Ekstremni ekološki aktivisti

Ekstremni ekološki aktivisti su osobe koje ne bi u usta stavile jabuku tretiranu pesticidima ili su uvjerene da tvrtka Jadranka kao investitor ima pravnu obavezu dokazati da nema nikakve šanse da kap pesticida s Matalde završi u Vranskom jezeru. Izrazito su malobrojni i pripadaju među vrste čiji je opstanak na otoku ugrožen. Njihovo glavno stanište je portal Volim Lošinj na kojem, od slučaja do slučaja koristeći različite prigodne nadimke kako bi se stekao dojam da ih je više, komentiraju članke koje sami pišu, obično opsjednuti šupcima gradskih vijećnika ili huliganiziranjem trenutne gradonačelnice zbog njenog spola, obiteljskog porijekla ili načina kako govori. Povremeno se zadržavaju oko otočnih lokvi i starih srušenih stabala gdje prebrojavaju kukce i maštaju kako će tužakanjem Europskoj komisiji zaustaviti izgradnju golfa na Mataldi koju je legalno izabrana lokalna vlast podržala i ugradila u prostorne planove.

Obdareni su tek monokromnim vidom i svijet promatraju isključivo crno-bijelo. Nemaju sposobnost učiti iz prethodnih iskustava. Skloni su samozavaravanju i uživaju u osjećaju ugode kojeg pruža boravak među sebi sličnima, a pritom im ne smeta sužavanje perspektive. Smatraju da ono što žele da vrijedi za druge ne vrijedi za njih. Vrlo su osjetljivi na kritiku svojih postupaka i običavaju planuti kada se s njom susretnu. Na primjer, objektivnu napomenu da su dosad bili poraženi u svim borbama koje su ikad vodili skloni su proglasiti diskreditacijom od strane plaćenih trolova ili ispadima poremećenih osoba, a često pribjegnu cenzuri takvih navoda jer se ne vole gledati sliku koja pokazuje stvarno stanje.

Njihovo privredno i društveno značenje je nikakvo. Zagovornici slobode govora ih smatraju štetočinama jer izjednačavaju mogućnost anonimnog vrijeđanja s pravom na anonimnu kritiku, odnosno izokreću načelo da je anonimnost nužni dio prava na slobodno izražavanje, čime štete obrani tog načela.

Alergični su na pesticide, zabilježeni su slučajevi teških reakcija već pri izlaganju toj riječi. Načelno, svaku upotrebu pesticida smatraju isključivo zlom, ali prihvaćaju uvoz prehrambenih proizvoda koji su pesticidima tretirani u tuđim dvorištima.

Skloni su kukcima i izrazito zabrinuti za njihov opstanak. Ljudi su im općenito manje važni, a pojedinci iskazuju sadističke sklonosti i vole čuti da ljudi-neistomišljenici skviče.

Općenito su skloni poistovjećivati svoje interese s interesima svih građana i često javno istupaju s takvim tezama. Skloni su nezreloj i promašenoj kritici trenutne vlasti prema kojoj se odnose isključivo negatorski i kritizerski, bez vlastitih cjelovitih zamisli o razvoju i utemeljenih prijedloga kako bolje upravljati lokalnom zajednicom. Ne žele se kandidirati na izborima ni obnašati vlast jer politiku smatraju degeneriranom i tvrde da bi time ugrozili svoj moralni integritet. Neki promatrači napominju da svojevremeno jesu pokušali političko djelovanje dajući podršku nezavisnom kandidatu, ali taj pokušaj je neslavno propao. Stručnjaci pripisuju njihovu nesklonost smislenom i učinkovitom političkom djelovanju posttraumatskom stresnom sindromu zbog prethodnih neuspjeha, svjesnosti o vlastitoj nemoći i nevoljkosti da preuzmu odgovornost.

Nemaju plan održivog razvoja otoka, iako se može naslutiti da podržavaju tzv. održivi turizam koji se u njihovoj verziji svodi na nešto poput ličkih zabiti: nedirnuti okoliš u kojem ne žive ljudi. Zanemaruju da turizam dosad nije i u budućnosti ne može revitalizirati manja naselja na otoku koja demografski propadaju. Aktivistima to nije problematično, drže da preostalo malobrojno stanovništvo dobro živi od turizma, ali previđaju da se osnovne komunalne, socijalne i slične usluge (dućane, škole, autobuse, liječnike,...) već danas mora sufinancirati iz proračuna jer nisu održive zbog manjka stanovništva ili jednostavno nisu dostupne. Shvaćanje da turistička monokultura ugrožava razvoj otoka još je daleko od njihove spoznaje.

Opsjednuti su prostornim planovima, ali ne uviđaju jasno da o njima odlučuje lokalna vlast koja ih može prilagođavati onako kako želi i da je najbolji način da se na njih utječe preuzimanje upravljanja u vlastite ruke. Ljute se kada primjedbe koje daju pri savjetovanju s javnošću nisu uvažene, no sami nemaju prijedlog kako da urede prostor osim da ga se ostav netaknutim.

Ideja o golfu na Mataldi naizgled im je sporna kao takva, no pomnijim pregledom prikupljenih dokaza je utvrđeno da im je sporno samo to što je investitor navodno sumnjivi ruski kapital i što pri planiranju zahvata navodno nisu ispoštovani svi propisi. Ekstremni ekološki aktivisti zapravo prihvaćaju izgradnju golf igrališta na otoku kada bi ga gradili finski, švedski, njemački ili slični investitori iz država u kojima je transparentnost upravljanja zajednicom i prostorom na visokoj razini. "Da se ovaj projekt planira u Njemačkoj, možda bih ga pozdravila, ali planira se u Hrvatskoj, gdje pravna država ne postoji", kazala je jedna od jedinki. Bili bi sretniji da se golf igralište gradi na prethodno predviđenoj lokaciji na području Ustrina, gdje ima manje ugroženih vrsta kukaca i koje je bliže Vranskom jezeru iz kojeg se crpi voda za piće.

Suodgovorni su za nadolazeću ekološku katastrofu koju će izazvati projekt golfa na Mataldi jer nisu željeli poduzeti nešto učinkovito da ga spriječe. Osmoderma barnabita, počivaj u miru, nisu bili vrijedni da živiš uz njih!