Mjesec hrvatske knjige
Mjesec hrvatske knjige
Embedded Files
Dragi učenici,
i ove vas godine pozivamo da se priključite našim BookTube izazovima u Mjesecu hrvatske knjige. Mjesec hrvatske knjige sa sloganom Odabrali knjižničari ove je godine posvećen knjižničarima te važnosti, složenosti i čaroliji knjižničarske profesije.
Za naš BookTube kanal ove smo godine osmislili dva izazova - Kreativni videonatječaj za učenike: Dan kad su knjige oživjele (u kojemu će učenici moći pokazati što se događa kada se svjetovi knjiga i stvarnosti sudare i kada mašta preuzme glavnu ulogu) te Podcast epizoda: Razgovori iz knjižnice (u kojem će moći pokazati kako knjižničari mijenjaju naš svakodnevni svijet).
Dan ružičastih majica
Dan ružičastih majica
Dan ružičastih majica je Dan borbe protiv vršnjačkog zlostavljanja, koji se obilježava diljem svijeta.
Dan ružičastih majica je Dan borbe protiv vršnjačkog zlostavljanja, koji se obilježava diljem svijeta.
Kao i svake godine, tako i ove, obilježili smo Dan ružičastih majica. Učenici su svojim radovima ukrasili školu i tako podsjetili na Dan borbe protiv vršnjačkog nasilja.
Kao i svake godine, tako i ove, obilježili smo Dan ružičastih majica. Učenici su svojim radovima ukrasili školu i tako podsjetili na Dan borbe protiv vršnjačkog nasilja.
10.02. - Alojzije Stepinac – zagrebački nadbiskup i blaženik
10.02. - Alojzije Stepinac – zagrebački nadbiskup i blaženik
Stepinčev rodni kraj često se danas naziva Dolina kardinala, a u obližnjem Gornjem Pribiću rođen je i kardinal sluga Božji Franjo Kuharić. Zanimljivo je da je bl. Alojziju Stepincu, jedna od prvih akcija nakon što je postao svećenikom, bilo ustrojenje Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. U mjestu Brezarić pokraj Krašića rođen je 8. svibnja 1898. blaženi Alojzije Stepinac, kao peto od osmero djece Josipa Stepinca i njegove supruge Barbare. Manje je poznato da je bl. Alojzije Stepinac imao značajnu vojnu karijeru. Naime, nakon završene zagrebačke klasične gimnazije unovačen je uoči svog 18. rođendana u austrougarsku vojsku. Bilo je to 1916. godine, dakle usred Prvog svjetskog rata. U austrougarskoj vojsci stekao je časnički čin poručnika. Na talijanskom bojištu (gdje je bio i poznati pisac Ernest Hemingway) ranjen je u nogu i zarobljen, pa je proveo nekoliko mjeseci u talijanskim logorima. Kasnije su ga Talijani pustili pa se prijavio u Jugoslavensku legiju koja se borila na Solunskom bojištu. Tamo je imao časnički čin potporučnika.
Stepinčev rodni kraj često se danas naziva Dolina kardinala, a u obližnjem Gornjem Pribiću rođen je i kardinal sluga Božji Franjo Kuharić. Zanimljivo je da je bl. Alojziju Stepincu, jedna od prvih akcija nakon što je postao svećenikom, bilo ustrojenje Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. U mjestu Brezarić pokraj Krašića rođen je 8. svibnja 1898. blaženi Alojzije Stepinac, kao peto od osmero djece Josipa Stepinca i njegove supruge Barbare. Manje je poznato da je bl. Alojzije Stepinac imao značajnu vojnu karijeru. Naime, nakon završene zagrebačke klasične gimnazije unovačen je uoči svog 18. rođendana u austrougarsku vojsku. Bilo je to 1916. godine, dakle usred Prvog svjetskog rata. U austrougarskoj vojsci stekao je časnički čin poručnika. Na talijanskom bojištu (gdje je bio i poznati pisac Ernest Hemingway) ranjen je u nogu i zarobljen, pa je proveo nekoliko mjeseci u talijanskim logorima. Kasnije su ga Talijani pustili pa se prijavio u Jugoslavensku legiju koja se borila na Solunskom bojištu. Tamo je imao časnički čin potporučnika.
Demobiliziran je u proljeće 1919., a 1920. promaknut je u čin pričuvnog poručnika. Nakon povratka kući udvarao je jedno vrijeme Mariji Horvat, kćeri svog osnovnoškolskog učitelja, no sporazumno su ipak prekinuli vezu. Godine 1924. uputio se na svećenički studij. Zaređen je za svećenika u 33. godini života. Zanimljivo je da je Stepinac imenovan zagrebačkim nadbiskupom-koadjutorom, niti 4 godine nakon što je zaređen za svećenika. Bilo je to veliko iznenađenje i za njega samog i za okolinu. Bio je najmlađi biskup na svijetu, sa samo 36 godina života. Tri godine kasnije, kad je umro nadbiskup Bauer, Stepinac je preuzeo izravnu upravu Zagrebačke nadbiskupije. Nakon završetka II. svjetskog rata u Hrvatskoj je, kao i u čitavoj Jugoslaviji, vlast preuzela Komunistička partija zadojena boljševičkom ideologijom, osobito militantnim ateizmom. Nadbiskup Stepinac bio je već 17. svibnja 1945. uhićen, u zatvoru do 3. lipnja. Već sutradan, 4. lipnja, sam ga je Tito u Zagrebu pozvao na razgovor. Iz toga razgovora, a osobito iz razgovora što ga je dva dana ranije Tito vodio s predstavnicima katoličkoga klera u Zagrebu, bilo je jasno da novi režim hoće "narodnu Crkvu", neovisnu o Svetoj Stolici. To je za Stepinca značilo dirnuti u srce katoličkoga jedinstva. Ubrzo se pokazalo da je na djelu planirani žestoki progon Crkve koji se okomio ne samo na biskupe i svećenike nego i na vjernike. Nakon sve žešćih pogrda i napada na njegovu osobu, ponovno je uhićen 18. rujna 1946. te je 30. rujna izveden pred već montirani politički sudski proces. Znamenit je njegov govor pred sudom 3. listopada, koji nije samo obrana nego optužnica nepravednog suda.Stepinac je bio spreman položiti svoj život za vjeru i Boga. Na temelju iznuđenih izjava i lažnih svjedočanstava, čak i krivotvorenih dokumenata, nevin je osuđen 11. listopada 1946. na 16 godina zatvora i prisilnog rada te daljnjih 5 godina lišenja svih građanskih prava.19. listopada 1946. odveden je na izdržavanje kazne u kazneno-popravni dom u Lepoglavi gdje je bio do 5. prosinca 1951. Bilo mu je doduše dopušteno slavljenje mise i čitanje teoloških knjiga, ali je držan u potpunoj izolaciji, podvrgnut trajnim ponižavanjima i stresovima, a po svoj prilici i trovanju, što je uvelike narušavalo njegovo zdravlje. Po svjedocima u procesu za beatifikaciju, bio je na popisu zatočenika osuđenih na likvidaciju. Nakon 1864 dana provedenih u lepoglavskom zatvoru, 5. prosinca 1951. bio je premješten na izdržavanje preostalog dijela kazne u internaciju u rodni Krašić. U zatočeništvu, 12. siječnja 1953. imenuje ga kardinalom papa Pio XII. na što su vlasti prekinule diplomatske odnose sa Svetom Stolicom. Nije mogao u Rim ni po kardinalski grimiz, a po smrti Pija XI. ni u konklave, jer nije bio siguran da će se moći vratiti u Domovinu, a htio je po svaku cijenu ostati sa svojim narodom. Sveto je umro 10. veljače 1960. još za vrijeme izdržavanja nepravedne kazne. Umro je kako se to u mučeničkom rječniku kaže "ex aerumnis carceris" - od "zatvorskih tegoba", ali moleći za progonitelje i s Gospodinovim riječima na usnama: "Fiat voluntas tua" - "Oče, budi volja tvoja!"
Demobiliziran je u proljeće 1919., a 1920. promaknut je u čin pričuvnog poručnika. Nakon povratka kući udvarao je jedno vrijeme Mariji Horvat, kćeri svog osnovnoškolskog učitelja, no sporazumno su ipak prekinuli vezu. Godine 1924. uputio se na svećenički studij. Zaređen je za svećenika u 33. godini života. Zanimljivo je da je Stepinac imenovan zagrebačkim nadbiskupom-koadjutorom, niti 4 godine nakon što je zaređen za svećenika. Bilo je to veliko iznenađenje i za njega samog i za okolinu. Bio je najmlađi biskup na svijetu, sa samo 36 godina života. Tri godine kasnije, kad je umro nadbiskup Bauer, Stepinac je preuzeo izravnu upravu Zagrebačke nadbiskupije. Nakon završetka II. svjetskog rata u Hrvatskoj je, kao i u čitavoj Jugoslaviji, vlast preuzela Komunistička partija zadojena boljševičkom ideologijom, osobito militantnim ateizmom. Nadbiskup Stepinac bio je već 17. svibnja 1945. uhićen, u zatvoru do 3. lipnja. Već sutradan, 4. lipnja, sam ga je Tito u Zagrebu pozvao na razgovor. Iz toga razgovora, a osobito iz razgovora što ga je dva dana ranije Tito vodio s predstavnicima katoličkoga klera u Zagrebu, bilo je jasno da novi režim hoće "narodnu Crkvu", neovisnu o Svetoj Stolici. To je za Stepinca značilo dirnuti u srce katoličkoga jedinstva. Ubrzo se pokazalo da je na djelu planirani žestoki progon Crkve koji se okomio ne samo na biskupe i svećenike nego i na vjernike. Nakon sve žešćih pogrda i napada na njegovu osobu, ponovno je uhićen 18. rujna 1946. te je 30. rujna izveden pred već montirani politički sudski proces. Znamenit je njegov govor pred sudom 3. listopada, koji nije samo obrana nego optužnica nepravednog suda.Stepinac je bio spreman položiti svoj život za vjeru i Boga. Na temelju iznuđenih izjava i lažnih svjedočanstava, čak i krivotvorenih dokumenata, nevin je osuđen 11. listopada 1946. na 16 godina zatvora i prisilnog rada te daljnjih 5 godina lišenja svih građanskih prava.19. listopada 1946. odveden je na izdržavanje kazne u kazneno-popravni dom u Lepoglavi gdje je bio do 5. prosinca 1951. Bilo mu je doduše dopušteno slavljenje mise i čitanje teoloških knjiga, ali je držan u potpunoj izolaciji, podvrgnut trajnim ponižavanjima i stresovima, a po svoj prilici i trovanju, što je uvelike narušavalo njegovo zdravlje. Po svjedocima u procesu za beatifikaciju, bio je na popisu zatočenika osuđenih na likvidaciju. Nakon 1864 dana provedenih u lepoglavskom zatvoru, 5. prosinca 1951. bio je premješten na izdržavanje preostalog dijela kazne u internaciju u rodni Krašić. U zatočeništvu, 12. siječnja 1953. imenuje ga kardinalom papa Pio XII. na što su vlasti prekinule diplomatske odnose sa Svetom Stolicom. Nije mogao u Rim ni po kardinalski grimiz, a po smrti Pija XI. ni u konklave, jer nije bio siguran da će se moći vratiti u Domovinu, a htio je po svaku cijenu ostati sa svojim narodom. Sveto je umro 10. veljače 1960. još za vrijeme izdržavanja nepravedne kazne. Umro je kako se to u mučeničkom rječniku kaže "ex aerumnis carceris" - od "zatvorskih tegoba", ali moleći za progonitelje i s Gospodinovim riječima na usnama: "Fiat voluntas tua" - "Oče, budi volja tvoja!"
http://stepinac.zg-nadbiskupija.hr/hr/o-stepincu/zivotopis/100
http://stepinac.zg-nadbiskupija.hr/hr/o-stepincu/zivotopis/100
Dan ljubaznosti - 13.11.2024.
I ove godine, potrudili smo se, obilježiti Svjetski dan ljubaznosti. Taj se dan prvi put obilježio 13. studenog 1998. godine u Tokyju. Profesorice Ružica Belić i Ozana Mirosavljev Grgić, organizirale su radionice, u kojima su volonteri i kreativci iz 4c, 3a i 2a, izradili prigodne plakate, pjesme, poticajne poruke i crteže. Na taj način sve su nas potaknuli da budemo što više ljubazni i susretljivi jedni prema drugima u svakodnevnim životnim situacijama.
5. listopada - Svjetski dan učitelja
5. listopada - Svjetski dan učitelja
Svjetski dan učitelja – u posebnim okolnostima zbog pandemije koronavirusa
Na današnji dan 5. listopada obilježava se Svjetski dan učitelja, a proglasio ga je UNESCO 1994. u spomen na isti datum 1966. godine, kada je potpisana Preporuka o statusu učitelja, što je za njih bio važan događaj. Tako je uspostavljen novi praznik u čast svih prosvjetnih radnika, od nastavnika predškolskih skupina do profesora i predavača na sveučilištima.
Na međunarodnoj konferenciji održanoj u Parizu 1966. prvi put nisu bila postavljena samo globalna pitanja obrazovanja, a sudionici kongresa raspravljali su o pravnom statusu onih koji pomažu u stjecanju znanja. U različitim državama pronađena je značajna razlika u socijalnoj i financijskoj situaciji nastavnika, a pojedini govornici tražili su od predstavnika UNESCO-a uklanjanje postojeće diskriminacije. Navedena preporuka bila je prvi međunarodni dokument koji je ukazao na ulogu onih koji rade na polju obrazovanja i njihovu društvenu važnost.
Značajan doprinos učitelja društvu znanja
Svjetski dan učitelja obilježava se u cijelom svijetu, pa tako i u Hrvatskoj dugi niz godina, a postao je prigoda u kojoj se na svjetskoj razini mjeri napredak u promišljanju o načinima kako se suprotstaviti svim izazovima na putu za promicanje učiteljske profesije. Cilj obilježavanja je, među ostalim, isticanje važnosti rada svih učitelja, nastavnika i odgojitelja, njihovog utjecaja na razvoj društva u cjelini, naglašavanje važnosti učiteljske profesije, ali i samog obrazovanja čiji su oni nositelji.
