Od Samobora preko Oštreca do Šoićeve kuće

Taida, Mare i ja, krenuli smo iz Zagreba put grada Samobora , po dolasku u Samobor, nakon kraćeg razmišljanja krenuli smo preko Ruda u obilazak Samoborskog gorja preko Smerovišća, Križišća i Palačnika, gdije smo posjetili mog prijatelja, popili smo po rakijicu i nakon razgledanja kuće krenuli smo na Veliki dol gdije smo zastali, popili kavu i nešto pojeli.

Nakon odmora krenuli smo dalje put Oštreca i konačno evo nas, udri po grahu i baš je nekak bilo mladog vina Portugizca , nakon kojega su mi uha bila zažarena, došlo je vrijeme da idemo dalje, opraštamo se, čitavo vrijeme mi je vino davalo podstrek za hodanje i za priću, ha,ha,ha.

Uz put smo brali nekakav zaostali šipak i tko zna što još, po malo grickali i komentirali okolicu, nakon nekih par sati evo nas na Šoićevoj kući. Inaće Šoićeva kuća je na putu prema japetiću ako se ide preko livada.

Nakon spuštanja po stazi od Oštreca na Šoićevu kuću konačno smo odahnuli, naručili smo pive i udri brigu na veselje, više se nemoramo čuvati jer odavle nas vozi autobus i gle vraga taman smo popili svoje kad evo autobusa, spremamo se i skoro u zadnji čas stižemo na prijevoz, odlazimo za Samobor, dolazimo na kolodvor i naravno nećemo valjda odmah za Zagreb, kad si u Samoboru, onda moraš otići i na Samoborske kremšnite , al smo se zavaljali, onako još vruće, drhtave kada su došle na stol, direktno iz radionice, nisu se stigle ni ohladiti kolika je navala bila, ali uspjeli smo se progurati, he,he. Konačno došlo je vrijeme za povratak i odlazak za Zagreb.