Krvava povijest varfarina: Od otrova za štakore do važnog humanog lijeka

Kažu da je svaka supstanca koju koristimo istovremeno lijek i otrov, a doza u kojoj je uzimamo određuje kako će na nas djelovati. Dobar pokazatelj toga je varfarin, koji je prošao put od moćnog otrova do isto tako snažnog lijeka.

https://povijest.hr/istaknuto/krvava-povijest-varfarina-od-otrova-za-stakore-do-vaznog-humanog-lijeka/

Tko je izmislio zračne brodove – grof Zeppelin ili jedan Zagrepčanin? (1917.)

Dana osmog ožujka 1917. umro je graditelj zračnih brodova Ferdinand von Zeppelin.

https://povijest.hr/nadanasnjidan/tko-je-izmislio-zracne-brodove-grof-zeppelin-ili-jedan-zagrepcanin-1917/

Galileo Galilei potekao je iz glazbene obitelji

Postoji mišljenje da su očeva eksperimentiranja s glazbenim instrumentima navela mladog Galileja da fiziku ne promatra samo kao teorijsku, nego i kao eksperimentalnu znanost. Dana 15. veljače 1564. godine rođen je slavni Galileo Galilei, jedan od najpoznatijih znanstvenika u europskoj povijesti. Nazivaju ga Ocem moderne fizike, pa čak i Ocem moderne znanosti. Galileo je rođen u poznatom talijanskom gradu Pisi, od oca koji je po struci bio izrađivač glazbenih instrumenata i skladatelj. Postoji mišljenje da su očeva eksperimentiranja s glazbenim instrumentima možda navela mladog Galilea da fiziku ne promatra samo kao teorijsku, nego i kao eksperimentalnu znanost (što je bilo vrlo važno za kasniji razvoj cjelokupne europske znanosti). Zanimljivo je da je Galileo Galilei imao mlađeg brata, imenom Michelangelo Galilei, koji je postao poznati skladatelj i svirač na lutnji (instrument sa žicama, omiljen u doba renesanse). Galilejev rodni grad Pisa poznat je po Kosom tornju. Navodno je upravo s tog Kosog tornja Galileo izveo poznati eksperiment u kojem je istovremeno pustio dva tijela različitih masa da usporedno padaju. Time je eksperimentalno utvrdio da oba tijela padaju istom brzinom, bez obzira na masu. U fizici to dovodi do važnog zaključka da je gravitacijsko ubrzanje g jednako za sve predmete, a nije funkcija njihove mase.

Prva transfuzija krvi – 1667.

Francuski liječnik Jean-Baptiste Denys izveo je transfuziju krvi s janjeta na 15-godišnjeg mladića.

Prva detaljno dokumentirana transfuzija krvi izvedena je 15. lipnja 1667. godine. Izveo ju je francuski liječnik Jean-Baptiste Denys, svojedobno liječnik znamenitog kralja Luja XIV. Transfuzija koju je Denys izveo nije bila s čovjeka na čovjeka, nego sa životinje na čovjeka. Takve se transfuzije zovu ksenotransfuzije, a prethodile su transfuzijama s čovjeka na čovjeka. Denys je izveo transfuziju krvi s janjeta na 15-godišnjeg mladića. Postupak je bio uspješan, a mladić se oporavio od bolesti od koje je bolovao. Radilo se vjerojatno o tome da zbog male količine prenesene krvi nije došlo do veće alergijske reakcije. Međutim, u narednim pokušajima bilo je i smrtnih slučajeva, tako da je 1670. godine zabranjena transfuzija krvi sa životinja na ljude. Zanimljivo je da su krvne grupe otkrivene tek početkom 20. stoljeća, oko 230 godina nakon Denysa.

Antibiotici iz drevnog Egipta: U kostima starim 2.500 godina pronađeni tragovi – tetraciklina!

