Portal "Volim Lošinj"

Stranice "Volim Lošinj" su lokalni internetski medij s dugogodišnjom i svojedobno značajnom tradicijom otpora lošim vizijama razvoja otoka Lošinja.

Danas su svedene na okupljalište marginalnih ekstremnih eko-aktivista i sve više imaju status bloga na kojem jedan do dva autora vode osobni rat s trenutnom gradskom upravom, oslanjajući se pritom na lažiranje brojnih anonimnih "građanskih" komentara za koje je iz aviona vidljivo da ih piše jedna ili možda dvije osobe, kao i poticanje prostakluka najgoreg otočnog šljama. Umišljaju da imaju značajan utjecaj na gradsku politiku i smatraju se žrtvom pokušaja trenutnih vlastodržaca da pod svaku cijenu onemoguće građansku kritiku.

Stranice "Volim Lošinj" djeluju potpuno neovisno, pa čak i neovisno od pravila novinarske etike. Autori članaka koji se nalaze u mogućem sukobu interesa dužni su tu činjenicu priopćiti čitateljima, ali na stranicama "Volim Lošinj" to ne čine. Na primjer, jedan od plodnijih autora koji piše članke u kojima se obračuvana s gradskom upravom nalazi se u sudskom sporu s gradskom upravom zbog kupoprodaje nekretnine, no to nije navedeno uz tekst njegovih članaka. Pored toga, članci su pisani neprofesionalno i nije rijetkost da prenose neprovjerene tvrdnje i pretpostavke upitne osnovanosti. Stranice također nisu prijavljene kao elektronička publikacija pri Agenciji za elektroničke medije, što je prekršaj.

Predstavljaju se kao slobodni javni forum, ali zapravo su nešto poput lokalnog kafića u kojem se strance promatra s nepovjerenjem i nasrtljivšću. Manjinske stavove proglašava se "trolanjem", proganja uvredljivom artiljerijskom paljibom i pribjegava cenzuri kada se rasprava počne odvijati onako kako nije zamišljeno u centralnom komitetu eko-aktivista. Smatraju da imaju pravo kritizirati vlast, ali ne i da drugi smiju kritizirati njih. Suočeni s kritikama, skloni su paranoičnim ispadima, nasilju i zloupotrebi moći. Politika moderiranja komentara je pristrana i nije u skladu ni s tzv. Santa Clara Principles, minimalnim načelima koja postavljaju organizacije za zaštitu građanskih prava kako bi se ublažilo totalitarnu cenzuru na internetu.

Urednici, autori i redovni komentatori žele ostaviti dojam da su dio lijeve, građanske i demokratski osvještene civilne scene, ali pažljivim promatranjem postaje jasno da su u podlozi fašistoidni autoritarci, seksisti i prostaci. U javnim raspravama su skloni širenju neistina, izvrtanju tuđih riječi i drugim erističkim načinima nadglasavanja protivnika u nedostatku boljih argumenata.

Čitanost im se, po svemu sudeći, na žalost smanjuje svakim novim člankom kojeg objave. Ili na sreću.