JESEN:Ona je tu. U tuzi kišePo poljanama tiho hoda,I kuda stiže u vis dižeUsplahirena jata roda.Polako penje se u brda,A kuda prođe, njezin putOd otpalog je lišća žut.I u dol njime idu krda.U jezero unese nemir, I ne vidiš mu više dna,A medvjed, koga putem sretne,Odjednom zaželi se sna.A kada livadama duneNjen vjetar, uzbune se travke.U strništima tužno šušti:To polja slute snijeg i čavke.Na cesti uveli se listU čudu digo: gle, ja skačem!A čovjek koji hoda drumomZagrnuo se ogrtačem.BALADA IZ PREDGRAĐA:....I lije na uglu petrolejska lampaSvjetlost crvenkastožutuNa debelo blato kraj staroga plotaI dvije, tri cigle na putu.I uvijek ista sirotinja uđeU njezinu svjetlost iz mraka,I s licem na kojem su obično brigePređe je u par koraka.A jedne večeri nekoga nema,A moro bi proć;I lampa gori,I gori u magli,I već je noć.I nema ga sutra, ni preksutra ne,I vele da bolestan leži,I nema ga mjesec, I nema ga dva,I zima je već,I sniježi...A prolaze kao i dosada ljudiI maj već miriše -A njega nema, i nema, i nema,I nema ga više...I lije na uglu petrolejska lampaSvjetlost crvenkastožutuNa debelo blato kraj staroga plotaI dvije, tri cigle na putu.SLAVLJE VEČERI:
Može li ikoji proljetni danSmiješkom tu večer da nadsija?S hiljadom koji osatvljaju stanU strujanje ulica ulazim i ja.Žamor, i šum, i šarena vreva.Tramvaji zvone, auta se glase.Duž jednog se krova crvena slovaPale i gase, pale i gase...Radosne misli. Hod bez težine.Večernji vjetar nam proljeće nosi.S juga je došlo. Prepun svježineZbija nam svoje šale u kosi.Bit' u talasanju ulice talas!Osjećat život i srce, što voli! -Večer u svome punome sjajuI njega svojom svjetlošću poli!...To su duboki časovi zdravlja,Koji nas jačima, boljima čine.Između svjetala večernjeg slavljaNije li ovo put u visine?