Pojava antibiotika u dvadesetom stoljeću spada u najveća dostignuća moderne medicine. Prva dokumentirana upotreba ovih organskih spojeva koji uništavaju mikroorganizme datira iz 1877. godine, kad su Robert Koch i Louis Pasteur opisali kako bacili iz zraka mogu spriječiti rast drugog soja bacila. Ipak, ocem antibiotika smatra se Alexander Fleming, koji je 1928. godine otkrio izravno djelovanje penicilina kao antibiotika na uzorku stafilokokne bakterije. Ovo, međutim, nisu bili prvi antibiotici u povijesti. U Nubiji su svojedobno pronađene 2.500 godina stare kosti s tragovima tetraciklina, antibiotika koji se koristi i danas. Znanstvenici isprva nisu znali na koji su način drevni narodi konzumirali antibiotike, no analiza je donijela jednostavan odgovor na to pitanje – pili su pivo! Uzgajali su, naime, kvasac, gljivice koje sadrže antibakterijska svojstva i koje se koriste za proizvodnju piva. Arheološki nalazi pokazali su da su u to vrijeme i odrasli i djeca konzumirali pivo kao lijek.

Edward Jenner – otac imunologije – 1749.

Dana 17. svibnja 1749. godine rođen je slavni Edward Jenner, otac imunologije, koji je proširio praksu cijepljenja ljudi protiv zaraznih bolesti, što je do danas spasilo milijune života. Rođen u engleskom gradu Berkleyu, Jenner je bio sin lokalnog anglikanskog župnika i primio je solidnu naobrazbu. Postao je liječnikom i bio je otvoren prema novim saznanjima proizašlim iz iskustva. U to je doba (18. stoljeće) u Europi vrlo velik broj ljudi umirao od velikih boginja (variole). Žrtve su pripadale svim slojevima stanovništva pa ni kraljevi nisu bili imuni na tu zaraznu bolest. Čak pet vladajućih monarha umrlo je u tom stoljeću od velikih boginja, uključivši moćnog francuskog kralja Luja XV. Ako bi tko i preživio velike boginje ostao bi ili slijep ili bi bio trajno unakažen (navodno je velika upotreba šminke u to doba bila posljedica potrebe da se sakriju ožiljci). Važna stvar koju je Jenner uočio bila je činjenica da žene koje su se bavile mužnjom krava obično nisu obolijevale od velikih boginja. Zaključio je da su te žene bile u dodiru s kravljim boginjama, sličnom virusu, ali mnogo manje opasnom za čovjeka. Počeo je skupljati izlučevine koje su se nalazile na žuljevima ruku mljekarica, a koje su sadržavale virus kravljih boginja. Tim je virusom cijepio zdrave ljude. Kad je dokazao da takvo cijepljenje štiti od velikih boginja, praksa se ubrzo proširila po Engleskoj i Europi. Novi su postupak nazvali vakcinacija, po latinskoj riječi vacca za kravu. Do 1977. u čitavom su svijetu pomoću cijepljenja potpuno iskorijenjene velike boginje. To je do danas jedan od samo dva virusa koji su iskorijenjeni (niti jedan od preko 7 milijardi stanovnika planete trenutno ne boluje od velikih boginja). Virus velikih boginja postoji još samo u laboratorijima. Budući da se danas cijepljenje protiv njega više ne provodi, te zalihe u laboratorijima predstavljaju izuzetno opasno biološko oružje.

Georgios Papanikolaou – grčki liječnik koji je spasio živote milijuna žena – 1883.

Dana 13. svibnja 1883. godine rođen je Georgios Nikolaou Papanikolaou, grčki liječnik i znanstvenik. Postao je slavnim kao izumitelj metode za rano otkrivanje raka maternice, njemu u čast nazvane u skraćenom obliku Papa-testom. Rođen je u grčkom gradu Kimiju (Kymi), smještenom na otoku Eubeji, jednom od najvećih grčkih otoka. Školovao se tijekom mladosti u Grčkoj, studirao je medicinu na Sveučilištu u Ateni, a zatim je doktorirao u Njemačkoj. Određeno je vrijeme živio u Monaku, a 1913. godine emigrirao je u Sjedinjene Američke Države, gdje je ostvario veliku znanstvenu karijeru. Otkrio je da se pregledom sluzi uzete s vrata maternice mogu uočiti razna patološka stanja, uključujući promjene koje upozoravaju na rak. Po njemu nazvan Papanikolaouv test ili Papa-test proširio se svijetom kao jednostavna i učinkovita metoda za rano otkrivanje patoloških promjena na vratu maternice, osobito onih koje upozoravanju na mogući razvoj karcinoma. Upotreba tog testa spasila je i produžila života milijuna žena tijekom posljednjih nekoliko desetljeća. Georgios Papanikolaou živio je u SAD-u sve do svoje smrti 1962. godine. Preminuo je na Floridi u 79. godini.

