Jana Japjec, 6. d
Mia Horvatinec, 6. d
Zara Tabaković, 6. d
Noah Kalac, 6. d
Kristijan Šimović, 6. d
18. svibnja 2020.
Head in the clouds
Adriana Kajić, 8. d
Zara Tabaković, 6. d
4. svibnja 2020.
Adriana Kajić, 8. d
Ana Kaniža, 6. c
Ida Mikulin, 6. c
Tamara Martić, 6. c
Paola Barać, 8. c
Jan Zrinski Kosanović, 6. c
Paulina Simendić, 8. c
Marta Penezić, 8. c
23. travnja 2020.
Što?
Garčin
Ove godine Mjesec hrvatskog jezika obilježili smo učenjem o narječjima. Kako bi nam sati Hrvatskoga jezika bili zanimljiviji i dojmljiviji, naša profesorica Mila Pandžić pozivala je na sate izvorne govornike pojedinog narječja. Na poziv naše profesorice, u posjet nam je došao profesor matematike Dario Mišanec. Predstavljeno nam je štokavsko narječje koje i nismo baš u potpunosti odmah razumjeli, no naravno uz pomoć profesora kroz zabavu smo ponešto i shvatili.
U svojoj svakodnevnici rabim štokavicu, no ne ovakvu kakva se rabi u Garčinu (mjesto odakle je naš profesor) koje se nalazi istočno od Slavonskog Broda. Izrazito mi je bilo zanimljivo što je profesor većinu sata govorio na svome narječju jer je u meni budio znatiželju o značenju riječi koje izgovori. Osim što smo saznali uistinu svašta o govoru mjesta Garčina, saznali smo i svakakve zanimljivosti toga mjesta. Garčin nije veliko naselje, no otamo potječu brojne poznate osobe kao što su biskup Antun Akšamić, Vjekoslav Klaić te Zdenko Runjić. Bilo je zanimljivo saznati ponešto i o njima. Cijeli je sat bio sam po sebi zanimljiv, no još su zanimljiviji bili detalji koje nam je iznosio profesor što se tiče općenito Slavonije, Slavonki i Slavonaca te njihovih tradicija koje se protežu u zadnjih nekoliko desetljeća unazad. Kulin, vrijedni dukati, narodne nošnje ‒ sve su to osobitosti koje sadrži Slavonija. Neizmjerno mi je drago da i danas snaše i bake drže do običaja te ih čuvaju kao oči u glavi. Lijepo je čuti da se tradicija prenosi s koljena na koljeno. Slavonija osim što je bogata dukatima i veseljacima, ima i svoje prirodne ljepote. Misleći da je Slavonija ravna, griješili smo. Profesor nam je dokazao da i Slavonija ima bogatstvo brežuljaka što ju krasi. Slavonija je "taman"! Ima i brda i doline, kulinarske ponude veće nego li bilo koji drugi dio Hrvatske, a tradicija se osjeti na svakome kutu što daje pravi čar Slavonije. Čuti bećarac i vidjeti snaše u nošnjama, srcu je milina. Drago mi je da sam nakon sata s profesoricom Pandžić i profesorom Mišancem dobila dojam o Slavoniji kakav se ne zaboravlja.
Drago mi je što se svako hrvatsko narječje razlikuje i ima nešto posebno u sebi. Slavonska štokavica izrazito je posebna sa specifičnim naglaskom i riječima koje su nama donekle poznate. Trebamo biti svjesni da svaka specifičnost narječja daje svima do znanja koliko je naš hrvatski jezik veliko područje suhoga zlata. I također trebamo biti zahvalni na mogućnostima koje nam omogućuju da čujemo prave izvorne govornike te na primjerima učimo o narječjima našeg jezika. Kroz život se trebamo usavršavati i doprinositi našem govoru kako bi na što bolji način očuvali sva narječja i njihovo veliko značenje.
3. ožujka 2020.
Manuela Bilobrk, 8. d
Dario Mišanec, prof.
Ča?