Tijekom obavljanja jednog od najodgovornijih i najzahtjevnijih poslova učitelji daju svoj doprinos cilju kojem svi težimo – društvu znanja. U pripremu mladih ljudi za svladavanje raznih životnih situacija nesebično ulažu trud, a za taj trud najčešće dobiju premalu nagradu. Rad učitelja treba prepoznati i cijeniti kao jedan od najvažnijih za budućnost cijelog svijeta. Prigoda je to da se svim učiteljima barem na jedan dan pokloni zaslužena pozornost, za sve dane, mjesece i godine koje provode radeći s našom djecom.
04.10.2024. Sv. Franjo zaštitnik životinja – Dan Veterinarske škole
Kao i svake godine, tako i ove, 04.10.2024. obilježili smo blagdan Sv. Franje, zaštitnika životinja, koji je ujedno i Dan naše škole.
Ove godine, imali smo bezbroj kreativnih radionica iz svih predmeta. Učenici su aktivno sudjelovali na svim radionicama. Svi djelatnici škole osmislili su radionice, koje su učenicima bile poučne i zanimljive.
Bilo je tematski osmišljenih kvizova, prigodnih igara, asocijacija na temu obilježavanja blagdana sv. Franje, zaštitnika životinja i zaštitnika naše škole. Razgovarali smo sa učenicima o životinjama, koje su postale glavni likovi u nekim književnim djelima, zatim o životinjama, koje se spominju u biblijsko vrijeme.
Učenici su na zabavan i zanimljiv način, mogli aktivno sudjelovati na svim ponuđenim sadržajima i na svim radionicama iz općih i strukovnih predmeta.
https://vjeronaucni-portal.com/sveti-franjo-4-listopada/
http://drugaprilika.hr/kako-pomoci/i-sveci-vole-zivotinje/
http://drugaprilika.hr/kako-pomoci/i-sveci-vole-zivotinje/
Bazilika sv. Franje
04.10. Sv. Franjo Asiški - zaštitnik životinja -Dan Veterinarske škole
Sv. Franjo Asiški rodio se 1181. godine u Asizu kao sin trgovca Pietra di Bernardonea i Ivane. U odsutnosti oca krstila ga je majka davši mu ime Ivan. Otac je tome imenu kasnije dodao Franjo, s kojim je taj svetac ušao u ljudsku povijest. Kao dječak i mladić bavio se prodajom sukna, što je bilo zanimanje i njegova oca. Volio je svečanosti i raskoš, ali istovremeno je bio osjećajan i samilostan prema siromasima, kojima bi dijelio obilnu milostinju. Zanesen avanturizmom i slavom, sudjelovao je aktivno i u oružanim razmiricama između Asiza i Peruggije, između naroda i feudalaca. Kad je Franjo došao iz zarobljeništva iz Peruggie te se oporavio od podulje bolesti, pokušao je poći za slavom novim putovima i to onom slavom koja dolazi od oružja, od junaštva u oružanoj viteškoj borbi. Uputio se stoga prema pokrajini Pugli, a zaustavio u Spoletu. Uzrok tome bijaše tajanstveni glas u snu, koji ga je pozivao da slijedi radije gospodara nego slugu. To ga je privelo razmišljanju i promjeni. Posvetio se molitvi i meditaciji. Franjo se vratio natrag u Asiz, ondje raskrstio s veselim društvom te započeo život revnog razmišljanja i pobožnosti, te se dao na djela ljubavi prema siromasima i gubavcima. U to je doba poduzeo i hodočašće u Rim, u baziliku sv. Petra, na grob apostolskog prvaka.
U jesen 1205. godine u rodnom Asizu u crkvici San Damiano triput je čuo zov Raspetoga: 'Franjo, pođi i popravi mi crkvu jer, kako vidiš, sva je u ruševinama!'Obnovio je crkvicu sv. Damjana te ondje povučen provodio vrijeme u razmatranju, u molitvi. Potpuno u srcu obraćen i posve opredijeljen za Krista, Franjo se javno pred pobožnim asiškim biskupom Gvidom II. odrekao svih dobara i prava na očinsku baštinu. Time se kao pokornik i Bogu posvećena osoba podložio posve crkvenoj vlasti. Tada je izjavio: „Čujte me i shvatite dobro! Do ovog sam časa svojim ocem nazivao Petra Bernaridonea, odsad s većim pouzdanjem mogu reći: Oče naš, koji jesi na nebesima, u tebe stavljam sve svoje blago i nadu i zalog svog ufanja.“ Nalazeći se jednog dana u crkvi sv. Marije anđeoske, čuo je kod mise riječi evanđelja: „Ne pribavljajte sebi u pojase ni zlatna, ni srebrna, ni bakrena novca; ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa, jer radnik zaslužuje uzdržavanje!“ (Mt 10,9-10)... Čuvši to, bio je tako snažno zahvaćen ljubavlju prema siromaštvu da je uskliknuo: 'To je što tražim, to je što svim srcem želim!'
Franjo je svoju pustinjačku odjeću zamijenio 'minoritskom', manje braće, kako će kasnije nazvati svoj red i njegove sljedbenike. Odložio je remen, sandale i štap, a svoju je grubu tuniku opasao bijelim konopom. Na glavu je stavio kapucu ili kukuljicu, kakvu su tada običavali nositi umbrijski seljaci. Ideal mu je postao što doslovniji život po evanđelju: u jednostavnosti, istinskom siromaštvu i slobodi duha. U početku mu se pridružilo 12 prijatelja koji se nazvaše 'manjom braćom'. Svojoj mladoj zajednici Franjo daje pravila koje papa Inocent III. usmeno odobrava. Dobili su i ovlast propovijedanja. Zajednica se ubrzo povećavala. Nastaje nova redovnička družba u Crkvi - franjevci.
Mnoge godine su važne u Franjinom djelovanju. Izdvojit ćemo 1211. kada je u Porcijunkuli primio u svoje bratstvo Klaru i tako nastaje Red siromašnih gospođa – klarise, i godinu 1212. kada je s nekolicinom braće pošao u Siriju, ali se zbog „protivnih vjetrova“ morao zaustaviti na našoj obali. Uz taj događaj vezane su i tradicije o Franjinu boravku u Zadru, Dubrovniku, Splitu i Zagrebu. Franjo je umro u crkvi Sv. Marije anđeoske, na mjestu gdje je jasno upoznao svoj životni poziv, 3. listopada 1226. godine. Papa Grgur IX. dvije godine nakon Franjine smrti proglasio ga je svetim. Isti je Papa odredio da mu se pokraj Asiza, na rubu toga grada podigne u čast dvostruka veličanstvena bazilika. U nju je 1230. godine bilo preneseno svečevo tijelo. Kasnije se dogodilo nešto pomalo neshvatljivo: da se više nije točno znalo za svečevo tijelo. Nakon mnogih radova tijelo je napokon 1818. godine opet pronađeno pod glavnim oltarom. Danas se čuva u donjoj bazilici na povišenom mjestu. Ikongrafija sv. Franju prikazuje u franjevačkom habitu, s Kristovim ranama na rukama, često okružena životinjama, najviše s pticama. Sada svetac, papa Ivan Pavao II. 1979. godine proglasio je sv. Franju zaštitnikom ekologa.
Svjetski dan zaštite životinja i Međunarodni dan timaritelja
Svjetski dan zaštite životinja i Međunarodni dan timaritelja
Na Svjetski dan zaštite životinja obilježava se i Međunarodni dan timaritelja. Zajednički im je datum 4. listopada. Taj dan je ujedno i Dan Veterinarske škole, te Dan sv. Franje, zaštitnika životinja. Taj dan obilježava se i u zagrebačkom Zoo vrtu, različitim edukacijama te obilaskom životinja. Posjetitelji Zoološkog vrta Grada Zagreba, moći će se uključiti u obilaske Vrta, tijekom kojih će se susretati s timariteljima.
U brizi za životinje koje žive u Vrtu, surađuju veterinari, zoolozi, nutricionisti i timaritelji. Timaritelji životinje svakodnevno hrane, timare, nadziru njihovo opće stanje i zdravlje te njihove nastambe održavaju čistima i urednima. Timaritelji također životinjama obogaćuju životni prostor te ih pripremaju za situacije poput prijevoza i veterinarskih pregleda.
Zavirite u svakodnevicu timaritelja zahvaljujući posebnim obilascima Vrta.
Doznajte što sami možete napraviti za očuvanje životinjskog svijeta!
Noć muzeja 2024.
Noć muzeja (također Duga noć muzeja) predstavlja kulturni događaj u organizaciji muzejskih kuća i drugih kulturnih institucija, kojima je glavna značajka da su muzejski i drugi izložbeni prostori otvoreni do kasno u noć te da je posjetiteljima ulaz slobodan ili uz minimalnu novčanu naknadu, koja im omogućava posjetu ne samo jednog muzejskog ili izložbenog prostora već više njih.
Prva Noć muzeja održana je u Berlinu pod nazivom Lange Nacht der Museen 1997. godine. Zbog iznimnog interesa i načina na koji je ideja o samom događaju realizirana, ubrzo se proširio na više institucija i različitih gradova diljem Europe pa i svijeta.
Tema devetnaeste Noći muzeja je – MUZEJI I NOVA PUBLIKA, odgovarajuća je u vremenu traženja novih generacija za inovativnim i kreativnim muzejskim sadržajima, u kojima će i sami sudjelovati i temama koje će angažirano odgovoriti na sve zahtjevnije izazove novih generacija i vremena u kojem živimo.
Manifestacija je započela 2005. godine s nekolicinom zagrebačkih muzeja, koja je tijekom proteklih godina prerasla u najznačajniju manifestaciju hrvatskih muzeja. Prošetajte našim muzejima i uživajte u različitim zanimljivostima!
https://noc-muzeja.hr/o-noci-muzeja/
22. veljače – Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva
22. veljače – Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva
Na dan 22. veljače slavimo Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva. Hrvatska glagoljica povijesno je hrvatsko pismo, jedan od nezaobilaznih simbola nacionalnoga identiteta i višestoljetne uljudbe, na temelju kojega smo i danas prepoznatljivi i jedinstveni u Europi i svijetu.
Proglašenje tog dana inicirao je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, koji je 22. veljače odabrao kao spomen na dan kada je 1483. godine tiskana prva hrvatska knjiga – „Misal po zakonu rimskoga dvora", a Hrvatski je sabor prošle godine donio odluku o proglašenju toga spomendana.
Svojom inicijativom Institut je želio skrenuti pozornost javnosti i svih govornika hrvatskoga jezika na važnost promicanja vrijednosti i ljepota hrvatskog glagoljičnoga pisma te omogućiti glagoljici da jedan dan u godini bude upravo njezin spomendan.
Naučite pisati glagoljično pismo ili provjerite svoje znanje o glagoljičnim slovima ili zaigrajte memorijsku igru s glagoljičnim slovima na adresi: http://hrvatski.hr/volim-glagoljicu/
30. STUDENOG - obilježava se Međunarodni dan kućnih ljubimaca
"Svjetski je dan kućnih ljubimaca! Čestitamo ga kućnim ljubimcima i njihovim vlasnicima! Ako još uvijek nemate životinjicu, koja prema vama osjeća bezuvjetnu ljubav, dođite u Azil Dumovec! Upoznajte mačke i pse koji ovdje čekaju svoje vlasnike!", poručili su danas iz Azila Dumovec.
Šapa tjedna
Šapa tjedna
Ako ste ponosni članovi obitelji krznenih ili pernatih ljubimaca, možda čak i onih s ljuskama, upoznajte nas s njima. Pošaljite nam njihovu fotografiju, otkrijte nam njihove simpatične navike i odgovorite zašto su vaši dani, otkad su vam vaše mace, ribice, kornjače, zamorci… u životu ispunjeniji? Pozivamo i sve ponosne vlasnike, onih malo većih ljubimaca, da nam također ponosno predstave svoje blago – konje, koze i ostale prekrasne domaće životinje. S nestrpljenjem iščekujemo vaše kratke priče, koje nam možete dostaviti na e-mail adresu info@dulist.hr. Rado ćemo ih objaviti u našem tiskanom izdanju, u novoj rubrici ‘Šapa tjedna’! Za sve nedoumice, javite nam se na e-mail, ali i na naš Facebook @dulist ili pak Instagram profil @dulist.hr – veselimo se upoznavanju vaših ljubimaca!
Ako ste ponosni članovi obitelji krznenih ili pernatih ljubimaca, možda čak i onih s ljuskama, upoznajte nas s njima. Pošaljite nam njihovu fotografiju, otkrijte nam njihove simpatične navike i odgovorite zašto su vaši dani, otkad su vam vaše mace, ribice, kornjače, zamorci… u životu ispunjeniji? Pozivamo i sve ponosne vlasnike, onih malo većih ljubimaca, da nam također ponosno predstave svoje blago – konje, koze i ostale prekrasne domaće životinje. S nestrpljenjem iščekujemo vaše kratke priče, koje nam možete dostaviti na e-mail adresu info@dulist.hr. Rado ćemo ih objaviti u našem tiskanom izdanju, u novoj rubrici ‘Šapa tjedna’! Za sve nedoumice, javite nam se na e-mail, ali i na naš Facebook @dulist ili pak Instagram profil @dulist.hr – veselimo se upoznavanju vaših ljubimaca!
POVIJEST-KRAVATE.pdf
Kravata u Hrvata - Prije 355 godina, prvi puta zavezana kravata, koja je nazvana po Hrvatima!
Kravata u Hrvata - Prije 355 godina, prvi puta zavezana kravata, koja je nazvana po Hrvatima!
Jeste li znali da kravata potječe od Hrvata?
