Dana 15. 02. 2025. moja obitelj i ja krenuli smo na putovanje. Počelo je u Zagrebu gdje sam se ukrcao u avion. Avion je bio jako velik, a kad smo poletjeli, sve je izgledalo jako malo. Bio sam uzbuđen jer smo letjeli tako daleko. Letio sam preko gradova i oceana. Vidio sam oblake i bio sam oduševljen. Nakon puno sati napokon smo sletjeli u New Orleans. Na aerodromu su nas dočekali moja teta i tetak. Zajedno smo krenuli na brod Carnivae Liberty na kojem radi moj tata. Nisam ga vidio tri mjeseca i bio sam jako sretan.

Plovili smo rijekom Mississippi koja je jako prljava, Meksičkim zaljevom i Karipskim morem sve do Jamajke. Za to vrijeme sam upoznavao brod. Brod je bio ogroman, a imao je toliko zabavnih stvari da nisam znao kamo prvo ići. Igrao sam nogomet i košarku, kupali smo se na bazenima, bilo ih je nekoliko, ali samo je jedan imao tobogan s kojeg sam se uživao spuštati sa svojom sestrom.

Na brodu je bilo i kazalište gdje smo gledali predstave s plesačima i glazbenicima. Također sam obišao i ogromnu igraonicu gdje sam se igrao, bilo je puno igrica i automata. Najdraži automat mi je bio s gumenim patkicama. Po cijelom brodu su bile skrivene male patkice, a ja sam ih svaki dan tražio. Također smo i mi skrivali patkice kako bi ih druga djeca pronašla.

Na putu do plaže sam vidio iguanu.

Na plaži sam se spuštao na jako velikom toboganu i igrao se na poligonu na vodi. 

Na kraju smo otišli u Honduras točnije na Roatan. Tamo je bilo predivno. Imali smo svoju kućicu na plaži s ljuljačkom i velikom ležaljkom. Ronio sam cijeli dan, vidio razne ribice pod vodom i odmarao na moru.

Na kraju smo se vratili kući. Rastanak s tatom je bio težak jer on ostaje još na brodu, ali ovo putovanje nikada neću zaboraviti. Upoznao sam puno novih plaža i mjesta. Uživao sam u druženju sa svojom obitelji.

Edvin Delkić i majka