Zovem se Lucija Fresl, učenica sam 8. b razreda te sam oduvijek voljela i pokazivala interes za učenje stranih jezika i upoznavanja različitih kultura. Volim učiti kroz iskustvo i svoje znanje primijeniti u praktičnom obliku, što me dodatno motiviralo da se prijavim na ovaj projekt.

Prijavila sam se na Erasmus+ projekt jer sam željela iskusiti nešto novo, proširiti svoje vidike, unaprijediti komunikacijske vještine i razviti se kao osoba i u obrazovnom obliku. Erasmus projekt vidjela sam kao priliku da izađem iz svoje zone komfora i prilagodim se novoj sredini.

Od projekta sam očekivala stjecanje novih znanja, upoznavanje vršnjaka iz drugih zemalja i razvijanje vještina koje ne mogu usavršiti čitanjem iz knjiga, već u stvarnome svijetu. Također, nadala sam se da ću bolje upoznati drugu kulturu i unaprijediti svoju sposobnost prilagodbe.

Putovanje i boravak u Budimpešti bilo je izuzetno uzbudljivo iskustvo. Sama mobilnost donijela je puno izazova, ali i priliku za mentalni rast jer smo se susreli s brojnim aktivnostima koje su tražile ozbiljnost i trud te brzo donošenje odluka u stresnim situacijama. Bilo je zanimljivo vidjeti kako izgleda školski sustav u Mađarskoj i njihove obrazovne ustanove.

Tijekom projekta stekla sam mnoge vještine, poput bolje komunikacije, timskog rada i rješavanja problema. 

Najbolji trenuci iz Budimpešte bili su razgledavanje grada, radionice s mađarskim učenicima te kasnovečernja druženja po sobama. Osjećaj zajedništva, nova prijateljstva i nezaboravni trenuci učinili su ovaj projekt posebnim i nezamjenjivim iskustvom te mi je iznimno drago što sam se s nekima zbližila, a s nekima produbila prijateljstvo.

Zovem se Leda Debeljak. Učenica sam 8. c razreda. Prijavila sam se kako bih mogla putovati jer mi je oduvijek cilj da jednog dana proputujem svijet. 

Očekivala sam da idemo u drugu državu i to je to, ali stvarno ima puno pripremanja i teškog rada i truda tijekom cijelog projekta. Naučila sam puno o količini bačene robe te ekološke svijesti. Sama mobilnost u drugoj državi je bila stvarno odlična u svakom mogućem smislu. Nisam nikad mislila da će mi se pružiti takva prilika, a kamoli da mi ju stvarno iskoristila. Putovanje je bilo jako emocionalno i nezaboravno. Imam jako puno uspomena i zabavnih priča za ispričati. Putovanje koje će mi ostati zauvijek u sjećanju. Riječima stvarno ne mogu dočarati ljepotu putovanja. 

Poboljšala sam mnogo vještina. Posebno sam razvila vještine timskog rada i snalaženje u milijunskom gradu u kojem nisam nikad bila. Pratila sam na kartama i uočavala stvari na ulicama po kojima bih mogla zapamtiti put natrag. Također sam naučila puno toga vezano uz mađarsku povijest i cjelokupnu kulturu. Bilo je tu puno kulturnih šokova. Začudilo me kako su Mađari povučeni, svi su u svom filmu i ne usredotočuju se na druge. Nisu komunikativni. Promet mi je bio jako zanimljiv. Grad je različit od Zagreba po arhitekturi, ali je slično to da što se više udaljavamo od centra grada, da nije baš dobro građeno sve.

Bilo je mnogo dobrih trenutaka, ali izdvojit ću jedan. Kad smo tek došli i ostavili stvari u kampusu, pa išli na večeru. Kad smo izašli iz tramvaja, jednostavno mi je došla ta realizacija da sam stvarno tamo i ponio me ogroman val sreće. Također sam tijekom boravka u Budimpešti imala problema s koljenom, pa sam trebala piti tablete. To mi je također bilo zanimljivo i naučila sam da se može i "bolestan" putovati, ali bolje ne. Sve u svemu, putovanje za pamćenje. Zbližilo nas je i s učiteljicama, a i s drugim učenicama. Zauvijek ću biti zahvalna na ovom iskustvu.