Dok je u Europi bjesnio tridesetogodišnji rat (1618-1648), u ovu tragediju gurnuti su i hrvatski vojnici koji su, nastupajući pod vodstvom svojih banova, stigli i do Pariza. Zanimljivo je da su Hrvati, kao dio svoje tradicionalne odore, na sebi svojstven način vezali oko vrata slikovite rupce. Ovaj lijepi «hrvatski stil» osvojio je probirljive Parižane u vrijeme Louisa XIV i oni su usvojili novi modni predmet koji se nosio «à la Croate» (na hrvatski način). Taj izraz je ubrzo postao korijenom nove francuske riječi «cravate».Kasnije je ustrojena i posebna pukovnija „Royal Cravates“ koja je dobila ime po Hrvatima.Tako je kravata kao znak kulture i otmjenosti ušla u ondašnju građansku modu i osvojila cijelu Europu, a danas i cijeli civilizirani svijet.
https://povijest.hr/drustvo/kultura/kravata-izum-hrvata/
ZAZOVIMO NA ŽIVOTINJE
ZAZOVIMO NA ŽIVOTINJE
BOŽJI BLAGOSLOV!
BOŽJI BLAGOSLOV!
Povodom dana sv. Franje, zaštitnika životinja, u župi Sv. Antuna Padovanskog, blagoslov mogu primiti psi, mačke, ali i ostale kućne životinje!
Povodom dana sv. Franje, zaštitnika životinja, u župi Sv. Antuna Padovanskog, blagoslov mogu primiti psi, mačke, ali i ostale kućne životinje!
Dođite sa svojim kućnim ljubimcima i primite Božiji blagoslov!
Dođite sa svojim kućnim ljubimcima i primite Božiji blagoslov!
U utorak, 4. listopada 2023., u 18.00 sati na platou ispred crkve svetog Antuna Padovanskoga, na Svetom Duhu u Zagrebu upriličit će se blagoslov kućnih ljubimaca. “Mnoge životinje po Stvoriteljevoj božanskoj providnosti na neki način sudjeluju u čovjekovu životu. Neke mu pomažu u radu ili daju hranu i pružaju utjehu. Ništa ne priječi da se u danoj prigodi, npr. na blagdan kojega sveca, sačuva običaj da se na životinje zazove Božji blagoslov!
U utorak, 4. listopada 2023., u 18.00 sati na platou ispred crkve svetog Antuna Padovanskoga, na Svetom Duhu u Zagrebu upriličit će se blagoslov kućnih ljubimaca. “Mnoge životinje po Stvoriteljevoj božanskoj providnosti na neki način sudjeluju u čovjekovu životu. Neke mu pomažu u radu ili daju hranu i pružaju utjehu. Ništa ne priječi da se u danoj prigodi, npr. na blagdan kojega sveca, sačuva običaj da se na životinje zazove Božji blagoslov!
Akcija "Šapica u srcu"
Akcija "Šapica u srcu"
04.10.2023. obilježavamo Dan sv. Franje, zaštitnika životinja. To je ujedno i Dan naše škole. Ove godine odlučili smo prikupiti što više hrane, pokrivala, nepropusnih podloga za životinje, lajnica, igračaka i svega ostaloga, kako bi napuštenim životinjama uljepšali život i boravak u skloništima. Svi koji žele pomoći, mogu svoje donacije donijeti u našu školu!
Audio kutak
Audio kutak
Svi koji žele uživati u odličnim radijskim emisijama ovdje mogu pronaći najnovije emisije odjela Djeca, mladi, obrazovanje i znanost Hrvatskog radija. Riječ je o znanstveno-popularnim emisijama, koje pokrivaju širok raspon tema, područja i radijskih formi, od ekologije do umjetnosti, od intervjua do putopisne reportaže, a namijenjene su znatiželjnoj publici svih uzrasta. Svaka emisija predstavljena je s četiri posljednje epizode koje se u potpunosti mogu preslušati u našem Audio kutku. Bili veliki ili mali, svi žedni znanja uživat će u obrazovnim i znanstvenim emisijama u kojima gostuju vrhunski stručnjaci, znanstvenici, umjetnici, ali i pustolovi, volonteri, roditelji, učitelji i djeca… Izbor tema je uistinu šarolik i svatko može pronaći nešto za sebe.
Svi koji žele uživati u odličnim radijskim emisijama ovdje mogu pronaći najnovije emisije odjela Djeca, mladi, obrazovanje i znanost Hrvatskog radija. Riječ je o znanstveno-popularnim emisijama, koje pokrivaju širok raspon tema, područja i radijskih formi, od ekologije do umjetnosti, od intervjua do putopisne reportaže, a namijenjene su znatiželjnoj publici svih uzrasta. Svaka emisija predstavljena je s četiri posljednje epizode koje se u potpunosti mogu preslušati u našem Audio kutku. Bili veliki ili mali, svi žedni znanja uživat će u obrazovnim i znanstvenim emisijama u kojima gostuju vrhunski stručnjaci, znanstvenici, umjetnici, ali i pustolovi, volonteri, roditelji, učitelji i djeca… Izbor tema je uistinu šarolik i svatko može pronaći nešto za sebe.
https://www.skole.hr/audio-kutak/
Kukci su razvili sposobnost mimikrije još prije 165 milijuna godina
Kukci su razvili sposobnost mimikrije još prije 165 milijuna godina
Mimikrija je strategija opstanka za mnoge današnje životinje. Riječ je o načinu na koji ove postaju manje primjetne: bojom i oblikom tijela oponašaju predmete, biljke i druge životinje iz svoga prirodnog okoliša, čime se štite od predatora.
Mimikrija je strategija opstanka za mnoge današnje životinje. Riječ je o načinu na koji ove postaju manje primjetne: bojom i oblikom tijela oponašaju predmete, biljke i druge životinje iz svoga prirodnog okoliša, čime se štite od predatora.
https://povijest.hr/istaknuto/kukci-su-razvili-sposobnost-mimikrije-jos-prije-165-milijuna-godina/
FESTIVAL ZNANOSTI 2022.
FESTIVAL ZNANOSTI 2022.
2. - 7. svibnja 2022.!
2. - 7. svibnja 2022.!
Festival znanosti je manifestacija koja se u Hrvatskoj kontinuirano organizira od 2003. godine, s ciljem približavanja znanosti te poboljšavanje javne percepcije znanstvenika, kao i motiviranje mladih ljudi za istraživanje i stjecanje novih znanja.
Festival znanosti je manifestacija koja se u Hrvatskoj kontinuirano organizira od 2003. godine, s ciljem približavanja znanosti te poboljšavanje javne percepcije znanstvenika, kao i motiviranje mladih ljudi za istraživanje i stjecanje novih znanja.
https://www.festivalznanosti.hr/2022/zagreb/
https://www.festivalznanosti.hr/2022/zagreb/
Upoznajmo mačku Khao manee - Želite li znati više o ovoj prekrasnoj pasmini?
Upoznajmo mačku Khao manee - Želite li znati više o ovoj prekrasnoj pasmini?
Mačka Khao Manee jedna je od najekskluzivnijih na svijetu. Vrlo prepoznatljiva po svom čistom i svilenkastom bijelom krznu, kao i po očaravajućem pogledu. Khao Manee, vrlo je rijetka i vrlo stara orijentalna vrsta mačaka, podrijetlom iz Tajlanda. Zbog specifične boje očiju, nazivaju je još i "Diamond cat". Na Tajlandu se već stoljećima smatra čarobnjakom za sreću. Također je jedna od najskupljih mačaka na svijetu. Khao Manee je inteligentna, odana i vrlo vezana za svog gospodara.
Mačka Khao Manee jedna je od najekskluzivnijih na svijetu. Vrlo prepoznatljiva po svom čistom i svilenkastom bijelom krznu, kao i po očaravajućem pogledu. Khao Manee, vrlo je rijetka i vrlo stara orijentalna vrsta mačaka, podrijetlom iz Tajlanda. Zbog specifične boje očiju, nazivaju je još i "Diamond cat". Na Tajlandu se već stoljećima smatra čarobnjakom za sreću. Također je jedna od najskupljih mačaka na svijetu. Khao Manee je inteligentna, odana i vrlo vezana za svog gospodara.
https://www.notigatos.es/hr/khao-manee/#Caracteristicas_fisicas
Međunarodni dan žena - 08.03. 1909.
Dan koji slavi ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog spola – Međunarodni dan žena, širom svijeta obilježava se 8. ožujka. Ovaj dan koji ističe ravnopravnost žena i muškaraca prvi puta prigodno je obilježen navedenog datuma 1909. u SAD-u deklaracijom koju je donijela Socijalistička partija Amerike. Već sljedeće godine u Kopenhagenu je održana prva međunarodna ženska konferencija u organizaciji Socijalističke Internacionale gdje je službeno odlučeno da se svake godine 8. ožujka obilježava Međunarodni dan žena. Prijedlog ovoj inicijativi dala je slavna njemačka socijalistica Clara Zetkin. Odtad se obilježavanje ovog dana proširilo Europom, pa i diljem svijeta. Ti događaji koincidirali su s požarom u tvornici Triangle Shirtwaist u New Yorku, kada su ustanovili da su slabe mjere sigurnosti na radu bile krive za smrt više od 140 žena.A sve je počelo još 1857. u New Yorku kada su 8. ožujka u štrajk stupile radnice u tvornici tekstila, zahtijevajući bolje uvjete rada za žene. Međunarodni dan žena - 08.03. 1909.
Demonstrantice je rastjerala policija, ali su žene dva mjeseca kasnije osnovale svoj sindikat. Protesti žena nastavili su se i sljedećih desetljeća, od kojih je najpoznatiji bio 1908., kad je 15 000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Uoči Prvog svjetskog rata, žene su 8. ožujka širom Europe održale demostracije za mir, a demonstracije povodom Međunarodnog dana žena u Rusiji, bile su prvi stadij ruske revolucije. Nakon uspostave boljševičke vlasti taj dan postao je državni praznik za obilježavanje herojstva radnica. U zapadnom svijetu se Međunarodni dan žena uglavnom prestao obilježavati 1930-ih, dijelom i zbog toga što ga se povezivalo s komunizmom. Međutim, 1960-ih su ga ponovno počele slaviti feministice. Godine 1975., koja je proglašena Međunarodnom godinom žene, Ujedinjeni narodi su službeno počeli obilježavati Međunarodni dan žena.
Vjerni pas Hachikō koji je devet godina čekao svog gospodara
Vjerni pas Hachikō koji je devet godina čekao svog gospodara
Dana osmog ožujka 1935. godine uginuo je pas Hachikō, legendarno slavan u Japanu, po svojoj vjernosti gospodaru. Pas Hachikō postao je toliko slavan u Japanu da mu je podignut brončani spomenik, a o njemu je snimljeno i više filmova.
Dana osmog ožujka 1935. godine uginuo je pas Hachikō, legendarno slavan u Japanu, po svojoj vjernosti gospodaru. Pas Hachikō postao je toliko slavan u Japanu da mu je podignut brončani spomenik, a o njemu je snimljeno i više filmova.
Sokolarenje iz Hrvatske upisano u nematerijalnu baštinu UNESCO-a
Sokolarenje iz Hrvatske upisano u nematerijalnu baštinu UNESCO-a
Republika Hrvatska dobila je 18. po redu upis svoje nematerijalne baštine – na UNESCO-ov Reprezentativni popis baštine čovječanstva te je sokolarenje iz Hrvatske pridruženo multinacionalnoj nominaciji umijeća sokolarenja
https://croexpress.eu/sokolarenje-iz-hrvatske-upisano-u-nematerijalnu-bastinu-unesco-a/?fbclid=IwAR2AC7oEd8dWNTeXcm4zFQWe4Vwugr72xgmitCE0it4cfIBfUp-eQ_WIG2c
https://croexpress.eu/sokolarenje-iz-hrvatske-upisano-u-nematerijalnu-bastinu-unesco-a/?fbclid=IwAR2AC7oEd8dWNTeXcm4zFQWe4Vwugr72xgmitCE0it4cfIBfUp-eQ_WIG2c
Suživot čovjeka i mačke kroz povijest: Od kultne životinje do glasnice sila tame
Suživot čovjeka i mačke kroz povijest: Od kultne životinje do glasnice sila tame
Pored pasa, mačke su najrašireniji kućni ljubimcima na svijetu. Dok će lajavce odabrati oni koji cijene vjernost, odanost i poslušnost, mijaukalice se preporučuju onima koji kod četveronožnih prijatelja cijene samodostatnost, eleganciju i tajanstvenost. Razlike između ove dvije životinje najbolje ilustrira sljedeći vic. “Hraniš me, maziš me… Ti si moj bog!”, razmišlja pas o svome gospodaru. Mačka pak razmišlja ovako: “Hraniš me, maziš me… Ja sam tvoj bog!”. Za vas smo odabrali niz zanimljivosti o suživotu čovjeka i mačke kroz povijest!
Pored pasa, mačke su najrašireniji kućni ljubimcima na svijetu. Dok će lajavce odabrati oni koji cijene vjernost, odanost i poslušnost, mijaukalice se preporučuju onima koji kod četveronožnih prijatelja cijene samodostatnost, eleganciju i tajanstvenost. Razlike između ove dvije životinje najbolje ilustrira sljedeći vic. “Hraniš me, maziš me… Ti si moj bog!”, razmišlja pas o svome gospodaru. Mačka pak razmišlja ovako: “Hraniš me, maziš me… Ja sam tvoj bog!”. Za vas smo odabrali niz zanimljivosti o suživotu čovjeka i mačke kroz povijest!
1. Znanstveni naziv Felis silvestrus catus dobila je 1758. godine, u nomenklaturi čuvena švedskog botaničara Carla Linnéa. Danas se smatra podvrstom divlje mačke. Uobičajen je i pojam Felis domestica.
2. Domaća mačka uz ljude živi još od neolitika, a arheološki dokazi pokazuju da je udomaćena pripitomljivanjem divlje mačke iz sjeverne Afrike. U razdoblju od V. do VI. egipatske dinastije, bila je kultna životinja posvećena božici Bast, često prikazivanoj upravo s mačjom glavom. Tek je u razdoblju od XII. do XIII. dinastije postala pravom domaćom životinjom te se, uz kultno čašćenje, koristila za uništavanje glodavaca. Ubijanje mačke, čak i nehotično, kažnjavalo se smrću, a kad bi u nekoj obitelji uginula mačka, u znak žalovanja za njom ukućani su brijali obrve.