Četveronožni arheolozi: Zečevi otkopali vrijedne artefakte iz prapovijesti!

Za jedno od najuzbudljivijih arheoloških otkrića na području Walesa zaslužni su – zečevi! Četveronožni arheolozi su, kopajući jazbine, na svjetlo dana izvukli dva dragocjena artefakta iz prapovijesti. Na Skokholmu, otoku otprilike tri i pol kilometra udaljenom od velškog kopna, simpatični dugouhi dvojezupci “pronašli” su alat iz kamenog doba te dio grnčarije iz brončanog doba. Njihov “ulov” prvi su registrirali djelatnici Povjerenstva za očuvanje prirode. Stručnjaci su procijenili da se radi o vrsti ručnog alata iz srednjega kamenog doba. “Mezolitički ljudi ovakve su artefakte koristili za obradu životinjske kože, otvaranje školjki i komadanje hrane”, objasnio je David, procjenjujući starost predmeta na devet tisuća godina. “Slični predmeti pronađeni su na području Škotske i Francuske, no ovo je prvi primjerak sa Skokholma, odnosno prvi dokaz da su ljudi nastanjivali otok u razdoblju mezolitika”. Otkrića pokazuju da je otok bio nastanjen tisućljećima: pogrebni humak iz brončanog doba najvjerojatnije je podignut na naseobini lovaca-skupljača iz kamenog doma. Skokholm, poznat po netaknutoj prirodi i populaciji endemskih ptica, poznat je i pod nadimkom “Paradise Island” (“Rajski otok”). U četrnaestom stoljeću, pretvoren je u farmu zečeva, što je bila uobičajena praksa u to vrijeme. Zahvaljujući “otkriću” ovih životinja, za ljeto su zakazana arheološka iskapanja na lokalitetu.

Poznati zoolog otkrio je hobotnicu čiji otrov može usmrtiti 26 odraslih ljudi!

Poznati britanski zoolog Guy Coburn Robson (1888. – 1945.), stručnjak za mekušce, otkio je neke od najneobičnijih stanovnika morskih dubina. Godine 1925., ovaj skromni učenjak, djelatnik londonskog Muzeja prirodne povijesti, opisao je tzv. orijašku lignju (Mesonychoteuthis hamiltoni), najvećeg beskralješnjaka na našem planetu. Riječ je o monstrumu dugačkom deset metara, koje može težiti do zastrašujućih 700 kilograma! Četiri godine kasnije, otkrio je još jednog glavonošca. Premda znatno skromnijih dimenzija, upravo ova životinja, plavoprstenasta hobotnica (Hapalochlaena lunulata), izazvala je senzaciju u znanstvenim krugovima. Po čemu je toliko posebna? Nježnoružičaste ili žute boje, s kobaltno-plavim krugovima po cijelom tijelu, ova hobotnica doima se lijepo i graciozno poput kineskog porculana. Iza dopadljive vanjštine krije se, međutim, jedno od najotrovnijih stvorenja koja nastanjuju oceane. Žive u Tihom oceanu, od Japana do Australije, a samo jedna plavoprstenasta hobotnica ima dovoljno otrova da ubije dvadeset šestero odraslih ljudi – otrova koji je 10.000 puta toksičniji od cijanida! Susreti s ljudima su, srećom, rijetki ali kad do njih dođe, završavaju fatalno: protuotrov, naime, ne postoji. Ako vas ljupka neman dohvati svojim kracima, prvo što ćete osjetiti jest snažna vrtoglavica. Slijedi gubitak vida, čula dodira i mogućnosti govora, a nakon tri minute čitavo tijelo postaje paralizirano. U teoriji, određena šansa za preživljavanje postoji ako vas u roku od desetak minuta dopreme u bolnicu na kardiopulmonarnu reanimaciju, no budući da na plažama rijetko dežuraju kola prve pomoći, oni plavi prstenovi po svoj će prilici biti zadnje što ćete u životu vidjeti.

