Iz prošlosti naše Domovine!
Embedded Files
Povodom jubilarne godine obilježavanja 1100 godina Hrvatskog kraljevstva, u galeriji Klovićevi dvori, postavljena je izložba "U početku bijaše Kraljevstvo", na spomen prvog hrvatskog kralja Tomislava i crkvenih sabora 925. godine. Izložba povodom 1100. obljetnice kraljevstva, krunski događaj jubilarne godine, podijeljena je na tematske cjeline, osmišljene u skladu s dominantnim povijesnim, društvenim i kulturnim fenomenima. Iz dvorane u dvoranu, naglasak je na pravnom i simboličkom kontinuitetu kraljevstva, koji nam dopušta pratiti ideju državnosti kroz stoljeća, od nastanka hrvatske države i narodnih vladara u ranome srednjem vijeku do izbora tuđih dinastija u nadolazećim razdobljima. Izložba je podsjetnik na dugu tradiciju naše mukotrpne povijesti, kroz koju smo dosljedno hodili sve do današnjih dana i sačuvali hrvatsko ime, kulturu i identitet. Budimo čuvari pamćenja i promicatelji hrvatskog imena, kulture i identiteta te ponosni na naš mukotrpan hod kroz duga stoljeća hrvatske povijesti i državnosti.
Povodom jubilarne godine obilježavanja 1100 godina Hrvatskog kraljevstva, u galeriji Klovićevi dvori, postavljena je izložba "U početku bijaše Kraljevstvo", na spomen prvog hrvatskog kralja Tomislava i crkvenih sabora 925. godine. Izložba povodom 1100. obljetnice kraljevstva, krunski događaj jubilarne godine, podijeljena je na tematske cjeline, osmišljene u skladu s dominantnim povijesnim, društvenim i kulturnim fenomenima. Iz dvorane u dvoranu, naglasak je na pravnom i simboličkom kontinuitetu kraljevstva, koji nam dopušta pratiti ideju državnosti kroz stoljeća, od nastanka hrvatske države i narodnih vladara u ranome srednjem vijeku do izbora tuđih dinastija u nadolazećim razdobljima. Izložba je podsjetnik na dugu tradiciju naše mukotrpne povijesti, kroz koju smo dosljedno hodili sve do današnjih dana i sačuvali hrvatsko ime, kulturu i identitet. Budimo čuvari pamćenja i promicatelji hrvatskog imena, kulture i identiteta te ponosni na naš mukotrpan hod kroz duga stoljeća hrvatske povijesti i državnosti.
Javni poziv za dodjelu nagrade za kratku priču o Domovinskom ratu za učenike srednjih škola u 2025. godini
Javni poziv za dodjelu nagrade za kratku priču o Domovinskom ratu za učenike srednjih škola u 2025. godini
15. siječanj 1992. dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske
15. siječanj 1992. dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske
Dva dana prije EU-a, 13. siječnja 1992. Hrvatsku je priznao Vatikan. Vatikan je priznanje Hrvatske i Slovenije najavio još 20. prosinca 1991. posebnim dokumentom kojim se odredio prema hrvatskome i slovenskom zahtjevu za diplomatskim priznanjem. Vatikanska diplomacija kao prva u svijetu još je 3. listopada 1991. objavila da radi na međunarodnom priznanju Hrvatske. Dan nakon Svete Stolice Hrvatsku je priznao i San Marino. Island - prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku. Istog dana to je učinila i Njemačka, iako uz odluku da njezino priznanje stupa na snagu 15. siječnja 1992., zajedno s ostalim članicama EU-a.
Dva dana prije EU-a, 13. siječnja 1992. Hrvatsku je priznao Vatikan. Vatikan je priznanje Hrvatske i Slovenije najavio još 20. prosinca 1991. posebnim dokumentom kojim se odredio prema hrvatskome i slovenskom zahtjevu za diplomatskim priznanjem. Vatikanska diplomacija kao prva u svijetu još je 3. listopada 1991. objavila da radi na međunarodnom priznanju Hrvatske. Dan nakon Svete Stolice Hrvatsku je priznao i San Marino. Island - prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku. Istog dana to je učinila i Njemačka, iako uz odluku da njezino priznanje stupa na snagu 15. siječnja 1992., zajedno s ostalim članicama EU-a.
Nakon toga, 15. siječnja 1992. slijedila su priznanja Velike Britanije, Danske, Malte, Austrije, Švicarske, Nizozemske, Mađarske, Norveške, Bugarske, Poljske, Italije, Kanade, Francuske, Španjolske, Portugala, Irske, Luksemburga i Grčke. Dan poslije to su učinile i Argentina, Australija, Češka, Čile, Lihtenštajn, Novi Zeland, Slovačka, Švedska i Urugvaj. Do kraja siječnja 1992. Hrvatsku je priznalo još sedam država - Finska, Rumunjska, Albanija, Bosna i Hercegovina (BiH), Brazil, Paragvaj i Bolivija. Među ostalima, slijedila su priznanja Rusije (17. veljače), Japana (17. ožujka), Sjedinjenih Američkih Država (7. travnja), Izraela (16. travnja, iako su diplomatski odnosi uspostavljeni tek pet i pol godina poslije) i Kine (27. travnja). Prva azijska država koja je priznala Hrvatsku bio je Iran (15. ožujka 1992.), a afrička Egipat (16. travnja 1992.). Hrvatska je 22. svibnja 1992. postala i članica Ujedinjenih naroda, a 1. srpnja 2013. i 28. članica EU-a.
Nakon toga, 15. siječnja 1992. slijedila su priznanja Velike Britanije, Danske, Malte, Austrije, Švicarske, Nizozemske, Mađarske, Norveške, Bugarske, Poljske, Italije, Kanade, Francuske, Španjolske, Portugala, Irske, Luksemburga i Grčke. Dan poslije to su učinile i Argentina, Australija, Češka, Čile, Lihtenštajn, Novi Zeland, Slovačka, Švedska i Urugvaj. Do kraja siječnja 1992. Hrvatsku je priznalo još sedam država - Finska, Rumunjska, Albanija, Bosna i Hercegovina (BiH), Brazil, Paragvaj i Bolivija. Među ostalima, slijedila su priznanja Rusije (17. veljače), Japana (17. ožujka), Sjedinjenih Američkih Država (7. travnja), Izraela (16. travnja, iako su diplomatski odnosi uspostavljeni tek pet i pol godina poslije) i Kine (27. travnja). Prva azijska država koja je priznala Hrvatsku bio je Iran (15. ožujka 1992.), a afrička Egipat (16. travnja 1992.). Hrvatska je 22. svibnja 1992. postala i članica Ujedinjenih naroda, a 1. srpnja 2013. i 28. članica EU-a.
Večeras
Večeras
Večeras, zapali svijeću,
u čast svakog heroja,
zaboravit ja ih neću,
nemoj ni ti Domovino moja!
Večeras, pomoli se Bogu,
za tu mladost što je pala,
samo bi volio da mogu,
stihom im reći HVALA!
Večeras, njih se sjeti,
neka im je vječna slava,
u inat vremenu što leti,
čuvajmo ih od zaborava!
Film 'Šesti autobus' - potresna drama o padu Vukovara
Film 'Šesti autobus' - potresna drama o padu Vukovara
Šesti autobus potresna je drama o padu Vukovara koja svoje uporište ima u istinitoj priči o tzv. šestom autobusu kojim su zarobljeni branitelji i ranjenici odvezeni iz Vukovarske bolnice, a čija sudbina nije poznata ni nakon 33 godine.
Šesti autobus potresna je drama o padu Vukovara koja svoje uporište ima u istinitoj priči o tzv. šestom autobusu kojim su zarobljeni branitelji i ranjenici odvezeni iz Vukovarske bolnice, a čija sudbina nije poznata ni nakon 33 godine.
General-bojnik Blago Zadro - 31.03.1944. - 16.10.1991.
General-bojnik Blago Zadro - 31.03.1944. - 16.10.1991.
Heroj s Trpinjske ceste, simbol otpora vukovarske tragedije 1991. godine, zapovjednik Blago Zadro nije doživio oslobođenje svoga grada. Blago Zadro je poginuo u obrani Vukovara u Kupskoj ulici u Borovu Naselju 16. listopada 1991., gdje je bio zapovjednik obrane. Pokošen je rafalom iz puškostrojnice, dok je junački vodio svoje suborce u akciju. Imao je samo 47 godina.
"Sine, pancirku ne nose moji vojnici, pa neću ni ja", rekao je tog dana legendarni prvi hrvatski general – bojnik, zapovjednik obrane Borovog naselja i 3. bojne 204. brigade HV za Borovo Naselje i Trpinjsku cestu. Blago Zadro rođen je 31. ožujka 1944. godine u malom hercegovačkome mjestu Donji Mamići - Ledinac kraj Gruda. U Borovo Naselje s obitelji se doselio kao desetogodišnji dječak, a ondje je završio osnovnu i srednju školu. Nije bio isključiv, poštovao je i cijenio druge, ali nije dao na Hrvatsku. Govorio je: ‘Njima njihovo, nama naše, neka nas ne diraju, nećemo ih dirati’. Blago je govorio da se Hrvatska mora odvojiti od Jugoslavije, jer Srbi žele stvoriti ‘veliku Srbiju’, da će Hrvati biti svoji na svome, ali da se moraju naoružati. Sa zaoštravanjem situacije uključuje se u aktivni sastav policije u Vinkovcima i počinje organizirati obranu Vukovara. Blago je imao viziju, bio je čovjek iz naroda kome su vjerovali. Branitelji su improvizirali organizaciju po mjesnim zajednicama, jer nitko nije imao vojne škole. Blago Zadro držao je sve konce u svojim rukama. Bio je odgovoran za Trpinjsku cestu, najvažniji dio Borova Naselja. U slučaju njezina pada, palo bi i Borovo Naselje te bi put za Vukovar bio otvoren. Bio je s nama svaki dan, podizao moral, govorio gdje trebamo učvrstiti položaje. Bio je hrabar, pravi vođa, genij.