3. O značaju ovih životinja u drevnom Egiptu svjedoči otkriće iz 1888. godine, kad je neki zemljoradnik kod Beni Hasana slučajno naišao na veliku grobnicu s tisućama mumificiranih mačaka i mačića iz drugog tisućljeća prije Krista. Poštovanje s kojime su Egipćani sahranjivali mačke odraz je poštovanja koje su im ukazivali tijekom života.
4. Muslimanska predaja govori o slučaju kad je prorok Muhamed pronašao mačku kako spava na njegovoj odjeći: umjesto da je probudi, on je oko nje izrezao rupu na ogrtaču, što ukazuje na brigu i milostivost prema mačkama ali i čitavu životinjskom svijetu.
5. Mačke su štovali i u Indiji, a spominju se još u tamošnjim drevnim epovima “Ramayani” i “Mahabharati”. Hinduizam poštuje sve životne forme, a naročito je naklonjen mačkama: očekivalo se da svaki dobar čovjek tijekom života brine barem o jednoj mački. Budistički svećenici često su pak držali mačke u svojim hramovima, prvenstveno kao zaštitu od glodavaca, no također su vjerovali da ove životinje donose sreću. Od hramskih mačaka potječu brojne današnje pasmine.
6. U drevnoj Kini, kao i u mnogim drugim područjima Azije, mačka je bila cijenjena prvenstveno zbog svoje uloge u zaštiti hrane i osjetljive svile od glodavaca.
7. Da su antičke mačke bile znatiželjna i samoživa stvorenja poput onih današnjih, svjedoči nedavno arheološko otkriće u Gloucesteru. Ondje, na crijepu starom dvije tisuće godina, znanstvenici su pronašli otiske mačjih šapa. “Ovakav tip crijepa, koji je bio dijelom luksuzne rimske zgrade, nazivao se tegula, a proizvodio se na način da se vlažna glina ostavi na suncu, kako bi se osušila. Životinje, pa i ljudi, povremeno bi ugazili na koji od crijepova, ostavljajući tragove za vječnost. Maca čije smo otiske pronašli to je učinila prije dva tisućljeća, vjerojatno strašno iznerviravši onoga koji je crijepove pravio”, ispričao je voditelj istraživanja. Dodao je kako se antičkih mačjih tragova u Velikoj Britaniji može pronaći više nego bilo gdje u svijetu. “Na drugim krajevima svijeta nalaženi su tragovi pasa, golubova i drugih životinja iz antike, no kod nas je najviše onih mačjih. U antičkoj Britaniji ove su životinje bili omiljeni kućni ljubimci, a posjedovali su ih i brojni vojnici”.
8. Legenda kaže kako je Julija Helena, majka cara Konstantina I. Velikog (280. – 337.), prva donijela mačke na Cipar – kako bi se riješila zmija!
9. U bitki kod Peluzija 525. godine prije Krista, Perzijanci su pobijedili Egipćane, i to zahvaljujući – mačkama! Znali su, naime, da protivnici te životinje smatraju svetima, pa su ih vojnici u prvim redovima nosili u rukama. U strahu od božanske osvete, Egipćani nisu htjeli strijelama gađati Perzijance kako ne bi ozlijedili mačke.
10. Godine 1999., na lokalitetu Huaca de la Luna, otkriven je niz religijskih predmeta naroda Moche, jedne od najstarijih civilizacija Južne Amerike. Artefakt koji je najviše oduševio znanstvenike bio je ceremonijalni ogrtač protkan zlatnim nitima. Na njegovom vrhu, nalazila se glava mačke izrađena od gline i ukrašena sedefom za oči i zube, bakrom za nepce i jezik, škriljevcem za zjenice te drvenim ušima. Mačka izgleda kao da sikće, a stručnjaci pretpostavljaju da je vezana uz štovanje božice lova.
11. U srednjovjekovnoj Europi, mačke su povezivane s crnom magijom, a na zao glas ih je dovelo pučko vjerovanje da je Lilit, Adamova prva žena, u obliku crne mačke pila krv onih usnule djece.
12. U trinaestom stoljeću, za vladavine pape Grgura IX., započelo je uistinu crno razdoblje za ove četveronošce. Papa ih je, u buli “Vox in Rama”, proglasio oruđem nečastivog te naredio da ih, kao takve, masovno istrebljuju diljem Europe. Kroz godine, ova je praksa dovela do povećanja populacije šatkora, prijenosnika kuge, što je pogodovalo širenju bolesti.
13. U srednjovjekovnoj Rumunjskoj, bilo je pak rašireno pučko vjerovanje da ugriz crne mačke može pretvoriti čovjeka u vampira. Smatralo se, naime, da te životinje ne osjećaju ljubav prema gospodarima, štoviše, da im žele smrt kako bi zagospodarile kućom. Kad bi umro neki član obitelji, ožalošćena rodbila stražarila je pokraj njegova trupla, kako se neka od ovih beštija ne bi ušuljala u kuću te mrtvaca pretvorila u vampira tako da mu odgrize nos ili jednstavno prošeta ispod njegova lijesa!
14. Belgijski grad Ypres u srednjem je vijeku bio poznat po proizvodnji tkanina i čipaka. Na njegovu horizontu isticao se impresivni Lakenhalle, kuća suknarskog ceha. U to vrijeme, grad je imao problema s mačkama koje su se nekontrolirano razmnožavale, a isti je riješen na uistinu okrutan način – nesretne životinje bacane su s krova spomenute trgovačke zgrade! Kako je Lakenhalle ujedno služio kao skladište vune, mačke su ondje držane tijekom zime, kako bi ubijale miševe i štakore, štetočine koji su uništavali vunu, a na proljeće, kad više nisu bile potrebne, jednostavno su ih se rješavali. Od pedesetih godina prošlog stoljeća naovamo, u znak isprike, u gradu se slavi Kattenstoet (“Festival mačaka”).
15. Danteu Alighieriju (1265. – 1321) u poslu je pomagao jedan – mačak! Tvorac epa “Božanstvena komedija”, jednog od najznačajnijih djela svjetske književnosti, dresirao je svoga četveronožnog ljubimca da mirno sjedi na njegovom stolu i pridržava mu upaljenu svijeću, kako bi mogao pisati!
16. Ako nas netko nasamari ili učini budalama, često kažemo da nam je prodao mačku u vreći. Ova fraza uspomena je na trik kojim su se prevaranti u osamnaestom stoljeću koristili na sajmovima. Manje svinje su se u to vrijeme prodavale u vrećama, a beskrupulozni prodavači su ponekad, umjesto njih, u vreću znali podvaliti mačke lutalice. Razborit kupac bi, dakako, provjerio sadržaj vreće prije nego što bi izvadio lovu iz džepa, ali bilo je i naivaca koji se to ne bi sjetili učiniti, pa bi dobili – mačku u vreći.
17. Vratašca za pse i mačke, dovoljno velika da kroz njih mogu izlaziti i ulaziti kućni ljubimci ali dovoljno mala da se kroz njih ne mogu provući lopovi, izumio je – Isaac Newton (na slici!). Da, govorimo o ingenioznom fizičaru, matematičaru i astronomu, utemeljitelju klasične mehanike, teorije gravitacije i čestične teorije svjetlosti, jednom od najvećih znanstvenih umova svih vremena (1642. – 1717.).
18. Američki predsjednik Abraham Lincoln (1809. – 1865.) obožavao je mačke. Redovito je skupljao naokolo četveronožne lutalice i dovodio ih u Bijelu kuću, a njegove ljubimice Tabby i Dixie prisutstvovale su mnogim važnim državnim sastancima. Razočaran suradnicima, Lincoln je jednom prilikom rekao sljedeće: “Dixie je pametnija od svih članova moga kabineta, a uz to nema lošu naviku da kuka i prigovara”.
19. Godine 1879. belgijska poštanska služba “zaposlila” je trideset sedam mačaka, koje su dresirane da raznose svežnjeve pisma u okolici grada Liègea. Eksperiment je bio neuspješan: mačke ne samo da nisu dostavljale poštu gdje su trebale, već su mnoga pisma potrgale kandžama ili na njih izvršile nuždu.
20. Sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća, američka sigurnosno-obavješrajna služba CIA regrutirala je desetak vrlo specijalnih špijuna. Radilo se o mačkama, u čije su trbuhe bili ugrađeni minijaturni mikrofoni i antene.
Neprocjenjivo blago Baščanske ploče (1851.)
Neprocjenjivo blago Baščanske ploče (1851.)
Slavna Baščanska ploča najvažniji je spomenik hrvatske rane pismenosti. Na nju je u modernoj znanosti prvi skrenuo pažnju Petar Dorčić, u to vrijeme bogoslov, a kasnije i župnik u Baški. Ploča je bila ugrađena u pod crkvice sv. Lucije u Jurandvoru kraj Baške, gdje ju je Dorčić pronašao 15. rujna 1851. godine. To joj nije bilo izvorno mjesto. Naime, prije se nalazila u istoj crkvici u pregradnoj plohi (septumu) koja je odvajala crkveno svetište od prostora za puk. Takve pregradne plohe postojale su u katoličkim crkvama u davnini, a kasnije su napuštene, pa danas u crkvama postoji povezanost prostora za vjernike i prostora s oltarom. Baščanska je ploča bila u lijevom krilu pregradne plohe, dok je u desnom također bio natpis na glagoljici, ali je on u međuvremenu stradao od oštećenja. Od njega su ostali samo manji dijelovi, koji se danas nazivaju Jurandvorski ulomci.
Sama Baščanska ploča oko godine 1498. uklonjena je iz navedenog septuma i stavljena u pod crkvice, vjerojatno da posluži kao nadgrobna ploča. Sama ploča teška je oko 800 kilograma, široka 199 cm, visoka 99,5 cm te debljine do 9 cm. Izrađena je od bijelog vapnenca. Njen nastanak datira se oko 1100. godine, a predstavlja značajan izvor za hrvatsku povijest, jezik te razvoj hrvatske glagoljice. Spomenikom je dokumentirano darovanje zemljišta lokalnom benediktinskom samostanu od strane kralja Dmitra Zvonimira.
Na Baščanskoj se ploči nalaze 402 slova i 107 riječi. Dugo vremena je bilo teško pročitati njen sadržaj. Ipak, do danas je tekst analiziran i pročitan, a u prijevodu na suvremeni hrvatski jezik glasi otprilike ovako:
“U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Ja opat Držiha pisah ovo o ledini koju dade Zvonimir kralj hrvatski u dane svoje Svetoj Luciji. I svjedoci: župan Desimir u Krbavi, Mratin u Lici, Pribineg, ovaj poslanik u Vinodolu, Jakov u otoku. Da tko to poreče neka kune ga Bog i 12 apostola i 4 evanđelista i sveta Lucija. Amen. Da tko ovdje živi neka moli za njih Boga. Ja, opat Dobrovit zidah crkvu ovu i sa svoje braće devetoricom u dane kneza Kosmata koji je vladao svom krajinom. I bješe u te dane Nikola u Otočcu sa Svetom Lucijom zajedno.”
Danas se Bašćanska ploča čuva u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, dok je u crkvicu sv. Lucije stavljena kopija.
Legenda o Kamenitim vratima
Legenda o Kamenitim vratima
31. svibanj - Dan grada Zagreba
31. svibanj - Dan grada Zagreba
Kamenita vrata dio su nekadašnjeg obrambenog sustava zagrebačkog Gradeca i ona su do danas jedina sačuvana gradska vrata dok su sva ostala srušena u 19. st. Kamenita vrata datiraju se u 13. st. dok su svoj današnji oblik dobila u drugoj polovici 18. st. Zahvaljujući svojoj očuvanosti, ali i burnoj prošlosti ona su danas jedan od najprepoznatljivijih simbola grada Zagreba. Velik broj drvenih gradnji i slamnatih krovova imao je za posljedicu u prošlosti učestale požare. Kamenita vrata su stradala u nekoliko požara, od kojih je najpoznatiji onaj iz 1731., koji je zahvatio grad u noći s 30. na 31. svibanj pri čemu se požar proširio i s Gradeca na Kaptol.
Slika Majke Božje “preživjela” požar
U zgarištu na području Kamenitih vrata pronađena je gotovo potpuno očuvana slika Majke Božje. Istina pri požaru izgorio je njezin drveni okvir, a nagorio je dijelom gornji i donji dio platna slike. Grad je u nekoliko navrata sliku dao na pregled stručnjacima kako bi je proučili i detektirali što se zapravo dogodilo. Oni su u više navrata potvrdili da je slika bila zahvaćena plamenom te da nije izgorjela iako je bila od materijala koji je osjetljiv na djelovanje vatre.
Slika Majke Božje djelo je nepoznatog autora, a poznata hrvatska povjesničarka Lelja Dobronić smatra da je ona djelo domaćeg slikara koji ju je naslikao tehnikom ulja na platnu, negdje krajem 17. ili početkom 18. st. Vijest o slici koja je “preživjela” požar se brzo proširila i još brže se njezina “neoštećenost” pripisala čudu.
Proglašavanjem Majke Božje od Kamenitih vrata zaštitnicom grada Zagreba
Zagrebački kroničar Baltazar Krčelić zabilježio je da je udovica Modlar koja je i pronašla sliku na zgarištu, podigla njoj u čast barokni oltar u sklopu Kamenitih vrata, a na koji je slika postavljena. Oltar sa slikom je zaštićen željeznom ogradom sredinom 18. st. Tijekom 19. st. višekratno je planirano rušenje Kamenitih vrata, no sva su ona izbjegnuta, a zadnje rušenje je spriječila Družba Braće Hrvatskog Zmaja. Godine 1931. povodom 200 godišnjice njezina čudesnog očuvanja u požaru svečano je okrunjene zlatnom krunom. Kardinal Franjo Kuharić proglasio je 31. svibnja 1991. godine, Majke Božje od Kamenitih vrata zaštitnicom grada Zagreba, na isti dana kada se slavi Dan grada Zagreba. Kamenita vrata sa slikom Majke Božje privlače brojne vjernike, kao i turiste koji se obraćaju Gospi za pomoć paleći svijeće ili joj se pak zahvaljuju za uslišane molitve postavljajući joj u znak zahvalnosti mramorne ploče s ugraviranim porukama zahvale.
