U Kukuljevićevim cipelama

Ko svoj može biti, tuđi nek ne bude

scenska igra

praizvedba 2. 5. 2023. godine, OŠ Ivana Kukuljevića Sakcinskog Ivanec

IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI: (ulazi uz taktove pjesme „Prosto zrakom ptica leti“; pozdravlja publiku, maše, naklon prema publici, decentnog držanja; dođe do govornice, otvori fascikl, kucne o mikrofon, popije malo vode, nakašlje se  i „počne govoriti“- govori ali samo gestikulacijom, ne čuje se, pogledava publiku jer njoj „govori“)

SVI LIKOVI: (u ulozi zborašica „Sakcinski“ također uz taktove pjesme „Prosto zrakom ptica leti“- dotrče s druge strane dvorane neorganizirano i zbunjeno jer su zakasnile izvesti svoju točku; mašu publici, ispričavaju se na kašnjenju; u rukama nose note u žutim fasciklima)

LIK 1: Jesu li nas već najavili? (pita publiku)

LIK 2: No, pa reči tko smo, otkud oni znaju!?

LIK 3: (u ulozi voditeljice zbora): Znate li tko smo mi? (pita publiku i kao da čeka odgovor)

LIK 4: Mi smo pjevajučki zbor „Sakcinski“, molim lijepo! (naklone se, svaki lik na svoj način)

LIK 5: Mi pjevamo, Dan škole je!

LIK 6: Je, mi pjevamo…. Bolje reči: „Mi kasnimo!“

LIK 3: Dobro, stanite ovdje! (zauzima pozu voditeljice zbora, podigne ruke za početak pjesme… Lik 4 zapjeva intonaciju)

LIK 7: (nemirno se okreće oko sebe): Majko mila, tko je ovaj????? (zadere se; sve pogledaju u smjeru gdje je govornica; jedna po jedna nakon toga krenu do njega i gledaju ga u čudu; on još uvijek „govori“ a da se ništa ne čuje)

LIK 2: Gospon! Gospon! (potiho ga zove)

LIK 1: Pa ne čuje te, daj glasnije!

LIK 4: Gospooon! (malo glasnije ga dozove, okreće se prema njima i pokazuje da je ovaj gluh)

SVI LIKOVI: Gospoooon! (zaderu se, on ne trza)

LIK 3: Probajte ga vi dozvati! (obraća se publici, poziva ih da ga dozovu TRI- ČETRI)

LIK 7: Pa tko je ovaj, za Boga miloga?

LIK 6: On nešto govori!

LIK 5: Ja ništ ne čujem…..

LIK 2: No, to smo već utvrdili, ne!?

LIK 4: Pa čitaj mu s usana! (svaka dolazi pojedinačni ispred njega i pokušava odgonetnuti što govori)

LIK 5: …. je izazvao uzbunu kod austrijskih i mađarskih vlasti….. 

                  Ideš, pa on je VATROGASAC!

LIK 6: Pssst! Čekaj da ja vidim! …. silne velike vode… poplava….. gradimo most…

                  Puce, pa on je KOMUNALAC!

LIK 2: Pusti mene! … drugi jezici… od našeg manje mili i slatki, manje krepki….

                  Neee, pa on je TURISTIČKI VODIČ!

LIK 1: Ma dajte! Daj da ja probam! …. čitam u vašim očima …. što vam srce kaže….

                  Ljudi moji, pa on je DOKTOR!

LIK 4: Kaj vam je!? Pusti mene! …. imamo sile….svezati orlu krila….

                    Ma kakav doktor, on je VETERINAR!

LIK 7: Bum ja probala! Ajmo gospon! ….vaša škola…..moje ime…..

         Znam, znaaam, on je no, kak se zove, noooo, noooo kak se ono zove naša škola (pita publiku, pričeka da odgovore), nooo, pa velim IVAN KUKULJEVIĆ ŠČAKCINKSI! A sam pogodila!!!

SVI LIKOVI: Ideeeeš!!!

LIK 6: Otkud on tu?

LIK 1: A zašto ga ne čujemo?

LIK 2: Ne znam, valjda nije u našem svijetu!

LIK 3: Nije u našem svijetu? A mi u njegovom jesmo?

LIK 7: (dira ga za kaput): Lijepo je oblečeni! To je sigurno kupil v Mani!