Volin te, otoče!
Na satu Hrvatskoga jezika učili smo o narječjima. U Hrvatskoj razlikujemo tri narječja: štokavsko, kajkavsko i čakavsko. Kako bi obrađivanje nastavne jedinice bilo što zanimljivije, na satu nam se pridružila naša knjižničarka, profesorica Sandra Škarpa.
Rođena je u Starigradu na Hvaru i izvorni je govornik čakavskoga narječja. Slušajući profesoricu kako govori na svome narječju, saznali smo puno informacija o otoku Hvaru (otoku lavande) te kako je Starigradsko polje na UNESCO-voj Listi svjetske baštine. Upoznala nas je s osobitostima svoga rodnog mjesta i zanimljivostima o životu na otoku. Pročitala nam je pjesmu Tina Kolumbića „Moj otac“ koju u početku nismo razumjeli zbog velikog broja nepoznatih riječi. Bilo nam je jako zanimljivo slušati profesoricu kako čita. Naučili smo puno novih riječi, npr. „aš“ znači „jer“, a „beseda“ ‒ „riječ“. Nakon što smo pročitali i objasnili nepoznate riječi u tekstu, slušali smo glazbu otočkog glazbenika.
Odlično je što smo imali priliku čuti izvorni govor nekoga mjesta i usput puno toga naučiti. Važno je učiti, slušati i biti upoznat s različitim narječjima i govorima hrvatskoga jezika te tako očuvati njihovo bogatstvo. Trebamo biti ponosni na mjesto iz kojega dolazimo i na naš materinji jezik koji je također jezik naše kulture, pismenosti i identiteta.
5. ožujka 2020.
Lorena Bjelajac, 8. d
Sandra Škarpa, prof.
Kaj?
Obustava nastave zbog COVID-a.
Mjesec hrvatskoga jezika traje od 21. veljače do 17. ožujka. Kako bismo obilježili Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva 22. veljače, na satu Hrvatskog jezika proučili smo, nacrtali i obojili početno slovo svojega imena na glagoljici. Glagoljica je povijesno hrvatsko pismo za koje se smatra da se u Hrvatskoj koristilo od sredine devetog pa sve do devetnaestog stoljeća. Na satu je bilo jako zabavno jer su svi drugačije ukrasili svoje slovo i pritom se smijali dok smo međusobno dijelili bojice. Radovi su kasnije postavljeni na pano u holu škole pa su svi mogli vidjeti naša mala umjetnička djela. Važno je učiti glagoljicu jer tako istražujemo naš materinji jezik koji je jako bitan. Ako naučimo glagoljicu, lakše nam je razumjeti i mnoge hrvatske spomenike poput Bašćanske ploče.
22. veljače 2020.
Ana Kaniža, 6. c
Mjesec hrvatskoga jezika održava se svake godine od 21. veljače, kada se obilježava Međunarodni dan materinskog jezika, i traje do 17. ožujka na dan objave Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Ovom se manifestacijom želi istaknuti važnost očuvanja materinskoga jezika, svih njegovih narječja i dijalekata i upoznati javnost s bogatstvom hrvatskog jezika.
Na prijedlog naše razrednice i profesorice hrvatskoga jezika Mile Pandžić mi, 8. d, napravili smo plakat o zanimljivim riječima iz hrvatskih narječja, poput: prančiok, zunzara, cindelica, šuntripav, štumfa... Plakat smo objesili u predvorje naše škole. Njime su svi bili oduševljeni, i profesori i učenici, stalno je netko zavirivao i naučio poneku novu riječ.
Naš hrvatski jezik prepun je različitih riječi i tužno je da danas ljudi umjesto lijepe hrvatske riječi koriste tuđicu. Jezik je izraz naše kulture, njime izražavamo naše misli i osjećaje, zbog njega znamo gdje pripadamo. Hrvatski jezik je jezik naših predaka, on je naš ponos i ne smijemo dopustiti da padne u zaborav!
21. veljače 2020.
Anja Jurčević, 8. d