Intervjuirali smo bivšeg učenika, danas majstora kuharstva Marija Podravca. Evo što on kaže o mogućnostima koje nam pruža kuharstvo kao smjer i kakvo je njegovo viđenje srednje škole nakon što je iz nje izašao.

SSDJ: Tko je Mario Podravec danas, a tko je bio u srednjoj školi?

MARIO: Možemo reći da sam u srednjoj bio budući kuhar, a danas sam pravi kuhar. 

SSDJ: Kako je tekao tvoj put od srednje škole do ovoga što radiš danas?

MARIO: Nakon završene srednje škole u Đurđevcu radio sam nekoliko mjeseci u jednom hotelu, ali želja mi je bila završiti četvrti stupanj obrazovanja. Upisao sam Ugostiteljsko-turističko učilište u Zagrebu i dodatno se educirao u području kuharstva. Tamo sam stekao status majstora kuhara specijalista. Tijekom školovanja u Zagrebu dobio sam priliku raditi u prvom japanskom restoranu u Hrvatskoj 'Takenoko'  gdje sam proveo godinu i pol dana, nakon toga sam radio u jednom od najboljih i najpoznatijih restorana u Europi 'Dubravkin put'. Put me odveo na more, u predivnu Opatiju gdje sam se ponovno zaposlio u japanskom restoranu 'Nami'. 

SSDJ: Koji se sve poslovi podrazumijevaju u ovome zanimanju?

MARIO: Svi misle da je biti kuhar lagano i da kuhar samo i jedino kuha. Kuhar ima veliku odgovornost u kuhinji, brine o skladištenju i naručivanju robe, održava i kontrolira namirnice, pravilno obrađuje namirnice, održava radni prostor, izrađuje i poboljšava jelovnike... Naravno, tu je veoma bitna dobra komunikacija s ostalim kolegama, ali i potreba za neprestanim učenjem nečeg novog i usavršavanjem vještina. 

SSDJ: Možeš li nam reći nešto više o Ugostiteljsko - turističkom učilištu u Zagrebu?

MARIO: Učilište vodi profesor Mladen Marušić koji mi je svojim znanjem i vještinama omogućio usavršiti moje dosadašnje znanje. Školovanje nije besplatno, ali nije ni obavezno. Ipak, Učilište vam ide na ruku i ima razumijevanja za to ako uz školovanje i radite. Na predavanja i praktikum obavezno je dolaziti 6 dana u tjednu, predavanja drže bivši učenici koji su uspješni u ovome poslu, a već vam se tamo nudi mogućnost pronalaska posla.

SSDJ: Kako to da si kao osnovnoškolac upisao kuharstvo?

MARIO: Kao osnovnoškolac sam pomagao ocu u mesnici i naučio puno o mesu i obradi mesa, a s majkom sam uvijek radio kolače i kuhao - ljubav se dogodila. Znao sam da želim biti kuhar, da je to ono čime se želim baviti i u čemu uživam. Strukovna škola mi je bio prvi izbor i bez razmišljanja sam odlučio što želim upisati.

SSDJ: Što to jednog kuhara izdvaja iz mase ostalih zanimanja?

MARIO: Najzanimljivije kod kuharstva je raznolikost kuhinja u svijetu. Svaka zemlja priprema jela na svoj način, slijedi tradiciju. Kada si kuhar imaš osjećaj da nikada ne možeš naučiti apsolutno sve jer uvijek postoji nešto što nisi probao, namirnica s kojom nisi radio... I kreativnost! Kuhar treba biti kreativan, imati ideje.

SSDJ: Koja te sjećanja vežu za Strukovnu školu Đurđevac?

MARIO: Spomenuo bih nastavnika Josipa Kolarevića zahvaljujući kojem sam stekao osnovna znanja kuharstva koja su neophodna za rad u struci. Istaknuo bih i sudjelovanje u projektu 'Poduzetnik za pet' gdje sam stekao i neke dodatne vještine koje se tiču poduzetništva, a koja se mogu iskoristiti u budućnosti.

SSDJ: Koliko ti je znanje stečeno u srednjoj školi pomoglo u nastavku školovanja i općenito u poslu?

MARIO: Znanje stečeno u školi mi je najviše pomoglo da budem ono što sada jesam. Da me nastavnici nisu upozoravali na neke greške koje sam radio i pokazali mi načine na koje ih se može ispraviti, ne bih uspio. 

SSDJ: Tko je najviše utjecao na tebe tijekom srednjoškolskog obrazovanja i na koji način?

MARIO: Nezgodno mi je izdvajati nekoga iz skupine, ali kad već moram, svakako su to nastavnici Josip Kolarević i Momčilo Manojlović koji su mi pružili vrijedna znanja iz struke. Izdvojio bih i knjižničarku Jasminu Rep i socijalnu pedagoginju Petru Sobotu Frčak koje su me uključile u projekt i otvorile mi neke drugačije i nove puteve. 

SSDJ: Po čemu je tvoje srednjoškolsko obrazovanje bilo posebno?

MARIO: Nastavnici i stručni suradnici trudili su se da nam bude dobro i zanimljivo u školi, zalagali su se za to da uspješno završimo školu i poticali nas da shvatimo mogućnosti koje nam pruža ova struka.