Cesarićeva djela

JESEN:

Ona je tu. U tuzi kiše

Po poljanama tiho hoda,

I kuda stiže u vis diže

Usplahirena jata roda.

Polako penje se u brda,

A kuda prođe, njezin put

Od otpalog je lišća žut.

I u dol njime idu krda.

U jezero unese nemir,  

I ne vidiš mu više dna,

A medvjed, koga putem sretne,

Odjednom zaželi se sna.

A kada livadama dune

Njen vjetar, uzbune se travke.

U strništima tužno šušti:

To polja slute snijeg i čavke.

Na cesti uveli se list

U čudu digo: gle, ja skačem!

A čovjek koji hoda drumom

Zagrnuo se ogrtačem.

BALADA IZ PREDGRAĐA:

....I lije na uglu petrolejska lampa

Svjetlost crvenkastožutu

Na debelo blato kraj staroga plota

I dvije, tri cigle na putu.

I uvijek ista sirotinja uđe

U njezinu svjetlost iz mraka,

I s licem na kojem su obično brige

Pređe je u par koraka.

A jedne večeri nekoga nema,

A moro bi proć;

I lampa gori,

I gori u magli,

I već je noć.

I nema ga sutra, ni preksutra ne,

I vele da bolestan leži,

I nema ga mjesec, I nema ga dva,

I zima je već,

I sniježi...

A prolaze kao i dosada ljudi

I maj već miriše -

A njega nema, i nema, i nema,

I nema ga više...

I lije na uglu petrolejska lampa

Svjetlost crvenkastožutu

Na debelo blato kraj staroga plota

I dvije, tri cigle na putu.