Osmaši i učitelji 

Piše: Lada Borovnjak, 8.b

Prvi razred, to je bila prava avantura. Došla sam u školu s torbom većom od mene i mislila sam da će mi svaki dan dijeliti bombone. Umjesto toga, dobila sam slova i brojke, a najgora kazna bila je kad nisam smjela koristiti šarene flomastere. Drugi razred bio je „umjetnički“ period. Pisala sam slova, a učiteljica me stalno ispravljala. 

Naučila sam tablicu množenja. Na silu. Mama kaže da se još sjeća mog vrištanja iz sobe: „ PET PUTA TRI JE… AAAA!“

U trećem razredu sam glumila u školskoj predstavi. Ne sjećam se šta sam bila, ali se sjećam da sam se tada opet susrela s tremom. Četvrti razred je donio ozbiljnost. Učiteljica više nije crtala sunce po ploči. Naučila sam tko je ban Jelačić i da smijem pričati jedino kada me učiteljica prozove. 

Peti razred, šok terapija. Novi predmeti, nove učionice, nova lica. Najviše me bilo strah da ću otići u krivu učionicu. 

Šesti razred nije bio strašan jer je skoro isti kao peti.

Sedmi razred, upoznavanje s kemijom i fizikom. Svi su odjednom počeli nositi parfeme, lijepo se oblačili i sumnjivo dugo gledali u mobitele. U tom razredu sam naučila tko mi je zapravo najbolji prijatelj, a tko nije. Mene je psihički taj razred najviše izmorio. Onda je došao osmi razred. 

Zadnja godina s mojim prijateljima. Preostala su još dva tjedna škole, ali jedva čekam ljeto. Bit ću tužna što neću više ići sa svojim prijateljima u razred, ali jedva čekam otići u srednju školu i otkriti nove avanture.

                                                                                               Lada Borovnjak, 8.b