Hrvatska je napokon korak bliže svemiru: 40 stručnjaka radi na našem prvom satelitu Perun 1

Prvi projekt A3space ima za cilj konstruirati, montirati i lansirati prvi hrvatski satelit CubeSat 2U s kamerom. Ime je dobio po Perunu, bogu groma i munje, vrhovnom božanstvu u panteonu slavenskih bogova, prema slavenskoj mitologiji. Poput slavenskog boga Peruna, i mi želimo prodrmati i osvijetliti znanje o svemiru u Hrvatskoj. Projekt PERUN realizirat će veliki broj mladih inženjera i znanstvenika. Vodit će ih iskusno osoblje na sveučilištima i znanstvenim institucijama kroz preglede projekta i razne savjete. Takvi inženjeri i znanstvenici, ne samo da će naučiti teoriju svemirskog inženjerstva, već će steći bogatstvo praktičnog iskustva. Studenti koji stječu znanje iz zrakoplovstva često ga koriste u drugim visokim tehnologijama – biomedicini, strojarstvu, softverskom inženjerstvu, itd.

https://perun-i.hr/

Kako je izgledao prvi Gagarinov let u svemir? – 1961.

Datum 12.4.1961. velikim je slovima upisan u povijest ljudskog istraživanja svemira. Tog je dana Jurij Gagarin postao prvi čovjek koji je u dospio u orbitu oko Zemlje. Svemirski brod zvao se Vostok 1 (riječ vostok na ruskom znači istok) i lansiran je s kozmodroma Bajkonur u današnjoj Republici Kazahstan (taj kozmodrom danas kazahstanska vlada iznajmljuje Rusiji i još uvijek se koristi). Gagarinov let trajao je 1 sat i 48 minuta i u tom je vremenu obišao Zemlju u orbiti koja je dosegnula maksimalnu visinu od 327 kilometara. Preletio je preko Sibira, Havaja, Južne Amerike, Afrike i sletio na području Rusije, čak 280 kilometara od planiranog mjesta. Na visini od 7.000 metara Gagarin je napustio letjelicu i sletio svojim padobranom. Kad je konačno sletio, prvo je sreo jednu seljanku i njezinu kćer, obje zastrašene Gagarinovom pojavom u narančastom skafanderu. On ih je umirio riječima: “Ne bojte se, ja sam sovjetski građanin kao i vi. Spustio sam se iz svemira i moram telefonirati u Moskvu.” Inače, Amerikanci su prilično kasnili za sovjetima u toj prvoj fazi letova u svemir. Naime, prvi Amerikanac koji je uspio u orbiti obletjeti Zemlju bio je John Glenn 20. veljače 1962., dakle više od 10 mjeseci nakon Gagarina.

René Descartes – pokretač znanstvene revolucije -1596. god.

Dana 31. ožujka 1596. rođen je René Descartes, znameniti francuski filozof i prirodoslovac. Rodio se u gradiću La Haye en Touraine u središnjoj Francuskoj. Zanimljivo je da je taj gradić njemu u čast kasnije preimenovan u Descartes. Descartes je tijekom svog radnog vijeka dao golem doprinos ljudskom znanju na poljima matematike i filozofije, do te mjere da su njegova djela i danas nezaobilazna pri proučavanju tih disciplina. Smatra ga se jednom od najvažnijih osoba za nastanak znanstvene revolucije u ranom novom vijeku. Njegovo najpoznatije djelo je Raprava o metodi u kojem kritizira dotadašnje filozofske i znanstvene misli. Naglašava da osnova spoznaje treba biti mogućnost čovjeka da svojim umom donosi red u proučavanje stvari te onda pravilno zaključuje. Također ga se smatra začetnikom moderne matematičke i analitičke geometrije. Premda je rođen u srcu Francuske, znatan je dio svog života proživio na području današnje Nizozemske, a preminuo je u Švedskoj. Smrt ga je zatekla 1650. na dvoru švedske kraljice Kristine, kojoj je prethodno služio kao učitelj.