Koliko je Zadrina obrana bila učinkovita, pokazalo se i 14. rujna 1991. godine, kad je na Trpinjskoj cesti razbio srpske snage, koje su krenule u opći napad na Vukovar. No kobnog 16. listopada 1991. Srbi su prvi put promijenili taktiku i hrvatske položaje napali s boka. Očito su znali gdje su spojevi jedinica, te su prešli Bobotski kanal i rasporedili snage na nasip pruge. Prodrli su tenkovima i fizički odvojili Borovo Naselje od Vukovara, a istodobno preko Vuke ušli u Lužac. Agresorske su postrojbe zapravo prodrle u Vinogradsku ulicu i obrani došle s leđa. Blago je krenuo prema Vinogradskoj sa šestoricom suboraca. Hitno je pozvao i Turbo vod, kojim je zapovijedao njegov sin Robert. Oni koji su držali položaje u Vinogradskoj ulici, Blagi nisu rekli cijelu informaciju: da su oni već pobjegli i da su Srbi ušli s tenkovima i pješadijom. Zadro je s kalašnjikovim u rukama krenuo Kupskom ulicom, koja izlazi na pola Vinogradske. Mi, Turbo vod, od njega smo bili udaljeni 200-tinjak metara. Kako su granate sipale, morali smo trčati od kuće do kuće, zastati, pa opet trčati. Kad smo došli u Kupsku ulicu, Blago je već ležao mrtav - ispričao nam je svojedobno pripadnik Turbo voda Stipo Mlinarić.
https://hrvatski-vojnik.hr/blago-zadro-zapovjednik-kojeg-su-voljeli/
Neka u miru počivaju svi hrvatski ratnici i junaci, hrabri ljudi, čiji su životi bili cijena naše slobode!
Krbavsko polje
Strahovita sudbina hrvatskog plemstva na Krbavskom polju – 09.09.1493.
Strahovita sudbina hrvatskog plemstva na Krbavskom polju – 09.09.1493.
Poznata Bitka na Krbavskom polju, u kojoj je poginuo cvijet hrvatskog plemstva, dogodila se 9. rujna 1493. godine nedaleko od gradića Udbine Lici, kada je hrvatska vojska dočekala Osmanlije dok su se vraćali sa pljačkaškog pohoda. Naime, Osmanska vojska, predvođena bosanskim sandžak-begom Jakub-pašom, pljačkala je u Hrvatskoj (oko Modruša i Kupe), Kranjskoj i Štajerskoj. Nakon što su dobili informacije o njihovom kretanju, Hrvati su predvođeni banom Emerikom Derenčinom odlučili neprijatelju presjeći put na Krbavskom polju. Premda je štajerski kapetan Jakov Székely poručio hrvatskim velikašima da pričekaju njegove jedinice, te da zajedno krenu u napad. Ipak hrvatska je vojska krenula u bitku u kojoj je bila teško poražena. Hrvatske jedinice sastojale su se dijelom od pješačkih jedinica, a dijelom od viteške konjice. Hrvatska je vojska bila tako temeljito poražena da je ostalo svega dvije stotine preživjelih od nekoliko tisuća boraca. Pripovijedalo se da su Osmanlije poraženima odsjekli nosove, jer je sultan plaćao nagradu po donesenom nosu. Ban Emerik Derenčin pao je u ropstvo, a sinu su mu pred njegovim očima odsjekli glavu i stavljali je na stol svaki put kad bi jeo.
Poznata Bitka na Krbavskom polju, u kojoj je poginuo cvijet hrvatskog plemstva, dogodila se 9. rujna 1493. godine nedaleko od gradića Udbine Lici, kada je hrvatska vojska dočekala Osmanlije dok su se vraćali sa pljačkaškog pohoda. Naime, Osmanska vojska, predvođena bosanskim sandžak-begom Jakub-pašom, pljačkala je u Hrvatskoj (oko Modruša i Kupe), Kranjskoj i Štajerskoj. Nakon što su dobili informacije o njihovom kretanju, Hrvati su predvođeni banom Emerikom Derenčinom odlučili neprijatelju presjeći put na Krbavskom polju. Premda je štajerski kapetan Jakov Székely poručio hrvatskim velikašima da pričekaju njegove jedinice, te da zajedno krenu u napad. Ipak hrvatska je vojska krenula u bitku u kojoj je bila teško poražena. Hrvatske jedinice sastojale su se dijelom od pješačkih jedinica, a dijelom od viteške konjice. Hrvatska je vojska bila tako temeljito poražena da je ostalo svega dvije stotine preživjelih od nekoliko tisuća boraca. Pripovijedalo se da su Osmanlije poraženima odsjekli nosove, jer je sultan plaćao nagradu po donesenom nosu. Ban Emerik Derenčin pao je u ropstvo, a sinu su mu pred njegovim očima odsjekli glavu i stavljali je na stol svaki put kad bi jeo.
Zasjeda u Borovu selu
Zasjeda u Borovu selu
2.5. obilježavamo 32. obljetnicu masakra u Borovu selu i stravične pogibije 12 hrvatskih redarstvenika. Pobunjeni hrvatski Srbi na 2.5. 1991. u zasjedi su dočekali hrvatske policajce i uslijedio je masakr. Brutalno iživljavanje i krvavi pokolj. Najstariji policajac je imao 36, a najmlađi tek 20 godina.. U noći s 1. na 2. svibnja 1991. godine, dvije policijske ophodnje obavljale su izviđanje na cesti Borovo - Dalj, primijetivši srpsku zastavu koja je visila na ulazu u Borovo Selo. Namjeravali su skinuti srpsku zastavu i staviti hrvatsku, ali na njih je zapucano iz privatne kuće. Pri obavljanju svojih dužnosti dvojica policajaca su ranjena i zarobljena od srpskih pobunjenika, dok su se druga dvojica uspjeli izvući iz zasjede. Sljedeći dan, autobus s hrvatskim policajcima stigao je u namjeri da oslobodi dvojicu zarobljenih prijatelja. Dočekani su u zasjedi, masakrirani i ubijeni. Pri tome je ubijeno 12 a ranjeno 22 policajaca.
Hrvatski policajci ubijeni u zasjedi u Borovu Selu 2.svibnja 1991.: Stipan Bošnjak, Antun Grbavac, Josip Culej, Mladen Šarić, Zdenko Perica, Zoran Grašić, Ivica Vučić, Luka Crnković, Marinko Petrušić, Janko Čović, Željko Hrala, Mladen Čatić.
Neka im je vječna hvala i slava!
Sjećanje na "Krvavi Uskrs" i na prvu žrtvu Domovinskog rata Josipa Jovića - 31. ožujak 1991.
Na današnji dan, prije 31 godinu, srbočetnički pobunjenici na Plitvicama su ubili policajca Josipa Jovića, prvu žrtvu Domovinskog rata. Taj će događaj u hrvatskoj povijesti ostati upamćen kao “Krvavi Uskrs”.
Na današnji dan, prije 31 godinu, srbočetnički pobunjenici na Plitvicama su ubili policajca Josipa Jovića, prvu žrtvu Domovinskog rata. Taj će događaj u hrvatskoj povijesti ostati upamćen kao “Krvavi Uskrs”.
Josip Jović je hrvatski dragovoljac koji je 5. kolovoza 1990. pristupio postrojbama MUP-a u čijem sastavu, prije odlaska na Plitvice, sudjeluje na terenima u Pakracu i Petrinji.
Josip Jović je hrvatski dragovoljac koji je 5. kolovoza 1990. pristupio postrojbama MUP-a u čijem sastavu, prije odlaska na Plitvice, sudjeluje na terenima u Pakracu i Petrinji.
Događaju na Plitvicama prethodila su burna politička previranja, mitinzi o navodnoj srpskoj ugroženosti, balvani na cestama, eksplozije u dvorištima i kućama Hrvata, kao i prijetnje koje su postale sastavni dio hrvatske svakodnevice početkom 1991. godine. Jedine oružane formacije koje je Hrvatska tada imala bile su jedinice MUP-a, čije su specijalne postrojbe predstavljale jezgru buduće Hrvatske vojske.
Događaju na Plitvicama prethodila su burna politička previranja, mitinzi o navodnoj srpskoj ugroženosti, balvani na cestama, eksplozije u dvorištima i kućama Hrvata, kao i prijetnje koje su postale sastavni dio hrvatske svakodnevice početkom 1991. godine. Jedine oružane formacije koje je Hrvatska tada imala bile su jedinice MUP-a, čije su specijalne postrojbe predstavljale jezgru buduće Hrvatske vojske.