Moje ime je Ema Mia Martinček i učenica sam 8.b razreda. Volim izazove, promjene i prilike u kojima mogu učiti na zanimljiv i nov način. Nova mjesta, nepoznati jezici i susreti s ljudima iz drugih zemalja uvijek me posebno inspiriraju. Upravo zato, kada se ukazala prilika za sudjelovanje u Erasmus+ projektu, znala sam da je to nešto u čemu želim sudjelovati.

Za mene je ovaj projekt bio mnogo više od običnog putovanja – bila je to šansa da se dokažem, da izađem iz svakodnevne rutine i naučim kako se snaći u novim i ponekad zahtjevnim i stresnim situacijama. Željela sam iskusiti drukčiji način učenja, onaj koji se ne temelji samo na knjigama, već na stvarnim susretima, razgovorima i zajedničkim iskustvima s vršnjacima iz druge države.

Boravak u Budimpešti bio je poseban doživljaj. Grad me osvojio svojom ljepotom, ali još više su me dojmili ljudi i trenuci koje smo dijelili. Bilo je zanimljivo vidjeti kako izgleda školovanje u Mađarskoj, koje su sličnosti i razlike u usporedbi s našim obrazovnim sustavom. Sudjelovali smo u raznim aktivnostima, a kroz njih sam razvijala i jačala važne vještine poput timskog rada, komunikacije i donošenja odluka u nepoznatim situacijama.

Najviše ću pamtiti one spontane, iskrene trenutke koje nismo planirali – večernja druženja, smijeh do kasno, razgovore koji su nas povezali. To su trenuci koji ostaju u srcu i zbog kojih sam zahvalna što sam imala priliku biti dio ovakvog projekta. Osobe koje sam bolje upoznala i s kojima sam se zbližila, sigurno će mi ostati važan dio života.

Erasmus+ mi je donio više nego što sam očekivala – ne samo nova poznanstva i vrijedna iskustva, već i osjećaj samopouzdanja, neovisnosti i spremnosti na sve izazove koje donosi budućnost. Ponosna sam što sam bila dio ovog nezaboravnog iskustva i definitivno bih ga ponovila. 

Smatram da se prilike za sudjelovanje u ovakvim projektima ne smiju propustiti.

Zovem se Dolores Vrbančić, imam 14 godina, idem u 8.c razred i sudjelujem u Erasmus+ projektu. 

Na projekt sam se prijavila kako bih mogla steći nova iskustva, upoznati novu kulturu i ljude te isprobati nešto novo. Od projekta sam očekivala puno toga- upoznavanje nove kulture i ljudi, te sam očekivala steći neka nova iskustva i naravno, zabaviti se i stvoriti puno novih uspomena. 

Sama mobilnost mi se jako dojmila. Od samog dolaska na autobusni kolodvor, pa sve do izlaska iz vlaka. Cijelo je putovanje bilo jako zanimljivo i u nijednom trenu nisam pomislila kako bih htjela natrag kući. U školi mi je bilo jako zanimljivo- novi ljudi, novi način školovanja i njihova pravila i prihvaćanja. Razgledavanje grada danju ili noću je sigurno nešto što će mi uvijek ostati u sjećanju. Od parlamenta do svih drugih raznih utvrda, crkava, muzeja i tako dalje. Također, veliku količinu smijeha i zabave pružilo je druženje u sobama navečer i jutarnja zbunjenost. 

Naučila sam jako puno, ne samo o Budimpešti, nego i o mađarskoj kulturi općenito. Osobno mislim da sam pojačala svoj timski rad i jezične kompetencije, ali i samostalnost. Što se tiče komunikacijskih vještina, shvatila sam da me ne treba biti 'strah' prići nekome. Između Hrvatske i Mađarske ima dosta kulturnih razlika, iako su granične države. Velike su razlike u prometu, hrani, obrazovnom sustavu i dr. Veća količina ljudi prakticira javni prijevoz umjesto osobnih vozila. Hrana je, podrazumijeva se, drugačija. Ima sličnih jela, no neka tradicionalna ili reprezentativna jela teško se zamisle u Hrvatskoj. 

Teško je izdvojiti najbolji trenutak, ali zasigurno mogu reći da su noćna vožnja brodom, traženje Kolodko figurica i zajedničko druženje nešto što neću moći zaboraviti.