Robert Koch objavio otkriće uzročnika tuberkuloze (1882.)

Dana 24. ožujka 1882. godine njemački znanstvenik Robert Koch objavio je otkriće uzročnika tuberkuloze. Radilo se o bakteriji koja je dobila naziv Mycobacterium tuberculosis, a za nju je prema otkrivaču korišten i naziv Kochov bacil. Prethodno je bio otkrio uzročnika antraksa (Bacillus anthracis), a kasnije i kolere (Vibrio cholerae).

Za otkriće uzročnika tuberkuloze Koch je 1905. dobio Nobelovu nagradu za medicinu. Odlikovan je i visokim odlikovanjem Kraljevine Pruske, zvanim Pour le Merite. Koch je nakon svog otkrića želio krenuti i korak dalje, na područje liječenja tuberkuloze, koja je u to doba svake godine uzimala velik broj ljudskih života. Napravio je preparat zvan tuberkulin, no njime nije uspio postići velik uspjeh. Ipak, njegova su nastojanja na tom polju bila važna za razvoj bakteriologije. Kasnije je tuberkuloza u velikoj mjeri svladana primjenom cjepiva kao preventive za razvoj te bakterijske bolesti. Koch je nakon primanja Nobelove nagrade poživio još oko pet godina, a preminuo je 1910. godine u Baden-Badenu.

Golemi biljojedni dinosauri razvili su moćne oklope kako bi se zaštitili od strašnih tiranosaura!

Prije otprilike stotinu i pedeset milijuna godina, našim planetom gospodarili su strašni tiranosauri. Dugački oko petnaest metara, teški do deset tona i oboružani zubima oštrim poput britve, bili su najveći i najopasniji mesožderni dinosauri na Zemlji. Kako su napadali i plijen znatno veći od sebe, krupnim biljojednim vrstama preostalo je tek jedno: zaštiti se. Mnogi od njih opasnosti su se prilagodili tako što su se preobrazili u neku vrstu prapovijesnih tenkova. Jedan od prvih “oklopljenih” dinosaura bio je nordosaur, krupni no spori biljojed – njegovo mekano tkivo štitile su teške koštane ploče, dodatno ojačane roščićima. Kako mu je trbuh bio nezaštićen, ovaj gmaz se, tijekom napada, njime priljubljivao o zemlju: ako predator nije bio dovoljno snažan da ga obori na leđa, nije mu mogao ništa! Ankilosaur, četveronožni biljojed koji je nastanjivao područje današnje Sjeverne Amerike, također je razvio debeli oklop, a uz to i tešku koštanu kuglu na repu, kojom je rastjerivao neprijatelje. Ceratopsidi su imali šiljaste rogove na njušci i koštani ovratnik koji je služio kao efikasan štit. S potonjim su bili povezani snažni vratni mišići, koji su omogućavali brze pokrete glave u stranu tijekom borbe. Glava triceratopsa bila je pak zaštićena koštanom pločom, iz koje su virila dva dugačka i jedan kraći rog. Ovaj biljojedni div mogao je zadati teške ozljede grabežljivcu i suparničkom mužjaku, a fosilni ostaci pokazuju da je bio ratoborna životinja. Na mnogim kostima otkrivena su, naime, teška oštećenja zadobivena u borbama. Osim za obranu, njegovi impresivni rogovi služili su mu za privlačenje partnera.