Spomenuti događaji i pokušaj samoproglašene srpske milicije da se na Plitvicama odcijepe od ostatka Hrvatske, tražili su žurnu intervenciju državnog vrha. U svrhu uspostave nadzora i mira, na put prema Plitvicama, noć uoči Uskrsa, upućene su hrvatske redarstvene snage (pripadnici specijalnih postrojbi MUP-a Rakitje, Kumrovec te antiterorističke jedinice Lučko)
Spomenuti događaji i pokušaj samoproglašene srpske milicije da se na Plitvicama odcijepe od ostatka Hrvatske, tražili su žurnu intervenciju državnog vrha. U svrhu uspostave nadzora i mira, na put prema Plitvicama, noć uoči Uskrsa, upućene su hrvatske redarstvene snage (pripadnici specijalnih postrojbi MUP-a Rakitje, Kumrovec te antiterorističke jedinice Lučko)
U ranim jutarnjim satima 31. ožujka 1991., na glavnom pravcu kretanja, kolona vozila s hrvatskim specijalcima napadnuta je iz zasjede na glavnoj prometnici, nedaleko od plitvičkih hotela. Na kolonu je iz okolne šume izvršen napad iz različitih vatrenih oružja, a u autobus, pun hrvatskih redarstvenika, uletjela je tromblonska mina koja, na sreću, nije eksplodirala.
U ranim jutarnjim satima 31. ožujka 1991., na glavnom pravcu kretanja, kolona vozila s hrvatskim specijalcima napadnuta je iz zasjede na glavnoj prometnici, nedaleko od plitvičkih hotela. Na kolonu je iz okolne šume izvršen napad iz različitih vatrenih oružja, a u autobus, pun hrvatskih redarstvenika, uletjela je tromblonska mina koja, na sreću, nije eksplodirala.
Hrvatski specijalci su munjevito izišli iz vozila i zalijegali uz cestu, otvorili vatru u pravcu iz kojeg je pucano, te brzo napredovali po dubokom snijegu, koji je tog Uskrsa okovao Plitvice. Josip Jović bio je najistureniji u napadu, pucao je u smjeru pošte gdje su se nalazili srpski pobunjenici. Iako je na sebi imao pancirku, metak srpskih terorista pogodio ga je u nezaštićeni dio tijela. Sukob je potrajao nekoliko sati tog prijepodneva, nakon čega su srpski pobunjenici bili prisiljeni na povlačenje. Prema policijskim izvješćima uhićeno je devet pobunjenika, među kojima je bio i Goran Hadžić, član Glavnog odbora SDS-a, te Borivoje Savić, tajnik Izvršnog odbora SDS-a Vukovara. Iako je akcija u potpunosti uspjela i na Plitvicama je uspostavljen red, ostat će upamćena po prvom poginulom branitelju u Domovinskom ratu, policajcu Josipu Joviću iz Aržana, te devet ranjenih pripadnika specijalne policije.
Hrvatski specijalci su munjevito izišli iz vozila i zalijegali uz cestu, otvorili vatru u pravcu iz kojeg je pucano, te brzo napredovali po dubokom snijegu, koji je tog Uskrsa okovao Plitvice. Josip Jović bio je najistureniji u napadu, pucao je u smjeru pošte gdje su se nalazili srpski pobunjenici. Iako je na sebi imao pancirku, metak srpskih terorista pogodio ga je u nezaštićeni dio tijela. Sukob je potrajao nekoliko sati tog prijepodneva, nakon čega su srpski pobunjenici bili prisiljeni na povlačenje. Prema policijskim izvješćima uhićeno je devet pobunjenika, među kojima je bio i Goran Hadžić, član Glavnog odbora SDS-a, te Borivoje Savić, tajnik Izvršnog odbora SDS-a Vukovara. Iako je akcija u potpunosti uspjela i na Plitvicama je uspostavljen red, ostat će upamćena po prvom poginulom branitelju u Domovinskom ratu, policajcu Josipu Joviću iz Aržana, te devet ranjenih pripadnika specijalne policije.
https://hrvatski-vojnik.hr/krvavi-uskrs-1991-povijest-koja-se-ne-zaboravlja/
Rudolf Perešin (Jakšinec, Gornja Stubica, 25. ožujka 1958. - 1995.)
Jedan je od najpoznatijih pilota HRZ-a. Posthumno je odlikovan činom stožernog brigadira. 25. listopada 1991. odlučio je napustiti tadašnju JNA i uključiti se u obranu svoje Domovine, te je MIG-om 21 preletio u Austriju i spustio se u Klagefurtu, te preko Slovenije stigao u Zagreb i stavio se na raspolaganje Hrvatskoj vojsci. Tim svojim domoljubnim činom nanio je težak moralni i politički udarac agresorskoj vojsci i njezinu zrakoplovstvu, a građanima Hrvatske neizmjeran ponos, prkos i rast nacionalnog naboja i svijesti u najkritičnijim danima Domovinskog rata. Bilo je to 25. listopada 1991.
Perešin je zarobljen 1995. godine kada mu se gubi svaki trag. Tri godine poslije njegovi posmrtni ostaci napokon su predani njegovoj obitelji. Njegovo ime od 25. ožujka 1998. godine nosi Zrakoplovno-tehnička škola u Velikoj Gorici, kao i Središte za obuku HRZ i PZO "Rudolf Perešin" u vojarni Zemunik.
Godine 1990. kada se već odnarođena JNA pripremala za agresiju na Hrvatsku, odbio je, poput većine pilota, pristupiti političkoj organizaciji "SKJ - pokret za Jugoslaviju", koja je trebala stvoriti novu ideologijsku osnovicu za opstanak centralizirane i unitarne Jugoslavije pod diktatom Miloševićeve Srbije.
Rudolf Perešin osobno i njegova prva lovačka eskadrila u svim akcijama i operacijama HV-a, izvršavaju brojne borbene zadaće te brane Zagreb i zračni prostor Hrvatske. Tako je bilo i 2. svibnja 1995. godine, drugog dana "Bljeska": U ranim jutarnjim satima, kad njegov MiG, izvršavajući borbenu zadaću kod Stare Gradiške, biva pogođen zrnima neprijateljskih protuavionskih topova i ostaje neupravljiv. Pilot, na ekstremno maloj visini (ispod 50 metara) i u nesigurnom nagibu, avion napušta katapultiranjem, prizemljuje se na neprijateljskom teritoriju, dok se avion inercijom brzine, prebacuje preko Save na hrvatski, "Bljeskom" već oslobođeni prostor.
Posmrtni ostaci su vraćeni 4. kolovoza 1997. godine, a 15. rujna 1997. godine je pokopan u na Mirogojskom groblju.
Pismo pape Ivana VIII. Ljubljenom sinu Branimiru – 879.
Pismo pape Ivana VIII. Ljubljenom sinu Branimiru – 879.
Dana 7. lipnja 879. godine datirano je znamenito pismo pape Ivana VIII. hrvatskom knezu Branimiru, jedan od najvažnijih dokumenata u čitavoj hrvatskoj povijesti. Naime, iz tog se pisma može zaključiti da je Branimir bio nezavisan vladar, što je prvi dokaz postojanja hrvatske nezavisnosti u srednjovjekovlju. 7. lipnja, Papa je poslao i tri zasebna pisma, jedno naslovljeno na kneza Branimira, drugo na izabranog ninskog biskupa Teodozija, i treće na svećenstvo i vjerni hrvatski puk. Tim činom papa je zapravo priznao i predao svu vlast u Hrvatskoj. Bilo je to prvo međunarodno priznanje hrvatske države u povijesti.Uz ostalo, papa Ivan VIII. napisao je knezu Branimiru slijedeće riječi:
”Čitajući pisma tvoga gospodstva, što si nam ga po časnom svećeniku Ivanu, uzdaniku našem, poslao, razabrah jasnije od sunca, koliku vjeru i iskreno štovanje gajiš prema crkvi svetih apostola Petra i Pavla i prema nama. Pa, jer s voljom Božjom, ponizno ispovijedaš i želiš kao dragi sin biti u svemu vjeran i pokoran svetomu Petru i nama, koji smo po milosti Božjoj namjesto njega: zato uvelike zahvaljujemo gospodstvu tvojemu ovim našim pismom apostolskim, pa te s očinskom ljubavlju kao najmilijega sina primamo i u duhu grlimo, gdje se vraćaš u krilo svete stolice apostolske, majke tvoje, u kojoj su se i pređi tvoji iz najbistrijega vrela pojili slatkim napitkom svetoga nauka; i bit ćemo ti skloni apostolskom dobrotom, da bi vazda lebdjela nad tobom milost i blagoslov od apostolskih glava sv. Petra i Pavla, pa i danas, eda bi uvijek bio čitav i siguran od vidljivih i nevidljivih neprijatelja, koji neprestano ljudskom spasu zajedaju i staju na put, i da bi lakše stekao žuđenu pobjedu nad neprijateljima. Jer, kako budeš nastojao, da se sam Bogu ponizno pokoriš i slušaš sveti nauk njegov i kako budeš iskazivao za ljubav božju dužnu počast svećenicima i službenicima njegovim: teko ćeš bez sumnje biti pobjednik i gospodar nad svima svojim neprijateljima i buntovnim protivnicima“, napisao je uz ostalo papa Ivan VIII. knezu Branimiru naslovljavajući ga kao dragi sine Branimire.