Zovem se Josipa Matijaščić i idem u 8.c. razred. Prijavila sam se na Erasmus+ projekt kako bih upoznala nove kulture, kako bih stekla nova prijateljstva, naučila pokoji novi jezik i ponajviše se dobro zabavila. 

Od mobilnosti sam očekivala dosta, očekivala sam da ću steći puno prijatelja i zbližiti se sa svojim vršnjakinjama, što se zbilja i dogodilo, očekivala sam da ću usavršiti engleski jezik kroz komunikaciju s drugim učenicima i profesorima. Kroz komunikaciju sam puno naučila i usavršila jezik za daljnje školovanje. Očekivala sam dobru zabavu koja je svakim danom postajala sve bolja i bolja. 

Sama mobilnost i izazovi u Budimpešti bili su vrlo uzbudljivi, zanimljivi i pokoji malo komplicirani. Na samoj mobilnosti smo svaka od nas mogle steći znanje snalaženja u sasvim nepoznatom gradu i nepoznatoj školi. U Budimpešti, tijekom našeg projekta, stekla sam vještine snalaženja u prostoru, vještine komunikacije, timskog rada u rješavanju zadanaog problema.

Najbolji trenutci u Budimpešti su mi bili druženja s prijateljicama, posjete nekim svjetski poznatim mjestima, putovanja podzemnom željeznicom bila su vrlo zanimljiva i meni nova. Uvijek ću se sjećati putovanja u Budimpeštu i svih teških priprema i izazova prije same mobilnosti.

Sve u svemu putovanje u Budimpeštu i sama mobilnost su neka iskustva koja su nezaboravna.

Zovem se Lucija Paić, učenica sam OŠ Milana Langa. U školi učim njemački i engleski jezik te idem na informatiku. Sviram klavir u Glazbenoj školi ‘Ferdo Livadić’ i treniram odbojku u OK Samobor. U slobodno vrijeme volim heklati, izlaziti van, igrati odbojku, svirati klavir i pjevati. Prošle godine prijavila sam se za Erasmus+ projekt jer sam u njemu prepoznala veliku korist i zabavno putovanje. Prijavila sam se kako bi upoznala učenike iz druge zemlje, saznala o tome kako izgleda rad i program u njihovoj školi, na koji način oni uče te o mnogim drugim stvarima u školi i izvan nje. Htjela sam poboljšati svoje komunikacijske vještine, unaprijediti znanje engleskog jezika, steći samostalnost, snalaženje u nepoznatom gradu i vidjeti kako je to odvojiti se od mojih roditelja na tjedan dana. 

Ovaj projekt ostvario je sve moje želje i naučio me mnogim stvarima. Vratila sam se bogatija za jedno predivno iskustvo, samostalnija, sa stećenim novim znanjima, boljim komunikacijskim i socijalnim vještinama i bogatija za nova prijateljstva. Upoznala sam  nove kolege i prijatelje te razvila dublji odnos sa svojim prijateljicama iz škole koje su sa mnom podijelile ovo nezaboravno iskustvo. Cjelokupno putovanje i pripreme za putovanje ne bi bili mogući bez rada, truda, podrške i motivacije naših dviju dragih profesorica Andreje Vlahović Gabriše i Nikoline Vidović koje su nas vodile na ovom  putovanju. Ako će ikada biti prilike za slično iskustvo s veseljem ću je prihvatit.

Moje je ime Paula Jug, pohađam 8. a razred u OŠ Milana Langa u Bregani. Sudjelovala sam u Erasmus+ projektu “Ruku pruži prirodi služi” naše škole. 

Prvenstveno sam se na projekt prijavila kako bih, uz pomoć svojih učiteljica, pripremila sebe za budućnost, buduće obrazovanje i putovanja. U današnje vrijeme počinjemo putovati, obrazovati u inozemstvu i odvajati od obitelji u ranim godinama. Jako bih htjela putovati svaki put kada mi se ukaže prilika u budućnosti. I svako putovanje me nauči novim stvarima, vještinama, ljudima i sličnostima i razlikama u raznim europskim državama ili dalje. 

Od projekta sam očekivala sve ono što su učenici koji su prije sudjelovali na Erasmusu izdvajali; upoznavanje novih ljudi, kultura, jela, nove države i grada, povijesti grada i zemlje te Europe.

