Upoznaj našu glazbu i običaje!

Ležeći na granici Zagorja i Varaždinštine, u Tužnom i Črešnjevu kajkavci su uzeli ono najbolje od svakog kraja, čuvajući kajkavski govor i glazbenu tradiciju. U našemu kraju posebice se njeguje tamburaška glazba. Tambure su skupina žičanih trzalačkih glazbala te su prisutne u cijeloj državi i šire. Imaju dugu povijest razvoja te većina europskih država ima neku svoju inačicu, a opet glazba koju izvode razlikuje se od kraja do kraja. Vrste tambura su bisernica, brač, bugarija i berde. Tamburaška glazba prisutna je na svakom slavlju zagorske obitelji i u svakodnevici kao način zabave. No kroz povijest glazba se više njegovala uz rad te je služila kao olakšanje pri napornim poljoprivrednim i drugim radovima. 

Stanovništvo Tužna i Črešnjeva tradicionalno se bavi poljoprivredom od čega su prije mnogi i živjeli, stoga je vrlo važan blagdan Jurjevo. Sveti Juraj donosi proljeće, buđenje prirode te početak poljoprivrednih radova, a obilježava se paljenjem krijesa te kićenjem granama punim lišća. Ovaj je običaj zaštićen kao nematerijalno dobro Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. posebno se mogu pohvaliti uzgojem Varaždinskog zelja koje ima plosnatu glavicu i široke listove, posebnu aromu i boju, a domaćice ga vole jer je idealno za sarmu i kiseljenje. Uzgaja se i kukuruz, pšenica te ječam. Kako se nekad zemlja obrađivala ručno kroz prošlost su se pjevale radne pjesme koje su skratile dosadan rad u polju ili perušanje kuruze, skidanje lišća s klipa kukuruza. Takve aktivnosti zapravo su bile društveni događaji u kojima su se nakon berbe susjedi i članovi obitelji okupljali u dvorištu zajednički čisteći kukuruz i spremajući ga u kuružnjake. 

Osim ratarstvom, stanovnici se bave i stočarstvom te peradarstvom. Često uzgajaju kokoši, guske, svinje, koze i krave, a kroz prošlost stoga su razvili i običaje uz koje se često i pjevalo poput čijanja, odvajanja paperja s guščjih pera i pripremanja istog za jastuke i poplune, uz što su se često zabavaljale pjesmom. Neizostavan običaj bile su i kolinje, što je uvijek bilo veliko veselje, znalo se da će preživjeti zimu i imati dovoljno hrane. No uz to veselje prisutna je bila i tuga nakon smrti životinje o kojoj su mjesecima brinuli pa se takve mučne poslove često obavljalo uz utjehu zvanu gemišt. A u tome su pak naši kajkavci najstručniji, Tužno i Črešnjevo mogu se pohvaliti krasnim vinogradima i vrhunskim vinogradarima. U ovome kraju posebno se njeguje vinogradarstvo pa se rado obilježavaju blagdani Svetog Vinka i Martina te običaj podizanja klopotca, drvene vjetrenjače za tjeranje ptica iz vinograda. Sve su to običaji u sklopu kojih se često može čuti kajkavska popevka, tambure, te vidjeti tradicijske nošnje.