Papino pismo napisano je na latinskom jeziku, a započinje riječima: “Dilecto filio Branimir” (hrv. “Ljubljenom sinu Branimiru”). Pismo je izrazito srdačno sročeno, a sadrži i obavijest o tome da je papa prilikom službe na oltaru sv. Petra dižući ruke uvis blagoslovio kneza Branimira, cijeli njegov narod te cijelu njegovu zemlju.
Bljesak kao uvertira veličanstvene olujne pobjede
1.-2. svibnja 1995. godine počela je vojno-redarstvena akcija Hrvatske vojske i specijalne policije RH - Bljesak. Cilj akcije bio je oslobađanje okupiranih područja zapadne Slavonije. Operacija je počela 1. svibnja 1995. ujutro u 5:30 sati. Hrvatska vojska napala je središnji i južni dio snaga RSK. U akciji su sudjelovale 81. gardijska bojna, 5. gardijska brigada, te dijelovi 1. i 3. gardijske brigade uz pričuvne i domobranske postrojbe potpomognute protuoklopno topničko-raketnim postrojbama.
1.-2. svibnja 1995. godine počela je vojno-redarstvena akcija Hrvatske vojske i specijalne policije RH - Bljesak. Cilj akcije bio je oslobađanje okupiranih područja zapadne Slavonije. Operacija je počela 1. svibnja 1995. ujutro u 5:30 sati. Hrvatska vojska napala je središnji i južni dio snaga RSK. U akciji su sudjelovale 81. gardijska bojna, 5. gardijska brigada, te dijelovi 1. i 3. gardijske brigade uz pričuvne i domobranske postrojbe potpomognute protuoklopno topničko-raketnim postrojbama.
U akciji je sudjelovalo oko 7.200 hrvatskih vojnika i policajaca. Napad je otvoren snažnom topničkom vatrom uz pomoć aviona i helikoptera. Glavni smjer napada krenuo je iz smjera Novske i Nove Gradiške. Zapovjednik smjera Novska bio je general – bojnik Ivan Basarac, dok je zapovjednik smjera Nova Gradiška bio general – pukovnik Petar Stipetić. Krajnji cilj akcije bio je ulazak u Okučane, središte neprijateljske pobune i terorističkih napada na zapadnoslavonskom području. U manje od trideset dva sata hrvatske postrojbe oslobodile su 500 četvornih kilometara okupiranog zapadnoslavonskog područja te je uspostavljen nadzor na autocestom i željezničkom prugom prema istočnoj Slavoniji. Oslobađajući zapadnu Slavoniju, poginula su 42 pripadnika Hrvatske vojske i policije, a 162 su ranjena. Tijekom akcije Srbi su srušili zrakoplov našeg pilota Rudolfa Perešina, koji je u vrijeme najjačih napada na Hrvatsku 1991. zrakoplovom MIG-21 prebjegao u Austriju. Nakon što je Hrvatska vojska porazila neprijatelja, Srbi su u ime odmazde 2. i 3. svibnja raketirali Zagreb iz svojih višecjevnih bacača raketa M-87. Poginulo je petero civila, a preko 200 ih je ranjeno. Tijekom Bljeska Hrvatska vojska pokazala je svoju snagu. Ova pobjeda značila je olakšanje hrvatskom narodu i državnom vrhu te se pokazalo da je Hrvatska vojska spremna za oslobađanje ostalih okupiranih područja. Uskoro je pokrenuta i Operacija Oluja te smo konačno pobijedili u Domovinskom ratu.
U akciji je sudjelovalo oko 7.200 hrvatskih vojnika i policajaca. Napad je otvoren snažnom topničkom vatrom uz pomoć aviona i helikoptera. Glavni smjer napada krenuo je iz smjera Novske i Nove Gradiške. Zapovjednik smjera Novska bio je general – bojnik Ivan Basarac, dok je zapovjednik smjera Nova Gradiška bio general – pukovnik Petar Stipetić. Krajnji cilj akcije bio je ulazak u Okučane, središte neprijateljske pobune i terorističkih napada na zapadnoslavonskom području. U manje od trideset dva sata hrvatske postrojbe oslobodile su 500 četvornih kilometara okupiranog zapadnoslavonskog područja te je uspostavljen nadzor na autocestom i željezničkom prugom prema istočnoj Slavoniji. Oslobađajući zapadnu Slavoniju, poginula su 42 pripadnika Hrvatske vojske i policije, a 162 su ranjena. Tijekom akcije Srbi su srušili zrakoplov našeg pilota Rudolfa Perešina, koji je u vrijeme najjačih napada na Hrvatsku 1991. zrakoplovom MIG-21 prebjegao u Austriju. Nakon što je Hrvatska vojska porazila neprijatelja, Srbi su u ime odmazde 2. i 3. svibnja raketirali Zagreb iz svojih višecjevnih bacača raketa M-87. Poginulo je petero civila, a preko 200 ih je ranjeno. Tijekom Bljeska Hrvatska vojska pokazala je svoju snagu. Ova pobjeda značila je olakšanje hrvatskom narodu i državnom vrhu te se pokazalo da je Hrvatska vojska spremna za oslobađanje ostalih okupiranih područja. Uskoro je pokrenuta i Operacija Oluja te smo konačno pobijedili u Domovinskom ratu.
Svugdje gdje se branila i oslobađala hrvatska gruda i gdje su ginuli hrvatski sinovi, bilo je teško, ali sloboda koju danas uživamo bila je vrijedna te žrtve!
Pročitajte više na:
Pročitajte više na:
https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/pocetak-vojno-redarstvene-oparacije-bljesak-1316488 - vojnapovijest.vecernji.hr
https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/pocetak-vojno-redarstvene-oparacije-bljesak-1316488 - vojnapovijest.vecernji.hr
Grob dr. Ante Starčevića - Oca hrvatske domovine u Šestinama
126. godišnjica smrti dr. Ante Starčevića
126. godišnjica smrti dr. Ante Starčevića
(Veliki Žitnik, Gospić, 23. svibnja 1823. – Zagreb, 28. veljače 1896.)
I ove godine, 28. 02. 2021. obilježena je 125. obljetnica smrti hrvatskog političara, publicista i književnika dr. Ante Starčevića. Osim politikom, dr. Ante Starčević bavio se poviješću, filologijom, književnom kritikom, filozofijom, pisanjem pjesama, dramom, političkom satirom i prevoditeljstvom. Još za života nazvan je – kao politički vođa i glavni ideolog hrvatskog nacionalizma – Ocem hrvatske domovine. Za zastupnika u Hrvatskom saboru bit će biran i 1865. godine i to kao zastupnik iz zagrebačkog petog kotara, pa 1871., i 1878. godine kao zastupnik iz Rijeke. U Hrvatskom saboru bio je najgorljiviji zagovornik hrvatske neovisnosti, odlučno se protiveći bilo kakvim pravnim i državnim vezama Hrvatske s Austrijom i Mađarskom, gradeći tako temelje za osnivanje Stranke prava, koju je 1861. godine osnovao s Eugenom Kvaternikom. Ante Starčević umro je 28. veljače 1896. godine u Zagrebu, u 73. godini života. Pokopan je, po vlastitoj želji, na groblju uz crkvu sv. Mirka, u Šestinama
https://hr.wikipedia.org/wiki/Ante_Star%C4%8Devi%C4%87
UČENICI, MINISTARSTVO BRANITELJA VAS NAGRAĐUJE: Ali samo ako napišete lijepu priču o Domovinskom ratu!
UČENICI, MINISTARSTVO BRANITELJA VAS NAGRAĐUJE: Ali samo ako napišete lijepu priču o Domovinskom ratu!
Ministarstvo hrvatskih branitelja objavilo je Javni poziv za dodjelu nagrade za kratku priču o Domovinskom ratu za učenike srednjih škola u Republici Hrvatskoj.
Svrha i cilj ovoga Javnog poziva je očuvanje sjećanja i promicanje vrijednosti Domovinskog rata na temelju Programa Vlade Republike Hrvatske za mandat 2020.–2024., Provedbenog plana Ministarstva hrvatskih branitelja za razdoblje 2021.-2024. te Provedbenog plana Ministarstva hrvatskih branitelja za razdoblje 2021.-2024., kroz afirmaciju pisane riječi te poticaj na promišljanje o značaju Domovinskog rata kod učenika srednjih škola.
Kako bi udovoljila uvjetima natječaja, kratka priča o Domovinskom ratu treba biti književno ostvarenje koje tematizira posredni, prepričani doživljaj Domovinskog rata ili događaj stvarne ili fikcijske naravi. Kratka priča može obrađivati samo jedan segment Domovinskog rata, ali i Domovinski rat u cijelosti.
Evo gdje poslati priču
Javni poziv objavljen je na mrežnoj stranici Ministarstva, u dijelu Aktualni javni pozivi. Pitanja vezana za javni poziv mogu se postavljati u roku 10 dana od dana objave Javnog poziva na e-adresi: prica@branitelji.hr .
Odgovori na pitanja bit će objavljeni na mrežnoj stranici Ministarstva u roku sedam dana od završetka roka za postavljanje pitanja.
Pravo sudjelovanja na Javnom pozivu za kratku priču o Domovinskom ratu, imaju svi učenici srednjih škola u Republici Hrvatskoj, a Javni poziv je otvoren od 14. veljače do 16. ožujka 2022.
Očekujemo Vaše prijave!
Herojski otpor branitelja Gvozdanskog (13. siječanj 1578.)
