Kutak nepreciznog pera: Ne trčite po školi!

Kakva je to bitka bila! Unutarnja borba. Djeca trče po školi. I odrasli! A moramo im dopustiti. Protivi se svim našim uvjerenjima i uvjetovanom ponašanju. Pokopali smo Pavlova i kućni red svake obrazovne ustanove u Hrvatskoj. Pljunuli smo na desetljeća dresure i treniranja strogoće. Prošle godine je ta bolest, ta nekontrolirana zaraza, bila ograničena na samo jednu školu. Prvu, varaždinsku, osnovnu. Ali, ne. Virus je pobjegao iz FER-ovog laboratorija kako bi radio što virus najbolje radi - širi se!

Prije 6 godina Shepa je složio prvu Indoor orijentacijsku utrku. Na Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Tada je to još bilo po danu. I ljudi došli vidjeti kakav je to cirkus - trčanje po osi "z". Trčanje po šumi i gradu je uglavnom u dvije dimenzije, lijevo-desno, naprijed-nazad. Treću koristimo samo pri padovima. No, u indooru postoji i iznad-ispod. And that's something completely different.

Pet godina smo trčali po FER-u. Nedjeljni studenti su nas nezainteresirano gledali, prikopčani na svoje i tuđe Cloudove. Neki su i učili. Shepa je svake godine morao izmišljati nove i novije štoseve da bi trčanje po polu i međukatovima FER-a bilo napeto. Prvo je uveo mrak. Onda je izmislio memoriranje. Izmjenu karata. Medvjeđe stupice i waterboarding. Onda više nije išlo pa nas je preselio na PMF iz prethodnog nepreciznog članka. Odmah po mraku. Nema zajebancije. Ali uz PMF je uspio uvjeriti Prvu osnovnu školu bivšeg glavnog grada Hrvatske da bi bilo fora da im djeca i odrasli jurcaju po stepeništima i hodnicima. Isto po mraku. I dali se oni uvjeriti. Virus je krenuo. Da bi ove godine poluslužbeno sezona počela sa tri Indoor utrke jer je i Šesta varaždinska osnovna škola odlučila otvoriti vrata za vikend.

Trčanje po školi! San svakog djeteta i traumatiziranog odraslog.

Iz OK Japetića petero članova je dalo prednost osi "z" umjesto sjedenja doma ili kretanja u samo dvije dimenzije. Ivana sa Bornom, Gabi i Zvjezdana, a Luka ih je vozio. Varaždin ih je dočekao nevažno vjetrovit i ugodno zubatosunčan. Šesta osnovna na dva kata, sa staklenim stijenama, velikim prozorima, upaljenim grijanjem i Pink Panther muzikom za zvono smjestila se na jugozapadnom rubu Varaždina, što je potpuno trivijalno jer karta nije klasično usjeverena i ne treba kompas za trčanje. U treći popodnevni sat krenuo je prvi start. U opisima - drveće! U školi. Nema mašte kao kod ljudi koji rade s djecom! Čak je i koridor bio "šikaniran" - dok nisi uzeo kartu i krenuo, nisi imao pojma što te čeka.

U svim kategorijama trkači su zabavno izvozani po svim katovima i dostupnim prostorijama. Borna je po školi proveo sedamnaest minuta i bio sedmi, Ivana dvadeset i skoro jednu i pobrala brončano orijentacijsko srce, slijedila ju je Gabi, a Zvjezdana je imala početni šok. Profesorica fizike je prvi puta trčala po školi. Svaka stanica u tijelu je vrištala na nju i htjela joj dati ukor pred isključenje. Zvjezdana se borila, ali nije išlo. Godine indoktrinacije i frustrirajući miss punch. No, bit će još jedna škola. I Zvjezdana će joj pokazati zube. Luka je pobijedio u B muškima. Sa pobjedom na PMF-u osigurao si je već u tom trenutku ukupnu pobjedu u HIK-u. Nezačudno jer se u formativnim godinama natrčao po školama, a to ostane kao voziti bicikl.

Osim standardnih orijentacista, OK Varaždin je uspješno regrutirao i četrdeset učenika. Samo njih šest je malo promašilo. Obećavajuće.

Rezultati su postavljeni ovdje.

Vesela petorka se preselila u Prvu varaždinsku na oporavak i pripremu za noćnu okupaciju školskih hodnika, zahoda, stepeništa i podesta. OK Merz je pobrao par Shepinih trikova sa kontrolama pod klupom i na istom međukatu. Čudna neka djeca u Varaždinu, pod klupom nema zaljepljenih žvaka. A u zahodima nijednog posvudno ludog imena na zidu.

Noć je tradicionalno nastupila zalaskom Sunca, start je krenuo u osamnaestu uru. Trokut je bio iza ugla i od tamo je počinjao prividni kaos. Lampe naglavuše parale su crni zrak, praznovjerne starice na ulici zazivale su svoja božanstva u strahu gledajući zamračene prozore škole u čijim su se okvirima pojavljivale siluete ukletih duhova bivših učenika. Jer kako drugačije objasniti tu sablasnu pojavu! Gospođo, nemojte anonimno zvati AZOO, to su vam sve normalni ljudi, samo kaj su malo orijentacisti.

Na kraju završetka utrke čekalo se Zvjezdanu kojoj škole nije dosta ni vikendom. Sa pedeset i pet minuta nije najduže provela u mraku. Dvoje iz Merza su bili duže. Pa je tako Zvjezdana uspješno peta iza dvaputa brže Gabi, ali Gabi nije prvi put u mračnoj situaciji. Ivani su na kraju objesili srebro okovratno. U njihovoj kategoriji MaksiMirka je nedodirljiva kraljica zatvorenih prostora. Japetićki muškići su stavljeni medalje kako slijedi: Borna srebrnu, Luka zlatnu. Potvrda ove pjesme u prozi se može iščitati iz objavljenih rezultata.

Na dodjelama su natjecatelji upoznati sa najboljima, licem u lice. OK Varaždin je nagradio pobjednike kupinovim prerađevinama - pekmez i vino, unikatnim nakitom - čipka u srcu, i ručnoradnim srcolikim ukrasima na vrečicama. Za prvu organizaciju Indoor natjecanja ostavili su upečatljiv dojam.

OK Merzu je sve pokazao glavni Štambuk, Socrates orijentacijskog sporta (stariji nogometni bolesnici će s lakoćom prepoznati paralelu). Bio je srdit što se puno morao saginjati i gledati odozdola pod klupu jer nije ponio ogledalce.

Shepa jelenska je trčao obje škole. Sad zna kak' je nama s njim i njegovim forama. Bu' se on već osvetio!

Indoor kup se širi. To je dobar virus. Ne treba mu cjepivo. Treba mu još domaćina. A sadašnji domaćini su sve zabavniji i kvalitetniji. Prostranih i trčljivih zgrada su puni gradovi. Samo po njima treba poljepiti stanice. I trčite po školi!

Fotka preuzeta sa facebooka OK Maksimir - Borna na 2. mjestu