Izvješća s mobilnosti

Odluka da provedemo svoju mobilnost u Poljskoj došla je kao rezultat sudjelovanja na jednom od tečajeva u Portugalu kada smo upoznale nekoliko kolegica iz jedne poljske škole. Već tada smo primijetile da su dobar tim i da njihova škola može ponuditi puno za naš job shadowing.

Škola 'Szkola Podstawowa z Oddziatami Integracyjnymi nr 4 im. E. J. Erzmanowskiego'  nalazi se u gradu Wieliczka (pored Krakova) i pokazala se kao odličan izbor s obzirom da je to integrirana škola koju pohađaju i učenici s raznim poteškoćama iz Wieliczke i okolice.

Prvi radni dan protekao je u susretu s ravnateljicom škole i velikim brojem učitelja. Vidjele smo školu koja je najveća u Wieliczki s oko 900 učenika i 130 učitelja, prisustvovale tri sata engleskog jezika i jedan sat njemačkog. 

Škola je velika i lijepa, veći dio je dograđen posljednjih godina, a nas su najviše oduševili ormarići za učenike. 

22.11.2019. Drugi dan job shadowinga provele smo na jednom satu njemačkog jezika i 4 sata engleskog jezika. Posebno zanimljiv bio je sat s 8. razredom na kojem je učitelj odradio sat o Hrvatskoj. Učenici su razgovarali o svojim putovanjima u Hrvatsku, a svoje zavidno znanje o našoj zemlji pokazali su kroz kviz Kahoot. 

Učenici jednog šestog razreda postavili su nam brojna pitanja, a svakako najzanimljivije bilo je 'Što smatrate svojim najvećim životnim dostignućem?' Trebalo nam je vremena da razmislimo i odgovorimo. 

Za vikend su nam domaćini pripremili posjet Krakovu i rudniku soli u Wieliczki. 

23. - 24.11.2019. Vrlo zanimljiv vikend pripremile su nam učiteljice naše poljske škole. Subotu smo provele u Krakovu uz odlične vodičkinje, učiteljice Agatu i Kasiu. Pokazale su nam znamenitosti ovog prelijepog grada i ispričale zanimljive legende i priče. Večer smo provele kod naše drage Gosie, koja nam je zajedno s Elom pripremila večeru. 

U nedjelju smo posjetile svjetski poznat rudnik soli u Wieliczki, nakon kojeg nas je ravnateljica škole Agnieska počastila tradicionalnom poljskom večerom.

25. - 26.11.2019. Ponedjeljak i utorak su protekli u daljnjem upoznavanju škole. Prisustvovale smo uglavnom nastavi engleskog jezika, te jedan sat njemačkog jezika. Zanimljiv je bio i individualni sat engleskog jezika koji je učiteljica Kasia održala s učenikom s posebnim potrebama. Učiteljica nikad ne zna kako će sat izgledati, hoće li učenik htjeti raditi ili ne. Jučer je bio izuzetno aktivan, te je sat bio jako zanimljiv. Učiteljica je pripremila učeniku sat o Hrvatskoj. 

Učiteljica Malgorzata iz geografije ima nekoliko dodatnih sati provodeći 'biofeeding' terapiju. Naime, kod učenika s poteškoćama u ponašanju, koncentraciji i učenju, Malgorzata s posebnim uređajem mjeri rad moždanih valova, te prema rezultatima priprema terapiju. 

27. - 28.11.2019. U poljskoj školi se već osjećamo kao doma. Učenici i učitelji nas veselo pozdravljaju po hodnicima, 'teta' iz kuhinje nas svaki dan čeka kako bi nas odvela na ručak, a učitelji engleskog jezika nas pomalo svojataju i vesele se kad smo kod njih na satu. Nama se sviđa da smo svaki sat kod drugog učitelja pa je vrlo dinamično i zanimljivo. Dobile smo puno ideja za svoju nastavu.

Za kraj su ostala dva izuzetno zanimljiva sata. Najprije smo bile u jednom trećem razredu gdje smo gledale poučavanje znakovnog jezika, a zatim smo prisustvovale satu gdje se provodi 'dogotherapy' s učenicima koji imaju poteškoća. Sat s psom je zaista bio fantastičan završetak ove mobilnosti. 

29.11.2019. Zadnji dan 'job shadowing' mobilnosti u Poljskoj bio je evaluacijski dan i naši domaćini su se potrudili da to bude lijepo i svečano. U knjižnici škole ravnateljica je okupila učitelje, a pridružila nam se i pročelnica za obrazovanje grada Wieliczke. U ugodnoj i neformalnoj atmosferi domaćini su nam prezentirali svoju školu i obrazovni sustav u Poljskoj, a mi smo prezentirale našu zemlju, grad i školu. 

Zadovoljstvo ovom suradnjom bilo je obostrano, a mi vjerujemo da smo ravnateljicu i učitelje škole zainteresirale da se upuste u slično iskustvo koje nudi program Erasmus+. 

Za nas je ova mobilnost bila puna lijepih i korisnih iskustava, novih ideja koje ćemo iskoristiti u svojoj nastavi. 

Druga mobilnost unutar projekta The 5i School realizirala se u danskoj školi Nydamskolen u Sondenborgu koju nam je predložila partnerska škola iz Podčetrteka te je cilj mobilnosti bio upoznati danski školski sustav i najbolje primjere implementirati u naše poučavanje. Učiteljica Jadranka Pamić koja u svom razredu ima dijete s teškoćama pobliže se upoznala s radom i prilagodbom metoda poučavanja za rad s takvim učenicima uporabom različitih didaktičkih materijala. Sustav vrednovanja i organizaciju izvanučioničke nastave pratile su učiteljice Karmen Ignoto i Sandra Boljunčić dok je naglasak mobilnosti ravnatelja Marina Mihovilovića bio promatranje organizacije rada škole te unaprjeđenje komunikacije na svim razinama.

1. dan (20.2.2020.)

Prvog dana boravka  u Nydamskolen učiteljica Jadranka Pamić i ravnatelj upoznali su se s organizacijom rada u školi koja obuhvaća 447 učenika od nultog do devetog razreda. Svakog četvrtka provodi se A-Dag, integrirani nastavni dan za pete razrede s unaprijed planiranim temama koje obuhvaćaju nekoliko predmeta. Ovog četvrtka tema je bila povijesno-religijska; učilo se o stogodišnjici vraćanja pokrajine Sjeverni Schleswig Danskoj pri čemu je svoje izlaganje imao i vanjski suradnik. Primjenjivale su se različite metode poučavanja poput usmenog izlaganja, video uradaka, prezentacija i multimedijalne izrade stripa. Učenici aktivno sudjeluju nastavi s tim da nisu opterećeni samim vrednovanjem i nalaze se u ugodnom školskom okruženju.

Učiteljice Karmen i Sandra su se odmah prvi dan uvjerile kako je Danska zemlja u kojoj su djeca najsretnija te kako su učenici i učitelji opušteni i sretni. Stariji učenici brinu o prometnoj sigurnosti mlađih. Manji je broj učenika koje roditelji dovode u školu automobilom, mahom su to manja djeca, dok stariji učenici dolaze biciklom. Škola je vrlo jednostavna i prilagođena potrebama djece i učitelja. Svaki učitelj na katu ima prostor za pripremanje za nastavu, dokumentiranje, vrednovanje, upisivanje. To je zajednički prostor u kojem svaki učitelj ima svoj radni stol i računalo. Svidjela nam se ideja da učitelji borave u školi do 15 sati popodne, odnosno da učiteljski posao obavljaju u školi. 

Škola je dobro opremljena kabinetima, hodnici su prilagođeni za boravak i druženje djece ili odmor. Imaju i veći prostor za odlaganje obuće i kaputa, prostor za preodijevanje. Djeca su jednostavno odjevena, pa čak i stariji učenici, a i učitelji. U učionici se ponašaju ležerno, nastavu često prate s poda, bosi su. U tišini ulaze u učionicu i ako netko zakasni samo se uključuje u rad bez puno stresa i isprika.

2. dan (21.2.2020.)

Drugog dana željeli smo danskim učenicima predstaviti tradicionalno jelo našeg zavičaja, pa smo zajedno s učenicima pripremali pljukance. Učenici su se rado uključili u radionicu pripremanja pljukanaca, a kad smo ih počastili fritulama čekali su u redu da probaju tu istarsku slasticu. Mijesili smo i kuhali u specijaliziranoj učionici za kuhanje.  Bila je to kuhinja s više štednjaka, puno radnih ploha, s više sudopera i slavina. Kroz cijeli zid prostorije protezao se ormar s tanjurima, loncima, mikserima, cjedilima, tosterima i drugim materijalom i priborom potrebnim za rad u kuhinji. U takvom prostoru oni uče pripremati jela, jedu, ali i peru tanjure. Djecu se uči samostalnosti, potiče ih se da razvijaju radne navike potrebne za život. Inače svaki učenik nosi hranu, svoj doručak koji jedu na velikom odmoru. Nemaju organiziranu prehranu u školi kao što to imaju hrvatske škole. Možda se i time potiče djecu da biraju što će i kako se hraniti, ali i da imaju obvezu svako jutro pripremiti kutiju s doručkom. U kutiji koju donose u školu primijetili sam dosta povrća i voća.

Nakon „Istarske kužine“ uslijedila je prezentacija  naše škole, Rovnja I Hrvatske. Šezdesetak učenika i njihovih profesora imalo je prigodu čuti  klapsku pjesmu, istarsko dvoglasje, slavonski bećarac, o prirodnim ljepotama i kulturnim znamenitostima, poznatim osobama izumima i drugim zanimljivostima o Hrvatskoj te vidjeti istarski balun, a sve u izvedbi kompletnog job shadowing tima.