Herojski otpor branitelja Gvozdanskog (13. siječanj 1578.)
Hrvatska utvrda Gvozdansko podno Zrinske gore pala je u ruke Osmanlija 13. siječnja 1578. godine. Gvozdansko je svojedobno bilo u vlasništvu slavne obitelji Zrinski, koja se tijekom srednjeg vijeka preselila iz nekadašnje postojbine u Dalmaciji, sjevernije prema središnjoj Hrvatskoj. Prema utvrdi Zrin na području današnje Banovine, obitelj Šubić uzela je pridjevak Zrinski, a s vremenom je izvorno prezime Šubić zaboravljeno, sve dok ga ponovno nisu otkrili povjesničari. Od utvrde Zrin pa do nedalekog Gvozdanskog ima svega 15-tak kilometara zračne linije. Gvozdansko je nekada za Zrinske bilo važan izvor prihoda zbog tamošnjih rudnika. Zrinski su u Gvozdanskom imali i vlastitu kovaonicu novca.
Prije navedene opsade Osmanlije su već četiri puta napadali Gvozdansko, provaljujući iz Bosanskog sandžaka, ali su ih hrabri branitelji svaki puta uspješno odbili.
https://povijest.hr/bitkeiratovi/gvozdansko-nepoznata-prica-o-hrvatskom-junastvu/
Napokon Ferhat-beg odlučuje se za strategiju odsjecanja utvrde od ostatka Hrvatske, osvojivši susjedne utvrde i sela i tako spriječio dostavljanje vojne i materijalne pomoći opkoljenima. U jesen 1577. godine stiže pred Gvozdansko, gdje ostavlja dio vojske, te se vraća u osvojeni Novigrad Zrinski popraviti most, kako bi mogao dovući teško topništvo pred Gvozdansko. Nakon toga osvaja i obližnji Zrin. Oko Božića, s oko 5.000 vojnika ponovo stiže pred Gvozdansko, koje je branilo oko 300 ljudi, od čega je samo 50-ak njih bilo vojnika, dok su ostali bili žene, djeca, seljaci.
Nakon duge opsade, posada Gvozdanskog ostala je bez hrane i ogrjeva, nužnog u ovim zimskim mjesecima. Nakon što su branitelji nekoliko puta odbili ponudu, Ferhat-bega da se predaju, on je krenuo u odlučujuči napad. Osmanlije su udarili na Gvozdansko žestokom topovskom paljbom te krenuli u juriš na utvrdu. Kad su na kraju prodrli u grad, zatekli su samo smrznuta tijela branitelja koji su ostali bez hrane i ogrjeva.
Bitka za Gvozdansko, hrvatsku Masadu, hrvatsko je junaštvo bez premca u europskoj povijesti !!!
Predstavljena je zbirka
Predstavljena je zbirka
Priče iz Domovinskog rata iz pera srednjoškolaca
Priče iz Domovinskog rata iz pera srednjoškolaca
te su uručene nagrade i pohvale učenicima za najbolju kratku priču o Domovinskom ratu!
te su uručene nagrade i pohvale učenicima za najbolju kratku priču o Domovinskom ratu!
https://branitelji.gov.hr/vijesti/predstavljena-zbirka-price-iz-domovinskog-rata-iz-pera-srednjoskolaca-i-urucene-nagrade-i-pohvale-ucenicima-za-najbolju-kratku-pricu-o-domovinskom-ratu/391
30 godina Hrvatske vojske
30 godina Hrvatske vojske
Domovinski rat
Domovinski rat
Dan Hrvatske vojske i Dan Hrvatske kopnene vojske (HKoV) obilježava se svake godine 28. svibnja, na dan kada je 1991. godine održana svečana smotra Zbora narodne garde (ZNG) na stadionu NK “Zagreb” u Kranjčevićevoj ulici i kada su hrvatskoj javnosti predstavljene prve brigade Zbora narodne garde. Zbor narodne garde bio je naziv za profesionalnu, uniformiranu, oružanu formaciju, vojnog ustroja za obavljanje obrambeno-redarstvenih dužnosti u Republici Hrvatskoj, preteču Hrvatske vojske. Zbor narodne garde se ustrojio kao odgovor na razoružavanje Teritorijalne obrane u Hrvatskoj, kao i zbog nemogućnosti nove hrvatske države da osigura teritorijalni integritet i funkcioniranje pravne države na svom cjelokupnom državnom području. Krajem srpnja 1991. godine ustrojeno je Zapovjedništvo ZNG-a, zatim su osnovana zapovjedništva za istočnu Slavoniju, banijsko-kordunsko područje, ličko područje, srednju i sjevernu Dalmaciju te za južnu Dalmaciju. U kolovozu je osnovano i Zapovjedništvo Zagrebačkog korpusa Zbora narodne garde čime je zaokruženo ustrojstvo obrambenog sustava Republike Hrvatske. Hrvatske oružane snage tada su imale ukupno 60 tisuća pripadnika, od kojih je polovica, 30 tisuća pripadnika bilo u sastavu MUP-a. Temeljem Zakona o obrani donesenog u rujnu 1991., oružane snage organiziraju se u jedinstvenu Hrvatsku vojsku (HV), a 21. rujna 1991. godine uspostavlja se Glavni stožer Hrvatske vojske (GSHV), s načelnikom generalom Antonom Tusom. U Hrvatskoj vojsci je kao poseban dio zadržan Zbor narodne garde kao profesionalan sastav, a pričuvni sastav Zbora narodne garde i Teritorijalne obrane preveden je u pričuvni sastav Hrvatske vojske. Postrojbe Zbora narodne garde 3. studenog 1991. preimenovane su u Hrvatsku vojsku. Osnivanjem Zbora narodne garde stvorene su vojne snage za obranu napadnutih hrvatskih područja. Jačajući u hodu, hrvatske oružane snage ostvaruju uspjehe u nizu akcija i vojnih operacija, od zapadne Slavonije i Maslenice do operacija Ljeto i Zima te su naposljetku 1995. vojno-redarstvenim operacijama Bljesak i Oluja pobjednički okončale rat na hrvatskim prostorima.Transformacija nakon Domovinskog rata
Hrvatska vojska nakon Domovinskog rata profilirala se iz ratne u mirnodopsku silu koja je danas spremna izvršiti sve zadaće koje se pred nju postavljaju. U godinama nakon Domovinskog rata, Hrvatska vojska započela je procese transformacije u skladu s potrebom za racionalizacijom, kao i odlukom za pristupanje Sjevernoatlantskom savezu (NATO). Cilj je bio stvoriti malu, učinkovitu, mobilnu i modernu oružanu silu. Iskustva iz Domovinskog rata bila su dragocjena pomoć u tim naporima, a stalnom i sustavnom obukom i školovanjem dostignute su zahtjevne sposobnosti. Povjerenje savezničkih država u Republiku Hrvatsku i u Hrvatsku vojsku rezultiralo je primanjem Hrvatske u NATO savez, 1. travnja 2009. godine. Članstvo u NATO-u omogućilo je Hrvatskoj da još više pridonese, ne samo sustavu kolektivne sigurnosti zemalja Saveza, nego i svjetskom miru, za čiju se uspostavu i očuvanje opredijelila još tijekom Domovinskog rata. Republika Hrvatska i Hrvatska vojska integraciju u NATO završile su najbrže u povijesti.
Reforme koje je hrvatski obrambeni sustav provodio s ciljem ostvarenja članstva u NATO-u odgovarale su istodobno i standardima Europske unije, čija je punopravna članica Republika Hrvatska postala 1. srpnja 2013. godine. Ulaskom u NATO savez i punopravnim članstvom u EU ostvarena su dva najvažnija vanjskopolitička cilja Republike Hrvatske.
Hrvatska vojska danas
Tijekom proteklih 30 godina Hrvatska vojska izrasla je u respektabilnu vojsku koja svim građanima Republike Hrvatske jamči sigurnost, a na globalnoj razini pridonosi svjetskom miru, stabilnosti i sigurnosti sudjelujući u međunarodnim misijama i operacijama potpore miru. Aktivan doprinos u NATO-ovim operacijama i misijama UN-a i EU-a. Kao članica UN-a, EU-a i NATO-a, Hrvatska više od dva desetljeća sudjeluje u mirovnim misijama, operacijama i aktivnostima, od Litve, Poljske i Kosova preko Zapadne Sahare i Sredozemlja do Iraka i Afganistana, potaknuta potrebom pružanja humanitarne pomoći u nesrećama, stradavanjima, patnjama ili velikim razaranjima. Svojim angažmanom Hrvatska vojska dokazuje svoju opredjeljenost Euroatlantskim integracijama, potvrđuje se kao vjerodojstojan saveznik i partner te pokazuje da je spremna preuzeti svoj dio tereta i odgovornosti doprinoseći izgradnji sigurnijeg i stabilnijeg svijeta. U tome je motivira vlastito povijesno iskustvo kada je nenaoružana bila izložena brutalnoj agresiji i očekivala pomoć međunarodne zajednice. Veliko je postignuće, u tako kratko vrijeme od objekta, od primatelja mirovne pomoći postati aktivni sudionik u pružanju pomoći drugima kroz operacije stabilnosti, upravljanja posljedicama kriza i nesreća te mirovnim operacijama. Punih sedamnaest godina pripadnici Hrvatske vojske bili su u Afganistanu, zajedno sa svojim saveznicima i partnerima, u operaciji ISAF i misiji potpore miru Odlučna potpora. Pridonoseći pomorskoj sigurnosti, hrvatska raketna topovnjača s posadom u više navrata sudjelovala je u NATO vođenoj operaciji Sea Guardian u Sredozemlju. Doprinos sigurnosti Europske unije Hrvatska vojska daje i sudjelovanjem u operaciji ATALANTA. U operaciji potpore miru Ujedinjenih naroda u Libanonu sudjelovala su dva kontingenta hrvatskih vojnika odrađujući brojne zahtjevne i odgovorne zadaće u operaciji UNIFIL. Hrvatski vojnici dali su značajan doprinos UN misiji UNDOF u Siriji u kojoj su sudjelovali pet godina. U suvremenom svijetu događaji u udaljenim mjestima mogu imati značajne posljedice za sigurnost zemalja diljem svijeta. Nacionalna sigurnost ne počinje niti završava na granici Republike Hrvatske. To je jedan od razloga aktivnijeg uključenja u operaciju KFOR i aktivnosti prednje ojačane prisustnosti NATO-a. Hrvatski vojnici unatrag nekoliko godina sudjeluju u sastavu borbenih grupa u Republici Litvi i Poljskoj gdje zajedno s vojnicima savezničkih vojski daju svoj doprinos sigurnosti i snazi Saveza na njegovim istočnim granicama. Od svibnja ove godine u operaciji KFOR sudjeluje i jedna motorizirana pješačka satnija Hrvatske kopnene vojske. Danas pripadnici hrvatskih Oružanih snaga sudjeluju u 10 međunarodnih mirovnih misija i operacija.