Pisanje Talmuda trajalo je puna tri stoljeća!
Pisanje Talmuda trajalo je puna tri stoljeća!
Pisanje Talmuda, najvažnije vjerske knjige Židova, trajalo je pune tri stotine godina. Riječ Božja, po rabinskoj predaji objavljena Mojsiju uz deset zapovijedi i “Toru” na brdu Sinaju, dopunjavana je kroz generacije brojnim dodacima i tumačenjima, da bi njen konačni oblik do šestog stoljeća utvrdili pismoznanci. Rezultat tih golemih napora bilo je monumentalno djelo religioznog, pravnog, znanstvenog i praktičnog karaktera, na preko šest tisuća stranica. Još od doba proroka, smatra se da Talmud odgovara na svako pitanje ortodoksnog vjernika, radilo se o tematici od presudne životne važnosti ili pak o nekome trivijalnom detalju. Ondje se, primjerice, govori o stvaranju svijeta, astronomiji, povijesti, matematici, odgoju djece, higijeni, stvarima zabranjenim u subotu, zaučastim imovinskim pitanjima pa čak i o – pravilima prehrane! Valja znati da je Talmud zajednički naziv za dva djela – Mišnu, zbornik vjerskih propisa čiju je kodifikaciju oko 200. godine obavio rabin Juda ha-Nasi, te Gemaru, komentar Mišne, čiji se autori nazivaju “amoreji” (“tumači”). Posljednje pročišćivanje teksta izveli su “saboreji” (“razboriti”) u prvoj polovici šestog stoljeća. Po središtima u kojima je stvaran, razlikuje se kraći Jeruzalemski Talmud te triput opsežniji Babilonski Talmud.
Pisanje Talmuda, najvažnije vjerske knjige Židova, trajalo je pune tri stotine godina. Riječ Božja, po rabinskoj predaji objavljena Mojsiju uz deset zapovijedi i “Toru” na brdu Sinaju, dopunjavana je kroz generacije brojnim dodacima i tumačenjima, da bi njen konačni oblik do šestog stoljeća utvrdili pismoznanci. Rezultat tih golemih napora bilo je monumentalno djelo religioznog, pravnog, znanstvenog i praktičnog karaktera, na preko šest tisuća stranica. Još od doba proroka, smatra se da Talmud odgovara na svako pitanje ortodoksnog vjernika, radilo se o tematici od presudne životne važnosti ili pak o nekome trivijalnom detalju. Ondje se, primjerice, govori o stvaranju svijeta, astronomiji, povijesti, matematici, odgoju djece, higijeni, stvarima zabranjenim u subotu, zaučastim imovinskim pitanjima pa čak i o – pravilima prehrane! Valja znati da je Talmud zajednički naziv za dva djela – Mišnu, zbornik vjerskih propisa čiju je kodifikaciju oko 200. godine obavio rabin Juda ha-Nasi, te Gemaru, komentar Mišne, čiji se autori nazivaju “amoreji” (“tumači”). Posljednje pročišćivanje teksta izveli su “saboreji” (“razboriti”) u prvoj polovici šestog stoljeća. Po središtima u kojima je stvaran, razlikuje se kraći Jeruzalemski Talmud te triput opsežniji Babilonski Talmud.
Ivan Pavao II. - rođen kao sin časnika (1920.)
Ivan Pavao II. - rođen kao sin časnika (1920.)
Papa Ivan Pavao II., danas svetac Katoličke Crkve, rođen je pod imenom Karol Józef Wojtyła 18. svibnja 1920. godine, u gradiću Wadowice, 50 kilometara od Krakova. Papin otac bio je dočasnik u austrougarskoj vojsci, a zatim časnik u vojsci Republike Poljske, gdje se uspeo do čina satnika. Kad je bio dječak, budućeg su papu od milja zvali Lolek (skraćeno od Karol, kao što je Bolek skraćeno od Boleslav). Majka je budućem papi umrla kad mu je bilo samo 8 godina, pa ga je odgajao otac. Kao dječak, Karol je često igrao nogomet kao golman. U mladosti je pokazao neobičan talent za jezike te je naposljetku naučio govoriti čak 9 jezika, a stekao je i pasivno znanje još nekoliko njih.
Papa Ivan Pavao II., danas svetac Katoličke Crkve, rođen je pod imenom Karol Józef Wojtyła 18. svibnja 1920. godine, u gradiću Wadowice, 50 kilometara od Krakova. Papin otac bio je dočasnik u austrougarskoj vojsci, a zatim časnik u vojsci Republike Poljske, gdje se uspeo do čina satnika. Kad je bio dječak, budućeg su papu od milja zvali Lolek (skraćeno od Karol, kao što je Bolek skraćeno od Boleslav). Majka je budućem papi umrla kad mu je bilo samo 8 godina, pa ga je odgajao otac. Kao dječak, Karol je često igrao nogomet kao golman. U mladosti je pokazao neobičan talent za jezike te je naposljetku naučio govoriti čak 9 jezika, a stekao je i pasivno znanje još nekoliko njih.
Ivan Pavao II. postao je prvi papa ne-Talijan još od davne 1523. godine. Za svog je mandata proglasio 1.340 blaženika i 483 sveca, više nego svi njegovi prethodnici zajedno tijekom 500 godina. Imenovao je 231 novog kardinala. Bio je prvi papa u povijesti koji je stupio u židovsku sinagogu i muslimansku džamiju. Poznat je i po tome što se ispričao za pogreške koje su katolici činili u prošlosti. Tako se ispričao za katoličku umiješanost u trgovinu robljem, za proces protiv Galileja Galilea, za spaljivanja na lomači i vjerske ratove, za križarsko osvajanje Carigrada, te za neaktivnost i šutnju mnogih katolika za vrijeme Holokausta.Papu Ivana Pavla II. smatra se izrazito zaslužnim u procesu rušenja komunističkih režima u srednjoj i istočnoj Europi. Bio je osobit štovatelj Blažene Djevice Marije pa je slovo M stavio i na svoj papinski grb, a geslo Totus Tuus također je uzeo iz Marijanskih pobožnosti sv. Ljudevita Montfortskog. Posjetio je Hrvatsku tri puta.
Ruđer Bošković – najsvestraniji znanstvenik u hrvatskoj povijesti – 1711.god.
Ruđer Bošković – najsvestraniji znanstvenik u hrvatskoj povijesti – 1711.god.
Jedan od najvećih europskih umova svoga vremena i najsvestraniji hrvatski znanstvenik svih vremena – Ruđer Bošković rođen je 18. svibnja 1711. godine u Dubrovniku. Bio je matematičar, astronom, geodet, fizičar, teolog, filozof, diplomat, arheolog i pjesnik.Ruđer je školovanje započeo u Dubrovniku, a s 14 godina poslan je u Rim, gdje se školovao kod isusovaca na slavnom Rimskom kolegiju (lat. Collegium Romanum), jednom od najpoznatijih svjetskih sveučilišta toga vremena. Nakon završenog studija zaređen je za svećenika i stupio je u tada moćni isusovački red. Kao znanstvenik djelovao je prvenstveno u Rimu, Milanu i Parizu, ali i ostalim gradovima diljem Europe (London, Beč, Sankt Petersburg, Carigrad…). Bošković ne spada u red onih znanstvenika koji su ostali zapamćeni po nekom epohalnom izumu, već kao vizionar koji je predvidio i najavio kasnije spoznaje i teorije, čime je postao začetnik moderne fizike. Poznatim su ga učinile rasprave iz primjenjene matematike, a njegovo kapitalno djelo je Theoria philosophiae naturalis (hrv. Teorija prirodne filozofije). U tom djelu tvrdi da se sva materijalna tijela (kamen, stol itd.) sastoje od točaka koje nemaju protežnosti, ali djeluju jedne na druge silama koje ovise o njihovoj međusobnoj udaljenosti. Revolucionarno u tome bila je misao da se ono što vidimo kao čvrstu materiju zapravo sastoji od praznog prostora ispunjenog samo točkama. Njegove ideje uvelike su se pokazale ispravnima otkrićem atoma. Zastupao je relativnost ljudske spoznaje i razvio posebno učenje o prostoru i vremenu. Važna dostignuća ostvario je u sintetskoj geometriji, o temeljima matematike i njezinim primjenama, izradio je razne optičke, astronomske i geodetske instrumente. Na zahtjev pape Benedikta XIV. izrađuje planove za popravak kupole crkve Svetog Petra u Rimu, kao i mjerenje meridijana Rim – Rimini, što je rezultiralo prvom preciznom kartom Papinske države. Bošković je utemeljio i opremio zvjezdarnicu u milanskoj Breri, tada najmoderniju u Europi. Godine 1761. izabran je za člana londonskog Royal Societya. Na poticaj tog društva otišao je u Carigrad motriti prolazak Venere ispred Sunca. Kako nije stigao motriti prolazak Venere, vrijeme je iskoristio za istraživanje ruševina Troje. Nakon ukinuća isusovačkog reda (1773.) prihvaća francusko državljanstvo, živi u Parizu i upravlja zavodom za optiku Francuske ratne mornarice. Vrativši se u Italiju objavljuje pet svezaka Djela koja se odnose na optiku i astronomiju, u kojem brani Kopernikov heliocentrični sustav. Ruđer Bošković preminuo je 1787. godine u Milanu gdje je i pokopan.
fra Lujo Marun - utemeljitelj hrvatske arheologije
Otac hrvatske arheologije otkrio Pralik Gospe Velikoga Zavjeta – 1892.
Otac hrvatske arheologije otkrio Pralik Gospe Velikoga Zavjeta – 1892.
Najstariji sačuvani marijanski lik u hrvatskoj umjetnosti, nazvan Pralik Gospe Velikoga Zavjeta, pronašao je fra Lujo Marun 14. svibnja 1892. godine. Nađen je u ostacima crkve sv. Marije kod Knina, tijekom arheoloških iskapanja na lokalitetu Crkvina. Prema romaničkim ukrasima zaključeno je da potječe iz druge polovice 11. stoljeća, a stilski podsjeća na bizantske prikaze Bogorodice.Crkva sv. Marije bila je stolna crkva kninskog biskupa. Izgrađena je u 9. stoljeću, a obnovljena je pod pokroviteljstvom kralja Dmitra Zvonimira, najkasnije do 1078. godine. Pokraj njenih temelja, prema nacrtu kipara Ivana Meštrovića, sagrađena je 1938. nova crkva Naše Gospe.Pronađeni lik Gospe frontalno je urezan na reljefnom trokutastom zabatu, koja se sastoji od nekoliko kamenih ulomaka. Prikazana je u molitvenom stavu – ruke drži na prsima s okrenutim dlanovima prema vjernicima. Oko glave joj je aureola, preko ramena ima prebačen plašt, a na čelu i iznad glave urezan je križ. Ispod Gospe je luk na kojem je latinski natpis: “SALV(e) (re)G(ina) S(alve) V(i)RGO” (hrv. Zdravo Kraljice, zdravo Djevice). U sklopu proslave 13. stoljeća kršćanstva u Hrvata 1976. godine, izrađena je replika u srebru i zlatu. Original se čuva u Muzeju arheoloških spomenika u Splitu. Nakon uspostave Vojnoga odrinarijata 1997., Gospa Velikoga Zavjeta postala je zaštitnicom hrvatskih branitelja i Vojne biskupije. Inače, fra Lujo Marun smatra se utemeljiteljem hrvatske arheologije. Bio je voditelj brojnih arheoloških iskapanja koja su okrila mnoštvo spomenika i natpisa iz starohrvatske povijesti. Godine 1893. osnovao je prvi Muzej hrvatskih spomenika u Kninu.
Pokušaj ubojstva Ivana Pavla II. – 1981.
Pokušaj ubojstva Ivana Pavla II. – 1981.
Pokušaj ubojstva pape sv. Ivana Pavla II. na Trgu sv. Petra u Rimu dogodio se 13. svibnja 1981. godine. Na papu je iz okupljene gomile pucao Mehmet Ali Ağca, turske nacionalnosti, koji je već bio tražen zbog ubojstva jednog novinara u Turskoj. Ispalio je nekoliko hitaca iz pištolja, od čega su četiri pogodila Svetog oca. Jedan metak završio je papi u donjem abdomenu, a ostali su ga pogodili u lijevu i desnu ruku. Još dvoje ljudi iz publike je ranjeno. Papa je izgubio puno krvi i pao u šok, no uspjeli su ga spasiti u bolnici nakon složene operacije. Mehmeta Ali Ağcu uhićen je na mjestu događaja. Papa ga je posjetio u zatvoru i oprostio mu. Uspostavili su dobre odnose i Ali Ağca je poslije pisao papi sa željama da se oporavi od bolesti. Ivan Pavao II. kasnije se sastao s Ali Ağcinom majkom i bratom, a zauzeo se i kod talijanskog predsjednika Ciampija za njegovo puštanje iz zatvora. Inače, ovaj pokušaj atentata dogodio se na godišnjicu prvog ukazanja Gospe fatimske, koja je još 1917. godine prorekla da će “biskup u bijelom” biti napadnut.
Pokušaj ubojstva pape sv. Ivana Pavla II. na Trgu sv. Petra u Rimu dogodio se 13. svibnja 1981. godine. Na papu je iz okupljene gomile pucao Mehmet Ali Ağca, turske nacionalnosti, koji je već bio tražen zbog ubojstva jednog novinara u Turskoj. Ispalio je nekoliko hitaca iz pištolja, od čega su četiri pogodila Svetog oca. Jedan metak završio je papi u donjem abdomenu, a ostali su ga pogodili u lijevu i desnu ruku. Još dvoje ljudi iz publike je ranjeno. Papa je izgubio puno krvi i pao u šok, no uspjeli su ga spasiti u bolnici nakon složene operacije. Mehmeta Ali Ağcu uhićen je na mjestu događaja. Papa ga je posjetio u zatvoru i oprostio mu. Uspostavili su dobre odnose i Ali Ağca je poslije pisao papi sa željama da se oporavi od bolesti. Ivan Pavao II. kasnije se sastao s Ali Ağcinom majkom i bratom, a zauzeo se i kod talijanskog predsjednika Ciampija za njegovo puštanje iz zatvora. Inače, ovaj pokušaj atentata dogodio se na godišnjicu prvog ukazanja Gospe fatimske, koja je još 1917. godine prorekla da će “biskup u bijelom” biti napadnut.
