobnosti izražavanja i argumentiranja

• Prikupljanje različitih perspektiva o nekoj temi

Pravila brainstorminga:

1. Bez kritike – Sve ideje su dobrodošle, ne ocjenjuju se odmah.

2. Količina ispred kvalitete – Što više ideja, to bolje.

3. Slobodno asociranje – Ideje mogu biti neobične, maštovite, čak i „lude”.

4. Nadograđivanje tuđih ideja – Poticanje suradnje i zajedničkog razmišljanja.

5. Jedan govori, ostali slušaju – Poštivanje govornika i reda.

Kako se primjenjuje u nastavi?

1. Uvod: Učitelj predstavi temu ili problem

2. Pravila: Učitelj objasni pravila brainstorminga.

3. Iznošenje ideja: Učenici iznose ideje naglas ili ih zapisuju na ploču/papir/post-it.

4. Zapisivanje: Sve ideje se bilježe bez komentara.

5. Analiza: Nakon brainstorminga, ideje se grupiraju, analiziraju i odabiru one koje se mogu dalje razraditi.

6. Primjena: Učenici mogu razviti projekt, esej, raspravu ili rješenje na temelju odabranih ideja.

Glazba je univerzalni jezik koji svi razumijemo, bez obzira na godine, porijeklo ili znanje. U školi, glazba nije samo predmet – ona je alat, podrška i inspiracija u učenju. Kada se koristi u nastavi, glazba može učiniti čuda: smiriti, potaknuti maštu, pomoći pamćenju i stvoriti ugodnu atmosferu za rad.

U različitim etapama nastavnog procesa, glazba ima svoje posebno mjesto. Na početku sata može poslužiti za stvaranje pozitivnog ozračja – lagana, umirujuća melodija pomaže djeci da se opuste i usmjere pažnju. Tijekom učenja, glazba može biti motivator – pjesme, ritmovi i melodije pomažu u pamćenju pojmova, jezika, pa čak i matematičkih pravila. Na primjer, djeca lakše pamte abecedu ili tablicu množenja ako ih uče kroz pjesmu.

U kreativnim predmetima, poput likovne kulture ili tjelesnog, glazba potiče izražavanje i slobodu pokreta. U radu s mlađom djecom, pjesme i glazbene igre razvijaju govor, sluh, koordinaciju i socijalne vještine. U starijim razredima, glazba može biti podloga za raspravu, analizu teksta, pa čak i za istraživanje povijesnih i društvenih tema.

Utjecaj glazbe na djecu je dubok i višestruk. Ona razvija emocionalnu inteligenciju, kreativnost, koncentraciju, pamćenje, slušnu percepciju i ritmičnost. Djeca koja redovito slušaju i stvaraju glazbu često su empatičnija, bolje surađuju s drugima i lakše izražavaju svoje osjećaje.

Glazba u nastavi nije samo dodatak – ona je most između znanja i osjećaja, između učitelja i učenika. Kada učimo uz glazbu, učimo s radošću. A kada učimo s radošću, znanje ostaje s nama zauvijek.

U današnjem užurbanom svijetu, gdje su djeca često izložena stresu, buci i stalnim podražajima, sve više učitelja otkriva snagu tišine i prisutnosti. Jedna od metoda koja se sve češće koristi u školama je mindfulness, ili na hrvatskom – usredotočena svjesnost.

Mindfulness je praksa u kojoj učimo biti potpuno prisutni u trenutku – svjesni svog disanja, tijela, misli i osjećaja, bez prosuđivanja. To znači da ne razmišljamo o prošlosti ni o budućnosti, već se usredotočujemo na ono što se događa sada. U nastavi, mindfulness se može primjenjivati kroz kratke vježbe disanja, tišine, promatranja, slušanja zvukova ili svjesnog kretanja.

Na početku sata, učitelj može povesti učenike u kratku vježbu disanja – svi zatvore oči, udahnu duboko i osjete kako zrak ulazi i izlazi iz tijela. To traje samo minutu ili dvije, ali pomaže djeci da se smire, usmjere pažnju i pripreme za učenje. Tijekom nastave, mindfulness se može koristiti i za razvijanje koncentracije – na primjer, učenici mogu pažljivo slušati zvuk zvončića dok ne nestane, ili promatrati plamen svijeće u tišini.