Moderno opremljena i obučena vojska jamac je hrvatske sigurnosti
Moderno opremljena i obučena vojska jamac je hrvatske sigurnosti
Završetkom rata otvoreno je novo poglavlje stvaranja moderno opremljene, naoružane i vrhunski obučene vojske. Danas su nova tehnika i borbeni sustavi u svim granama Hrvatske vojske. Kopnene snage opremljene su borbenim oklopnim vozilima Patria sa sofisticiranim daljinski upravljanim oružanim stanicama, topništvo je ojačano moćnim Panzer haubicama, zračni nadzor povećan je besposadnim sustavima Orbiter. Mornaričke snage u uporabi imaju novi obalni ophodni brod, a vatrena moć raketnih topovnjača ojačana je novom sposobnošću uporabe raketnih borbenih sustava RBS 15. Zračne snage opremljene su borbeno-izvidničkim helikopterima Kiowa Warrior, a borbene sposobnosti osnažene moćnim protuoklopnim raketama Hellfire. U skoro vrijeme hrvatske će zračne snage u svom sastavu imati i višenamjenske helikoptere Black Hawk, a kopnene će snage biti ojačane borbenim vozilima Bradley. Vrhunske sposobnosti specijalnih snaga i mornaričko-desantnog pješaštva ispunjavaju ponosom i izazivaju poštovanje. U obučnim središtima poput Središta za razvoj vođa ”Marko Babić“ obučavaju se i izgrađuju vrhunski izdržljivi i sposobni vojnici i vojni vođe.
Pomoć u nepogodama i prirodnim katastrofama
Pomoć u nepogodama i prirodnim katastrofama
Hrvatska vojska, snaga je koja će među prvima priskočiti u pomoć stanovništvu i civilnim institucijama u prirodnim nepogodama ili katastrofama. Nezamjenjiva je uloga Hrvatske vojske u gašenju velikih šumskih požara, snježnim nepogodama, poplavama, potresima i drugim prirodnim katastrofama. Vojne snage priskočile su pomoći Banovini i Zagrebu nakon razornih potresa i stavile na raspolaganje i ljudstvo i materijalno-tehnička sredstva, kako bi se što prije pružila pomoć stradalim građanima ali i institucijama u otklonjanju posljedica potresa i nastojanju da se život što prije normalizira. Također, vojska je sudjelovala i u povijesnom skidanju tornja zagrebačke katedrale, koji je prijetio urušavanjem. Pripadnici Hrvatske vojske dali su veliki doprinos i u borbi protiv pandemije koronavirusa. Uz pružanje logističke pomoći zdravstvenim ustanovama diljem Hrvatske, odnosno izgradnjom ekspedicijskih kampova i šatora za smještaj oboljelih ili za potrebe obavljanja trijažnih postupaka ili za druge civilne potrebe. Pomoć je pružilo i vojno zdravstveno osoblje Hrvatske vojske. Također, Hrvatska vojska pruža potporu Kriznom stožeru Ministarstva zdravstva osiguranjem helikoptera Hrvatskog ratnog zrakoplovstva koji su prilagođeni za potrebe prevoženja pacijenata oboljelih od COVID-a 19.
Hrvatska vojska u potpunosti opravdava svoju ulogu jedne od ključnih sastavnica sustava domovinske sigurnosti.
Bitka na Gvozdu – kraj hrvatske narodne dinastije – 1097.
Bitka na Gvozdu – kraj hrvatske narodne dinastije – 1097.
Prema narodnoj predaji 26. svibnja 1097. godine poginuo je posljednji hrvatski vladar iz narodne dinastije Petar Snačić (Svačić). Poginuo je u borbi protiv ugarske vojske, vjerojatno na planini Gvozd, koja je po njemu nazvana Petrova gora. Do danas nije u potpunosti sigurno je li to Petrova gora na Banovini ili Gvozd na dijelu Kapele iznad Modruša. Među najstarije tekstove koji govore o Bitki na Gvozdu spada onaj neimenovanog notara hrvatsko-ugarskog kralja Bele III. iz druge polovice 12. stoljeća, koji govori o pohodu ugarske vojske na Hrvatsku, te spominje Petrovu goru (izvorno Peturgoz ili Petur Gozdia). Najpouzdaniji spomen o Petru potječe iz Ugarske kronike Šimuna de Keze iz 13. stoljeća. Tamo se navodi da je Koloman „dao ubiti kralja Petra koji je, došavši pred Ugre u planinama koje se nazivaju Gvozd, u spomenutim planinama pobijeđen i ubijen“. Bitku spominje i Toma Arhiđakon u svom djelu Povijest salonitanske crkve iz 1266. godine. Podatak koji se navodi u Supetarskom kartularu (dopisan u 14. stoljeću), a prema kojem je za Zvonimirove vladavine ban bio neki Petar iz roda Snačićâ, nije dovoljno pouzdan da bi se kralja Petra moglo poistovjetiti sa spomenutim banom.
Ipak, zahvaljujući krivom čitanju Franje Račkoga, u dijelu historiografije i u javnosti bilo je prihvaćeno ime kralja Petra Svačića.Uglavnom se smatra da je na vlast došao nakon smrti kralja Stjepana II. (oko 1090.), posljednjeg iz roda Trpimirovića, i da je vladao središnjom Hrvatskom, ili kao kralj ili kao vođa plemstva. Nakon što je Jelena, udovica kralja Zvonimira pozvala svog brata, ugarskog kralja Ladislava, da zauzme Hrvatsku, dolazi do pobune dijela hrvatskog plemstva pod vodstvom Petra Snačića. Nakon što je Ladislav neuspješno provalio u Hrvatsku, prilike su se neko vrijeme stabilizirale. Ladislavov nasljednik Koloman, iskoristivši zauzetost bizantskog cara obranom svoje države od križarskih četa koje su pustošile njegovim europskim i azijskim pokrajinama, odlučuje se za novi pohod. Godine 1097. godine s velikom vojskom kreće prema Petrovom sjedištu u Kninu, a ovaj ga s hrvatskim plemstvom dočekuje navjerojatnije na Gvozdu. Iako je Petar poginuo u bitki, Kolomanova vojska je poražena i on se vraća u Ugarsku u koju tada provaljuju Rusi i Kumani. Nakon toga Koloman odustaje od sile i postiže nagodbu s 12 hrvatskih plemena (među njima i pleme Snačić). Prema legendi to je tzv. Pacta conventa kojom su Hrvati prihvatili Kolomana za kralja, ali zadržavaju posebnost i neovisnost unutarnjeg uređenja Hrvatske, a s Ugarskom su vezani samo osobom kralja (personalna unija).
Obilježena 30. obljetnica 2. gardijske brigade Gromovi
Obilježena 30. obljetnica 2. gardijske brigade Gromovi
Dana 15. svibnja 2021. godine obilježili smo 30. godišnjicu nastanka elitne brigade hrvatske vojske Gromovi. Elitna brigada ustrojena u vojarni Trstenik pokraj Dugog Sela prije tri desetljeća okupila je u svojim redovima mnoge hrabre hrvatske branitelje koji su se spremno odazvali zovu Domovine i časno sudjelovali od prvih dana u obrani i oslobađanju Hrvatske te ostali na prvoj crti do posljednjeg dana Domovinskog rata. Ratni put 2. gardijske brigade je put izrazite borbenosti, nepokolebljivosti i čvrste vjere. Sve pobjede u obrani i oslobađanju hrvatske države zauvijek će ostati zlatnim slovima upisane na stranicama domovinske povijesti. Posebno se prisjećamo 205 poginulih i trojice nestalih, kojima zahvaljujemo na žrtvi, kao i njihovim obiteljima.
