Narodna nošnja
Foto: Ana Kapeš
Ftiček
Foto: Ana Kapeš
Ležeći na granici Zagorja i Varaždinštine, u Tužnom i Črešnjevu kajkavci su uzeli ono najbolje od svakog kraja, čuvajući kajkavski govor i glazbenu tradiciju. U našemu kraju posebice se njeguje tamburaška glazba. Tambure su skupina žičanih trzalačkih glazbala te su prisutne u cijeloj državi i šire. Imaju dugu povijest razvoja te većina europskih država ima neku svoju inačicu, a opet glazba koju izvode razlikuje se od kraja do kraja. Vrste tambura su bisernica, brač, bugarija i berde. Tamburaška glazba prisutna je na svakom slavlju zagorske obitelji i u svakodnevici kao način zabave. No kroz povijest glazba se više njegovala uz rad te je služila kao olakšanje pri napornim poljoprivrednim i drugim radovima.
Stanovništvo Tužna i Črešnjeva tradicionalno se bavi poljoprivredom od čega su prije mnogi i živjeli, stoga je vrlo važan blagdan Jurjevo. Sveti Juraj donosi proljeće, buđenje prirode te početak poljoprivrednih radova, a obilježava se paljenjem krijesa te kićenjem granama punim lišća. Ovaj je običaj zaštićen kao nematerijalno dobro Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. posebno se mogu pohvaliti uzgojem Varaždinskog zelja koje ima plosnatu glavicu i široke listove, posebnu aromu i boju, a domaćice ga vole jer je idealno za sarmu i kiseljenje. Uzgaja se i kukuruz, pšenica te ječam. Kako se nekad zemlja obrađivala ručno kroz prošlost su se pjevale radne pjesme koje su skratile dosadan rad u polju ili perušanje kuruze, skidanje lišća s klipa kukuruza. Takve aktivnosti zapravo su bile društveni događaji u kojima su se nakon berbe susjedi i članovi obitelji okupljali u dvorištu zajednički čisteći kukuruz i spremajući ga u kuružnjake.
Osim ratarstvom, stanovnici se bave i stočarstvom te peradarstvom. Često uzgajaju kokoši, guske, svinje, koze i krave, a kroz prošlost stoga su razvili i običaje uz koje se često i pjevalo poput čijanja, odvajanja paperja s guščjih pera i pripremanja istog za jastuke i poplune, uz što su se često zabavaljale pjesmom. Neizostavan običaj bile su i kolinje, što je uvijek bilo veliko veselje, znalo se da će preživjeti zimu i imati dovoljno hrane. No uz to veselje prisutna je bila i tuga nakon smrti životinje o kojoj su mjesecima brinuli pa se takve mučne poslove često obavljalo uz utjehu zvanu gemišt. A u tome su pak naši kajkavci najstručniji, Tužno i Črešnjevo mogu se pohvaliti krasnim vinogradima i vrhunskim vinogradarima. U ovome kraju posebno se njeguje vinogradarstvo pa se rado obilježavaju blagdani Svetog Vinka i Martina te običaj podizanja klopotca, drvene vjetrenjače za tjeranje ptica iz vinograda. Sve su to običaji u sklopu kojih se često može čuti kajkavska popevka, tambure, te vidjeti tradicijske nošnje.
Fala
Lepe ti je
Narodne nošnje i folklor su neodvojivo povezani s načinom života te reflektiraju društvene i kulturne posebnosti pojedinih zemljopisnih područja i podneblja gdje žive Hrvati. Izraz su likovnog shvaćanja i održavaju razne povijesne utjecaje. Hrvatske narodne nošnje vrlo su raznolike i bogato izrađene. Do polovice 19. Stoljeća nosilo ih je uglavnom stanovništvo u seoskim sredinama. Po načinu odjevanja prepoznavalo se odakle osoba dolazi.
U zagorskom i varaždinskom kraju, okolici Tužna i Črešnjeva, nošnje su odisale jednostavnošću i skromnošću. Razlikuju se prema mikroregijama, statusu i dobi osobe koja ih nosi. Prema namjeni razlikuju se radne, svakodnevne nošnje i svečane za posebne prigode. Žene su najčešće nosile bijele bluze od domaćeg platna - rubine, suknje i podsuknje i crnu pregaču obično ukrašenu vezom. Za svečanije prigode preko bluze obukle bi i lajbek, prsluk. Muškarci su nosili bijele hlače opasane u crne čizme, bijelu košulju i crni lajbek. Običaj je bio da udane žene nose i rubac ili poculicu, dok su mlade djevojke kosu vezale u pletenice crvenom vrpcom. Muškarci su često na glavi imali šešir ili klobuk. Materijali od kojih su se nošnje izrađivale bili su uglavnom prirodni pa su ih izrađivali od industrijske konoplje koju su sami uzgajali, često su bile i lanene te ukrašene čipkom ili vezom.
I dan danas tradicija narodnih nošnji te zagorske tradicijske glazbe očuvana je kroz folklorne ansamble, kulturno umjetnička društva “Ježek” i “Vidovec”, a i u Osnovnoj školi Tužno te Područnoj školi Črešnjevo kroz nastavu Glazbene kulture te izvannastavne aktivnosti zbora.
Izvori:
https://gajde.com/56-2/glazbala-sa-zicama/
https://www.sjeverni.info/koraci-tradicije-narodna-nosnja-vidovca/