Anamarija Lacković je uspješna mlada programerka. Njena želja za stalnim usavršavanjem, glad za novim znanjima i upornost, omogućili su joj da radi u FINI - Financijskoj agenciji u sektoru informatike. Što nam je sve Anamarija otkrila o sebi, pročitajte u nastavku. 

SSDJ: Tko je Anamarija danas, a tko je bila u srednjoj školi?

ANAMARIJA: Osim što sam starija, nisam značajno drugačija od one u srednjoj školi. I dalje sam željna novih znanja i spoznaja.

SSDJ: Studiraš li ili si završila studij?

ANAMARIJA: Po završetku srednjoškolskog obrazovanja upisala sam preddiplomski studij informatike na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu, nakon čega sam proširila spektar svojeg znanja na diplomskog studiju. Iako sam diplomirala, još uvijek pohađam sve dostupne edukacije. Neke edukacije sam završila jer su usko vezane za moj posao, a neke druge su moja osobna želja. Zadnja edukacija koju sam završila bila je iz PL/SQL-a gdje smo učili o pisanju procedura u SQL jeziku. U slobodno vrijeme sa zadovoljstvom odlazim na IT konferencije kako bih bila u tijeku s novostima iz struke.

SSDJ: Gdje radiš?

ANAMARIJA: Zaposlena sam u Financijskoj agenciji u sektoru informatike kao programerka. U Agenciji sam najprije radila kao studentica i njihova stipendistica, i ostala tamo nakon završetka obrazovanja.

SSDJ: Možeš li nam opisati svoj posao?

ANAMARIJA: Moji zadaci se sastoje od razvoja aplikacija, modeliranja baze podataka i nadzorom aplikacija koje smo prethodno isporučili i aktivno se koriste. Što se tiče razvoja, on se sastoji od izmjena i nadogradnje postojećih ili pak izrade potpuno novih aplikacija. 

SSDJ: Kako to da si kao osnovnoškolka upisala tehničare za računalstvo?

ANAMARIJA: Ovo mi je zanimanje otvaralo vrata u područje industrije koje ima pregršt opcija i neprestano raste. 

SSDJ: Što bi istaknula kao najveću prednost sebe kao tehničara za računalstvo? Što to jednog tehničara za računalstvo izdvaja iz mase drugih zanimanja?

ANAMARIJA: Prednost koju sam stekla su dobri temelji struke koje sam u daljnjem obrazovanju nadograđivala. S obzirom da su moji kolege uglavnom pohađali zagrebačke tehničke škole, ni u jednom trenutku nisam primijetila da postoje značajne razlike u znanju s kojim smo došli. 

Tehničara za računalstvo svakako izdvaja način razmišljanja na koji te pripremaju i kojem te podučavaju nastavnici. Od elektrotehnike do programiranja!

SSDJ: Koja te sjećanja vežu uz Strukovnu školu Đurđevac?

ANAMARIJA: Samo pozitivna! Od dobre radne atmosfere do usvajanja znanja i vještina. Svakako bih istaknula radioničke vježbe koje su razbijale rutinu klasičnog pristupa nastavnom procesu. I dan danas se sjećam turpijanja, lemljenja i sličnog.

SSDJ: Koliko ti je znanje stečeno u Strukovnoj školi pomoglo u nastavku školovanja i općenito u poslu?

ANAMARIJA: Znanje stečeno u školi dovelo je do odličnog uspjeha na Tehničkom veleučilištu, a time i na posao kojim se sada bavim. Na kraju krajeva, nastavnik Tihomir Robotić me zainteresirao za programiranje.

SSDJ: Tko je najviše utjecao na tvoje srednjoškolsko obrazovanje i na koji način?

ANAMARIJA: Usudila bih se reći da je svaki nastavnik imao utjecaj na mene, kao i moji kolege iz razreda. Posebno mi je drago što su se nastavnici trudili da nam ne nedostaje znanja ni iz stručnih ni iz općih predmeta.

SSDJ: Po čemu je tvoje srednjoškolsko obrazovanje bilo posebno?

ANAMARIJA: Posebno je bilo usvajanje i praktičnih i teorijskih znanja bez osjećaja nelagode ili pritiska. Nije bilo nijedne situacije koja mi je ostala u lošem sjećanju. To je bio prvi korak prema svijetu u kojem danas rastem. Sretna sam jer sam četiri godine svojeg života provela u Strukovnoj školi. Da ponovno upisujem srednju školu, odabrala bih isto.