Dana 15. svibnja 2021. godine obilježili smo 30. godišnjicu nastanka elitne brigade hrvatske vojske Gromovi. Elitna brigada ustrojena u vojarni Trstenik pokraj Dugog Sela prije tri desetljeća okupila je u svojim redovima mnoge hrabre hrvatske branitelje koji su se spremno odazvali zovu Domovine i časno sudjelovali od prvih dana u obrani i oslobađanju Hrvatske te ostali na prvoj crti do posljednjeg dana Domovinskog rata. Ratni put 2. gardijske brigade je put izrazite borbenosti, nepokolebljivosti i čvrste vjere. Sve pobjede u obrani i oslobađanju hrvatske države zauvijek će ostati zlatnim slovima upisane na stranicama domovinske povijesti. Posebno se prisjećamo 205 poginulih i trojice nestalih, kojima zahvaljujemo na žrtvi, kao i njihovim obiteljima.
Pripala nam je dužnost i čast da ostvarimo stoljetni san hrvatskoga naroda, tu povijesnu ulogu smo dostojanstveno i časno ispunili. Sada nam predstoji i nadalje se boriti za bolju i prosperitetniju budućnost naše Domovine. O ratnom putu Gromova i njihovoj povijesnoj ulozi govorio je ratni zapovjednik brigade general Drago Matanović, čiji je brat poginuo u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja kao jedan od zapovjednika te njegovo ime danas nosi vojarna Hrvatske vojske u Petrinji.Gromovi i danas pomažu jedni drugima i potrebitima, pokazujući da i u miru djeluju na dobrobit hrvatskog naroda i naše Domovine. Njihovo geslo je: Jednom Grom, zauvijek Grom!
Pripala nam je dužnost i čast da ostvarimo stoljetni san hrvatskoga naroda, tu povijesnu ulogu smo dostojanstveno i časno ispunili. Sada nam predstoji i nadalje se boriti za bolju i prosperitetniju budućnost naše Domovine. O ratnom putu Gromova i njihovoj povijesnoj ulozi govorio je ratni zapovjednik brigade general Drago Matanović, čiji je brat poginuo u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja kao jedan od zapovjednika te njegovo ime danas nosi vojarna Hrvatske vojske u Petrinji.Gromovi i danas pomažu jedni drugima i potrebitima, pokazujući da i u miru djeluju na dobrobit hrvatskog naroda i naše Domovine. Njihovo geslo je: Jednom Grom, zauvijek Grom!
https://crnemambe.hr/crne-mambe/udruga/29-rad-udruge/obiljezavanje-obljetnica?start=1
https://crnemambe.hr/crne-mambe/udruga/29-rad-udruge/obiljezavanje-obljetnica?start=1
Zrinsko- Frankopanska urota
Zrinsko- Frankopanska urota
Točno prije 350 godina ban Petar Zrinski i markiz Fran Krsto Frankopan – hrabri i ponizni borci za hrvatsku slobodu i pravdu – na zaprepaštenje čitave Europe, pogubljeni su u Bečkom Novom Mjestu 30.04.1671.
Točno prije 350 godina ban Petar Zrinski i markiz Fran Krsto Frankopan – hrabri i ponizni borci za hrvatsku slobodu i pravdu – na zaprepaštenje čitave Europe, pogubljeni su u Bečkom Novom Mjestu 30.04.1671.
Ova dva plemenita prezimena su nam svima poznata. Osim po sposobnom upravljanju i nevjerojatnim uspjesima u bitkama protiv nadirućih Turaka i Mlečana, poznati su i kao pjesnici, književnici i općenito promicatelji jezika, kulture i izdavaštva. Hodamo po brojnim ulicama i parkovima nazvanima po njima, uključujući zagrebački Zrinjevac. Ivan Zajc je Nikoli Šubiću Zrinskom posvetio čitavu istoimenu operu, slavnu i u Japanu, koja opjevava njegovu junačku obranu Sigeta od brojnijih Turaka. Nadali su se da bi za Hrvatsku mogli izboriti bar nešto od onoga što su Nizozemska Republika i Švicarska Konfederacija postigli Westfalskim mirom – suverenitet države bez stranih uplitanja. Potajno su pregovarali s europskim silama kao što su Poljsko-Litavska unija, Švedska i Francuska..
Ova dva plemenita prezimena su nam svima poznata. Osim po sposobnom upravljanju i nevjerojatnim uspjesima u bitkama protiv nadirućih Turaka i Mlečana, poznati su i kao pjesnici, književnici i općenito promicatelji jezika, kulture i izdavaštva. Hodamo po brojnim ulicama i parkovima nazvanima po njima, uključujući zagrebački Zrinjevac. Ivan Zajc je Nikoli Šubiću Zrinskom posvetio čitavu istoimenu operu, slavnu i u Japanu, koja opjevava njegovu junačku obranu Sigeta od brojnijih Turaka. Nadali su se da bi za Hrvatsku mogli izboriti bar nešto od onoga što su Nizozemska Republika i Švicarska Konfederacija postigli Westfalskim mirom – suverenitet države bez stranih uplitanja. Potajno su pregovarali s europskim silama kao što su Poljsko-Litavska unija, Švedska i Francuska..
Čak su ponudili Otomanskom Carstvu cijelu Ugarsku ako im pomognu da se oslobode Habsburgovaca i kasnije im dopuste samoupravu. Međutim, sultan nije htio ponovni sukob sa Svetim Rimskom Carstvom i obavijestio je habsburškog cara Leopolda I. o uroti. Tada je Leopold doveo Petra Zrinskog i Frana Krstu Frankopana u Beč radi navodnog pomirenja i saslušanja, ali čim su stigli, umjesto da čuje njihove razloge, dao ih je uhititi i složio je tako vještu optužnicu da je smrtna presuda bila osigurana. Zbog uvrede kralja i izdaje zemlje, osuđeni su na odsijecanje desne ruke i glave. Kao posebna „milost“, oproštena im je kazna odsjecanja ruke, te su im 30. travnja 1671. u Bečkom Novom Mjestu odrubljene glave – na zgražanje i zaprepaštenje čitave Europe. Vlasništvo obiju obitelji je zaplijenjeno i predano habsburškom dvoru, a njihovim nestankom s povijesne scene znatno se umanjila otpornost hrvatskog plemstva da se odupre centralističkim tendencijama bečkog dvora. Pod izravnom upravom habsburškog dvora koja je tada uslijedila „posebno su trpjeli hrvatski seljaci kojima su znatno pogoršani uvjeti života. Družba braće Hrvatskoga zmaja pronašla je 1907. godine u Austriji kosti Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, a 1919. godine njihove su ostatke prenijeli i sahranili u Zagrebačkoj katedrali, iza glavnog oltara, gdje se i danas nalaze.
Čak su ponudili Otomanskom Carstvu cijelu Ugarsku ako im pomognu da se oslobode Habsburgovaca i kasnije im dopuste samoupravu. Međutim, sultan nije htio ponovni sukob sa Svetim Rimskom Carstvom i obavijestio je habsburškog cara Leopolda I. o uroti. Tada je Leopold doveo Petra Zrinskog i Frana Krstu Frankopana u Beč radi navodnog pomirenja i saslušanja, ali čim su stigli, umjesto da čuje njihove razloge, dao ih je uhititi i složio je tako vještu optužnicu da je smrtna presuda bila osigurana. Zbog uvrede kralja i izdaje zemlje, osuđeni su na odsijecanje desne ruke i glave. Kao posebna „milost“, oproštena im je kazna odsjecanja ruke, te su im 30. travnja 1671. u Bečkom Novom Mjestu odrubljene glave – na zgražanje i zaprepaštenje čitave Europe. Vlasništvo obiju obitelji je zaplijenjeno i predano habsburškom dvoru, a njihovim nestankom s povijesne scene znatno se umanjila otpornost hrvatskog plemstva da se odupre centralističkim tendencijama bečkog dvora. Pod izravnom upravom habsburškog dvora koja je tada uslijedila „posebno su trpjeli hrvatski seljaci kojima su znatno pogoršani uvjeti života. Družba braće Hrvatskoga zmaja pronašla je 1907. godine u Austriji kosti Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, a 1919. godine njihove su ostatke prenijeli i sahranili u Zagrebačkoj katedrali, iza glavnog oltara, gdje se i danas nalaze.
Oproštajno pismo Petra Zrinskog supruzi Ani Katarini
Prije smrti, Petar Zrinski je svojoj ženi Katarini napisao oproštajno pismo koje odiše toplinom, blagošću, hrabrošću, ponizošću i vjerom (Moje drago serce) i koje je već iste godine prevedeno na nekoliko svjetskih jezika:
„Moje drago serce. Nimaj se žalostiti sverhu ovoga moga pisma, niti burkati. Polag Božjega dokončanja sutra o desete ore budu mene glavu sekli, i tulikajše naukupe tvojemu bratcu. Danas smo jedan od drugoga serčeno proščenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, Tebe proseči, ako sam te u čem zbantuval, aliti se u čemu zameril (koje ja dobro znam) i oprosti mi. Budi Bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan, niti se plašim. Ja se ufam u Boga vsemogučega, koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikajše mene hoče smilovati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se), da se mi naukupe pred njegovim svetim thronušem u diki vekovečne sastanemo. Veče ništar ne znam ti pisati, niti za sina, niti za druga dokončanja našega siromaštva, ja sam vse na volju Božju ostavil. Ti se ništar ne žalosti, ar je to tak moralo biti. U Novem Mestu pred zadnjim dnevom mojega zaživljenja, 29 dan aprila meseca, o sedme ore podvečer, leta 1671. Naj te Gospodin Bog s moju kčerju Auroru Veroniku blagoslovi.
