KOLARIĆ KIŠUR, Zlata, pjesnikinja, pripovjedačica i dramatičarka. U Požegi 1914. završila Žensku stručnu školu, od 1919. živjela u Zagrebu. Pisala pjesme, pripovijetke, igrokaze i scenske igre, namijenjene uglavnom djeci i mladeži. U zbirkama stihova obrađuje teme i motive vezane uz doživljaje iz djetinjstva i dječju svakidašnjicu u učenju, igri i dokolici, oživljujući personifikacijama i maštovitim opisima životinjski i biljni svijet. Prepune slika, jednostavna i razigrana ritma, s odmjerenom humornom notom, pjesme joj, oblikovane kao lirske minijature ili bajkovite stihovane priče, zrače vedrinom, iskrenošću i optimizmom. Radosna sjećanja na odrastanje, ljubav prema djeci i prirodi prenosi i u prozni opus.
Slijedeći dječje misli i osjećaje, u crticama i pripovijestima prepleće stvarne i izmišljene doživljaje, a povremenom izmjenom proze i stiha pojačava dinamiku pripovijedanja. U mozaičnoj, autobiografsko-ispovjednoj proznoj zbirci Moja Zlatna dolina uvjerljivim i smirenim pripovijedanjem oživljava mladenačke uspomene te rekonstrukcijom prošlih događaja i portretiranjem znamenitih suvremenika nostalgičnim tonovima i lirskim opisima dočarava starinsko ozračje požeškoga zavičaja. Autorica je tekstova za slikovnice Od zore do mraka, Dječje igre i Cvijeće te više dramskih radova. Tijekom 1930-ih amaterske i školske družine uprizorile su desetak njezinih prigodnih, uglavnom didaktičnih igrokaza nadahnutih folklorom , koji su kao knjižice tiskani u nizu Dječje kazalište , komediju Ljetovanje tetke Anastazije u režiji A. Freudenreicha 1938. izvodio je Zbor Matice hrvatskih kazališnih dobrovoljaca, a na sceni profesionalnih kazališta postavljeno joj je više dramskih djela, također s elementima pučkoga kazališta (Nadina velika tajna, HNK u Zagrebu, 1934; Neželjeni zet i Doktoruša, Gradsko kazalište Virovitica, 1949; Polet mladosti, Zagrebačko kazalište mladih u Zagrebu, 1951), te lutkarski igrokazi Kristalni zvončići (Zagrebačko kazalište mladih, 1952) i Hrabri miš i pustolovni vitezovi.
Posebno je bila zapažena antiratna društvena drama Povratak, s tragovima neoekspresionističke igre, u izvedbi zagrebačkoga HNK 1940. i režiji B. Gavelle, koju je kritika zbog maštovitih dijaloga i dramskih rješenja, bliskih modernomu teatru, ocijenila antologijskom (R. Marinković). Tekstovi su joj izvođeni i na Radio-Zagrebu, više ih je uglazbljeno i izvedeno (R. Rajter, Neželjeni zet, 1946; L. Županović, Janičino najmilije cvijeće, 1957), snimljeno na LP i CD te uvršteno u glazbene zbirke, udžbenike i pjesmarice. Autorica je biografskoga dodatka o D. Lermanu u njegovoj knjizi Kreševski dnevnici 1916–1918 (Zagreb 1992). Prevođena je na engleski, mađarski, makedonski, slovački, slovenski i srpski jezik. Dobila je Prvu nagradu Zajednice doma i škole 1937, nagrade Matice hrvatskih kazališnih dobrovoljaca 1937–39, Freudenreichovu i Bachovu nagradu 1940. te nagradu Ministarstva prosvjete NRH 1949.