Dobriša Cesarić rođen je u Požegi 10. siječnja 1902. godine. Rođen je u obitelji Đure Cesarića (1868.–1919.), šumarskog inženjera, i majke Marije Cesarić, rođene Marković (1873.–1956.). Djetinjstvo provodi u Osijeku gdje završava osnovnu školu i dva niža razreda gimnazije. Tijekom Prvoga svjetskog rata 1916. godine došao je u Zagreb, gdje je završio gimnaziju, a nakon mature 1920. godine upisuje pravo, a nakon godinu dana filozofiju.Od 1924. do 1926. godine radi u arhivu HNK u Zagrebu, a od 1929. do 1941. godine kao knjižničar u Higijenskom zavodu i lektor u Školi narodnoga zdravlja. Nakon uspostave NDH radi u Ministarstvu narodne prosvjete i to u Uredu za hrvatski jezik, a nakon Drugoga svjetskog rata radi u Nakladnom zavodu Hrvatske te kao urednik u izdavačkom poduzeću Zora Bio je redoviti član JAZU (Razred za književnost) od 1951. godine te 1962. predsjednik Društva književnika Hrvatske. Dobriša Cesarić, jedan od najvećih hrvatskih pjesnika svih vremena, umro je u Zagrebu 18. prosinca 1980. godine.Pokopan je na zagebačkome groblju Mirogoju.U književnosti se prvi put, kao četrnaestogodišnjak, pojavio 1916. godine pjesmom "I ja ljubim" koja je objavljena u zagrebačkom omladinskom listu Pobratim. Prvu zbirku pjesama Lirika objavljuje 1931. godine i za nju dobiva nagradu Jugoslavenske akademije. Surađuje u mnogim listovima i književnim časopisima, kao što su: Pobratim, Književna republika, Savremenik, Kritika, Hrvatska revija, Vienac... Objavljuje književne prikaze.Pjesničko djelo Dobriše Cesarića sadrži desetak knjiga pjesama i prepjeva.Dobriša Cesarić ušao je u talijansku antologiju svjetske lirike "Poeti del mondo", te u njemačku antologiju suvremene europske lirike a njegove pjesme prevedene su na mnoge svjetske jezike.Dobitnik je književne nagrade Vladimir Nazor 1964. godine i Goranovog vijenca 1976. godine. Dobriša Cesarić umro je 18. prosinca 1980. godine u Zagrebu.DJELA:Lirika, Zagreb, 1931.Spasena svjetla, Zagreb, 1938.Izabrani stihovi, Zagreb, 1942.Pjesme, Zagreb, 1951.Knjiga prepjeva, Zagreb 1951.Osvijetljeni put, Zagreb, 1953.Tri pjesme, Zagreb, 1955.Goli časovi, Novi Sad, 1956.Proljeće koje nije moje, Zagreb, 1957.Izabrane pjesme, Zagreb, 1960.Poezija, Skoplje, 1965.Moj prijatelju, Zagreb, 1966.Slap, izabrane pjesme, Zagreb, 1970.Svjetla za daljine, Beograd, 1975.Izabrana lirika, Beograd, 1975.Izabrane pjesme i prepjevi, Sarajevo, 1975.Pjesme. Memoarska proza, Zagreb, 1976. (Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 113.)[6]Voćka poslije kiše, Zagreb, 1978.