Istog smo dana od danskih kolega saznali da se djeca do sedmog razreda ne ocjenjuju, da nema domaćih zadaća, ali se osobita pozornost pridaje čitanju. Popis lektirnih djela koje će učenik čitati nije jednak za cijeli razred već je prilagođen interesima i potrebama učenika. Dakle, učiteljica samostalno bira i slaže popis lektire koju će učenik čitati.

3. dan (24.2.2020.)

Učiteljica Jadranka upoznala je razred gdje je više učenika s posebnim potrebama. U radu s učenicima učiteljici pomaže asistent, a u radu na nastavi matematike težište je na logičkim zadatcima, a manje na zadatcima s računanjem. Danski pristup se i ovdje osjeća jer se učenicima daje mogućnost da samostalno odaberu zadatke koje će rješavati. Za rad s učenicima s posebnim potrebama učitelji koriste različite didaktičke materijale, zvučne knjige. Tijekom istog sata učiteljice prelaze iz učionice u učionicu i predaju. Dakle, prednost je takvog poučavanja što se jedna osoba dobro pripremila za sat, pa će njeno predavanje čuti bar dva razreda.

U ponedjeljak smo imali priliku upoznati i ravnateljicu škole koja nam je predstavila danski obrazovni sustav, a naš je ravnatelj govorio o hrvatskom. Usporedili smo sustav vrednovanja i ocjenjivanja i složili se kako su naši učenici pod kontinuiranim stresom zbog ocjena, dok je učenje u Danskoj opušteno, uči se kroz međupredmetno povezivanje, projektne zadatke, istraživačko učenje i sl. koje učenike stavlja u poziciju aktivnog sudionika nastavnog procesa

 4. dan (25.2.2020.)

U školi se aktivnosti se često izmjenjuju. Učiteljice Karmen i Sandra su danas pratile jedan treći razred koji je najprije dogovorio dnevne aktivnosti.  Zatim je prošetao u drugo krilo školskog kompleksa na sat Glazbene kulture na kojem se pjevalo i sviralo. Učenicima su dodijeljeni instrumenti (bubnjevi, bas – gitara i sint) i učitelj je sa svakim ponaosob učio orkestralnu dionicu. Marendali su u učionici, a igrali se dvadesetak minuta u školskom dvorištu. Učenici bez obzira na vremenske prilike na velikom odmoru borave na svježem zraku, u igri i druženju s prijateljima. Dvorište škole opremljeno je s klupama za rad i učenje koje nazivaju zelene učionice. Prije Matematike učiteljica je s učenicima provela nekoliko mindfulness vježbi kako bi povećala koncentraciju te smo se vježbama pridružili i svi mi. 

U nastavku dana cijeli je razred otišao po računala u posebnu prostoriju, dobili su lozinke kako bi učiteljica mogla pratiti rješavanje te su sami birali težinu zadataka za rješavanje. Nakon toga je jedan učenik prezentirao svoje putovanje u Tajland. I Danski jezik je odrađen na računalima zato što im je samo danas bila dostupna vrlo skupa aplikacija.

 5. dan (26.2.2020.)

Zanimljivo je kako Danci povezuju i koreliraju nastavne predmete i nastavne sadržaje. Tijekom svog boravka imali smo priliku vidjeti kako učenici istražuju jela pojedine zemlje prema dogovoru, traže zemlju na geografskoj karti, određuju njezin položaj, traže uz pomoć računala zanimljivosti o toj zemlji i tek onda traže recept jela. Tek će za nekoliko sati, kad sve istraže, pristupiti pripremanju jela.  Profesor nam je rekao da su učenici podijeljeni u skupine da se uče suradnji, međusobnom pomaganju u istraživanju. Oni radu pristupaju s jasnim ciljem i ne  žure kako ne bi nepotrebno bili pod stresom. Opušteni su i učenici i učitelji. To je na tragu našeg tematskog planiranja, gdje se učitelju daje sloboda da pojedinoj temi posveti onoliko sati koliko smatra da je potrebno. No - kurikulum i sloboda u našem sustavu daleko su jedan od drugog - mi i dalje robujemo broju sati, upisivanju bilješki, ishoda učenja i sl. gdje odlazi puno vremena na birokraciju i administraciju pa se fokus pomiče s učenika na formalnosti.

Danska škola surađuje s lokalnom zajednicom (kao i u Hrvatskoj), pa  im često u goste dolaze poznate osobe iz svijeta glazbe, sporta, glume… Na satu Tjelesne i zdravstvene kulture došao je voditelj plesnog kluba Grastena i motivirao djecu na improvizaciju pokretom. Naravno da su učenici u dvorani bili bosi, temperatura je bila niska, ali učenicima to nije smetalo.

Dva sata posljednjeg dana mobilnosti proveli u 2.a razredu na Danskom jeziku kod Anette Miang. Nakon njenog uvodnog razgovora s učenicima, tjelesnog razgibavanja, uslijedilo je petnaestominutno razumijevanje pročitanog teksta te razgovor o danskom književniku H. C. Andersenu. Radilo se frontalno i u skupinama crtice iz njegova života. Uslijedio je sat Likovne kulture na kojoj se primijenio OP ART kroz paukovu mrežu.

Mobilnost u Danskoj svakako je pridonijela upoznavanju drugačijeg obrazovnog sustava od kojeg se može „preuzeti“ dobre ideje i implementirati ih u svoj rad, u svoju učionicu, u svoju školu.

Nakon svega viđenog, shvaćamo da danski školski sustav uvažava potrebe učenika i učitelja. Jasna pravila i ciljevi poznati su jednima i drugima. Učenike se priprema da budu samostalni, daje im se sloboda da biraju što da rade, ali ne i da ne rade. Potiče ih se da žive u sladu s prirodom, da samostalno biciklima dolaze u školu, da podnose sve vremenske uvjete, da ih prihvaćaju baš kao i što prihvaćaju život, sa svim njegovim uvjetima, bez puno stresa. Sreća je u prihvaćanju, u jednostavnosti i životu s prirodom. Djeca odlaze kući bez domaćih zadaća, a učitelji posao ostavljaju u školi. Kućama odlaze sretni ljudi. Velika nam je želja da takvo nešto uvedemo i u naš sustav, no za to nije dovoljna samo želja pojedinca već potpuna promjena obrazovnog sustava, a to je posao nekih drugih decision makera na nacionalnoj razini.

Sretni i inspirirani drugačijim sustavom obrazovanja vraćamo se u svoju školu spremni na uvođenje novih ideja u svoj rad.

Nakon Danske, stigla nam je i mobilnost u Veliku Britaniju! Kao školska knjižničarka, deset ću dana imati priliku učiti kako Britanci poučavaju svoje učenike i svakodnevno izvještavati o novim metodama poučavanja koje ćemo implementirati u naš školski sustav.

Škola domaćin ove mobilnosti je Wilbury Primary School iz Edmontona, a već dvije godine Škola naglasak pridaje poticanju čitanja. Od same koordinatorice međunarodnih projekata u školi (da, oni imaju radno mjesto za to - to je u biti učiteljica koja je usavršavala u tom području i koordinirala nekoliko projekata pa je zbog silne administracije Škola otvorila radno mjesto u tu svrhu :-)) saznajem da je Edmonton vrlo siromašna četvrt i školu pohađa mnogo učenika kojima engleski nije materinji jezik. Engleski ne poznaje ni većina roditelja tih učenika pa je škola kao jedan od glavnih ciljeva u svoj kurikulum postavila poticanje čitanja kako bi učenicima omogućila normalno praćenje nastave i pohađanje škole.

I doista, svuda po školskim hodnicima nebrojeno je plakata, postera, panoa koji pokazuju koliko se trude u realizaciji tog cilja. Svaka učionica ima svoj reading corner. Čitaju individualno, u grupama, organiziraju jutarnja zajednička čitanja s roditeljima, osigurali su mnogo knjiga za čitače početnike koje se nalaze po školskim hodnicima. Osim toga, svaki učenik dobiva personalizirane knjige koje tijekom tjedna čita s roditeljima i u petak donosi u školu svoju bilježnicu s impresijama pročitanog djela. Petak je i dan kada svi zajedno razgovaraju o pročitanim knjigama. Organiziraju se čajanke, piknik s književnicima, razmjena pročitanih knjiga.

Škola je, poput svih zapadnih škola, vrlo šarena i prepuna učeničkih radova koji su rezultati projektnog učenja. Kurikulum je fleksibilan, svaki učitelj bira način kako će podučavati obzirom na strukturu učenika u svom razredu. Nešto slično što je i nama trebala donijeti nova reforma, no nekako još uvijek tapkamo u mraku i borimo se s ogromnom birokracijom. Ispada kao da je ona ipak još uvijek važnija od učenika.