Pravila mindfulnessa su jednostavna:

1. Budi prisutan – usmjeri pažnju na ono što se događa sada.

2. Ne prosuđuj – prihvati misli i osjećaje kakvi jesu.

3. Diši svjesno – disanje je sidro koje nas vraća u sadašnji trenutak.

4. Budi strpljiv – sve što osjećaš je u redu.

5. Vježbaj redovito – kao i svaka vještina, i mindfulness se razvija praksom.

Mindfulness u nastavi pomaže djeci da bolje upravljaju emocijama, smanjuje stres, poboljšava pažnju i razvija suosjećanje. Djeca postaju mirnija, pažljivija i svjesnija sebe i drugih. Uče kako se nositi s teškim osjećajima i kako pronaći mir u sebi, čak i kad je oko njih buka.

Učionica u kojoj se prakticira mindfulness nije samo mjesto znanja, već i prostor unutarnjeg rasta. U njoj djeca ne uče samo činjenice, već i kako biti prisutna, smirena i suosjećajna ljudska bića. A to je znanje koje traje cijeli život.

1. Disanje 4-4 (Jednostavno ritmičko disanje)

Kako se izvodi:

• Udahni kroz nos brojeći do 4.

• Zadrži dah brojeći do 4.

• Izdahni kroz usta brojeći do 4.

• Zadrži dah brojeći do 4.
  Zašto je korisno:
  Pomaže u smirivanju živčanog sustava i vraćanju fokusa.

 2. Disanje uz zamišljenu svijeću

Kako se izvodi:

• Zamisli da ispred tebe gori svijeća.

• Udahni polako kroz nos.

• Izdahni lagano kroz usta kao da pokušavaš da plamen svijeće zatreperi, ali ne da se ugasi.
  Zašto je korisno:
  Potiče svjesnost o dahu i kontrolu izdisaja.

3. Disanje trbuhom  (disanje u trbuh)

Kako se izvodi:

• Sjedni udobno i stavi ruke na trbuh.

• Udahni duboko kroz nos i osjeti kako se trbuh širi.

• Izdahni polako i osjeti kako se trbuh vraća.
  Zašto je korisno:
  Pomaže djeci da osvijeste svoje tijelo i smanjuje napetost.

4. Valno disanje

Kako se izvodi:

• Udahni polako i zamišljaj da val dolazi prema obali.

• Zadrži dah na trenutak – val se povlači.

• Izdahni polako – val se razlijeva po pijesku.
  Zašto je korisno:
  Povezuje dah s vizualizacijom i potiče opuštanje.

5. Disanje uz brojanje misli

Kako se izvodi:

• Udahni i izbroji „jedan” u sebi.

• Izdahni i izbroji „dva”.

• Nastavi do deset, pa kreni ispočetka.
  Zašto je korisno:
  Pomaže u usmjeravanju pažnje i smanjenju lutanja misli.

Pedagoginja Anja Mužar održala je učenicima petih razreda predavanje i radionicu pod nazivom „Učiti kako učiti”. Učenici su saznali zašto učenje ponekad može biti zahtjevno, kako pronaći motivaciju te su kroz raspravu i praktične aktivnosti upoznali različite metode i strategije učenja.

Kao pripremu za radionicu, učenici su ispunili upitnik kojim su otkrili koji stil učenja im najviše odgovara. Tijekom radionice imali su priliku primijeniti upravo taj stil, razvijajući vještine koje će im pomoći u svakodnevnom učenju.

Igrifikacija, odnosno primjena elemenata igre u obrazovnom procesu, postaje sve važnija metoda u suvremenoj nastavi. U predmetima poput prirode i kemije, gdje učenici često usvajaju apstraktne pojmove, igrifikacija može značajno povećati angažiranost, motivaciju i samopouzdanje.