Prva ljudska šetnja u svemiru

Dana 18. ožujka 1965. godine prvi put je u povijesti čovječanstva jedan astronaut izveo hod svemirom. Dakako, pod time se podrazumijeva izlazak iz svemirske letjelice i boravak vani samo u svemirskom odijelu. Taj povijesni hod izveo je sovjetski astronaut (kozmonaut) Aleksej Leonov. Sovjetima je, dakle, uspjelo i u tome prestići Amerikance, kao i u slučaju prvog satelita (Sputnik) i prvog čovjeka lansiranog u svemir (Jurija Gagarina).

Aleksej Leonov bio je izvan svoje letjelice u svemiru 12 minuta i 9 sekundi. Letjelica se zvala Voshod 2 i nalazila se u orbiti nekoliko stotina kilometara iznad površine Zemlje. Kad je Leonov izašao iz Voshoda 2 nalazio se otprilike nad južnim Egiptom i sjevernim Sudanom, a kad se vratio 12-ak minuta kasnije, već je bio nad istočnim Sibirom. Njegovo svemirsko odijelo zvalo se Berkut (rusko ime za jednu vrstu orla, tzv. zlatni orao) i imalo je zajedno s naprtnjačom masu od 41,5 kilograma. Dakako, u bestežinskom stanju ta masa nije predstavljala toliko opterećenje za nošenje.

Izlazak u svemir nije prošao bez problema. Naime, odijelo se vani toliko napuhnulo, zbog razlike u tlaku, da se Leonov jedva uvukao natrag u zračnu komoru. Amerikanci su izveli svoj prvi hod svemirom 3. lipnja iste godine, dakle kasnili su oko dva i pol mjeseca za sovjetima.

Otkriven planetoid Croatia (1906.)

Rijetkima je poznato da objekt s imenom Croatia postoji i u svemiru. To je planetoid (asteroid) promjera 28,45 kilometara koji se nalazi na putanji između planeta Marsa i Jupitera, na udaljenosti od otprilike 469 milijuna kilometara od Sunca. Otkriven je trećeg ožujka 1906. godine sa zvjezdarnice Königstuhl-Heidelberg u Njemačkoj.

Planetoid 589 Croatia, otkrio je astronom dr. August Kopff, a nazvan je Croatia prema prijedlogu direktora zvjezdarnice, profesora Maxa Wolfa, i to u čast utemeljenja Zvjezdarnice Hrvatskoga prirodoslovnog društva u Zagrebu (današnja Zvjezdarnica Zagreb u Popovom tornju na vrhu Opatičke ulice). Taj planetoid obilazi Sunce otprilike svakih 5 i pol godina, a promjerom je veći od naseljenog područja Grada Zagreba.

Dan i noć na PMF-u

Inspirirani nadolazećim Olimpijskim igrama u Tokiju 2021. ove vam godine predstavljamo znanstvene olimpijske krugove! Olimpijske igre slave sve naj. Najbrže, najupornije, najodvažnije…

Naših sedam odsjeka tako se natječe za vašu pažnju i zanimanje. Najbržim životinjama, najopasnijim pojavama, najvećim zagonetkama i znanstvenim objašnjenjima svega toga.

Prilagođavajući se na uvjete tzv. #NovoNormalno, čitav će događaj biti dostupan na našoj mrežnoj stranici. Sav materijal bit će dostupan od 26. ožujka 2021.

Neka igre počnu!

https://daninoc.pmf.unizg.hr/

Andrija Mohorovičić

Mohorovičić se ubraja među najznamenitije hrvatske znanstvenike. Po njemu je nazvan jedan krater na Mjesecu, i to na strani nevidljivoj sa Zemlje, a njegovo ime nosi i Geofizički zavod Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu,[1] te gimnazija u Rijeci. BŠ-72 Andrija Mohorovičić je ratni brod u sastavu flote Hrvatske ratne mornarice. Njemu u čast 1996. asteroid s rednim brojem 8422 dobio je naziv – 8422 Mohorovicic.

