Embedded Files
Izvor: https://shorturl.at/
GROBIŠTE DRVARIĆEVA ŠUMA TUŽNO
Dana 29. lipnja 1945. godine u Drvarićevu je šumu u ranim jutarnjim satima iz varaždinskog zatvora nasilnički dovezeno pedesetak ljudi koji nisu bili istomišljenici tadašnjeg komunističkog režima.
Žrtve su strijeljane, a zatim bačene u dan ranije iskopanu jamu. Do mjesta zločina dolazi se cestom koja iz Tužnog vodi prema Črešnjevu. Na popisu žrtava spominju se brojna ugledna imena onodobnog varaždinskog javnog, kulturnog, prosvjetnog i političkog života. Među osuđenima i ubijenima nalaze se članovi obitelji Ožegović, barun Metel Ožegović (1908. – 1945.) i njegova supruga, barunica Emilija Ožegović rođena Ruiz de Roxas (1903. – 1945.). Obitelj Ožegović uvelike je doprinijela razvoju gospodarstva, školstva, vjere i društvenog života ovog kraja.
Više od četrdeset godina o komunističkom zločinu u Drvarićevoj šumi i drugim mjestima masovnog pogubljenja civila i vojnika javno se nije smjelo ništa govoriti, a ni pisati. Danas se na samom mjestu zločina svake godine na blagdan Svetog Petra i Pavla održavaju komemoracije i mise zadušnice. Prva sveta misa zadušnica za ubijene nevine stradalnike održana je 1990. godine, dok je samo mjesto stradanja postalo obilježeno grobište u studenome 1997. godine. Obilježavanje je izvršilo Istraživačko središte Varaždin, Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava II. svjetskog rata s članovima obitelji žrtava, preživjelih svjedoka i mjesnog župnika (Varaždinske vijesti, 3. prosinca 1997.). Općina Vidovec podigla je 2000. godine križ i spomen-ploču s natpisom u znak sjećanja na ovu tragediju, a kasnije je postavljen oltar te spomen-ploča s imenima žrtava.
IZVORI:
Ana Škriljevečki: Obitelj Ožegović u Beli, Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU Varaždin; br. 29, 2018., str. 279-302
Facebook stranica Gradskog muzeja Varaždin (29. lipanj 2018. godine): Ana Škriljevečki: Stradanje obitelji Ožegović i belskog vlastelinstva
https://www.facebook.com/photo.php?fbid=2276318152397321&id=514408858588268&set=a.535369993158821
"Ilustracija turskog ratnika: Emil Plantak, 7. a razred (Osnovna škola Tužno)":
Legenda o Turcima
Legenda o Turcima
LEGENDA O TURCIMA
Prema legendi koja kruži selom Turci su u 16. stoljeću nahrupili u ovaj kraj i poubijali sve mještane, a potok Tuža, koji teče kroz selo, zacrvenio se od krvi. Zbog velike tuge koja je zavladala selo je dobilo naziv Tužno.
Iako nije znanstveno razjašnjeno podrijetlo imena, prema povijesnim podatcima Tužno je postojalo prije dolaska turske vojske na ovaj prostor.
Povijest Tužna vezana je uz postojanje utvrđenog grada Bele, čija postojanost datira iz 1275. godine. Grad Bela bio je sjedište ivanovaca, viteškog reda sv. Ivana Jeruzalemskog, a Tužno se navodi kao posjed u njihovu vlasništvu. Tijekom 14. i 15. stoljeća posjedi ivanovaca nisu bili pošteđeni ratnih stradanja. Nasilno su im oteti i od tada redovito mijenjaju gospodare.
Zapisano je i da je turska vojska, s namjerom da opsjedne Beč, 1532. godine pod vodstvom sultana Sulejmana Veličanstvenog prolazila kroz područje oko Varaždina paleći okolna sela. Godine 1552. iznenada se pojavila pred gradom Varaždinom i utaborila u Biškupcu. Kako bi osigurala što veći plijen, pustošila je sela sve do Vinice, gdje ih je porazio ban Nikola IV. Zrinski. Tijekom tih nesretnih previranja stradali su i Tužanci.
Godine 1564. posjed grada Bele, pa tako i selo Tužno, dolazi pod vlast obitelji Petheo de Gersse, 1740. godine pod vlast grofa Ladislava Erdödyja, a od 1858. godine vlasnik Bele je ilirac Metel Ožegović.
Danas selom odjekuje veselje, a tuga se nalazi samo u nazivu sela.
Literatura:
Lukinović, A. Župa Margečan. Margečan: Župni ured Margečan, 1998.
Projekt učenika 3. razreda OŠ Tužno - Volim svoje selo Tužno školska godina 2012./2013. https://web-arhiva.skole.hr/os-tuzno/index.html%3Fnews_id=114.html
VOLIM_TUZNO_-projekt 3.razreda.pdfOBITELJ OŽEGOVIĆ U BELI, Ana Škriljevečki.pdfPage updated
Report abuse