Utjecaj na učenje

Kroz igre učenici aktivno sudjeluju u procesu učenja. Umjesto pasivnog slušanja, oni rješavaju zadatke, povezuju pojmove i razvijaju logičko mišljenje. Na primjer:

Domino s karticama koje sadrže kemijske simbole i njihove spojeve potiče povezivanje pojmova.

Memory s parovima kartica (element – simbol, tvar – agregatno stanje) razvija memoriju i asocijativno razmišljanje.

Čovječe, ne ljuti se može se prilagoditi tako da učenici pomiču figure tek nakon točnog odgovora na pitanje iz kemije ili prirode.

Utjecaj na motivaciju

Igre unose zabavu i natjecateljski duh u učionicu. Učenici žele sudjelovati, postići rezultat i pobijediti, što ih motivira na dodatno učenje. Brza povratna informacija (bodovi, napredak u igri) daje osjećaj postignuća, a raznolikost aktivnosti razbija monotoniju klasičnog predavanja.

Utjecaj na samopouzdanje

Igrifikacija stvara sigurno okruženje u kojem su pogreške dio igre, a ne razlog za stres. Učenici postupno usvajaju znanje kroz ponavljanje i interakciju, što jača osjećaj kompetencije. Suradnja i komunikacija tijekom igre dodatno potiču socijalne vještine i sigurnost u izražavanju.

Primjeri primjene

Čovječe, ne ljuti se: Svaki potez zahtijeva točan odgovor na pitanje (npr. „Koja je valencija kisika?“).

Domino: Povezivanje pojmova iz prirode i kemije (npr. „Fotosinteza“ – „Sunčeva energija“).

Memory: Pronalaženje parova (element – simbol, tvar – agregatno stanje).

Igrifikacija ne samo da olakšava usvajanje znanja, nego i potiče učenike na aktivno sudjelovanje, razvija njihove kognitivne sposobnosti i gradi samopouzdanje. Učionica postaje dinamično i poticajno okruženje u kojem se učenje doživljava kao igra, a ne obaveza.

Dodatna vrijednost izrade igre u nastavi prirode i kemije

Kada učenici sami sudjeluju u izradi edukativne igre, nastavni proces dobiva novu dimenziju. Osim što kroz igru uče sadržaj, oni razvijaju niz dodatnih vještina i kompetencija koje su ključne za njihov cjelokupni razvoj.

1. Aktivno i kreativno učenje

Izrada igre zahtijeva od učenika da razmišljaju o pojmovima, pravilima i načinu povezivanja sadržaja. Time se znanje ne samo reproducira, nego i rekonstruira – učenici ga oblikuju u novi kontekst, što potiče dublje razumijevanje.

2. Razvoj kritičkog mišljenja i rješavanja problema

Učenici moraju osmisliti kako će igra funkcionirati, koje će zadatke uključiti i kako će provjeravati točnost odgovora. To ih potiče na analizu, planiranje i logičko povezivanje, vještine koje su važne i izvan učionice.

3. Suradnja i komunikacija

Izrada igre često se provodi u skupinama, što razvija timski rad, dogovaranje i raspodjelu uloga. Učenici uče kako zajednički donijeti odluke i poštovati tuđe ideje.

4. Jačanje samopouzdanja

Kada učenici vide da su osmislili igru koju drugi koriste, osjećaju ponos i kompetenciju. To povećava njihovu sigurnost u vlastite sposobnosti i motivira ih za daljnje učenje.

Storytelling na nastavi ima brojne prednosti jer povezuje znanje s emocijama i iskustvima učenika, čineći učenje zanimljivijim i smislenijim. Evo kako to možete objasniti:

Koja je korist od storytellinga na nastavi?

1. Povećava motivaciju i angažiranost – priče privlače pažnju i stvaraju emocionalnu povezanost s temom.

2. Olakšava razumijevanje složenih pojmova – apstraktne ideje iz kemije, biologije ili fizike lakše se shvaćaju kroz konkretne primjere u obliku priče.

