Faza 2: Ključno propitivanje prethodnog znanja, iskustva i intuicije

Sjećam se priča iz djetinjstva o njihovom međusobnom neslaganju, što je uvijek bilo neizrečena, ali svima poznata tajna. Naime, unatoč tome što se nisu voljele, moja majčina majka imala je vještinu koja je bila potrebna očevoj majci. Zbog te potrebe morale su barem glumiti da se međusobno vole.

Moja baka s majčine strane prakticirala je drevnu metodu kupkanja (stavljanja čaša na tijelo). Mnogi ljudi, uključujući i moje bake, vjerovali su da kupkanje liječi različite bolesti. Moja baka bi zapalila šibicu unutar male čaše, a zatim, nakon što bi izgorjela kisik u čaši, ugasila šibicu i stavila vruću čašu na leđa osobe koja je tražila lijek. Čaša bi stvorila vakuum pa bi se, kada bi se skinula, na koži pojavili crveni krugovi na mjestima gdje je čaša bila postavljena. Teorija iza ovog tretmana bila je da se pri skidanju čaše iz tijela “isisava” bolest. Je li se dio ljudi koji su tražili ovaj lijek doista osjećao bolje nakon tretmana?

Anegdotski dokazi sugeriraju da jesu, ali je li poboljšanje bilo posljedica samog vakuumskog djelovanja čaša ili vjerovanja da će metoda djelovati? Još važnije, zašto bi nam to trebalo biti bitno ako su se barem neki ljudi nakon tretmana osjećali bolje? To su središnja pitanja naše rasprave o kritičkom mišljenju.

Halpern, D.F. (2013). Thought and Knowledge: An Introduction to Critical Thinking (5. izd.). Psychology Press. https://doi.org/10.4324/9781315885278

Ipak, istraživanja dosljedno pokazuju da, kada žurimo s donošenjem odluka, često ih kasnije žalimo – čak i kada se pokaže da su bile ispravne.

Razlog zbog kojega ubrzavamo donošenje odluka prilično je jasan. Preplavljeni smo neprekidnim ometanjima koja se natječu za našu pažnju, a istodobno smo suočeni s golemim pritiskom da radimo brže i guramo poslovanje naprijed, čak i kada put pred nama nije jasan.

Iskustvo me naučilo da je ova široka pretpostavka često ozbiljno pogrešna. Nerijetko su moje riječi i postupci bili shvaćeni na načine potpuno drukčije od onih na koje sam ja mislio. Jedan od načina da otkrijemo koliko su naše pretpostavke točne jest pokušati vidjeti sebe onako kako nas vide drugi.

Brookfield, S. D. (2011). Teaching for critical thinking: Tools and techniques to help students question their assumptions. John Wiley & Sons, str. 12.