Znate li tko je izumio klavir? 1665. god.
Znate li tko je izumio klavir? 1665. god.
Znameniti Bartolomeo Cristofori, čovjek koga se općenito smatra izumiteljem klavira, rođen je 4. svibnja 1655. godine. Cristofori je rođen u talijanskom gradu Padovi, koji je u to doba pripadao Mletačkoj Republici. Po zanimanju je bio izrađivač instrumenata. Do njegovog je uspona došlo 1688. godine, kad ga je u Firenci zaposlio toskanski princ Ferdinand iz znamenite dinastije Medici. Princ Ferdinand bio je prijestolonasljednik velikog vojvodstva Toskane i obično ga se oslovljava titulom veliki princ (tal. Gran Principe). Bio je poznat kao velik pokrovitelj glazbenika i njegovo je financiranje Cristoforija omogućilo nastanak klavira. Kad je dobio posao kod velikog princa Cristoforiju su bile 33 godine. Već je prije vjerojatno eksperimentirao s novim oblicima glazbala. Posao u Firenci, gdje je dobio vlastitu radionicu, omogućio mu je nastavak pronalaženja novih dizajna. Bilo je to doba baroka, a u upotrebi je već bio znatan broj različitih instrumenata s tipkama (virginal, spinet, čembalo).
Znameniti Bartolomeo Cristofori, čovjek koga se općenito smatra izumiteljem klavira, rođen je 4. svibnja 1655. godine. Cristofori je rođen u talijanskom gradu Padovi, koji je u to doba pripadao Mletačkoj Republici. Po zanimanju je bio izrađivač instrumenata. Do njegovog je uspona došlo 1688. godine, kad ga je u Firenci zaposlio toskanski princ Ferdinand iz znamenite dinastije Medici. Princ Ferdinand bio je prijestolonasljednik velikog vojvodstva Toskane i obično ga se oslovljava titulom veliki princ (tal. Gran Principe). Bio je poznat kao velik pokrovitelj glazbenika i njegovo je financiranje Cristoforija omogućilo nastanak klavira. Kad je dobio posao kod velikog princa Cristoforiju su bile 33 godine. Već je prije vjerojatno eksperimentirao s novim oblicima glazbala. Posao u Firenci, gdje je dobio vlastitu radionicu, omogućio mu je nastavak pronalaženja novih dizajna. Bilo je to doba baroka, a u upotrebi je već bio znatan broj različitih instrumenata s tipkama (virginal, spinet, čembalo).
Nemoguće je točno odrediti kad je Cristofori izradio prvi klavir. Pretpostavlja se da je to učinio već prije 1700. (neki navode 1698.). Klavir se na talijanskom jeziku zove pianoforte, od čega je nastao naziv piano koji se za klavir koristi u engleskom i francuskom jeziku. Naziv pianoforte dolazi od talijanskog piano e forte što znači otprilike tiho i glasno. Naime, Cristoforijev je klavir mogao svirati i tiho i glasno, jer se zvuk proizvodio udarom batića po žicama. Koliko se jako udarilo prstom toliko je jak bio zvuk. Bartolomeo Cristofori umro je 1731. godine, u dobi od 75 godina. Do danas su se sačuvala samo tri klavira koja je izradio. Nalaze se u New Yorku (najstariji), Rimu i Leipzigu.
Nemoguće je točno odrediti kad je Cristofori izradio prvi klavir. Pretpostavlja se da je to učinio već prije 1700. (neki navode 1698.). Klavir se na talijanskom jeziku zove pianoforte, od čega je nastao naziv piano koji se za klavir koristi u engleskom i francuskom jeziku. Naziv pianoforte dolazi od talijanskog piano e forte što znači otprilike tiho i glasno. Naime, Cristoforijev je klavir mogao svirati i tiho i glasno, jer se zvuk proizvodio udarom batića po žicama. Koliko se jako udarilo prstom toliko je jak bio zvuk. Bartolomeo Cristofori umro je 1731. godine, u dobi od 75 godina. Do danas su se sačuvala samo tri klavira koja je izradio. Nalaze se u New Yorku (najstariji), Rimu i Leipzigu.
Kongresna knjižnica u Washingtonu – danas najveća knjižnica na svijetu
Kongresna knjižnica u Washingtonu – danas najveća knjižnica na svijetu
Dana 24. travnja 1800. godine osnovana je Kongresna knjižnica u američkom glavnom gradu Washingtonu, danas jedna od najvećih knjižnica na svijetu po broju knjiga. Zanimljivo je da je Kongresna knjižnica (engl. Library of Congress) nacionalna knjižnica SAD-a tj. da ima svojevrsnu depozitarnu ulogu za knjige koje se izdaju u toj državi. Od svih nacionalnih knjižnica na svijetu Kongresna knjižnica ima daleko najveći godišnji proračun, koji se kreće oko brojke od čak 600 milijuna dolara. Prema vlastitoj tvrdnji, Kongresna je knjižnica danas najveća knjižnica na cijelom svijetu, s oko 160 milijuna pohranjenih objekata te s 1.350 kilometara polica. Zanimljivo je da sadrži i primjerak slavne Gutenbergove Biblije. Za titulu najveće knjižnice na svijetu s Kongresnom se knjižnicom može natjecati samo Britanska knjižnica (engl. British Library) koja je nacionalna knjižnica Ujedinjenog Kraljevstva.
Dana 24. travnja 1800. godine osnovana je Kongresna knjižnica u američkom glavnom gradu Washingtonu, danas jedna od najvećih knjižnica na svijetu po broju knjiga. Zanimljivo je da je Kongresna knjižnica (engl. Library of Congress) nacionalna knjižnica SAD-a tj. da ima svojevrsnu depozitarnu ulogu za knjige koje se izdaju u toj državi. Od svih nacionalnih knjižnica na svijetu Kongresna knjižnica ima daleko najveći godišnji proračun, koji se kreće oko brojke od čak 600 milijuna dolara. Prema vlastitoj tvrdnji, Kongresna je knjižnica danas najveća knjižnica na cijelom svijetu, s oko 160 milijuna pohranjenih objekata te s 1.350 kilometara polica. Zanimljivo je da sadrži i primjerak slavne Gutenbergove Biblije. Za titulu najveće knjižnice na svijetu s Kongresnom se knjižnicom može natjecati samo Britanska knjižnica (engl. British Library) koja je nacionalna knjižnica Ujedinjenog Kraljevstva.
Slavoljub Eduard Penkal
Slavoljub Eduard Penkal
(20.04.1871. - 05.02.1922.)
Mehanička olovka (popularna kemijska olovka), termofor i rotirajuća četkica za zube, samo su neki od izuma jednog od najpoznatijih Zagrepčana – Slavoljuba Eduarda Penkale. Slavni izumitelj rodio se 20. travnja 1871. u slovačkom mjestu Liptovský Mikuláš (tada se mjesto zvalo Liptószentmiklós i pripadalo je Mađarskoj), kao Eduard Penkala. Nakon mature koju je položio 28. rujna 1892. i završetka studija na sveučilištima u Beču i Dresdenu, diplomirao je na Kraljevskoj visokoj tehničkoj školi u Dresdenu 25. ožujka 1898. te počeo pisati doktorsku disertaciju s područja organske kemije. Već tada je Penkala govorio, čitao i pisao njemački, slovački, poljski, mađarski, a služio se i francuskim jezikom.Tijekom studija pohađao je satove violine, gdje je upoznao svoju buduću suprugu – pijanisticu Emiliju Stoffregen – s kojom će imati četvero djece. Nakon ženidbe izabrao je Zagreb kao prebivalište svoje obitelji i nastanio se na današnjem Trgu kralja Tomislava, u stanu na broju 17, gdje je i počela njegova blistava karijera. Prihvatio je državnu službu i 14. lipnja 1904. položio službenu prisegu.Iako poljsko – nizozemskog porijekla, Penkala se u Zagrebu ubrzo srodio s novom okolinom što je, unatoč tadašnjoj jakoj mađarizaciji, dokazao pohrvativši svoje ime u Slavoljub. Dokaz tome je, po riječima jednog od njegovih najvjernijih kroničara Borisa Puhlovskog, službena prisega pri postavljanju za nadzornika svih mjera u Hrvatskoj 14. lipnja 1904., koju je potpisao hrvatskim imenom, kao i sve ostale kasnije dokumente.
Mehanička olovka (popularna kemijska olovka), termofor i rotirajuća četkica za zube, samo su neki od izuma jednog od najpoznatijih Zagrepčana – Slavoljuba Eduarda Penkale. Slavni izumitelj rodio se 20. travnja 1871. u slovačkom mjestu Liptovský Mikuláš (tada se mjesto zvalo Liptószentmiklós i pripadalo je Mađarskoj), kao Eduard Penkala. Nakon mature koju je položio 28. rujna 1892. i završetka studija na sveučilištima u Beču i Dresdenu, diplomirao je na Kraljevskoj visokoj tehničkoj školi u Dresdenu 25. ožujka 1898. te počeo pisati doktorsku disertaciju s područja organske kemije. Već tada je Penkala govorio, čitao i pisao njemački, slovački, poljski, mađarski, a služio se i francuskim jezikom.Tijekom studija pohađao je satove violine, gdje je upoznao svoju buduću suprugu – pijanisticu Emiliju Stoffregen – s kojom će imati četvero djece. Nakon ženidbe izabrao je Zagreb kao prebivalište svoje obitelji i nastanio se na današnjem Trgu kralja Tomislava, u stanu na broju 17, gdje je i počela njegova blistava karijera. Prihvatio je državnu službu i 14. lipnja 1904. položio službenu prisegu.Iako poljsko – nizozemskog porijekla, Penkala se u Zagrebu ubrzo srodio s novom okolinom što je, unatoč tadašnjoj jakoj mađarizaciji, dokazao pohrvativši svoje ime u Slavoljub. Dokaz tome je, po riječima jednog od njegovih najvjernijih kroničara Borisa Puhlovskog, službena prisega pri postavljanju za nadzornika svih mjera u Hrvatskoj 14. lipnja 1904., koju je potpisao hrvatskim imenom, kao i sve ostale kasnije dokumente.
Popis Penkalinih izuma nije samo dug nego i prilično zanimljiv. Gotovo iza svakog Penkalinog izuma stoji zgodna priča o njegovu nastanku, načinu na koji se reklamirao ili muci koju je izumitelj imao s kradljivcima koji su u nekoliko navrata njegove izume prijavljivali kao svoje.
Popis Penkalinih izuma nije samo dug nego i prilično zanimljiv. Gotovo iza svakog Penkalinog izuma stoji zgodna priča o njegovu nastanku, načinu na koji se reklamirao ili muci koju je izumitelj imao s kradljivcima koji su u nekoliko navrata njegove izume prijavljivali kao svoje.
Primjerice, stanoviti Mayer iz Wolfenfelda prisvojio termos – bocu, iako je termofor bio Penkalin izum koji je patentirao. Zahvaljujući kćerkici koja nije voljela četkati zube, izumio je rotirajuću četkicu, a česta putovanja, na kojima su ga u hotelskim sobama uznemiravali kukci, inspirirala su ga za osmišljavanje insekticida. Zanimljiva je svakako i činjenica da nije patentirao deterdžent, jer za njega tvorničari i bankari nisu pokazali interes, kao ni za džepnu električnu svjetiljku, koju je, na kraju, izrađivao samo za prijatelje.
Primjerice, stanoviti Mayer iz Wolfenfelda prisvojio termos – bocu, iako je termofor bio Penkalin izum koji je patentirao. Zahvaljujući kćerkici koja nije voljela četkati zube, izumio je rotirajuću četkicu, a česta putovanja, na kojima su ga u hotelskim sobama uznemiravali kukci, inspirirala su ga za osmišljavanje insekticida. Zanimljiva je svakako i činjenica da nije patentirao deterdžent, jer za njega tvorničari i bankari nisu pokazali interes, kao ni za džepnu električnu svjetiljku, koju je, na kraju, izrađivao samo za prijatelje.
Svoj najveći i najpoznatiji izum – automatsku mehaničku olovku – Penkala je prijavio 1906. a nešto poslije i prvo nalivpero sa čvrstom tintom, kao i tzv. knipsu, držač kojim se pisaljka može zakvačiti za džep. Zanimljiva je činjenica da je Penkala smislio osamdesetak pronalazaka i inovacija primjenjivih u svakodnevnom životu.
Svoj najveći i najpoznatiji izum – automatsku mehaničku olovku – Penkala je prijavio 1906. a nešto poslije i prvo nalivpero sa čvrstom tintom, kao i tzv. knipsu, držač kojim se pisaljka može zakvačiti za džep. Zanimljiva je činjenica da je Penkala smislio osamdesetak pronalazaka i inovacija primjenjivih u svakodnevnom životu.
U popisu njegovih dostignuća u Hrvatskoj enciklopediji stoji da je izumio, patentirao ili usavršio anodne baterije, lijek protiv reume, prašak za pranje rublja, potom i plavilo koje je u praonicama rublja zamijenilo do tada korišteno bjelilo, sredstvo za uništavanje gamadi, tekući preparat za impregnaciju željezničkih pragova, manometar, dinamometar, vagonske kočnice, mjerilo protoka…
U popisu njegovih dostignuća u Hrvatskoj enciklopediji stoji da je izumio, patentirao ili usavršio anodne baterije, lijek protiv reume, prašak za pranje rublja, potom i plavilo koje je u praonicama rublja zamijenilo do tada korišteno bjelilo, sredstvo za uništavanje gamadi, tekući preparat za impregnaciju željezničkih pragova, manometar, dinamometar, vagonske kočnice, mjerilo protoka…
Posebno se bavio materijalima za izradu gramofonskih ploča pa je usavršio masu ebonit, iz koje su se ploče lijevale, a patentirao je i gramofonsku iglu produljena vijeka trajanja. Među ostalim, izradio je proračune i nacrte turbinskoga kola, helikopterskoga rotora, a patentirao je lebdjelicu na zračnom jastuku (howercraft) mnogo prije no što je prvi takav stroj izrađen.