28.02.2020. Današnji susret sa zamjenicom ravnateljice dao mi je još bolji uvid u način poučavanja u školi domaćinu. Kao što je jučer napomenuto, u školi ima jako puno učenika kojima engleski nije materinji, ali se ti učenici integriraju s ostalim učenicima u razred sukladno starosnoj dobi. U razrede su integrirani i učenici s teškoćama u razvoju. Neki od njih imaju svog asistenta, no puno više od osobnih asistemata ova škola ima pomoćnike za učitelje ili teacher assistants. To su učitelji koji više ne žele predavati u razredu pa se raspoređuju u pojedina odjeljenja u kojima su tzv. desna ruka učiteljima - vode računa o učenicima kojima slabije ide usvajanje gradiva, pripremaju materijale, sudjeluju u realizaciji aktivnosti i sl. U razredima ima u prosjeku 25-28 učenika. Mislim da oko 80% vremena sjede na podu ispred učiteljice jer ih na taj način učitelji lakše drže aktivnima na satu. Učitelj se u jednom razredu zadržava samo jednu školsku godinu. To je, kažu, dobro i za učitelja koji, ukoliko radi u teškom razredu, ne mora to odrađivati šest godina, a i za učenike jer ih se poučava različitim metodama i priprema na high school kada svaki predmet predaje predmetni učitelj. Promjena je, prema njima, način osobnog rasta :-)

U cijeloj je školi prvi sat na rasporedu engleski jezik, drugi matematika. To je uvedeno zbog razloga što su uvidjeli da ne napreduju svi učenici jednakom brzinom u tako heterogenoj skupini. Obzirom da učenici druge i šeste (krajnje) godine imaju u svibnju nacionalne ispite iz čitanja, pisanja i matematike, odlučili su darovite učenike i učenike sa slabijim sposobnostima odvojiti u posebno odjeljenje gdje se gradivo obrađuje na njima primjeren način. To u praksi znači da se te dvije skupine učenika iz oba četvrta razreda odvajaju prvi i drugi sat pa tako imaju 4 četvrta razreda iz ta dva predmeta - dva klasična, jedan s darovitima i jedan za učenike koji teže prate nastavno gradivo. U bilo kojem trenutku, kada to učitelj procijeni, svaki učenik može prijeći iz jedne u drugu skupinu. O napredovanju svih učenika vode se posebne bilješke. To je ujedno i jedini način praćenja i vrednovanja. Ocjenjuju se engleski jezik (čitanje i pisanje) i matematika, iz ostalih predmeta prati se napredak učenika i iz toga se izvlači završna ocjena.

Nema zvona, a učenicima se nude mnoge izvannastavne aktivnosti. Puno je projektnih dana i tjedana, mnogo međupredmetnog koreliranja. Rezultati svih tih projekata predstavljeni su na školskim hodinicima i vidljivi ostalim učenicima koji na taj način uče od svojih vršnjaka. Domaća zadaća daje se jednom tjedno (srijedom), ali zato svaki dan imaju obavezu čitanja i slovkanja (spelling). Knjige i bilježnice ostaju u školi.

I ono najzanimljivije: rezultati nacionalnih ispita koje polažu svi učenici ne služe izravno učenicima, oni nastavljaju daljnje školovanje prema svojim interesima. Rezultati ovdje nisu mjerilo uspjeha pojedinca, već se na temelju njih ocjenjuje i vrednuje škola od strane OFSTED-a ( Office for Standards in Education, Children's Services and Skills) koja donosi popis najkvalitetnijih škola u zemlji. Stoga se velika pažnja pridaje zapošljavanju kadra. Svatko tko želi biti učitelj, osim diplome treba napisati esej čime se provjerava pismenost učitelja (obzirom da su svjesni da su mladi ljudi danas sve manje pismeni uslijed nove tehnologije), ravnateljica škole s njima odradi intervju te nakon toga učitelji odrađuju nekoliko sati u razredu na kojima hospitira stručna služba koja ocjenjuje komunikaciju s učenicima, verbalne sposobnosti, način rada i sl. Na temelju svih tih kriterija radi se lista kandidata i zaista najbolji dobivaju posao. To pravilo, kažu, vrijedi za sve lokalne škole jer one škole koje pokažu ispodprosječne rezultate na testu ubrzo se nađu na meti OFSTED-ove inspekcije. Izvješće za sve škole javan je dokument, a za znatiželjne ostavljam poveznicu na moju školu. 

Naravno, rad škole i njenih učitelja evaluiraju i roditelji dvaput godišnje te se na temelju tih rezultata osmišljavaju novi projekti i prati uspješnost već postojećih. Jedan od takvih evaluacijskih listića upravo me jučer dočekao na reception desku. 

Dakle, sve ono o čemu smo pričali u medijima kroz novu kurikularnu reformu na zapadu već postoji. Ne samo da postoji, nego se već desetljećima i provodi. Fleksibilnost, inovativnost, projektni rad, evaluacija, praćenje i vrednovanje...možda kroz koje desetljeće zaživi i kod nas :-) Do tada kopirajmo stvari koje su već provjerene u ovim školama :-)

2.03.2020. Još jedan dan primiče se kraju...i danas je u školi bilo puno zanimljivosti...Tipično britansko vrijeme nije omelo djecu da budu vani čak i za vrijeme kiše. Vrtićarci su današnji dan iskoristili da nauče voziti bicikl. Uz pomoc voditelja iz lokalnog kluba, dvaput tjedno voze bicikl jer odgajatelji znaju koliko su kretanje i motoričke vještine važne za zdrav razvoj djeteta. Zato djeca od najranije dobi sudjeluju u outdoor aktivnostima te škola ulaže veliki napor u edukaciju roditelja o tome koliko je takav oblik učenja važan. Ako i ne mogu istraživati vani, onda u učionicama promatraju životinje - ribe, kornjače, puževe, zamorce i brinu za njih.

3.03.2020. Danas sam konačno shvatila kako je moguće da grupni rad protječe u takvoj tišini...učenici, naime, na stolu nemaju ni svoje pernice ni knjige. Na klupama su samo listići koje učiteljica kopira, a na sredini stola nalazi se sve ono što je potrebno učenicima za rad - male bijele ploče za vježbu, flomasteri, olovke, bojice, ravnala, tablice množenja do 12, sva moguća pomagala i, naravno, posudica sa šiljilom. Kome se šilji, šilji za stolom, Nema onog: Mogu našiljit? Mogu po ravnalo? itd. Sve te listiće učiteljica zalijepi u njihove bilježnice koje ostaju u skoli i koje roditelji mogu pogledat u svako doba. 

A bilježnica za zadaće jednom tjedno putuje s njima kući. Unutra je zadaća iz čitanja, spellinga i matematike. I sada je već drugo polugodište, a oni imaju ispunjenu polovicu velike bilježnice na crte. Jedna zadaća tjedno! Opušteno za djecu i roditelje.

Šećući hodnicima primijetila sam da učenici na svojim uniformama nose svakojake bedževe pa sam upitala učitelje što to predstavlja. Pogađate - to su behavioral badges koje učenici zarađuju na temelju svog vladanja. Svaki razred ima izvješenu listu s popisom učenika i dodijeljenim naljepnicama za lijepo vladanje. Dvadeset skupljenih naljepnica osigurava im značku žute boje. Za 40 naljepnica dobivaju značku srebrne boje, za 60 zlatnu, za 80 dijamantnu i za 100 naljepnica značku boje rubina. Nije tu kraj - najbolji od najbojih mogu dobiti i posebnu nagradu od strane ravnatelja (knjigu s posvetom i priznanje), a najviša je nagrada ona koju dodjeljuje Školski odbor. No, razumni su i realni u dijeljenju tih znački - svega nekoliko posto djece dobiva priznanje ravnatelja, a nastoje da bar svaki učenik dobije žutu značku.

Roditelji su odmah na početku školske godine upoznati s tim pravilima, a veliki pano u holu škole podjeća na to i one zaboravne :-)

Danas sam u prvim i drugim razredima ponovno imala priliku vidjeti kako aktivno učenje i grupni rad izgleda u praksi. Učenici su u razredu podijeljeni u grupe prema sposobnostima. S učenicima koji teže savladavaju gradivo radi teacher assisstant kojeg ima svaki razred; daroviti svoj dio odrađuju sami i imaju uvijek dodatna pitanja za rješavanje čime ih se stimulira na dodatan rad, dok dvije prosječne grupe učenika uz pomoć učitelja prate nastavu samostalno i napreduju uz njegovo vođenje. No, u svakom trenutku svaki učenik može napustiti svoju grupu i biti preseljen u niži ili viši nivo, ovisno o trudu koji ulaže u savladavanje gradiva, a o tome, naravno, odlučuje učitelj. Zato su svi motivirani na učenje i postizanje boljih rezultata.

Ususret Svjetskom danu pripovijedanja koji se obilježava 20. ožujka, danas su učenici prvih i drugih razreda imali priliku u školskoj dvorani odabrati priču koju će poslušati nakon ručka. Učitelji svih prvih i drugih razreda dabrali su svoju omiljenu knjigu, predstavili ju učenicima i onda su učenici, ovisno o svojim afinitetima, odlučili koju će od njih i kod kojih učitelja poslušati. Ne moram napominjati da su učitelji bili jako kreativni u predstavljanju svoje omiljene knjige učenicima i na taj su način motivirali učenike iz raznih odjeljenja na dolazak čitalački kutak u svoj razred :-) Ili su bar glumili da su oduševljeni inicijativom njihove voditeljice odsjeka :-)

Sve u svemu - iako su nam obrazovni sustavi uvelike različiti, iako nas od britanskog mentaliteta dijeli nekoliko tisuća kilometara, činjenica je da nakon ovakvih iskustava svatko od nas može napraviti jedan pomak na bolje u svom osobnom i profesionalnom razvoju. Srijeda i četvrtak rezervirani su za posjet dvjema susjednim osnovnim školama pa ću moći još bolje dobiti uvid u različiti način rada britanskih skola.

4.03.2020. Kolegice iz matične škole omogućile su mi danas posjet svojoj susjednoj školi upola manjoj nego što je to Wilbury Primary School. Fleecefield Primary School ima oko 450 učenika i nalazi se također u Edmontonu. Nastava se održava samo u jutranjoj smjeni i traje od 9.00 do 15.30. Naravno, tri su mala odmora i pauza za ručak od sat vremena. Isto kao i u prethodnoj školi, prvi su sati rezervirani za spelling.

