Kako na to gledaju ekstremni ekološki aktivisti?
Ekstremni ekološki aktivisti demografsku problematiku ne promatraju objektivno, već tipično ideologiziraju kako bi navukli vodu na svoj mlin. Smatraju da je za smanjenje nataliteta odgovoran "kapitalizam, sustav u kojemu brutalno natjecanje ne ostavlja nedirnutu privatnu zonu, u kojem je imperativ stjecanje materijalnih vrijednosti koje ne ostavlja vrijeme i prostor za biološku reprodukciju i koje nadomješta taj gubitak posjedovanjem i pokazivanjem stvari". Osim kapitalizma, okrivljavaju "beznadnost pri pogledu na kataklizmične promjene u prirodi kao i u društvu u kojemu raste jaz između bogatih i siromašnih". Uzroke problema vide u tome što "cijelo društvo, cijele države ne prihvaćaju obavezu da smanje impakt na okoliš nego samo jure prema ekonomskom rastu" i dodaju da "ako cijelo društvo zaboravi što je to solidarnost i uzajamnost, jasno da u takvom društvu mladi ne žele odgajati djecu, kad im sve poručuje da trebaju imati i imati, natjecati se za materijalni prestiž i za ekonomsku sigurnost koja nadomješta sigurnost života u zajednici koja njeguje solidarnost", zaključujući da "natalitet ubija društvo neoliberalne ekonomije i etike".
Kad je riječ o smanjivanju stanovništva na otoku Lošinju, ekstremni ekološki aktivisti ističu da "u turističkim destinacijama s velikim rastom u pravilu dolazi do depopulacije jer opada kvaliteta života u tim područjima" i predlažu kontrolu turističkog rasta kao jedinu demografsku mjeru. I ukidanje kapitalizma. I brisanje razlike između bogatih i siromašnih. I odvraćanje od materijalističkog svjetonazora, i slične mjere koje nisu u dosegu lokalne samouprave. Na područje ovlasti prosječnog gradonačenika i gradskog vijeća odnosi se jedino prijedlog o kontroli turističkog rasta, odnosno zalaganje za tzv. održivi turizam.
Objektivno stanje stvari je nešto drugačije, kaže demografska znanost. Demografska tranzicija (od višeg prema nižem natalitetu, odnosno prirodnom prirastu) ima uzroke u socio-ekonomskom razvoju, industrijalizaciji, urbanizaciji i poboljšanju uvjeta života, a ne u neoliberalizmu , uništavanju prirode ili masovnom turizmu. Ekstremni ekološki aktivisti probiru ono što im odgovara kako bi ideologizirali problematiku, ono što doista jest donekle povezano sa stvarnim uzrocima, međutim prigodno zaboravljaju spomenuti da je napredak u uvjetima života do kojeg je došlo zbog industrijalizacije i urbanizacije zaslužan za smanjenu smrtnost djece i duži životni vijek odraslih, za povećanje pismenosti i bolji položaj žena, širu dostupnost roba i usluga, demokratizaciju politike, veću prostornu mobilnost i brojne druge životne prednosti u odnosu na davno vrijeme kada smo živjeli u sigurnosti tradicionalnih zajednica čiji je učinak na okoliš bio manji, a ritam života sporiji. Ekstremnim ekološkim aktivistima ne odgovara priznati da stopa nataliteta i prirodnog prirasta ne može biti onako visoka kao što je bila nekada sve dok postoji industrijsko, urbanizirano društvo i prateća viša razina životnog standarda, bez obzira radilo se o kapitalizmu, socijalizmu ili nekom trećem društveno-ekonomskom uređenju. Još manje im odgovara priznati da bez industrijalizacije i urbanizacije uopće ne bi bilo turizma, pa ni tzv. održivog turizma.
Kako na to gledaju tipični političari?
Trenutna vlast pokušava se suprotstaviti depopulaciji daljnjim ekonomskim rastom, u lošinjskom slučaju prje svega rastom turizma. Velike investicije i otvaranje mnogo novih radnih mjesta, na primjer kroz izgradnju golf igrališta na Mataldi, ključni su za povećanje brojnosti stanovništva. Pritom se potrebe očuvanja okoliša, zaštite radničkih prava i poboljšanja kvalitete života sagledavaju tek posredno i zapravo se o tome ne vodi previše računa. Najvažnije je privući ulagače i njihova ulaganja, po potrebi im pogodovati i zaobići nezgodne zakonske propise koji usporavaju čitav postupak, a možda i uzeti kakvu proviziju ili barem steći prijatelje na visokim položajima koji će pomoći u daljnjoj karijeri ili po odlasku s političke dužnosti.
Useljavanje kao izvor demografskog rasta
Ekstremni ekološki aktivisti, koji su pretežno lijevo-liberalnog svjetonazora, načelno su otvoreni prema useljavanju stranaca, bilo da dolaze iz drugih dijelova Hrvatske ili iz dalekih zemalja sasvim različite kulture pozadine. Međutim, kao što nemaju konkretnih planova ni o čemu, eko-aktivisti nemaju ni planova o useljavanju na otok Lošinj. Tipični političari, s druge strane, shvaćaju da ekonomski rast traži radnu snagu i spremni su potaknuti useljavanje kako bi ga se ostvarilo. Političari desno-konzervativnog svjetonazora pritom nešto više zaziru od useljavanja stranaca jer im je poticanje svojih birača na ksenofobiju dio političke strategije, no pristali bi na takvu mogućnost bez ustezanja pod uvjetom da se uspostavi jasni društveni poredak u kojem bi stranci radili slabije plaćene poslove, a domaći zauzimali više položaje u hijerarhiji.