Zlata Kolarić Kišur

KOLARIĆ KIŠUR, Zlata, pjesnikinja, pripovjedačica i dramatičarka. U Požegi 1914. završila Žensku stručnu školu, od 1919. živjela u Zagrebu. Pisala pjesme, pripovijetke, igrokaze i scenske igre, namijenjene uglavnom djeci i mladeži. U zbirkama stihova obrađuje teme i motive vezane uz doživljaje iz djetinjstva i dječju svakidašnjicu u učenju, igri i dokolici, oživljujući personifikacijama i maštovitim opisima životinjski i biljni svijet. Prepune slika, jednostavna i razigrana ritma, s odmjerenom humornom notom, pjesme joj, oblikovane kao lirske minijature ili bajkovite stihovane priče, zrače vedrinom, iskrenošću i optimizmom. Radosna sjećanja na odrastanje, ljubav prema djeci i prirodi prenosi i u prozni opus. 

Slijedeći dječje misli i osjećaje, u crticama i pripovijestima prepleće stvarne i izmišljene doživljaje, a povremenom izmjenom proze i stiha pojačava dinamiku pripovijedanja. U mozaičnoj, autobiografsko-ispovjednoj proznoj zbirci Moja Zlatna dolina uvjerljivim i smirenim pripovijedanjem oživljava mladenačke uspomene te rekonstrukcijom prošlih događaja i portretiranjem znamenitih suvremenika nostalgičnim tonovima i lirskim opisima dočarava starinsko ozračje požeškoga zavičaja. Autorica je tekstova za slikovnice Od zore do mraka, Dječje igre i Cvijeće te više dramskih radova. Tijekom 1930-ih amaterske i školske družine uprizorile su desetak njezinih prigodnih, uglavnom didaktičnih igrokaza nadahnutih folklorom , koji su kao knjižice tiskani u nizu Dječje kazalište , komediju Ljetovanje tetke Anastazije u režiji A. Freudenreicha 1938. izvodio je Zbor Matice hrvatskih kazališnih dobrovoljaca, a na sceni profesionalnih kazališta postavljeno joj je više dramskih djela, također s elementima pučkoga kazališta (Nadina velika tajna, HNK u Zagrebu, 1934; Neželjeni zet i Doktoruša, Gradsko kazalište Virovitica, 1949; Polet mladosti, Zagrebačko kazalište mladih u Zagrebu, 1951), te lutkarski igrokazi Kristalni zvončići (Zagrebačko kazalište mladih, 1952) i Hrabri miš i pustolovni vitezovi. 

Posebno je bila zapažena antiratna društvena drama Povratak, s tragovima neoekspresionističke igre, u izvedbi zagrebačkoga HNK 1940. i režiji B. Gavelle, koju je kritika zbog maštovitih dijaloga i dramskih rješenja, bliskih modernomu teatru, ocijenila antologijskom (R. Marinković). Tekstovi su joj izvođeni i na Radio-Zagrebu, više ih je uglazbljeno i izvedeno (R. Rajter, Neželjeni zet, 1946; L. Županović, Janičino najmilije cvijeće, 1957), snimljeno na LP i CD te uvršteno u glazbene zbirke, udžbenike i pjesmarice. Autorica je biografskoga dodatka o D. Lermanu u njegovoj knjizi Kreševski dnevnici 1916–1918 (Zagreb 1992). Prevođena je na engleski, mađarski, makedonski, slovački, slovenski i srpski jezik. Dobila je Prvu nagradu Zajednice doma i škole 1937, nagrade Matice hrvatskih kazališnih dobrovoljaca 1937–39, Freudenreichovu i Bachovu nagradu 1940. te nagradu Ministarstva prosvjete NRH 1949.

Djela:

Naš veseli svijet (Zagreb, 1933.)

Iz dječjeg kutića (Zagreb, 1935.)

Smijte se djeco! (Zagreb, 1935.)

Priča i zbilja (Zagreb, 1940.)

Od zore do mraka (Zagreb, 1950.)

Zimska priča (Zagreb, 1950.)

Po sunčanim stazama (Zagreb, 1951.)

Dječje igre (Zagreb, 1953., 1956., 1963.)

Neostvarene želje (Zagreb, 1954.)

Cvijeće (Zagreb 1955., 1958.)

Ptičji festival. (Zagreb, 1958., 1959., 1961.)

Uz pjesmu i šalu na jadranskom žalu (Zagreb, 1961.)

Moja Zlatna dolina (Zagreb, 1972.)

Moje radosti (Zagreb, 1981.)

Hrvatski dječji pisci - Pet stoljeća hrvatske književnosti, 181/III. (Zagreb, 1991.)

Izabrana djela (Vinkovci, 1994.)