Matko Peić

MATKO PEIĆ

Matko Peić rođen je u Požegi 10. veljače 1923. godine, a umro u Zagrebu 30. listopada 1999. godine. Školovao se u rodnome gradu, 

a nakon toga u Zagrebu gdje je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti 1947. godine i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a od 1956. godine predavao je povijest umjetnosti na Akademiji likovne umjetnosti.

Bavio se i književnošću te se smatra da je uveo stilskoperiodizacijski pojam rokokoa u proučavanje hrvatske književnosti 18. stoljeća.

Od 1991. godine bio je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

On je književnik i slikar, povjesničar i doktor književnih znanosti, pjesnik i putopisac, esejist i feljtonist, predavač i nadasve kozer, no prije svega bio je i ostao neumoran i nezaustavljiv putnik koji je sa jednakom strašću krstario hrvatskim i europskim prostorima.

Peić je stvorio dosad najveći i književno najvredniji putopisni opus u hrvatskoj književnosti.

U rodnome gradu postavljena mu je bista na trgu koji je nazvan po njemu Trg Matka Peića a postavljena mu je i spomen ploča u ulici Antuna Kanižlića na broju 14 u Požegi.

Autorova djela: - “Jesen u Poljskoj”

                - “Europske skitnje”

                - “Skitnje”

                - “Crno zlato”

                - “Ljubav na putu”