Razredi su veliki s oko 30 učenika, sposobnosti učenika vrlo različite pa se i ovdje svaki slobodni kutak koristi za grupi rad s učenicima sukladno njihoj razini znanja. Tako su prvi i drugi razredi (učenici od 5-7 godine) podijeljeni u grupe i svaku grupo vodi ili učitelj ili asistent. Zanimljivo je da teacher assisstants mogu, po potrebi i sami predavati nastavno gradivo kao i učitelji, bez obzira na to što nemaju diplomu. Obzirom da svaki razred u najranijim godinama uz učiteljicu ima barem jednog, ako ne i dva asistenta, podjela učenika u skupine i rad u malim grupama itekako su mogući, a rezultati vidljivi.

Bilo je zanimljivo vidjeti koliko su djeca u sedmoj godini života spremnija i sposobnija u grafomotoričkim vještinama od naše djece. Oni, naime, u školu ulaze u dobi od pet, šest godina i započinju s učenjem. Slovkaju, pišu, čitaju, igraju se, istražuju i uče kroz igru.

Ocjena, naravno, nema, a već u sedmoj godini podvrgnuti se samovrednovanju stečenog znanja za svaki zadatak koji odrade. Svaki zadatak ima kratice: WILF znači What I'm looking foor, dok  je WALT kratica za What we are lerning to - nešto kao ishodi učenja.

Kurikulumi se planiraju po uzoru na nekadašnji HNOS. Dogovori se tema te se onda kroz međupredmetnu korelaciju realiziraju ishodi učenja. Za svaki se term ili kvartal izrađuju newsletteri kako bi roditelji bili upoznati s temom istraživanja i poučavanja. Planovi se rade na mjesečnoj razini, a koordinacija među paralelkama na tjednoj bazi.

Učionice i hodnici prepuni postera, plakata, podsjetnika. Kažu i sami da su zidovi važni izvori znanja za učenike. Naravno, nema testova, pa nije ni važno jesu li nabrojani nepravilni glagoli, tablica množenja ili imena nebeskih tijela...ionako ne uče za ocjenu i nije važno hoće li prepisati ili ne. Važno je da upamte i primijene ono što su učili.

I ovdje se nagrađuje ponašanje učenika. Učitelji se u jednom razredu zadržavaju najviše dvije godine, potiče se čitalačka pismenost, radi se na suradničkom i projektnom radu. U školi vlada topla i opuštena atmosfera...opet...Škola za život na britanski način :-)

I ovaj nered mi paše...ne treba spremat stol svaki dan! Vidite kako to zapad radi :-)

5. 03. 2020. Posljednji dan mobilnosti - Galliard Primary School. I ova je škola kao i prethodne dvije uključena u lanac Multi Academy Trust koja omogućuje školama financiranje izravno od Vladinog Ureda za obrazovanje i nezavisno je od lokalne vlasti. To je za siromašnije sredine u svakom slučaju bolja opcija jer se škole financiraju sukladno broju učenika, a ruralna područja u siromašnim četvrtima nemaju problema s opadanjem njihovog broja, ponajprije zbog velikog broja migranata koji te četvrti biraju zbog nižih cijena najma stanova i kuća. No, kao i sve ostale britanske škole, podliježu istim pravilima vrednovanja i rade po istom kurikulumu.

Iako je ovo najskromnije opremljena škola od svih triju viđenih, programi su isti, barem što se načina organizacije rada tiče. Prvi i drugi sat odrađuje se reading i grammar class - učenici se odvajaju po odjeljenjima sukladno sposobnostima. Teacher assistants preuzimaju brigu oko jednog dijela učenika i imaju sva prava i odgovornost kao i učitelji. Obzirom na heterogenost učenika i velik broj onih kojima je engleski drugi jezik (tretira se kao strani jezik), velik je naglasak na poticanju čitalačke pismenosti. Razredi su šareni, dekorirani, sa svih zidova pršte dijelovi lekcija koje se uče kroz kurikulum - dijelovi biljke, nazivi nebeskih tijela, pravila kod opisivanja likova, sinonimi pojedinih riječi, najučestalije pravopisne greške, tablica množenja...To je ono što mi nazivamo zornost u nastavi! No, to je u njihovoj školi moguće jer - ponavljam, oni se ne ocjenjuju na način da reproduciraju naučeno, već je naglasak na povezivanju usvojemih sadržaja. Kako u našim učionicama navesti sve županije i njihove glavne gradove ili sve kraljeve i banove Hrvatske kad je to potrebno naučiti za ispit? Za ispit - i ništa više! Jer svjedočimo i sami da takvo znanje traje kraće od vremena koje je potrebno da učitelj ispravi ispite i ocijeni učenikovo znanje :-(

U učionici trećeg razreda imala sam priliku vidjeti i kako učitelj prati rad učenika na satu. Na samom početku učenika se uvodi u temu sata, a zatim u grupi rješavaju određeni zadatak - razgovaraju, postavljaju pitanja, zapisuju...No, dok učenici rade, učitelj odlazi od učenika do učenika, prati njegovu aktivnost i na post-it blok piše svoju bilješku I spy....i onda slijedi bilješka, odnosno povratna informacija o onom što je bilo predmet rada. To je valjda onaj famozni monitoring - praćenje napretka učenika na temelju kojih se onda vrši vrednovanje.

Obzirom da su učionice puno manje od onih u Wilbury Primary School, učitelji ove škole nemaju priliku učenike posjesti na pod s ciljem njihovog aktivnog sudjelovanja u učenju. Učenici su ovdje podijeljeni u grupe, a kako ne bi svaki put odgovore davali isti učenici, a oni ostali zijevali i mislili na odmor koji tek dolazi, učitelji su osmislili jednostavnu metodu - u čašu su postavili drvene štapiće s imenima učenika i nakon svakog postavljenog pitanja iz čaše izvlače jedan štapić. Nakon što učenik odgovorui na pitanje, štapić stavljaju na stol i na sljedeće pitanje odgovara novi učenik i tako redom dok se ne izredaju svi učenici. Na taj način učitelj nema dvojbe oko toga jesu li svi učenici toga dana bili prozvani, a svi učenici moraju pratiti nastavu jer nikad ne znaju kad će biti njihov red za odgovor.

Roditeljski sastanci održavaju se dvaput godišnje, zvona nema, uniforme su obavezne. Zadaća se piše jednom tjedno, ocjena nema, izvješća za roditelje opisne su i to na četiri različite razine, počevši od Emerging (što bi kod nas bila dvojka, a odnosi se najviše na učenike koji rade po individualiziranim i prilagođenim programima), Developing (kojima treba poticaj da bi postigli dobar uspjeh), Secure (što bi kod nas bila četvorka) i Greather Depth (za izvrsne rezultate). Neke škole unutar tih ocjena imaju i internu skalu raspona koja služi učiteljima da bi znali na kojoj su razini pojedini učenici, nešto kao kod nas decimalne ocjene - vrlo dobar uspjeh je od 3,5-4,4, ali to varira od škole do škole. Učitelji u jednom razredu ostaju najviše godinu dana, a kreativni nered očito je must-have svake učionice.

Posjetom ovoj školi završio je devetodnevni boravak britanskim školama koji je ispunio sva moja očekivanja i dao dobar uvid u tamošnji način rada i poučavanja. Fleksibilnost kurikuluma, kreativnost učitelja, sustavno praćenje i vrednovanje učenikovih postignuća, kvalitetna komunikacija s učenicima i neizostavna odgojna dimenzija učenika karakteristika su britanskog obrazovnog sustava. Upravo su to temeljne odrednice na kojima je građen i naš kurikulum. No, razlika između hrvatskog i britanskog i više je nego očita. 

Obzirom da je za vidljive i mjerljive rezultate implementacije bilo kojih novina u bilo kojem sustavu potrebno mnogo vremena, ostaje nam za pričekati hoće li ove predviđene novom kurikularnom reformom zaživjeti kod nas i donijeti toliko očekivane promjene.

U razdoblju od 4.-12. ožujka 2020. psihologinja Nataša Bajić Peteh i učiteljica Maja Užarević prisustvovale su na job shadowing aktivnosti u osnovnoj školi zajednice Newington.  Dočekala nas je više nego pozitivna i prijateljska atmosfera. Učitelji, uredsko osoblje kao i učenici vrlo su susretljivi, uvijek nasmijani i spremni ponuditi pomoć ili reći lijepu riječ. Poznanstvo smo započeli u društvu ravnateljice u holu škole, koja je ujedno i kombinacija kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, ureda i mjesta za odmor i druženje. Vrlo je dobro opremljen sa svim potrebnim sadržajima ... od čaja, kave i raznovrsnog doručka do računala i uredskog pribora.                     

Ravnatelj Cliff Stokes proveo nas je u obilazak škole. Škola se nalazi u relativno siromašnom dijelu grada i učenici često dolaze iz obitelji kojima školovanje nije na prvom mjestu. Iako su prije dvanaest  godina postigli iznimno loše rezultate u generacijskim testovima, uvodeći nove aktivnosti, nove načine poučavanja, mijenjajući vodstvo i trud škole te postavljajući posebne ciljeve, učenici su postali uspješniji, a školu su prepoznale bogatije obitelji.

Ono što nam je spomenuto na samom početku je da je ova škola mjesto gdje se djeci želi pružiti sigurnost (a često je nemaju kod kuće), brigu i pažnju te mjesto gdje se mogu osjećati zaštićeno. Obroci u školi su besplatni za sve učenike i nastavnike tako da svako dijete ima barem jedan kuhani obrok dnevno.