Unaprijedila sam svoje vještine, upoznala se s digitalnim alatima te sa mađarskim stanovnicima i kulturom. Smatram da je najvažnija vještina snalaženje po velikom gradu. Razvila sam i komunikacijske vještine, prvenstveno s vršnjacima u školi.

Najbolji trenutci su bili oni kada smo svih nas 10 učenica, tj. prijateljica družile i bile zajedno, možda u nekom kafiću u sklopu nacionalne galerije ili u restoranu u centru grada te naravno šetnja njihovim predivnim povijesnim građevinama, meni najdraži je Parlament i Ribarska bastionica. 

Erasmus je predivno iskustvo i zbližavanje sa svima, ali i sa samim sobom, upoznajemo sebe ali i druge u stresnim napetim situacijama, ali i u onim opuštenim i zabavnim. Jako lijepo putovanje i uspomena za cijeli život.

Ja sam Iva Vrančić i bila sam sudionica Erasmus+ mobilnosti. 

Prijavila sam se jer volim putovati, vidjeti i naučiti nešto novo o drugoj kulturi, kušati drugačiju hranu, upoznavati nove ljude i stjecati nova prijateljstva. 

Od mobilnosti sam očekivala stjecanje i poboljšavanje novih vještina, snalaženje po nepoznatom gradu, snalaženje pomoću engleskog jezika, stjecanje novih prijateljstava. 

Također sam se naučila snalaziti u velikom gradu zahvaljujući raznim prijevoznim sredstvima, vidjela sam mnoge kulturne znamenitosti, upoznala sam zanimljive i drugačije ljude, kušala sam zanimljivu i finu hranu, naučila sam se nositi sa različitim situacijama, bolje sam upoznala ljude sa kojima sam bila na mobilnosti te sam poboljšala svoj engleski jezik. 

Moji najbolji trenutci u cijeloj mobilnosti bili su kada smo se vozili podzemnom željeznicom i kada smo se svi navečer zajedno družili. Bilo mi je jako lijepo i htjela bih ponoviti to iskustvo. 

Ja sam Tara Vitas, učenica 8.b razreda u Osnovnoj školi Milana Langa u Bregani. U slobodno vrijeme treniram karate te volim raditi nešto kreativno. 

Ove godine imala sam priliku sudjelovati na Erasmus+ mobilnosti u Budimpešti, u Mađarskoj. Prijavila sam se jer volim učiti o drugim kulturama, upoznavati nove ljude i razvijati svoje kompetencije na drugačiji način - kroz iskustvo i putovanje. 

Od projekta sam očekivala nova znanja, bolju komunikaciju na engleskom jeziku i priliku da vidim kako izgleda školski život izvan Hrvatske. Moja očekivanja su se ispunila i čak nadmašila. Tijekom boravka u Budimpešti naučila sam mnogo, od svakodnevne upotrebe engleskog jezika, do razvijanja timskog duha i suradnje s vršnjacima iz druge zemalje.

Posebno mi je bilo zanimljivo otkrivati kulturološke razlike - vidjeti kako Mađari žive, što jedu, kako uče i kako provode slobodno vrijeme. Najbolji trenuci bili su mi otkrivanje predivnih znamenitosti Budimpešte te zajedničke radionice koje smo imale s Mađarskim učenicima.

Ova mobilnost mi je donijela puno više od znanja - obogatila me kao osobu i ostavila uspomene koje ću zauvijek pamtiti.

Ja sam Eva Rozijan i učenica sam Osnovne škole Milana Langa u Bregani.

Ideja projekta Erasmus+ mobilnosti činila mi se odličnom, stoga sam se i prijavila.

Od projekta sam očekivala poboljšane komunikacijske vještine, razvijanje strasti prema putovanjima, nova znanja o stranoj kulturi i prekrasno doživotno iskustvo. Projekt je ispunio sva moja očekivanja: komunikacija s učenicima iz druge škole na engleskom jeziku, posjeti muzejima i razgledavanje povijesno-kulturne baštine. Nadam se da je ovo tek početak mojih putovanja u budućnosti.

Učenje o važnim ekološkim temama u školi koristeći engleski jezik, bogata gastro ponuda, povijest grada, a posebno i pogled na veličanstvenu arhitekturu grada noćnom vožnjom na brodu kao najljepši događaj, zaista prekrasno iskustvo putovanja u Budimpeštu koje nikad neću zaboraviti!