LIK 1: Ma daj, kakvoj Mani, baš je u prošlom tisućljeću bilo nekakve Mane!?

LIK 4: Je, pa kak ne bi bilo!? Ljudi stalno imaju nekakve mane! Pa viš njega: govori – a niš se ne čuje; gledi – a nikoga ne vidi! Di ćeš veće mane! Ne?

LIK 2: U prošlom tisućljeću? Pa onda još dobro izgleda!

LIK 5: (kucka po mikrofonu): Možda ovaj bedak ne dela!?

SVI LIKOVI: Delaaa!!!

LIK 7: Ljudi, pa on uopće nije tu!

LIK 4: A ne , nije!? Nego gde bi bil, na Marsu?

LIK 3: Pa vidiš da je tu! I da publici nešto govori!

LIK 6: No, Dan škole je, ne?

LIK 5: No, priredba je, ne?

LIK 1: No, 2. svibnja je, ne?

(na riječi „2. svibnja“ Sakcinski počinje govoriti da ga svi čuju)

I. K. SAKCINSKI: Mi smo potomci onih predaka, koji su u staro vrijeme svoj jezik toliko ljubili, da su ga već u 9. stoljeću u crkvu uveli i njega time u svijetu s najstarijim grčkim i latinskim usporedili i još sada se velika strana našega naroda njime u crkvi služi!

(one se sve začude, gledaju ga i slušaju…)

LIK 2: (na riječi „koji su u staro vrijeme…“): Kaj ga je zbudilo?

LIK 7: Drugi svibnja ga je vužgal!!

LIK 4: Jeee, pa drugi svibnja 1843. je prvi put po hrvatski pripovedal v Saboru!

LIK 5: Onda mu je ovo danas – zadnji put!

LIK 3: Pssst! Čujmo što govori!

I. K. SAKCINSKI: Moj je govor na hrvatskom jeziku izazvao uzbunu kod austrijskim i mađarskih vlasti! (svi plješću)

LIK 5: Ups, a ja sam mislila da je VATROGASAC!

I. K. SAKCINSKI: Crni oblaci vise nad domovinom našom, silne velike vode opkoljavaju nas i groze nam  se poplavom. Kako se možemo osloboditi? Tako da jame i kanale kopali budemo po kojima  će se vode ocijediti i ako tvrdi most sagradili budemo po kojemu ćemo na suho prijeći – izbavit ćemo se od pogibelji! Taj most je naš materinski jezik!

LIK 6: Joj, a ja sam ga proglasila KOMUNALCEM!

I. K. SAKCINSKI: Toliki drugi jezici, od našeg manje mili i slatki, manje bogati i krepki, već lete i uzdržavaju se!

LIK 2: Opa, a ja sam ga prekrstila u  TURISTIČKOG VODIČA!

I. K. SAKCINSKI: Što vam na to srce veli? Naš nam jezik mora biti prvi pri srcu, pri našem duhu, s njim moramo našu nesretnu domovinu sretnom učiniti!

LIK 1: Evo, zbog tog srca sam mislila da je DOKTOR!

I. K. SAKCINSKI: Ako svoj  jezik ne utvrdimo u domovini i ne postavimo ga vladajućim, to bi bilo kao svezati orlu krila da k nebu ne poleti!

LIK 4: A ja sam zbog orla mislila da je VETERINAR!

I. K. SAKCINSKI: I zato dragi moji, dragi učitelji i učenici, volite hrvatski i govorite hrvatski! Drago mi je da vaša škola nosi moje ime i baš se ponosim time!

LIK 7: Ja, ja, ja sam pogodila da je to IVAN KUKULJEVIĆ  ŠČAKČinski, jeeeee!

SVI LIKOVI: SAKCINSKI!!!!

LIK 5: Dobro, ima govornu manmu, manu, kaj se derete!?

LIK 3: (dođu bliže k njemu i voditeljica zbora ga pita): Paaa, kad ste već ovdje, hoćete zapjevati s nama? (pruža mu fascikl s notama)

I. K. SAKCINSKI: Mogao bih probati! (stane u sredinu zbora i pjeva)

Svi pjevaju pjesmu „Prosto zrakom ptica leti“.

Napisala, dramatizirala i režirala Nataša Roginek