Logo škole odnosi se na 3 vrijednosti i misli vodilje - AMBICIJU, POSTIGNUĆE i ASPEKTE. Kroz školske hodnike i učionice te se vrijednosti često susreću kroz različite natpise. Vrijednosti koje također opisuju rad i težnje škole su - MORAL, SURADNJA, ZNANOST, LET, PRILAGODLJIVOST I BORBENOST. Kako se školska godina sastoji od 6 polugodišta, svaka riječ podrazumijeva i opisuje jedno polugodište. Sve aktivnosti, misli i poruke upućene učenicima usmjerene su tijekom cijelog semestra na upotrebu određene "riječi vodilje".

Škola ima 28 učionica, a svaka učionica je dobila ime po nebeskim tijelima ili sazviježđima. Učenici svake godine mijenjaju učionice pa se prema tome mijenja i naziv razreda.

Ono što nas se najviše dojmilo od onoga što je ravnatelj rekao jest da je krajnji cilj svakog učenika nakon napuštanja škole naučiti čitati, pisati i računati te postati odgovorna i neovisna osoba.

Tijekom nekoliko dana našeg boravka u Engleskoj naučili smo mnogo o njihovom školovanju. Mnogo je zanimljivih činjenica koje bi bilo više nego zanimljivo i korisno primijeniti na naš sustav kako bismo olakšali proces učenja, stvaranja i poučavanja i učenicima i nastavnicima. Postoji velika sličnost između škole koju smo posjetili u Ramsgateu i škole koju je Samanta posjetila neposredno prije nas. Sve razlike koje su navedene u toj školi u odnosu na našu su iste i navest ćemo samo one koje su nam dodatne vijesti. 

Svi različiti, a svi jednaki

Prvo što se primijeti na učenicima su uniforme. Svaki je učenik dužan nositi školsku uniformu, a djeca koja je nemaju i u školu dolaze odjevena, uniformu besplatno dobivaju u školi kako se ne bi razlikovala. Bilježnice i pribor ostaju u školi u odjeljcima koje svako dijete ima u svojoj učionici.

Umjetnički pribor nalazi se i u učionici u kutijama i na predviđenom mjestu za pribor, a sadržaj pribora je više nego raznolik i dovoljan za bilo koju umjetničku aktivnost (od običnih akvarela, tempere, pastela, kistova, škara i ljepila, do raznih šljokica) , vrpci, šarenih papira raznih oblika i uzoraka, drveće, perle itd.). Ulažu se napori na svim područjima da se održi jednakost u školi i osigura da se djeca ne razlikuju po nekom negativnom obilježju. Bilježnice koje koriste na nastavi iste su boje, iste naljepnice s imenom i naslovom predmeta. Oni tjedno dobivaju domaće zadaće, ali ih ne moraju pisati. 

Ono što nam je zanimljivo je da su podovi u cijeloj školi prekriveni tepisima. Svaka učionica nižih razreda također ima dodatni tepih u središtu učionice na kojem učenici mogu sjediti ili leći dok slušaju, pišu ili dovršavaju zadatke.

Učitelji koriste znak rukom kada žele da učenici ponove određenu riječ - dodiruju ramena dlanovima i otvaraju ih prema učenicima.

Znak za šutnju je podignuta ruka koju učenici zaista poštuju. Najviše su nas se dojmile oscilacije u tonu i način na koji se nastavnici obraćaju učenicima. Od izuzetno toplog, prijateljskog raspoloženja i tona, pohvala i pozitivnih i poticajnih misli i riječi, osmijeha i radosti, do vrlo brze i nagle promjene. Ako netko od učenika zabrlja, krene, slučajno ispusti olovku na pod ili se samo ponaša kao da ne slijedi ono što učitelj govori, učiteljev izraz lica promijeni se u sekundi, on daje oštar i ozbiljan pogled - pristojno, ali strogo upozorava da je ovo prvo i posljednje upozorenje / zahtjev za poslušnošću koji naredim u razredu. Zatim se opet nastavlja smiješiti i govori blagim tonom. Za naše pojmove, "najživlji" i "najneposlušniji" razred u engleskoj školi jednak je bilo kojem našem razredu u maksimalnoj disciplini i poslušnosti!

Učenici ne odgovaraju na pitanja osim kad su pozvani, a svako se pitanje postavlja u parovima. Učenici se okreću jedni prema drugima i razgovaraju u kratkom vremenskom razdoblju.

Svaka učionica opremljena je pametnom pločom koja prikazuje apsolutno svaki segment teme koji se trenutno obrađuje. Vrijeme za određene zadatke mjeri se štopericom koja se nalazi na zidu ili ploči i vidljiva je svima.

Kad učenici rade praktične vježbe i naprave nešto dok uče novi materijal, učitelj tijekom rada fotografira, pravi kolaž od tih fotografija i daje svakom učeniku da ga zalijepi u bilježnicu kao podsjetnik na učinjeno.

Kad druge osobe iz škole (pedagog, ravnatelj, učitelj) uđu u učionicu, učenici ne pozdravljaju niti ustaju tako da se rad ne prekida, već ostaje neprekinut i kontinuiran.

Iskoristili smo jedno popodne za razgovor sa zamjenicom ravnatelja i osobom zaduženom za programe za rad s djecom s posebnim potrebama. Istodobno smo saznali informacije o organizaciji škole, osoblju, načinu zapošljavanja, kao i sustavu nagrađivanja i poticanja djece na rad u razredu i kod kuće.  Škola je vrlo velika i prostrana, svaki razred ima svoju učionicu u kojoj boravi tijekom cijele godine. Učionice se ne mijenjaju osim na satovima glazbe, TZK -a i prirodoslovlja. Na samom ulazu u školu je recepcija na kojoj su tri zaposlenika. Imaju širok raspon poslova, od dobrodošlice djeci, zapisivanja odsustva, bilježenja ponašanja, brige o zdravlju i sigurnosti, upravljanja školskim papirologijama, koordinacije izvannastavnih aktivnosti, podrške učiteljima, koordiniranja kuhinjskog osoblja i još mnogo toga.

Ono što nam je bilo posebno zanimljivo bile su dodatne prostorije za razne intervencije. Postoji prostor za razgovor s roditeljima, male sastanke itd. Tu je i mala soba za medicinske potrebe, ozljede, djecu koja se ne osjećaju dobro ... Računovodstvena i tajnička kava nam je poznata, podijeljena je na nekoliko ljudi i poslovi se isprepliću. Jedna je soba predviđena za rad s djecom kojoj, kako su rekli „Nije danas njihov dan“, pa se u pratnji učiteljice posebno zaposlene za rad s ovim učenicima, dolaze „ispuhati“, smiriti se, razgovarati o svom problemu, igrati se malo ili čak učiti, a kad učitelj ocijeni da su spremni i smireni za povratak na nastavu, otpratite ih do razreda gdje nastavljaju s ostatkom razreda pratiti gradivo.

Knjižnica je vrlo mala i otvorena je samo u određenim popodnevnim satima jer svaka učionica ima svoju malu knjižnicu koja je puna knjiga različitih naslova i prilagođena različitim stupnjevima i sposobnostima čitatelja. Stupnjevi i težine određenog štiva označeni su bojama i brojevima. Cijela učionica ima vlastiti ormar u kojem se čuvaju dodatni radni materijali, likovni pribor, druge knjige i sve što bi razredu moglo biti potrebno da bi nastava tekla glatko i bila nadopunjena svim vrstama pomagala.

Jedna je osoba zaposlena da razgovara s roditeljima o temama koje nisu uvijek ugodne, npr. ako dijete ima uši, neprikladno je odjeveno, nije uredno i čisto, postoji mogućnost da mu je potrebna liječnička pomoć itd. situacije.

Način obrazovanja učitelja također se razlikuje od našeg sustava. Naravno, postoje učiteljski fakulteti, ali nije potrebno završiti taj fakultet da biste postali učitelj. Jedna od mogućnosti je pohađanje tečaja tijekom rada u školi i izravno učenje kroz rad, predavanja i ispite s mentorom kao pripravnikom ili samostalno uz povremeni nadzor mentora iz druge ustanove ili drugog razreda. Tečaj traje godinu dana uz prethodno pohađanje drugog fakulteta i posjedovanje diplome.

Prilikom zapošljavanja u školi, učitelji prolaze formalnu fazu testiranja što je ujedno i prva faza odabira, a kasnije i intervju, pisani esej i praktični rad u učionici. 

Stručni suradnici poput logopeda, rehabilitatora i psihologa dolaze iz vanjskih institucija i dodatno su plaćeni i ugovoreni za rad s djecom.

Pozitivan feedback ili kako se ophoditi s učenicima

Newington Community Primary School posebno je usmjerena na postignuća svojih učenika. Kao što je ranije napomenuto, nekada je ono bilo vrlo nisko na ljestvici izvedbe koja se promijenila u posljednjem desetljeću. Učitelji ulažu sve napore da uđu u pozitivno okruženje i potaknu učenike na veću predanost i pozitivan stav prema školi i učenju općenito. Ono što će se najčešće čuti na satu i u obraćanju učitelja učenicima jest puno pohvala, pozitivnih komentara, usredotočenost na donošenje pametnih odluka i ispravnih izbora, poticanje pozitivnih životnih vrijednosti, nagrađivanje za različite zadatke.

Neke od rečenica upućene učenicima bile su: "Hvala vam što ste tako brzo podigli ruku i pokazali drugima da vam je potrebna njihova pažnja", "Hvala što ste tako pažljivo slušali, da ste bili dio predstave, zasigurno biste svirali sjajan lik","Jako sam impresioniran ponašanjem…. danas"," Žao mi je što vas zovem pred svima i što je sva pozornost na vama, ali znam da to možete i zato sam vas pozvao","Mogu li uzeti gitaru na odmor? Uzmete li gitaru, netko bi je mogao oštetiti, a to bi vas zasigurno rastužilo. Sada odlučujete bi li to bila pametna odluka i učinite ono što mislite da je ispravno! ” Postoje i negativni komentari i usmjeravajuće ponašanje na bolje, poput: "Nije bilo lijepo od tebe što si uspio, ovaj put nisi napravio dobar izbor", "Ne, ne želim ti odgovoriti jer nisi prije dizao ruku","Danas mi ne pokazuješ visoku razinu pažnje i interesa“ itd.