Posebno se bavio materijalima za izradu gramofonskih ploča pa je usavršio masu ebonit, iz koje su se ploče lijevale, a patentirao je i gramofonsku iglu produljena vijeka trajanja. Među ostalim, izradio je proračune i nacrte turbinskoga kola, helikopterskoga rotora, a patentirao je lebdjelicu na zračnom jastuku (howercraft) mnogo prije no što je prvi takav stroj izrađen.
Penkala je 1908. godine u Zagrebu počeo konstruirati zrakoplov kojim je upravljanje trebalo biti toliko jednostavno da bilo tko na njemu može letjeti bez posebne pripreme i obuke. Svoje je inovacije patentirao 1909., a zrakoplov je bio posve dovršen godinu kasnije. Zbog zrakoplova je organizirao i prvo uzletište u Hrvatskoj na kojem je, tek nekoliko godina nakon povijesnog leta braće Wright, poletio prvi hrvatski pilot Dragutin Novak.
Penkala je 1908. godine u Zagrebu počeo konstruirati zrakoplov kojim je upravljanje trebalo biti toliko jednostavno da bilo tko na njemu može letjeti bez posebne pripreme i obuke. Svoje je inovacije patentirao 1909., a zrakoplov je bio posve dovršen godinu kasnije. Zbog zrakoplova je organizirao i prvo uzletište u Hrvatskoj na kojem je, tek nekoliko godina nakon povijesnog leta braće Wright, poletio prvi hrvatski pilot Dragutin Novak.
Kako je težio da njegovi izumi dobiju uporabnu vrijednost, Penkala je osnovao nekoliko poduzeća, među kojima je najpoznatije Penkala – Edmund Moster & Co, koje je u Zagrebu izgradilo tvornicu automatskih mehaničkih olovaka, nalivpera i ostalog pisaćeg pribora prema Penkalinim patentima. Ta je tvornica ubrzo postala jednim od najvećih svjetskih proizvođača pisaćega pribora, a mehanička je olovka postigla velik tržišni uspjeh. Zato se i naziv Penkala, pod kojim je bila prodavana, uvriježio u govoru za pisaljku te vrste, a u nekim se zemljama, podsjeća Hrvatska enciklopedija, koristi i danas. Stoga nije pogriješio Izidor Kršnjavi kada je na izumiteljevu ispraćaju kazao: “Tvorac penkale ostavio je svoje ime za vječnost.”
Kako je težio da njegovi izumi dobiju uporabnu vrijednost, Penkala je osnovao nekoliko poduzeća, među kojima je najpoznatije Penkala – Edmund Moster & Co, koje je u Zagrebu izgradilo tvornicu automatskih mehaničkih olovaka, nalivpera i ostalog pisaćeg pribora prema Penkalinim patentima. Ta je tvornica ubrzo postala jednim od najvećih svjetskih proizvođača pisaćega pribora, a mehanička je olovka postigla velik tržišni uspjeh. Zato se i naziv Penkala, pod kojim je bila prodavana, uvriježio u govoru za pisaljku te vrste, a u nekim se zemljama, podsjeća Hrvatska enciklopedija, koristi i danas. Stoga nije pogriješio Izidor Kršnjavi kada je na izumiteljevu ispraćaju kazao: “Tvorac penkale ostavio je svoje ime za vječnost.”
Umro je u Zagrebu, 5. veljače 1922. godine.
Umro je u Zagrebu, 5. veljače 1922. godine.
Oton Iveković – slikar motiva iz hrvatske povijesti – 1869.
Oton Iveković – slikar motiva iz hrvatske povijesti – 1869.
Oton Iveković, hrvatski slikar poznat po djelima s motivima iz hrvatske povijesti, rođen je 17. travnja 1869. godine. Rodio se u mjestu Klanjec u Hrvatskom zagorju. Slikarstvo je studirao u Beču, Münchenu i Karlsruheu, a već se prilično rano orijentirao prema povijesnom slikarstvu tj. obradi hrvatskih povijesnih motiva.Veći dio radnog vijeka proveo je u Zagrebu, pri čemu je jedno vrijeme imao atelje u Ilici, a otvorio je i privatnu slikarsku školu. Bio je nastavnik, profesor i ravnatelj likovnih obrazovnih institucija u Zagrebu. Tijekom Prvog svjetskog rata bio je ratni slikar austro-ugarske vojske pa je boravio na bojištima.Unutar hrvatske moderne Iveković je najplodniji i najistaknutiji autor povijesnoga slikarstva. Njegova najpoznatija djela su: Dolazak Hrvata na Jadran, Krunidba kralja Tomislava, Smrt Petra Svačića, Nikola Šubić Zrinski, Krvavi sabor križevački, Oproštaj Zrinskog i Frankopana od Katarine Zrinske, Smaknuće Matije Gupca na Markovom trgu… Slikao je također velike zidne slike folklornog, alegorijskog i vjerskoga sadržaja. Ilustrirao je knjige i radio kao scenograf i kostimograf u Zagrebu, a objavio je i putopisne impresije o Italiji i Americi. Poznati slikar nakon završetka Prvog svjetskog rata na licitaciji je kupio poznati dvorac Veliki Tabor u Hrvatskom zagorju. Taj je dvorac ranije stoljećima bio u vlasništvu obitelji Ratkaj, no oni su izumrli još 1793. godine u muškom koljenu. U Velikom je Taboru Oton Iveković živio i slikao niz godina, no imao je problema s skupim održavanjem dvorca. Godine 1935. napustio je Veliki Tabor te se preselio, zbog bolesti, u rodni Klanjec. Umro je 1939. godine, u dobi od 70 godina.
Potonuo Titanic – 15.04. 1912.
Potonuće Titanica dogodilo se 15. travnja 1912. godine, u najranijim jutarnjim satima. Nakon udara u ledenjak brod se počeo puniti vodom. Posada je imala točno 2 sata i 40 minuta da evakuira brod prije nego što potone. Problem je bio u tome što je na svom prvom putovanju Titanic nosio samo 20 čamaca za spašavanje, koji su mogli primiti točno 1.178 ljudi. No, ukupan broj ljudi na Titanicu u trenutku katastrofe bio je oko 2.224. Razlog zašto je stavljeno samo 20 čamaca bio je u zastarjeloj pomorskoj zakonskoj regulativi. Naime, ona je obvezivala brodove preko 10.000 tona da nose samo 16 čamaca s kapacitetom 990 ljudi. Dakle, Titanicovi čamci za spašavanje čak su i nadmašivali zakonske norme! Zanimljivo je da je Titanic projektiran tako da je mogao nositi čak 64 čamca za spašavanje, koji bi mogli primiti oko 4.000 ljudi. Premda se u 20 čamaca za spašavanje moglo spasiti navedenih 1.178 ljudi, čak ni to nije uspjelo, zbog loše organizacije. Ukupno se spasilo samo 710 ljudi. U hladnoj vodi sjevernog Atlantika život je tog jutra izgubilo čak preko 1500 osoba (ne može se točno znati zbog zbrkanih putničkih lista). Među poginulima zanimljive su razlike u spolu i klasi. Naime, od žena koje su putovale prvim razredom, poginule su samo četiri (3 %), dok je od onih koje su putovale najnižim, trećim razredom poginulo čak 54 %. Na Titanicu je najgore bilo biti muškarac u drugom razredu. Naime, njima je smrtnost bila čak 92 %. Većinu od 710 osoba preživjelih s Titanica spasio je brod Carpathia koji je onuda prolazio. Za Hrvatsku je zanimljivo da je Carpathia bila na putu iz New Yorka u Rijeku, kad je primila poziv u pomoć. Na Titanicu je bilo i 20-30 putnika iz Hrvatske, od čega je samo dvoje ili troje preživjelo.Potonuo Titanic – 15.04. 1912.
Hrvatski iseljenici na Titanicu
Hrvatski iseljenici na Titanicu
Među 1522 putnika i članova posade, koji su u katastrofi Titanica izgubili život, prema dosadašnjim podacima nalazio se 31 putnik iz Hrvatske. Kako je teritorij Hrvatske 1912. bio u sastavu Austro-Ugarske, u putničkoj listi upisani su kao državljani Austrije. Niti jedan od tih ljudi nije preživio katastrofu i svi se vode na popisu nestalih. U dva slučaja postoje nejasnoće: radi se o Ivanu Caru i Mari Osman. Iako se njihova imena u knjigama nalaze na popisu poginulih, neki izvori tvrde da su preživjeli. Ponajprije, za Ivana Cara u Hrvatskoj se može naći naznaka da je ipak preživio. Dokaz o tome visi na zidu u zatvorenoj kapelici Gospe trsatske u Rijeci. Naime, radi se o slici s motivima Titanicovog potonuća, koju je kapelici na Trsatu poklonio osobno Ivan Car, a poklonio ju je u znak zahvalnosti što je preživio nesreću. Svi putnici iz Hrvatske putovali su u Ameriku kao iseljenici s vjerom u bolji život. Njihovo imovinsko stanje bilo je loše, tako da su početak svog "drugog" života u Novom svijetu provodili u 3. razredu Titanica.
Tko nije čuo Händelovu Aleluju? – 1742.
Tko nije čuo Händelovu Aleluju? – 1742.
Georg Friedrich Händel bio je slavni barokni, njemačko-engleski skladatelj 18. stoljeća. Ostao je najpoznatiji po oratorijima i operama. Bio je izrazito popularan na britanskom dvoru, od kojeg je dobivao prilično visoku plaću. Smatra se da je bio jedan od najplaćenijih glazbenika u povijesti glazbe. Händel je bio i direktor akademije Royal Academy of Music u Londonu. Napisao je oko 20 oratorija, 50 opera te brojne kantate i koncerte. I danas su popularna djela poput Glazbe na vodi i Glazbe za kraljevski vatromet.
Georg Friedrich Händel bio je slavni barokni, njemačko-engleski skladatelj 18. stoljeća. Ostao je najpoznatiji po oratorijima i operama. Bio je izrazito popularan na britanskom dvoru, od kojeg je dobivao prilično visoku plaću. Smatra se da je bio jedan od najplaćenijih glazbenika u povijesti glazbe. Händel je bio i direktor akademije Royal Academy of Music u Londonu. Napisao je oko 20 oratorija, 50 opera te brojne kantate i koncerte. I danas su popularna djela poput Glazbe na vodi i Glazbe za kraljevski vatromet.
Prema tekstovima iz Biblije, nastalo je njegovo najpoznatije djelo –oratorij Mesija. Praizveden je 13. travnja 1742. godine za Uskrs. U Mesiji zbor pjeva slavnu Aleluju, koja se u današnje vrijeme osobito često pjeva na Božić. Navodno se i sam kralj George, oduševljen, ustao kad ju je čuo. Rukopis oratorija Mesija, Händel je oporučno ostavio bolnici Foundling u Londonu, za koju je organizirao dobrotvorne koncerte, pa je imenovan njezinim počasnim ravnateljem.
Ratni brod Zrinski – ponos Austro-Ugarske mornarice (1910.)
Ratni brod Zrinski – ponos Austro-Ugarske mornarice (1910.)
Austro-Ugarski ratni brod imena Zrinski (tj. Zrínyi prema mađarskom načinu pisanja) porinut je u more 12. travnja 1910. godine. Brod je dobio ime po uglednoj hrvatskoj velikaškoj obitelji Zrinskih (nekoć Šubić). Brod Zrinski pripadao je klasi najvećih dotad izgrađenih ratnih brodova Austro-Ugarske mornarice. Imao je istisninu od 14.700 tona, što je znatno više i od današnjih najvećih američkih krstarica u aktivnoj službi. Pokretao ga je motor od 20.000 konjskih snaga.
Austro-Ugarski ratni brod imena Zrinski (tj. Zrínyi prema mađarskom načinu pisanja) porinut je u more 12. travnja 1910. godine. Brod je dobio ime po uglednoj hrvatskoj velikaškoj obitelji Zrinskih (nekoć Šubić). Brod Zrinski pripadao je klasi najvećih dotad izgrađenih ratnih brodova Austro-Ugarske mornarice. Imao je istisninu od 14.700 tona, što je znatno više i od današnjih najvećih američkih krstarica u aktivnoj službi. Pokretao ga je motor od 20.000 konjskih snaga.
Glavno oružje Zrinskog činili su topovi kalibra 305 milimetara, koje je proizvodila Škoda iz Češke (Škoda je bila najveće industrijsko poduzeće u Austro-Ugarskoj). Granate su bile teške čak 450 kilograma, a mogle su biti ispucane na udaljenost od čak 20 kilometara. Glavna luka bila mu je Pula, koja je ujedno bila i glavno zapovjedno središte čitave Austro-ugarske mornarice.
Glavno oružje Zrinskog činili su topovi kalibra 305 milimetara, koje je proizvodila Škoda iz Češke (Škoda je bila najveće industrijsko poduzeće u Austro-Ugarskoj). Granate su bile teške čak 450 kilograma, a mogle su biti ispucane na udaljenost od čak 20 kilometara. Glavna luka bila mu je Pula, koja je ujedno bila i glavno zapovjedno središte čitave Austro-ugarske mornarice.
Metalni oklop broda bio je na mjestima debeo do 25 centimetara. Paluba je bila prekrivena tikovinom i to je bio jedini materijal koji je Austro-Ugarska morala nabaviti u inozemstvu. Zanimljivo je da je brod imao posadu od čak 890 ljudi. Matična luka bila mu je Pula, koja je ujedno bila i glavno zapovjedno središte čitave Austro-ugarske mornarice.
Metalni oklop broda bio je na mjestima debeo do 25 centimetara. Paluba je bila prekrivena tikovinom i to je bio jedini materijal koji je Austro-Ugarska morala nabaviti u inozemstvu. Zanimljivo je da je brod imao posadu od čak 890 ljudi. Matična luka bila mu je Pula, koja je ujedno bila i glavno zapovjedno središte čitave Austro-ugarske mornarice.