Marko Polo

IZLOŽBA - HRVATI SVIJETU

Hrvatska svijetu, multidisciplinaran je izložbeni projekt nastao na temelju ideja i istraživanja Večernjeg lista, ukoričenih u specijalno izdanje: Hrvati koji su mijenjali svijet. Riječ je o izložbi nacionalnog značaja, čiji je cilj promicati znamenite i zaslužne Hrvate, koji su nesebičnim radom i trudom promijenili svijet na bolje kroz razne discipline stvaranja i izražavanja.

Premda se Hrvatska može podičiti zavidnom brojkom ljudi koji su ostvarili značajne znanstvene rezultate i dosegli vrhunce umjetničkog izričaja na lokalnim i nacionalnim razinama, na izložbi Hrvatska svijetu odabrani su samo oni pojedinci čije je djelovanje imalo konkretnog utjecaja na globalnu povijest čovječanstva.

No je li im se Hrvatska do sada odužila onako kako su zaslužili priznavanjem svega što su učinili, promoviranjem njihovih imena u svijetu i ponosnim isticanjem njihovih uspjeha? Nažalost, odgovor na to pitanje je negativan, a kako bi se to napokon ispravilo, Večernji list je odlučio u 2020. pokrenuti veliki multimedijski projekt “Hrvati koji su mijenjali svijet”. Ruđer Bošković, Faust Vrančić, Sveti Jeronim, Nikola Tesla, Andrija Štampar, Ivana Brlić-Mažuranić, Andrija Mohorovičić, Ivo Andrić, Julije Klović, Marko Marulić, Ivan Meštrović i Marko Polo dvanaestero je velikana koje će Večernji list popularizirati u idućoj godini, a u projektu će se govoriti i o značajnim Hrvatima koji danas mijenjaju svijet, ali i o hrvatskim izumima te proizvodima.

Svojim djelovanjem nisu zadužili samo Hrvatsku nego i cijeli svijet, a s idejama koje su često bile ispred njihova vremena mijenjali su živote, postigli nevjerojatne uspjehe i učinili svijet boljim i kvalitetnijim. Oni su hrvatski velikani čija su dostignuća u svjetskim okvirima postigla nemjerljivu vrijednost. To su redom istaknuti znanstvenici, izumitelji, književnici, umjetnici i istraživači hrvatskog podrijetla koji su u nasljeđe svijetu ostavili svoje izume, knjige, umjetnička djela, pronalaske i znanja. No Hrvatskoj su, uz to, ostavili nešto još vrijednije – ponos, ali i povlasticu da pred svijetom može reći da su ti velikani baš hrvatske gore list.

Stoga, posjetite ovu zanimljivu izložbu i saznajte kolika je važnost i značaj naših znamenitih velikana svijetu, znanosti i kulturi!

https://www.hrvatskasvijetu.hr/

Ivo Andrić

Faust Vrančić

Marko Marulić

Andrija Štampar

Ivan Meštrović

Sveti Jeronim Dalmatinac

http://www.znanstvenici.hr/

Hrvatski znanstveni portal je inicijativa objedinjavanja informacija o hrvatskim znanstvenicima, njihovim radovima i znanstvenim projektima, a u cilju promocije i populariziranja znanosti u Hrvatskoj

Hrčak

Kako nastaju zvijezde?

Zvijezde su prekrasna nebeska tijela, ali što ih čini takvima? Od čega se sastoje? Kako nastaju zvijezde?

Zvijezde nastaju iz oblaka prašine, koja je prisutna u svim galaksijama. Kretanje duboko unutar ovih oblaka uzrokuje stvaranje gruda određene mase s kojima se plin i čestice prašine, prisutne unutar oblaka, sudaraju pod utjecajem vlastitog gravitacijskog privlačenja. Urušavanjem čestica prašine i plina, nakupine koje se nalaze u središtu počinju se zagrijavati. Ovakve tvorevine zovemo protozvijezdama, a one postupno postaju zvijezde zbog stalnog sudaranja plinova i čestica prašine. Ponekad se ovi plinovi i čestice prašine urušavaju tako da stvore dva ili ponekad tri “mjehura”, pa se neke zvijezde pojavljuju u skupinama. Većina zvijezda na Mliječnoj stazi su u skupinama. Ne pretvori se, nužno, cijeli oblak u zvijezdu, već ostatak prašine može formirati planete, komete, asteroide ili ostane takav kakav jest.