Poticajno okruženje nije rezervirano samo za učionice, već se provodi i u hodnicima uprave i u komori. Lijepe poruke, zahvale i pozitivne misli često se ostavljaju na pločama, a slatkiši i slatkiši često su na stolovima kako bi proslavili određeni školski uspjeh ili dobro odrađenu kolektivnu aktivnost.

Ono što nam se najviše svidjelo kao način poticanja djece na aktivnost su značke i vrpce koje učenici „osvajaju“ za različita postignuća. Značke su osigurane doslovno za sve - od ranog odlaska u krevet, poslušnosti do razreda, postignuća, matematike, engleskog, predanosti, praćenja rokova, redovitog pohađanja nastave, pomaganja, brzine, dobro odrađenih kvizova… doista svega.

Kad učenik sakupi 14 znački koje drži na plavoj vrpci, odlazi u ravnateljev ured gdje dobiva novu vrpcu. Vrpce su u različitim bojama i svaka označava novu razinu u tijeku (plava, žuta, srebrna, zlatna i svjetlucava kao posljednja i najvažnija, a to znači da je učenik prikupio sve značke koje postoje :)         

Naravno, u interesu je svakog djeteta prikupiti što više znački i što više vrpci tijekom cijelog školovanja!

Zid dobrih želja 

Posljednji dan boravka proveli smo u Ramsgateu nedaleko od "naše" škole, u školi posvećenoj umjetnosti, a redovita nastava odvija se s naglaskom na likovnim predmetima. U osnovnoj školi Ramsgate Arts dočekali su nas ravnatelj Nicholas Budge i njegova zamjenica Michaela Lewis. Vodili su nas po školi upoznavajući nas sa svakom učionicom i načinom rada. Na samom ulazu u školu, u školskom hodniku, obješeno je mnoštvo učeničkih radova posvećenih određenoj temi. Vrlo je lako prepoznati da je ovo umjetnička škola.

Zid "dobrih želja" otvoren je za sve, a svaki učenik, roditelj, učitelj ili posjetitelj dobrodošao je napisati poruku dobrih želja i objesiti je na zid.        

Svake godine postavlja se tema prema kojoj svaki razred izrađuje različita umjetnička djela koja krase hodnike.

Kako je škola tek izgrađena i nova, vrlo je moderna i svaki kutak i hodnik pomno su uređeni. Budući da i u ovoj školi potiču čitanje, hodnici su svojevrsna knjižnica i svaki kutak opremljen je stolovima, stolicama ili mjestima na kojima učenici mogu sjesti, predahnuti i izabrati lektiru. Zidovi hodnika također su ukrašeni mnoštvom vrlo zanimljivih i vrlo vještih učeničkih radova.

Škola je izgrađena u relativno zapuštenom dijelu grada i to je razlog zašto je učenička populacija dijelom iz socijalno ugroženih obitelji, a dijelom iz dobrostojećih obitelji koje žele nešto drugačije i „bolje“ obrazovanje za svoju djecu. Također, u ovoj školi postoje dvije, prema našem sustavu, vrtićke grupe. Vrtići su uređeni u skladu s prirodom i od puno prirodnih materijala (drvo, karton, papir, biljke), igralište za malu djecu također je prirodno i ostavlja dojam igre u šumskom parku (pješčanici, šljunak, drvo klupe i drvene prepreke, predmeti koji potiču maštu i kreativnost u korištenju prirode u svrhu igre).

Istaknute vrijednosti škole RAPS -a su: težnja, izazov, suradnja, različitost, angažiranost, potražnja i autonomija (neovisnost). 

Škola također ima glazbeni studio, umjetnički studio i plesnu i kazališnu dvoranu koji su vrlo dobro opremljeni. 

Škola se ponosi dobrom suradnjom s roditeljima koji potiču česte posjete školi, organizirajući nastavne sate i aktivnosti koje sami vode, kao npr. sati izrade keramike, šivanja, računalne nastave, obuka u raznim sportovima itd. I oni su, poput nas, osnovali Vijeće roditelja gdje se bave pitanjima važnim za cijelu školu.

Ono što smo pronašli najsličnije našem sustavu tijekom cijelog tjedna posjećivanja škola su učenici s posebnim potrebama i rješenjima. Proces donošenja odluka gotovo je identičan našem. Učenik prolazi mnoge testove i ispite ovisno o poteškoćama i potrebama, a stručni tim škole predlaže oblik obrazovanja. Jedna od razlika je u tome što su psiholog i logoped vanjski suradnici koje škola zapošljava da rade testove i pišu mišljenja za svakog učenika, a njihov se obrazac sastoji od 22 stranice, dok je naš puno jednostavniji i kraći (ali ništa manje važan ili informativan :)

Naše domaćine zanimalo je mnogo informacija o našem školovanju, načinima poučavanja i ocjenjivanja pa je cijelo poslijepodne toga radnog dana bilo zanimljivo, ugodno i korisno za sve sudionike uz razmjenu informacija.

Po povratku u Hrvatsku dočekalo nas je više nego izazovno razdoblje radi COVID situacije te kretanje u nepoznato i on-line oblik nastave kroz sljedećih nekoliko mjeseci. Sve naučeno bilo je potrebno digitalizirati i prenijeti učenicima , učiteljima i roditeljima.

Potaknute divnim primjerima iz britanske škole osjećale smo da moramo pokušati napraviti i uvesti promjene u našu školu te smo s aktivnostima započele ubrzo, svaka u svom području rada. Iskustvojob sj+hadowinga u ovoj školi uveliko nas je promijenilo, obogatilo i dalo vjetar u leđa za nove metode poučavanja i rada s učenicima, roditeljima i učiteljima naše škole.

Dragi naši :) !

U sklopu Erasmus+ projekta The 5i School, imale smo priliku posjetiti i sudjelovati u job shadowingu u Estoniji, Tallinnu. Naša edukacija  je trajala od 11. do  13. ožujka 2020. godine kada smo boravile u osnovnoj školi Tallinn Rahumäe. Naš je domaćin bila učiteljica Kai Koort koja je našu školu posjetila u listopadu ove godine i koja je isto svoja znanja i iskustva u našoj školi stjecala po modelu job shadowing. Za vrijeme njezina boravka u Rovinju u školi se nekoliko dana održavao štrajk prosvjetnih radnika pa je njezina mobilnost malo kraće trajala, a isto se dogodilo i nama. Na put smo, naime, krenule svega dva dana prije nego je u Hrvatskoj nastupio lockdown zbog pandemije virusa COVID-19. Mislile smo da smo u Estoniji sigurnije, no ubrzo nam stiže informacija kako će možda i njihove škole u zatvaranje pa se na kraju naša desetodnevna mobilnost svela na trodnevnu. No - dovoljno nam je i to bilo da se i same uvjerimo kako funkcionira estonski obrazovni sustav koji je, prema najnovijim istraživanjima, bolji čak i od onog finskog. 

Ono što nas je oduševilo u njihovim razredima je njihova aktivna disciplina, pozitivan temperament, dosljednost i znatiželja za rad. Učenici svoj rad provode sa veseljem, odlučnošću i sa strpljenjem. Voljni su pomoći drugima i ne osjeća se "natjecanje" među njima.

Njihove su učionice pune kreativnih i poučnih materijala. Već od prvog razreda učenici sami brinu o čistoći svog razreda (zalijevaju svoje biljke, spremaju stvari i usisavaju razred ). Engleski jezik uče od trećeg razreda. 

Hodajući hodnikom možete primjetiti da su vrata učionica otvorena. Učitelji dozvoljavaju da u bilo koje vrijeme netko može prisustvovati njihovom radu kao promatrač. Njihovi školski hodnici nude razne sportske sprave kojima učenici u svoje slobodno vrijeme mogu razvijati motoričke i kognitivne sposobnosti. Također je bilo zanimljivo vidjeti kako učenici komuniciraju jedni s drugima, a mobitele rjeđe koriste. 

Bitno je naglasiti kako njihove škole nemaju školsko zvono i kako sve funkcionira i bez njega jako dobro (odgovorno i bez stresa ). To nam se odmah zasviđalo i pomislile smo kako bi bilo dobro da i mi pokušamo nastavu izvoditi bez školskog zvona...

Kai i njezine kolegice pokazale su nam cijelu školu. Imale smo priliku sudjelovati na satovima razredne nastave te u učionicama produženog boravka. Škola ima poseban odjel za umjetnost u kojem nastaju razni kreativni uradci. Posebno nas se dojmila velika dvorana u kojoj se nalaze vreće za sjedenje i u kojima učenici provode slobodno vrijeme. Bes nadzora i bez vike. 

Cilj našeg posjeta bio je i sudjelovanje na tradicionalnom Estonian week projektnom tjednu koji se svake organizira s ciljem predstavljanja rezultata projektnih aktivnosti, no obzirom da je u subotu estonska vlada donijela odluku o zatvaranju škola, naša se avantura približila kraju.

Ovom edukacijom smo dobile nove ideje za rad sa našim učenicima, motivaciju za bolju komunikaciju i želju za daljnim sudjelovanjem u ovakvim edukativnim projektima.