Vučedolska jarebica
Vučedolska čizmica
Vučedol – Dunavska Troja
Vučedol – Dunavska Troja
Prije 5000 godina prvi egipatski faraon sjeda na prijestolje, razvija se Troja II, Sumerani razvijaju klinasto pismo, a Stonehenge još nije ni u mislima. U to vrijeme Vučedolci imaju prvi kalendar i serijsku proizvodnju metala u Europi te utječu na razvoj Troje.
Vučedolska golubica poznata svima u Hrvatskoj, postala je nacionalni simbol i danas je svako dijete zna prepoznati. U međuvremenu je javnost saznala da nije riječ o golubici nego jarebici. Rijetko tko zna nešto o Vučedolcima i njihovim nevjerojatnim postignućima. Ova je intrigantna kultura visokog gospodarskog standarda iz bakrenog doba ostavila dojmljiv trag u povijesti našeg prostora u samo praskozorje Europe. Zbog položaja u središnjoj Europi, Vučedolska je kultura predstavljala poveznicu između sjevera i jugoistoka, nordijskog i egejskog kulturnog kruga. Arheolozi tvrde da je pripremila podlogu za stare Grke.
Vučedolci nam nisu ostavili knjige mitova ili molitvi, nego piktogramsko pismo, pa zaključke o njihovoj religiji donosimo na temelju simbola na keramici, grobnih nalaza i znanja o drugim kulturama tog doba.
Kao vrsni proizvođači bakra i bronce sigurno su imali boga povezanog s metalurgijom i vatrom bez koje bi njihov do savršenstva doveden zanat bio nemoguć. U mnogim narodima tog vremena i područja vatra se poimala kao djelić Sunca, često glavnog božanstva u panteonu. Na vučedolskoj se keramici često pronalazi simbol Sunca, koje na njoj zauzima važno mjesto. Drugi važan element povezan s bogom metalurgije je jarebica, ptica koja šepa kao i vučedolski kovači. Slavna vučedolska golubica / jarebica otkopana je upravo u Vučedolu ispred svetišta ljevača. Naime, arheolozi su tamo iskopali dio naselja na zaravni odvojenoj jarcima od ostalih dijelova. To je bio najistaknutiji dio naselja i u njemu je bio sagrađen hram dimenzija 16 x 9 metara. Stoga se smatra da je ovaj lokalitet imao funkciju akropole.
https://povijest.hr/drustvo/narodi/vucedol-dunavska-troja/
Kako je nastala kratica OK?
Kako je nastala kratica OK?
U američkim novinama Boston Morning Post, prvi se put 23. ožujka 1839. u tisku pojavio izraz O.K., danas univerzalno razumljiv znak za suglasnost s nečime. Premda postoje mnoge teorije o tome što ta kratica znači, danas je općeprihvaćena postavka da je to fonetska kratica za all correct (hrv. sve ispravno). Naime, u to su vrijeme u američkom novinarstvu bile jako uobičajene takve iskrivljene fonetske kratice, primjerice OW za all right i NS za enough said.Veliku je popularnost kratica OK doživjela dvije godine poslije na predsjedničkim izborima, kad su inicijalima O.K. nazivali predsjedničkog kandidata Martina Van Burena. O.K. je bila kratica za Old Kinderhook jer je Van Buren bio iz gradića Kinderhook u državi New York. Tako se kratica ubrzo proširila po SAD-u, a zatim i po čitavom svijetu.
Dragi učenici!
MINISTARSTVO HRVATSKIH BRANITELJA NAGRAĐUJE! Pošaljite kratku priču o Domovinskom ratu
Ministarstvo hrvatskih branitelja objavilo je Javni poziv za dodjelu nagrade za kratku priču o Domovinskom ratu za učenike srednjih škola u Republici Hrvatskoj.
Svrha i cilj ovoga Javnog poziva je očuvanje sjećanja i promicanje vrijednosti Domovinskog rata.
Kako bi udovoljila uvjetima natječaja, kratka priča o Domovinskom ratu treba biti književno ostvarenje koje tematizira posredni, prepričani doživljaj Domovinskog rata ili događaj stvarne ili fikcijske naravi. Kratka priča može obrađivati samo jedan segment Domovinskog rata, ali i Domovinski rat u cijelosti.
Srednjoškolci zainteresirani za ovaj natječaj sve podatke mogu pronaći na ovom linku!
NIKOLA TESLA – ČOVJEK KOJI JE RASVIJETLIO SVIJET
Ovogodišnju Noć muzeja Tehnički muzej Nikola Tesla obilježiti će live predavanjem, 29.01.2021. u 20.30 sati u Kabinetu Nikole Tesle na muzejskom YouTube kanalu i fb profilu. Predavač će biti Renato Filipin, viši kustos. Nikola Tesla je jedan od najvećih znanstvenika i izumitelja u povijesti tehnološkog razvoja čovječanstva. Njegovi patenti i teoretski rad na kraju 19. i početkom 20. stoljeća, stvorili su uvjete za elektrifikaciju svijeta sustavom polifazne izmjenične struje, a rad na području visokofrekventnih struja i bežičnog prijenosa elektromagnetskih valova razvoj radio tehnike i telekomunikacija. Njegova istraživanja su pomogla otkriću radara, a uvelike je doprinio i razvoju rasvjete.
You tube kanal: https://www.youtube.com/watch?v=kPZS2alnd3w&feature=youtu.be
Facebook: https://www.facebook.com/events/910172939791627?acontext=%7B%22action_history%22%3A[%7B%22surface%22%3A%22page%22%2C%22mechanism%22%3A%22page_admin_bar%22%2C%22extra_data%22%3A%22%7B%5C%22page_id%5C%22%3A335802459827986%7D%22%7D%2C%7B%22surface%22%3A%22events_admin_tool%22%2C%22mechanism%22%3A%22events_admin_tool%22%2C%22extra_data%22%3A%22[]%22%7D]%2C%22has_source%22%3Atrue%7D
https://nocmuzeja.hr/muzej/tehnicki-muzej-nikola-tesla/
KNJIGU U RUKE
HRVATSKA 2021. GODINU PROGLASILA GODINOM ČITANJA
Hrvatska Vlada podržala je prijedlog Ministarstva kulture i medija da se 2021. godina proglasi Godinom čitanja uz slogan „Čitajmo da ne ostanemo bez riječi”.
Uslijed pandemije, smanjene mogućnosti organizacije i sudjelovanja u kulturnim događanjima na dosada uobičajene načine, jedna od kulturnih djelatnosti koja bi u ovoj situaciji mogla priskrbiti više pozornosti i vremena jest upravo čitanje. Budući da je čitanje jedan od preduvjeta sudjelovanja u kulturi, ono izravno i neizravno utječe na poboljšanje ukupne kvalitete života pojedinca i društva, što nam je u ovim iznimnim okolnostima prijeko potrebno. Stoga je 2021. godina pravi trenutak za proglašavanje Godine čitanja u kojoj će cijela Hrvatska čitati zajedno. Godina čitanja realizirat će se u sklopu Nacionalne strategije poticanja čitanja, koju je Vlada usvojila 2017. godine, a koja pridonosi razvoju kulture čitanja i omogućava što većem dijelu društva čitanje sa zadovoljstvom i razumijevanje.
Mnoge književne manifestacije
Tijekom Godine čitanja mnoge kulturne organizacije osmislit će i provoditi nove aktivnosti (dodijeliti nagrade za najbolju knjižaru, objaviti natječaj za najbolju video najavu knjige za učenike osnovnih i srednjih škola, proglasit će se ‘ambasadori čitanja’, organizirati međunarodna konferencija o čitanju, dodijeliti nagrada mladih za književnost, organizirati ‘mala noćna čitanja’ i dr.) koje će doprinijeti afirmaciji čitanja.
Knjižnice grada Zagreba, najveća ustanova među narodnim knjižnicama u Hrvatskoj, kao i dosada bit će uključena u razne aktivnosti poticanja čitanja kako bi se poduprla kampanja Godina čitanja 2021. Provodit će se mnogi projekti: Noć knjige, Mjesec hrvatske knjige, Najčitatelj Knjižnica grada Zagreba, besplatan upis djece do 15 godina.
Osim toga, u Godini čitanja bit će osmišljene i dodatne aktivnosti, ponajprije uvođenje nove usluge – posudba e-knjige za djecu putem aplikacije Zaki Book. U sklopu mreže Knjižnica grada Zagreba nalazi se i Američki kutak – partner između veleposlanstva SAD-a u Hrvatskoj i Knjižnica grada Zagreba koji služi kao mjesto susreta američke i hrvatske kulture. U Godini čitanja Američki kutak obilježit će Svjetski dan slobode medija i Međunarodni dan pismenosti, te će povodom toga održati razne internetske radionice i prezentacije te kombinirane programe digitalnih sadržaja za nastavu i učenje engleskog jezika, u cilju promicanja čitanja, razumijevanja i kritičkog promišljanja u obrazovanju. Godišnja članarina u knjižnici i dalje je 50 kuna. Ako u Hrvatskoj više od polovice građana ne pročita ni jednu knjigu godišnje, možda se statistika promijeni upravo u ovoj Godini čitanja.
Sve aktivnosti koje Ministarstvo kulture i medija i drugi dionici u kulturi provode u cilju promocije knjige i čitanja, tijekom Godine čitanja dobit će dodatne informacije na stranicama Ministarstva kulture i medija.
Zašto nam je čitanje važno
Puno je različitih korisnih razloga za poticanje čitanja, ali jednako je tako važno da čitanje razvija samosvijest, samopouzdanje i vrijednosti koje nisu uvijek vidljive, ali su dugoročno važne za kvalitetu života pojedinca i opće dobro zajednice. Znanstveno je dokazano da djeca kojima se čita od male dobi razvijaju maštu, smisao za humor, kritičko razmišljanje, empatiju, aktivno slušanje, da lakše povezuju uzročno – posljedične odnose i imaju širok vokabular.
Čitanjem se možemo staviti u situacije u kojima se u stvarnom životu možda nikad ne bismo našli. Pismenost je sposobnost čitanja i pisanja što se čini prilično jednostavnom definicijom. Ali to baš i nije tako. Između dviju krajnosti ovladavanja pisanjem i čitanjem s jedne strane i potpune nepismenosti s druge strane nalaze se mnogi prijelazni stupnjevi: pismenost je stvar stupnja. Dakle, pročitati nešto i razumjeti dva su vrlo različita stupnja čitalačke pismenosti.
Stoga sve aktivnosti koje se provode u svrhu poticanja čitanja u svojoj biti imaju želju, i u skladu s njom primjenjuju sve strategije da bi promijenili paradigmu odnosa prema knjizi, čitanju, učenju i znanju, te ih treba pohvaliti, osobito kada su usmjerene prema obrazovanju.
Čitam, dakle jesam
U distopijskom romanu „Fahrenheit 451” Ray Bradbury govori o posljedicama do kojih je dovelo nečitanje knjiga u 25. stoljeću koje u mnogočemu nalikuje onomu što već sada obilježava 21. stoljeće.: „Knjiga je nabijena puška u susjednoj kući. Spali je. Izvadi metak iz oružja. Prodri u čovjekov mozak. Tko zna tko bi mogao biti meta načitanog čovjeka?… Nakljukaj ih nezapaljivim podacima, potpuno zaguši činjenicama tako da se osjete ispunjeni, a apsolutno zadovoljni informacijama. Tada će imati osjećaj da misle…”
Čovjek koji čita je opasanost jer takav čovjek nema osjećaj da misli – on zaista misli, stoga se njime teško upravlja. U ovim vremenima psihološke, ekonomske i kulturne krize treba ipak imati vjere da će na kraju pobijediti i ostati riječ koja se nalazi na temelju svijeta, jer po njoj je stvoren i spašen. Granice mog jezika granice su mog svijeta.
Element
E- udžbenici po mjeri učenika - Istraži svijet oko sebe
Naš je cilj svakom učeniku omogućiti dinamičko učenje i istraživanje svijeta oko sebe uz pomoć kvalitetnog edukativnog multimedijskog sadržaja.Upravo takvim sadržajima (prilagođenim svakom stilu učenja) motivirat ćemo vas da s lakoćom usvojite znanja i steknete vještine potrebne za uspješan završetak svojeg školovanja.
https://digitalni.element.hr/udzbenici/
Školska knjiga - e-sfera
Udžbenici i ostali materijali Školske knjige za sve predmete - besplatno su dostupni svima na platformi e-sfera. Školska knjiga je omogućila pristup svim udžbenicima Školske knjige na mozaBook platformi (nije potrebna aktivacija kodom). Besplatno je omogućena upotreba obrazovnog prezentacijskog programa mozaBook darujući mozaBook Classroom licencu do kraja nastavne godine.
https://www.e-sfera.hr/udzbenicke-serije/srednja-skola
Webinari Školske knjige u prosincu
Webinari Školske knjige u prosincu
8. prosinca 2020. u 13 sati
8. prosinca 2020. u 13 sati
Webinar - Hrvatski jezik u srednjoj školi - Primjeri aktivnosti i podrške za ostvarivanje predmetnih ishoda u nastavi Hrvatskoga jezika_SŠ
Webinar - Hrvatski jezik u srednjoj školi - Primjeri aktivnosti i podrške za ostvarivanje predmetnih ishoda u nastavi Hrvatskoga jezika_SŠ
MojeZnanje.eu
MojeZnanje.eu
15 dnevni potpuno BESPLATNI pristup - više od 250 online tečajeva
Nakon tečaja možete dobiti diplomu kao dokaz o stečenom znanju, koju možete priložiti na svom LinkedIn profilu i izložiti mnogim poslodavcima, čime povećavate svoje šanse za nove mogućnosti.
Tematske zbirke digitalizirane građe iz hrvatskih knjižnica i ostalih baštinskih ustanova
Tematske zbirke digitalizirane građe iz hrvatskih knjižnica i ostalih baštinskih ustanova
Page updated
Google Sites
Report abuse