3. Razvija kritičko mišljenje i maštu – učenici analiziraju, predviđaju i stvaraju vlastite scenarije.

4. Potiče suradnju – priče se mogu razvijati u grupama, što jača komunikacijske vještine.

5. Povezuje znanje s realnim životom – učenici vide kako se teorija primjenjuje u svakodnevnim situacijama.

Kako se radi storytelling na nastavi?

• Odaberite temu – npr. kemijska reakcija, ekološki problem, povijest otkrića.

• Definirajte likove i radnju – lik može biti znanstvenik, molekula, životinja u ekosustavu.

• Ugradite ključne pojmove – kroz dijalog ili događaje u priči učenici usvajaju pojmove.

• Koristite vizualne elemente – ilustracije, stripovi, digitalne prezentacije.

• Uključite učenike – neka oni osmisle završetak priče, napišu nastavak ili predstave priču kroz igru.

Primjer: Umjesto suhoparnog objašnjenja fotosinteze, ispričajte priču o „putovanju molekule vode“ od oblaka do lista biljke, gdje upoznaje sunčevu energiju i ugljikov dioksid.

Primjena suvremenih metoda poučavanja u učionici

U projektima koji uključuju metode obrnute učionice, učenja utemeljenog na problemima (PBL) i projektnog učenja, učionica postaje dinamičan prostor u kojem učenici preuzimaju aktivnu ulogu u procesu učenja. Umjesto klasičnog frontalnog podučavanja, naglasak je na istraživanju, suradnji i samostalnom rješavanju zadataka, dok učitelj djeluje kao mentor i voditelj procesa.

Kako se metode primjenjuju u učionici

Kod obrnute učionice učenici dio sadržaja upoznaju kod kuće — kroz kratke materijale, videozapise ili pripremljene tekstove. Nastava u učionici zatim služi za raspravu, analizu i primjenu naučenog, čime se vrijeme iskorištava učinkovitije i usmjerenije.

U učenju utemeljenom na problemima (PBL) polazište je stvarni problem iz života učenika ili društva. Grupe dobivaju zadatak istražiti problem, postaviti pitanja, izdvojiti bitne informacije, predložiti rješenja i oblikovati konkretne zaključke. Učitelj potiče promišljanje, ali ne daje gotove odgovore.

Projektno učenje dodatno produbljuje proces: nakon istraživanja učenici stvaraju opipljiv završni proizvod — izvješće, plakat, brošuru, audio ili video rad. Takav pristup pomaže im da povežu teoriju s praksom i razviju osjećaj osobne odgovornosti za kvalitetu rada.

Pravila rada u učionici

Kako bi ovakav način učenja bio uspješan, važno je pridržavati se nekoliko jasnih pravila:

1. Rad u skupini temelji se na suradnji i međusobnom poštovanju. Svaki učenik doprinosi prema svojim mogućnostima.

2. Učitelj ne daje gotova rješenja, nego potiče istraživanje, postavljanje pitanja i kritičko razmišljanje.

3. Vrijeme je strukturirano, a zadaci su jasno definirani kako bi učenici znali što se od njih očekuje i koji je cilj rada.

4. Svi izvori moraju biti pouzdani, a učenici ih moraju znati navesti, čime se razvija digitalna i informacijska pismenost.

5. Završni radovi trebaju biti originalni, kreativni i odražavati zajednički trud skupine.

6. Refleksija je obavezan dio procesa — učenici i učitelj zajedno procjenjuju što su naučili, što je bilo uspješno i što bi mogli poboljšati.

Vještine koje učenici razvijaju

Ovakav oblik nastave omogućuje učenicima razvoj širokog spektra akademskih i životnih vještina. Među najvažnijima su:

• kritičko mišljenje i rješavanje problema – učenici uče analizirati informacije, donositi zaključke i predlagati rješenja

• suradnja i timski rad – dijeljenje odgovornosti, dogovaranje, uvažavanje različitih mišljenja

• komunikacija – jasna usmena i pisana prezentacija ideja, argumentiranje i slušanje drugih

• kreativnost – osmišljavanje originalnih pristupa, vizualnih i medijskih sadržaja