Zahvalni smo ovoj prilici i svima koji su nam to omogućili te se nadamo ponovnom susretu :)

Ivana i Gabi

Nakon gotovo jednogodišnje pauze i nemogućnosti odlaska na usavršavanje unutar Erasmus+ projekta zbog pandemije uzrokovane corona virusom, u razdoblju od 25.-28. kolovoza 2021. godine otišla sam u posjet nizozemskoj školi Basisschol De Rank u Vianen. Škola je to s kojom smo partneri u KA2 projektu pa nas je Paula, koordinatorica projekta, pozvala u školu i omogućila mi usavršavanje i upoznavanje s nizozemskim obrazovnim sustavom obzirom da mi je finska škola u Alajarviju otkazala mogućnost posjeta i realizacije job shadowing aktivnosti zbog odluke Vlade kako nitko osim zaposlenika škole ne može boraviti na nastavi. Unatoč promjeni partnerske škole, iskustvo dobiveno tijekom job shadowinga doista je neprocjenjivo, unatoč tome što sam u Nizozemskoj boravila svega tri dana. 

DAN 1.

Prvi sam dan provela u razgovoru s Paolom u Veldhovenu. U njihovoj je školi (Protestantse BS De Rank) još uvijek trajao ljetni odmor za učenike, pa sam iskoristila priliku i s Paolom razgovarala o nizozemskom obrazovnom sustavu. Djeca u Nizozemskoj kreću u školu već u dobi od 4 godine i do 12. godine pohađaju osnovnu školu. U svim ih predmetima podučava  jedna učiteljica – podučava ih matematiku, nizozemski jezik, engleski jezik, glazbeni, promet, geografiju, prirodu i tehniku, povijest i dr. Naravno, nemaju sve ove predmete od prvog razreda. Posebni je učitelj/učiteljica samo iz tjelesne i zdravstvene kulture.

Svakodnevne ocjene počinju dobivati u 5. razredu (to bi bio naš 3. razred). Od 3. razreda (dob 6-7 godina) dva puta godišnje pišu nacionalni ispit iz matematike i nizozemskog jezika. To je za roditelje i djecu jako važno jer se ukupni rezultat ostvaren na nacionalnim ispitima u svakom razredu uzima u obzir prilikom upisa u srednju školu.

Škola počinje u 8.30 ujutro i traje do otprilike 15.00 sati s pauzom za ručak između 12.00 i 13.00 sati. Djeca uglavnom sa sobom donose hranu i piće (i za jutarnju marendu i za kasniji ručak), dok neki stariji učenici koji žive u blizini na ručak odlaze doma pa se vraćaju u školu. Učiteljsko radno vrijeme je od 8.00 do 16.30 svaki dan, bez obzira na broj nastavnih sati koje imaju taj dan. Vrijeme koje nisu na nastavi provode u dogovorima o zajedničkom radu i planiranju novih nastavnih jedinica. Većina učitelja ne radi puno radno vrijeme, jer to ne želi. Sami biraju žele li raditi 2, 3 ili 4 dana u tjednu. Samim time u jednom razredu ne radi samo jedna učiteljica već se izmjenjuju po danima, pa je nužnost dogovora još važnija.

Informacije za roditelje su 2 puta godišnje, no ako postoji neki problem roditelje pozivaju i mimo tih termina. Ukoliko dijete ometa nastavu suspendiraju ga s nastave prvo na 3 dana, zatim na tjedan dana (ukoliko se i dalje ponašanje ne popravlja) te ga nakon treće opomene premještaju u drugu školu. Mislim da su u ovome puno učinkovitiji od nas, pa bez obzira na velike razrede i visoku razinu multikulturalnosti u razredima vlada popriličan red, što kod nas ponekad nažalost nije tako.

Ono što me oduševilo je činjenica da je njima glavni cilj sretno i zadovoljno dijete, a ne toliko školski uspjeh. Dva puta godišnje učenici ispunjavaju anketu o svojim učiteljima, no glavna su pitanja 'Kako se osjećaš na satu?', 'Kakav odnos imaš s prijateljima, učiteljem?' i sl. Te ankete pregledavaju stručna služba i ravnatelj, a nakon toga razgovaraju o anketama sa svakim pojedinim učiteljem. Time se želi spriječiti vršnjački mobing, depresija i slični problemi. I roditelji ispunjavaju anketu jednom godišnje i to online. Rezultati anketa roditelja su javno dostupni, što konkretno znači da roditelj kada upisuje svoje dijete u neku školu može prije toga proučiti kakvo mišljenje o toj školi imaju roditelji učenika koji već pohađaju tu školu. 

Sve je više internacionalnih škola u kojima se svi predmeti slušaju na engleskom, a nizozemski se uči samo 1 sat tjedno. Paola kaže da im internacionalne škole 'kradu' djecu jer i mnogi Nizozemci upisuju svoju djecu u te škole. No, i učitelja nedostaje. I u Nizozemskoj biti učitelj nije najidealnije zanimanje. Zbog manjka učitelja dogodi se da razredni odjeli imaju puno djece, a ove je godine zabilježen jedan razred u Amsterdamu u kojem su 52 učenika!! To je za naše prilike nezamislivo, a i njima je teško raditi u takvim uvjetima.

 DAN 2.

Kako škola u Veldhovenu još nije bila počela s radom Paola mi je pronašla jednu amsterdamsku osnovnu školu (CBS The Braambos) u kojoj sam provela sljedeća dva radna dana - prvi dan s prvašićima (njihov 3. razred), a drugi dan s petašima (njihov 7. razred).

Evo kako mi je bilo sa sedmogodišnjacima...

Radna atmosfera u razredu bila je sjajna. Kada se obraća učenicima učiteljica govori tihim glasom što automatski poziva na tišinu i pozornost. Radni dan započinje pitanjima poput: 'Koji je danas dan, datum, mjesec?' Koji je dan bio jučer, a koji je sutra?' Na taj način svaki dan djeca ponavljaju vremenska razdoblja koja im je inače teško usvojiti. Djeca ne odgovaraju sva u glas, već dižu ruku (jedan prst za razliku od naša dva) ili ih učiteljica proziva na način da iz čaše izvlači štapiće s njihovim imenima. Potom pjevaju pjesmu 'Welcome' na engleskom, jer im je ovo prvi radni tjedan. Budući se još dobro ne poznaju mnoge su aktivnosti prvih tjedana vezane uz upoznavanje - npr. sjede u krugu i preko stola si dodaju loptu. Tko ima loptu taj se predstavi, ili mora ponoviti sva imena prethodno predstavljenih učenika. 

U školu ne nose knjige jer se sve što im treba nalazi u školi. Svatko ima svoje radno mjesto (jednosjed) ispod kojeg je pričvršćena plastična ladica u kojoj drže olovku, gumicu, bojice, škare i sl. Svi dobivaju iste olovke, gumice i dr. i na svemu piše njihovo ime. Roditelji plaćaju naknadu od 50 eura godišnje i škola nabavlja djeci sav potreban materijal.

Jedan me običan drveni predmet oduševio svojom primjenom - drvena kocka koja na jednoj strani ima crveni krug, na drugoj zeleni, a na trećoj upitnik. Ostale su stranice prazne. Pitate se čemu služi?

Naime, prvi dan škole svaki učenik dobiva takvu kockicu i ona ga prati do kraja osnovne škole. To je vrlo jednostavno pomagalo u samostalnom radu. Nakon uvodnog dijela i objašnjenja pojedinog gradiva uvijek slijedi samostalni rad u kojem učenici rješavaju zadatke vezane uz obrađeno gradivo. Kada počinju s rješavanjem zadataka izvade kockicu na stol i stave na oznaku crveno što znači 'Koncentriran sam na rad i pusti me na miru.' Ako učenik sam uspije riješiti sve zadatke okreće kockicu na zeleno što znači 'Sve mi je jasno, sve razumijem.' Ako učenik do njega ne zna nešto riješiti može ga upitati za savjet i pojašnjenje (jer vidi da ovaj ima 'zeleno svjetlo') čime se potiče vršnjačko pomaganje. Ako pak učenik ne zna neki zadatak, kao ni učenik do njega, okreće kockicu na znak upitnika što je učiteljici signal da priđe učeniku i upita ga u čemu je problem te tako sa svakim učenikom individualno radi. Cijelo vrijeme dok učenici tiho rade, učiteljica obilazi učenike i samim pogledom na kockicu zaključuje kako im ide. Radne listiće učiteljica uvijek na kraju pokupi i pregleda. Kada im zada zadatak postavi odbrojavanje na satu na pametnoj ploči. Dovoljno je vremena predviđeno za svaki zadatak kako bi svi stigli završiti i osjećati se dobro i uspješno. Oni koji završe prije u tišini bojaju ili crtaju.

Kada su nemirni utišava ih sa 'šššš' i zajedno s učenicima odbrojava od 4 do nule, nakon čega se očekuje da je mir. Kada samostalno rade, a netko je nemiran, prilazi mu u tišini i lagano ga smiruje pokretom ili tihim govorom. 

Kako ne bi prekidali tijek nastavnog procesa još jedan mali predmet pomaže im u tome - patkica za kupanje. Patkica stoji pored izlaza iz razreda. Kada neko dijete ima potrebu otići na WC u tišini ustaje, uzima patkicu i stavlja je na svoje radno mjesto (to je znak učitelju da je učenik na toaletu), a nakon povratka vraća je na njeno mjesto. Na taj način ne prekida se rad učitelja, ne ometa se druge u samostalnom radu i nema gužve na toaletu (jedan po jedan mogu ići na WC).

Učiteljica drži do reda i mira u učionici. Nikada svi učenici ne rade istu stvar u isto vrijeme. Npr. kada izlaze van, proziva ih dvoje po dvoje, a oni staju u red jedan iza drugoga; kada se trebaju obući prije izlaska dižu se grupa po grupa i odlaze po jakne... Ako je netko zaboravio popraviti za sobom stolicu učiteljica će ga opomenuti da se vrati i popravi ju.