Američki astronomi govore kako zvijezde nastaju na jedan od dva moguća načina. Jedan je proces nazvan od vrha prema dolje. U njemu se molekularna tijela raspadaju u plinovite oblike koji se urušavaju dok se ne stvore tijela poput zrna sjemenki, a onda se okolni plin i čestice prašine spajaju s njima i tako nastaje velika zvijezda. Ali prema Marku Kreimholzu sa Sveučilišta Princeton, Christopheru Mckeeju sa Sveučilišta Kalifornija i Richardu Kleinu iz Nacionalnog laboratorija, ova teorija, od dolje na gore, nije točna, jer malena tijela poput zrna sjemenki ne mogu narasti u veliku zvijezdu za vrijeme životnog vijeka jednog takvog oblaka.

Nakon što se zvijezda formira, unutarnja jezgra koja ima središnju gravitacijsku silu, privlači okolni materijal, što može uzrokovati da zvijezda postane supernova, te eksplodira svom žestinom tvoreći tako i one teže kemijske elemente. U drugim slučajevima ne dolazi do eksplozije, već se samo unutrašnjost zvijezde diže prema površini i onda odlazi u svemir otpuhujući ujedno vanjski sloj zvijezde.

Izvor: https://geek.hr/znanost/clanak/kako-nastaju-zvijezde/#ixzz6nURgi5VX

Zašto je sunce žuto?

Sunce se sastoji od plinova, većinom vodika i helija i malih količina drugih elemenata poput sumpora, magnezija, ugljika, neona, željeza, kisika, nikla, kroma i kalcija. Temperatura površine Sunca otprilike iznosi 5,506 ° C, što Suncu daje bijelu boju, ali zbog atmosferskog rasipanja svijetla često tu bijelu vidimo kao žutu boju.

Kada bijelo svijetlo koje dolazi od Sunca i ide prema Zemlji prelazi kroz atmosferu Zemlje, plavo svijetlo se rasipa (zbog koje nebo vidimo kao plavo) , a uz bijelo svijetlo ostaje crveno, koje mi vidimo kao žuto. Kad Sunce zalazi na zapadu više se plavog svijetla rasipa nego uobičajeno, pa nam se Sunce čini tamnije, narančasto ili crveno. Možemo reći da kad Sunce gledamo sa Zemlje izgleda žuto, ali ako ga promatramo iz svemira, izvan Zemljine atmosfere, sigurno ćemo primijetiti razliku i u boji i u intenzitetu.

Neki vjeruju da je pojavnost Sunca samo interpretacija ljudskog oka, da svijetlo stiže sa Sunca i pogađa vizualni korteks naše mrežnice koji nakon obrade prenosi mozgu da je svijetlo žuto. Boju opažaju fotoosjetljive vidne stanice u našim očima koje su poznate kao čunjići, a neke ih životinje nemaju. Prema tome je moguće da one vide Sunce kao sivo, no to nije znanstveno dokazano tako da ne možemo biti sigurni u tu pretpostavku, jer imaju crno – bijele štapiće (drugi set vidnih stanica) u mrežnici koji su iznimno osjetljivi na svijetlo.

Izvor: https://geek.hr/znanost/clanak/zasto-je-sunce-zuto/#ixzz6nUUPpN7b

Krvava povijest varfarina: Od otrova za štakore do važnog humanog lijeka

Kažu da je svaka supstanca koju koristimo istovremeno lijek i otrov, a doza u kojoj je uzimamo određuje kako će na nas djelovati. Dobar pokazatelj toga je varfarin koji je prošao put od moćnog otrova do isto tako snažnog lijeka.

https://povijest.hr/istaknuto/krvava-povijest-varfarina-od-otrova-za-stakore-do-vaznog-humanog-lijeka/

Page updated

Google Sites

Report abuse