• digitalna pismenost – korištenje digitalnih alata, pronalaženje i vrednovanje izvora

• samoregulacija i organizacija vremena – planiranje zadataka, praćenje napretka i ispunjavanje rokova

• odgovornost i samostalnost – preuzimanje vlasništva nad vlastitim učenjem

U konačnici, ovakav pristup pretvara učionicu u prostor u kojem se učenje doživljava kao istraživanje, suradnja i osobni razvoj, a ne samo kao reprodukcija činjenica. Učenici razvijaju kompetencije koje im trebaju u stvarnom životu, a istovremeno jačaju sigurnost u svoje sposobnosti i osjećaj da njihov glas i ideje doista imaju vrijednost.

VRŠNJAČKO NASILJE

U Osnovnoj školi Sesvete provedeno je istraživanje na temu vršnjačkog nasilja. U istraživanju je sudjelovalo petero učenika 8. a razreda koji su, u sklopu školskog projekta, proveli anketu među 71 učenikom šestih i osmih razreda. Istraživanje je provedeno u razdoblju od studenoga do prosinca 2025. Cilj istraživanja bio je ispitati pojavnost vršnjačkog nasilja u školi, njegove oblike, mjesta na kojima se najčešće pojavljuje te načine reagiranja učenika i odraslih.

Istraživanje je započelo dodjelom tema po grupama, pri čemu se svaka grupa bavila određenom tematikom: ekranizacijom, mentalnim zdravljem učenika i diskriminacijom. Naša grupa započela je proučavanjem stručnog članka Stele Božiček “Vršnjačko nasilje (bullying)”, kako bismo se upoznali s temom. Zatim smo definirali ključne pojmove, poput vršnjačkog nasilja, koje se definira kao namjerno i ponavljano ponašanje kojim pojedinac ili skupina nanosi štetu drugoj osobi (verbalno, fizičko, emocionalno, elektroničko ili ekonomsko), te empatije, odnosno sposobnosti razumijevanja i suosjećanja s osjećajima drugih, koja je ključna za prevenciju nasilja. Nakon toga, zajednički smo izradili anketni upitnik u online i pisanoj verziji, koji je proveden među učenicima šestih i osmih razreda. Prikupljeni podatci korišteni su za izradu zaključaka i prijedloga za rješavanje problema.

Nakon provedbe ankete, prikupljeni podatci su analizirani i obrađeni. Rezultati pokazuju da je 42 % učenika svjedočilo vršnjačkom nasilju, dok je 39 % učenika navelo da je nasilje osobno doživjelo. Najčešći oblik nasilja je verbalno nasilje (35 %), zatim fizičko (26 %) i emocionalno nasilje (21 %). Elektroničko nasilje zabilježeno je kod 13 % učenika, dok je ekonomsko nasilje najmanje zastupljeno (3 %). Više od polovice učenika, njih 51 %, smatra da odrasli ne reagiraju dovoljno kada se nasilje dogodi. Kao najrizičnija mjesta u školi učenici navode WC (31 %), svlačionice (23 %) i hodnike (15 %), dok se dio nasilja odvija putem interneta i društvenih mreža (15 %). Učenici koji se razlikuju po izgledu, odijevanju ili školskom uspjehu češće su izloženi nasilju. Većina učenika navodi da bi u slučaju nasilja potražila pomoć odrasle osobe ili prijatelja., ali je ipak zabrinjavajuća činjenica da se 22 % učenika ne bi miješalo ili ne zna što bi učinilo. Na temelju rezultata ankete izrađeni su prijedlozi za rješavanje problema te završni radovi, uključujući plakat, brošuru i plan radijske emisije.