Nakon jutarnjeg rada odlaze 30-45 min na školsko igralište koje je opremljeno raznim spravama i dječjim prometalima. Iako je padala kišica i bilo je poprilično hladno, djeci to uopće nije smetalo. Primijetila sam da nema pretile djece i da su djeca dosta spretna. 

Nakon toga slijedi marenda - svako dijete donosi od doma voće i vodu u svojoj posudi i bočici. Dok sjede i jedu učiteljica im čita priču.

Učiteljica često mijenja aktivnosti i prekida rad igrama (npr. leti-leti), plesom, pjesmom i sl. 

U 12:00 sati imaju topli ručak. Nemaju kuhinju u školi već im hranu dostavljaju iz nekog restorana. Roditelji koji žele plaćaju taj ručak, dok druga djeca tada jedu svoju hranu koju su također donijeli (sendviče uglavnom). Iznenadila me molitva prije jela koju je predvodila učiteljica, no onda sam se sjetila da sam u katoličkoj školi.

I ja sam kao i učenici učila taj dan. 'Ik bin juf' - 'Ja sam učiteljica', znala sam reći na nizozemskom na kraju tog zanimljivog radnog dana.

 DAN 3.

Sedmi razred (kod nas bi to bili petaši) u kojem sam provela dan bio je krcat djecom i klupama - njih 32. Kako sam već prije spomenula, u Nizozemskoj se već neko vrijeme bore s deficitom učitelja. Zbog toga su 3 manja prošlogodišnja šesta razreda ove godine spojena u 2 velika sedma razreda, jer učitelja jednostavno nema. U ovom razredu atmosfera nije uvijek bila tako radna i tiha kao prethodni dan kod sedmogodišnjaka, čemu je vjerojatno pridonio broj učenika. Učiteljica Fredericke koja vodi grupu 7B ujedno je i voditelj aktiva engleskog jezika, odnosno ona vodi računa kako svi ostali učitelji u školi predaju engleski i pomaže im u problemima s kojima se susreću (kao što sam napomenula sve učiteljice moraju predavati sve predmete osim tjelesnog). Iskreno rečeno, ona je jedina savršeno govorila engleski, dok se za druge učitelje to ne bi moglo reći. 

Ujutro su đaci prvo imali matematiku - učili su razlomke uspoređujući npr. što je veće 2/4 ili 2/6? Učiteljica je na početku sata odvojila 10ak minuta da objasni gradivo i važne je činjenice ostavila na pametnoj ploči da učenicima budu podsjetnik. Naime, svi su razredi jednako opremljeni - s pametnom pločom u sredini i dvije manje bočne 'starinske' ploče. Nakon toga je uslijedio dugi period samostalnog rada - svi su dobili radne listiće i svojom brzinom rješavali zadatke od lakših prema težima. Oni se također služe onim drvenim kockicama, pa im je učiteljica prilazila po potrebi.

Nakon što bi netko završio s radom, u tišini bi ustao, odnio svoj radni listić na za to predviđeno mjesto (sve će ih kasnije pregledati učiteljica) i otišao do svog pretinca gdje bi uzeo nešto za razonodu - bojanku za odrasle i sl. U vrijeme samostalnog rada u razredu je vladao mir. Primijetila sam da učenici sjede u jednosjedima različitih visina čime su im omogućeni idealni uvjeti za pisanje. Matematiku uče 5 sati tjedno.

Nakon matematike imali su prirodu, odnosno predmet koji se zove Nature & Technic. Ovaj predmet imaju samo 45' tjedno (1 školski sat) i obrađuju teme 'Snaga Zemlje', 'Povezanost prirode', 'Ljudski organizam - kako ostati zdrav?', 'Hrana', dok se u osmom razredu (naši šestaši) bave Svemirom i energijom (obnovljivi i neobnovljivi izvori energije), razmnožavanjem, pubertetom i sl. što se dosta poklapa s kurikulumom našeg šesta razreda. Taj su dan na prirodi rješavali nekakav kviz o planetu Zemlji.

Nakon boravka vani i pauze za ručak vraćaju se na nastavu u 13.00 sati i tada imaju slobodno čitanje. Svaki dan čitaju pola sata knjigu po svom izboru. Knjižnica i knjižničar ne postoje kao kod nas, već u jednom dijelu školskog hodnika postoje stalaže s knjigama. Učenik sam odabire knjigu i sam je 'skenira' na kompjuteru. Svatko čita svojim tempom. Netko pročita 2 knjige u školskoj godini, netko 10, to nije važno, važno je da djeca čitaju i to u školi. Nakon svake pročitane knjige napišu izvještaj u obliku eseja i to učiteljica ocjenjuje.

Nizozemski uče 10 sati tjedno, od čega 4 sata jezika, 4 sata spelovanja i 2 sata čitanja s razumijevanjem.

Nizozemski učenici imaju i neke predmete koje naši učenici nemaju. Primjerice, predmet 'Promet' imaju svake godine s kulminacijom u 7. razredu (10 i 11-godišnjaci) kada polažu praktični test vožnje biciklom (i teoriju i praksu) i svi ga učenici moraju položiti. Kada razmislimo o činjenici da Amsterdam ima više bicikala nego ljudi, nije čudno da se od djece očekuje da znaju voziti bicikl i poštivati prometna pravila. Na dan polaganja ispita učenici moraju odvoziti određunu rutu, a na tome ih putu ocjenjuju volonteri, najčešće roditelji. Svako dijete na prsima nosi broj prema kojem ga volonteri prepoznaju i povezuju s određenom pogreškom (koju je dijete napravilo u vožnji). Položen ispit osigurava diplomu.

Nedavno je u nizozemske škole uveden i jedan predmet kojeg ne znam kako bih prevela - recimo 'Socijalno-emocionalno poučavanje'? Održavaju ga jednom u dva tjedna i razgovaraju o osjećajima, empatiji, brizi za bližnje, nasilničkim ponašanjima i sl. Kada uvode neke novitete u školski kurikulum, ne čine to bez plana. Svi su učitelji najprije morali odslušati edukaciju o temama tog novog predmeta i Ministarstvo ime je pripremilo radni materijal - osmišljene radionice za svaku temu.

U ovoj je školi zabranjena uporaba mobitela - to je školsko pravilo. U učionicama postoje punionice za tablete koji se povremeno koriste u radu, a na hodnicama se može pronaći štošta za zabavu učenika u vrijeme odmora.

Ideje koje sam vidjela u nizozemskom sustavu lako je implementirati u naš sustav pa već od početka sljedeće godine poklon prvašićima za prvi dan škole bit će ova drvena kocka i patkica...male stvari, ali svaka promjena itekako je dobro došla :-)

Od 27. rujna do 02. listopada 2021.g. Kristina Matika Ferrara, Jelena Tintor Dujmović i Suzana Poljak boravile su u talijanskoj pokrajini Piemonte gdje su bile na job shadowing mobilnosti u školi “Istituto Comprensivo Bossolasco – Murazzano”.

Prvi dan mobilnosti (27.09.) susrele su se s kolegom Fabriziom u Albi. Fabrizio je učitelj vjeronauka I zamjenik je ravnatelja škole sa središnjom školom u Bossolascu pored koje imaju 16 područnih škola te mnogi učitelji predmetne nastave putuju u više škola tijekom nastavnog dana. Fabrizio nas je proveo kroz Albu, pokazao nam znamenitosti grada poznatom po tartufima i poznatom tvornicom “Ferrero” (Nutella I ostali čokoladn proizvodi).

Isti dan otišli smo u posjet jednoj od 16 područnih škola te upoznale učitelje i učenike Kojima smo predstavile svoju školu.

Drugi dan provele smo u školi u mjestu Cravanzzana gdje smo s kolegama razmijenile iskustva te usporedile kurikulume u Italiji i Hrvatskoj.

Uslijedio je posjet obiteljskom gospodarstvu koje se bavi lješnjacima i proizvodima od tih plodova kojima obiluje područje u kojem smo boravile.

Isti dan posjetile smo školu u Bossolascu gdje nam je učitelj likovne culture pokazao oslikane zidove ispod tribina na školskom inogometnom igralištu.

Treći i četvrti dan provele smo u školi u Bossolascu gdje nas je ravnatelj proveo kroz školu te upoznao s učiteljima te načinom rada škole. Tijekom ta dva dana prezentirale smo našu školu, podijelile hrvatske čokolade učenicima koji sun ama također predstavili aktivnosti koje se provode kod njih.

Također smo prisustvovale nastavi talijanskog i engleskog jezika te tehničke kulture., posjetile vrtić koji je u sklopu škole.

Četvrti dan navečer domaćini su organizirali zanimljivu večeru kod gospođe koja se bavi ugostiteljskom djelatnoću na način da gosti sami pripremaju svoju večeru. Tako smo i mi pripremale talijanske specijalite te večerale s ravnateljem i učiteljima škole.

Peti dan boravka posjetile smo područnu školu u Murazzanu gdje smo prisustvovale nastavi engleskog jezika, izvanučioničku nastavu (scuola senza zaino) koja se održavakla u obližnjoj vanjskoj učionici, te razgledale grad uz vođenje učenika.

Šesti dan mobilnosti (02.10.) učiteljica Jelena T. Dujmović vratila se kući, a Kristina i ja sudjelovale smo u organiziranom pješačenju koje su učitelji organizirali za sve učenike viših razreda. Pješačilo se 10 km od mjesta Arguello do mjesta Cuculo, a bilo je učenika koji su vozili bicikle. Vrijeme za ručak iskoristile smo kako bi učitelje počastile hrvatskim proizvodima i na taj način predstavile kraj iz kojeg dolazimo.