Faza 3: Razumijevanje

Dijalog između pojedinca i umjetničkog djela

Pojava murala ili ulične slike „Posveta Džemmi Skulme (Gemma Skulme)” na obnovljenom zidu 40. srednje škole u Rigi izazvala je žestoku javnu raspravu.

Ovo djelo inicirala je zaklada „Art Needs Space”. Predstavnica zaklade, Lāsma Goba, izvijestila je da je latvijski umjetnik Kristians Brekte izradio skicu murala, a umjetnik Miķelis Mūrnieks i umjetnička tvrtka „Kiwie” prenijeli su skicu na zid.

Na Brektea su utjecale slike djevojaka Džemme Skulme, koje podsjećaju na dječje crteže. Zato je stvorio umjetničko djelo „Posveta Džemmi Skulme”. Na muralu su prikazane slike djevojaka iz serija slika Džemme Skulme „Povratak” i „Model”.

Povjesničarka umjetnosti Inga Šteimane naglašava da je zaklada „Art Needs Space” ranije razvijala projekte koji su se bavili vizualnim umjetnicima iz druge polovice 20. stoljeća, ali su uvijek bili pozivani suvremeni umjetnici da interpretiraju njihove osobnosti i rad. Mural „Posveta Džemmi Skulme” bio je projekt koji je ostvario „most” između dviju generacija umjetnika, čija umjetnička praksa uključuje modele naslikane ili nacrtane u naivnom stilu, naglašavajući talent oboje za stvaranje snažnih slikovnih sustava. Štoviše, suvremena umjetnost danas iskušava sve – testira naše reakcije i stvarne emocije, nastoji privući pažnju svim mogućim i nemogućim sredstvima.

Rasprava, koja je već prikupila nekoliko stotina komentara, ima vrlo različite ocjene. Ubrzo nakon otkrivanja murala, uprava 40. srednje škole u Rigi izrazila je svoje prigovore, ponajviše ističući nedostatak prethodne koordinacije sa školom, a i roditelji učenika, koji su u muralu vidjeli negativnu poruku, uključujući elemente satanizma i pornografije.

Roditelji su bili borbeni – takvom muralu nije mjesto na zidu škole. Sudionici rasprave, koji se protive muralu, uglavnom dovode u pitanje njegovu umjetničku vrijednost. Zabrinuti su da umjetničko djelo ima seksualni kontekst i da prikazuje ljude deformirano, s višestrukim očima i mnogim grudima.

U svom podnesku Gradskom vijeću Rige roditelji pišu da nije bilo vidljive aktivne i na dobro upravljanje usmjerene akcije od strane Gradskog vijeća, unatoč zakonskom prioritetu zaštite dječjih prava. Roditeljski argument da takva slika može izazvati zbunjenost, strah i negativne emocije mogao bi biti dobro utemeljen, jer ovu školu pohađaju učenici od 1. do 5. razreda (u dobi od 7 do 12 godina). U toj dobi djeca mogu imati ograničenu sposobnost percipiranja slike kao umjetničkog djela s dubljim značenjem od onog koji je umjetnik namjeravao.

Umjetnik Kristians Brekte naglašava da se kreativnost ne smije ograničavati i da umjetnici moraju imati slobodu izražavanja. Stoga je, kad je započinjao rad, imao potpunu slobodu. „Shvatio sam da moram napraviti mural. Nisam obraćao pozornost na to koja je to zgrada. To mi nije bilo važno.” Komentirajući mural, Brekte priznaje da je želio prikazati četiri božice: Afroditu, koja je prva i najveća, zatim Hekatu na vrhu, Niku s lijeve strane, gdje roditelji vide neku vrstu seksualnog čina, te Hathor na dnu, poznatu na društvenim mrežama kao vrag, a u starom Egiptu božicu iz čijih je suza nastao čovjek. Vrlo je važno da ona predstavlja glazbu, ples i ljubav – i da se smiješi.

Odjel za arhitekturu i urbanizam Gradskog vijeća Rige naglašava da Odjel nema pravo jednostrano odlučiti o prebojavanja murala. Mural je financijski podržan odlukom Komisije za financiranje kulturnih projekata Gradskog vijeća Rige te odobren od strane Odjela za imovinu Gradskog vijeća s aspekta vlasništva. Predstavnici Gradskog vijeća Rige ističu da su stručnjaci procijenili projekt i nisu u njemu vidjeli prijetnju dobrobiti i moralnom odgoju učenika.

Međutim, dio javnosti podržava ideju murala i rezultat, naglašavajući da bi učitelji i roditelji trebali moći objasniti da je riječ o umjetnosti i viziji umjetnika. Oni mural doživljavaju kao dobar poticaj za razgovor o suvremenoj umjetnosti i vide samo djelo kao vrijedno. Mnogi ističu da je Džemma Skulme bila velika latvijska slikarica i da im ovaj mural pruža priliku za razgovor o umjetnici i umjetnosti općenito.

Umjetnosti se ne treba bojati.

Povjesničarka umjetnosti Inga Šteimane ističe: „U suvremenoj umjetnosti sve je moguće, provokacija je uobičajena pojava. Budući da umjetnost postoji u životu i kulturi, provokacija je moguća. Jedan je trend kada je umjetnost u dodiru s kulturom i općeprihvaćenim vrijednostima, drugi kada je u dodiru sa zakonom.”

Novinarka Solvita Krese, pak, smatra da „kada je riječ o etičkim kategorijama, treba biti pažljiv i oprezan.”

Sam umjetnik Kristians Brekte naglašava: „Najveći je problem što ljudi ne ulaze dublje u kontekst i sadržaj.”