Može se zaključiti da je provedena anketa bila uspješna jer je omogućila dobar uvid u pojavnost, oblike i okolnosti vršnjačkog nasilja u školi. Dobiveni rezultati pokazuju da je važno više razgovarati o problemu vršnjačkog nasilja i raditi na njegovu sprječavanju. Roditelji bi trebali povremeno provjeravati kako djeca koriste mobitele i društvene mreže te s njima razgovarati o onome što doživljavaju na internetu. Kod djece koja sudjeluju u vršnjačkom nasilju važno je prije kazni razgovarati s njima i pokušati razumjeti njihovu obiteljsku situaciju i okolnosti u kojima odrastaju, jer to može utjecati na njihovo ponašanje. Djeca trebaju imati zdravu komunikaciju s roditeljima, prijateljima ili drugim odraslim osobama jer je mentalno zdravlje vrlo važno. U školi bi trebalo više razgovarati o toj temi kako bi se učenici osjećali sigurnije i lakše potražili pomoć. Kao mjere prevencije predlaže se veći broj profesora i dežurstava na hodnicima te postavljanje  kamera na rizičnim mjestima kako bi se nasilje spriječilo na vrijeme. Također je važno poticati otvorenu komunikaciju, jer se neka djeca srame prijaviti nasilje, iako im je pomoć potrebna. Važnu ulogu imaju i roditelji, koji trebaju pratiti korištenje mobitela, razgovarati s djecom i vlastitim primjerom pokazivati poštovanje i empatiju.

Pripremi učitelj Boris Bakarić s učenicima

 Mentalni problemi predstavljaju najveći izazov današnjice. To su poteškoće koje utječu na način na koji osoba razmišlja, osjeća i ponaša se. Sve dobne skupine jednako su izložene mentalnim bolestima. U današnje vrijeme poseban je fokus na mentalno zdravlje jer utječe na svakodnevni život.

Stres, anksioznost (tjeskoba), depresija i poremećaji raspoloženja su danas najčešći mentalni problem. Stres se kod djece često javlja zbog školskih obaveza i ispita a kod odraslih zbog velikog stresa na poslu, međuljudskih odnosa, ali i izloženosti svakodnevnim pritiscima. Anksioznost se očituje kroz stalnu zabrinutost, strah ili nervozu, dok se depresija može prepoznati po dugotrajnoj tuzi i povlačenju iz društva. Mentalni problemi mogu nastati zbog različitih razloga. To mogu biti problemi u obitelji, nasilje u školi, prevelika očekivanja, ali i prekomjerno korištenje društvenih mreža. Danas je sve “lako dostupno” što znači da svako dijete može vrlo lako pristupiti različitim sadržajima na društvenim mrežama. Kreator sadržaja na drutvenim mrežama može biti svatko. Najveći problem je što se sadržaj ne filtrira te su na taj način djeca izložena informacijama koja nisu primjerena za njihovu dob. Ako se mentalni problemi ne prepoznaju i ne liječe na vrijeme, mogu imati ozbiljne posljedice. Djeca koja imaju mentalne probleme često imaju slabiji uspjeh u školi, problema s koncentracijom, nesanicom i osjećajajem usamljenosti. U nekim određenim slučajevima djeca i odrasli mogu biti sklona suicidalnim mislima, te stoga psihijatri i psiholozi posebno ističu koliko je važna prevencija. Zato je vrlo važno razgovarati o svojim osjećajima i ne skrivati probleme. Traženje pomoći nije znak slabosti, već hrabrosti. Pomoć se može potražiti kod roditelja, prijatelja, učitelja, školskog pedagoga, psihologa ili liječnika. Upravo razgovor sa stručnim osobama može spriječiti daljnje negativne posljedice mentalnih bolesti. Briga o mentalnom zdravlju jednako je važna kao i briga o fizičkom zdravlju. Redovito kretanje, dovoljno sna, zdrava prehrana i bavljenje hobijima pozitivno utječu na psihičko stanje.  

Važno je je što više vremena provoditi s obitelji i prijateljima te učiti kako se nositi sa  stresnim situacijama. Mentalni problem su naša stvarnost. Sve je više mladih izloženo različitim pritisima i očekivanjima iz svoje okoline stoga posebnu pažnju treba posvetiti prevenciji i razgovoru. Razumijevanje, podrška i otvoren razgovor ključni su za očuvanje mentalnog zdravlja i stvaranje zdravijeg i sretnijeg društva.

Pripremi učitelj Boris Bakarić s učenicima