Groff Zrini Petar“
Dok čitamo ovo pismo Petra Zrinskog – a slično je napisao i njegov šogor Fran Krsto Frankopan – stječe se snažan dojam da će ti mučenici jednog dana ustati uskrsnućem pravednika (Luka 14,14) jer, kao što glasi izreka Frana Krste Frankopana: „Navik on živi ki zgine pošteno.“
Obilježena 30 godišnjica osnutka 3. gardijske brigade “Kune”
Obilježena 30 godišnjica osnutka 3. gardijske brigade “Kune”
U Vinkovcima je 29. travnja 1991. ustrojena 3. “A” brigada Zbora narodne garde Kune. Pod tim nazivom djeluje do 15. prosinca 1992., otkad nosi naziv 3. motorizirana gardijska brigada Kune – Osijek, sve do 17. rujna 1993., kad dobiva najpoznatiji naziv: 3. gardijska brigada Kune – Osijek. Sredinom 1991. postrojbe 1. bojne djeluju u akcijama u Borovu Selu, Bijelom Brdu, Mirkovcima, Tenji, Sarvašu, Dalju, Erdutu i Aljmašu, Laslovu; 3. bojne u Šodolovcima, Karadžićevu i Koprivni te na Novogradiškom bojištu kao i u obrani Donjih Bogićevaca, Okučana, Gornjih Bogićevaca. Na području Vinkovaca snage 2. bojne štite Nuštar, Cerić, Marince, Bogdanovce, Đeletovce i Jarminu, a snage 4. bojne brane Vukovar.
U Vinkovcima je 29. travnja 1991. ustrojena 3. “A” brigada Zbora narodne garde Kune. Pod tim nazivom djeluje do 15. prosinca 1992., otkad nosi naziv 3. motorizirana gardijska brigada Kune – Osijek, sve do 17. rujna 1993., kad dobiva najpoznatiji naziv: 3. gardijska brigada Kune – Osijek. Sredinom 1991. postrojbe 1. bojne djeluju u akcijama u Borovu Selu, Bijelom Brdu, Mirkovcima, Tenji, Sarvašu, Dalju, Erdutu i Aljmašu, Laslovu; 3. bojne u Šodolovcima, Karadžićevu i Koprivni te na Novogradiškom bojištu kao i u obrani Donjih Bogićevaca, Okučana, Gornjih Bogićevaca. Na području Vinkovaca snage 2. bojne štite Nuštar, Cerić, Marince, Bogdanovce, Đeletovce i Jarminu, a snage 4. bojne brane Vukovar.
Dana 15. srpnja 1991. ustrojena je Topničko-minobacačka bitnica, koja je već 19. srpnja izvela prvo djelovanje topništva ZNG-a u Domovinskom ratu: napad na vojne ciljeve u okupiranom Bijelom Brdu. U operaciji Maslenica krajem siječnja 1993. taktička skupina Brigade predvođena 3. bojnom izvodi prvi zračni desant u zadarskom zaleđu. Krajem 1993. snage Brigade povlače se sa zadarskog područja, dok topnička skupina iz sastava TRD-a ostaje na Velebitu sve do sredine 1994. godine. Dana 1. svibnja 1995. slijedio je VRO Bljesak, a u pripremi Oluje, operacijom Feniks od 16. srpnja 1995., postrojbe Brigade raspoređuju se u obrani Osijeka i prigradskih naselja Tvrđavice i Podravlja te na položajima u Kopačkom ritu. Odlukom načelnika GS OSRH, 28. veljače 2003. ustrojava se 3. gardijska oklopno-mehanizirana brigada, čiju okosnicu čini 3. gardijska motorizirana brigada Kune i 5. gardijska motorizirana brigada Sokolovi. Time je 3. gardijska brigada završila svoj slavni put. Tijekom ratnih djelovanja poginulo je 369 pripadnika, 15 se vodi kao nestali, a više od 1000 ih je ranjeno.
https://hrvatski-vojnik.hr/ratne-oznake-3-gardijska-brigada-zng-a-kune/
https://hrvatski-vojnik.hr/ratne-oznake-3-gardijska-brigada-zng-a-kune/
Trideseta obljetnica legendarne 4. gardijske brigade HV
Trideseta obljetnica legendarne 4. gardijske brigade HV
Četvrta brigada osnovana je 28. travnja 1991. godine, početkom Domovinskog rata u Splitu, a na putu ka konačnom oslobađanju Domovine, te izrasla u legendu. To je postrojba koja je kod neprijatelja izazivala strahopoštovanje, a kod hrvatskog puka divljenje i vjeru u nepobjedivost.
Četvrta brigada osnovana je 28. travnja 1991. godine, početkom Domovinskog rata u Splitu, a na putu ka konačnom oslobađanju Domovine, te izrasla u legendu. To je postrojba koja je kod neprijatelja izazivala strahopoštovanje, a kod hrvatskog puka divljenje i vjeru u nepobjedivost.
U Domovinskom ratu, kroz ovu brigadu prošlo je skoro 7400 pripadnika, a 193 pripadnika položila su živote na oltar Domovine. Među njima je i Sinjanka Snježana Jurić Šolto, jedina žena poginula kao pripadnica Četvrte gardijske brigade. Četiri gardista se vode nestalim, a 1600 njenih pripadnika je ranjeno ili na drugi način stradalo.
U Domovinskom ratu, kroz ovu brigadu prošlo je skoro 7400 pripadnika, a 193 pripadnika položila su živote na oltar Domovine. Među njima je i Sinjanka Snježana Jurić Šolto, jedina žena poginula kao pripadnica Četvrte gardijske brigade. Četiri gardista se vode nestalim, a 1600 njenih pripadnika je ranjeno ili na drugi način stradalo.
Kroz ovu brigadu prošlo je mnogo iznimnih boraca, dočasnika i časnika koji su danas u mirovini ili na drugim važnijim dužnostima OSRH. Svi oni, s manjim ili većim zaslugama, učinili su da ime 4. gardijske brigade postane nezaobilazno u stvaranju novije hrvatske povijesti.
Impozantan je ratni put brigade, neokaljan tijekom cijelog Domovinskog rata. Kruševo, Zelene Table – Male Bare, Zadar, Šibenik, Drniš, Vrlika, Dubrovnik, Ston, Maslenica, Ljeto, Oluja, Maestral, Južni Potez slavni je i zasigurno nepotpun niz.
Pred sam kraj Domovinskog rata, poginuo je jedan od najvećih heroja četvrte brigade, zapovjednik tenkista i načelnik stožera brigade general Andrija Matijaš Pauk, po kojem je brigada nakon toga prozvana – Pauci.
Pred sam kraj Domovinskog rata, poginuo je jedan od najvećih heroja četvrte brigade, zapovjednik tenkista i načelnik stožera brigade general Andrija Matijaš Pauk, po kojem je brigada nakon toga prozvana – Pauci.
Ljudevit Gaj - umro zaboravljen i siromašan
Ljudevit Gaj - umro zaboravljen i siromašan
Hrvatski preporoditelj Ljudevit Gaj umro je 20. travnja 1872. godine. U trenutku smrti bile su mu 62 godine, a umro je u Zagrebu, gradu u kojem je proveo većinu života. Gaj se proslavio još u mladosti, postavši vođom narodnog preporoda već u svojim dvadesetim godinama života. Tijekom svojih tridesetih godina bio je izrazito aktivan u mnogim smjerovima. Naime, mnogo je putovao po stranim zemljama tražeći pomoć za svoje akcije na hrvatskim prostorima. Tako je bio u Ruskom Carstvu, Srbiji, Crnoj Gori i mnogim dijelovima Habsburške Monarhije. Zanimljivo je da je u Ruskom Carstvu Gaj bio u kontaktu sa šefom tajnih službi grofom Benkendorfom. Bilo je to doba nepopularnog ruskog cara Nikole I., poznatog po represivnom režimu. Takve su Gajeve akcije prilično kontroverzne, no vjerojatno su proistjecale iz njegove goleme motivacije za aktivizmom u svim smjerovima.
Hrvatski preporoditelj Ljudevit Gaj umro je 20. travnja 1872. godine. U trenutku smrti bile su mu 62 godine, a umro je u Zagrebu, gradu u kojem je proveo većinu života. Gaj se proslavio još u mladosti, postavši vođom narodnog preporoda već u svojim dvadesetim godinama života. Tijekom svojih tridesetih godina bio je izrazito aktivan u mnogim smjerovima. Naime, mnogo je putovao po stranim zemljama tražeći pomoć za svoje akcije na hrvatskim prostorima. Tako je bio u Ruskom Carstvu, Srbiji, Crnoj Gori i mnogim dijelovima Habsburške Monarhije. Zanimljivo je da je u Ruskom Carstvu Gaj bio u kontaktu sa šefom tajnih službi grofom Benkendorfom. Bilo je to doba nepopularnog ruskog cara Nikole I., poznatog po represivnom režimu. Takve su Gajeve akcije prilično kontroverzne, no vjerojatno su proistjecale iz njegove goleme motivacije za aktivizmom u svim smjerovima.
U drugom dijelu života imao je Gaj ozbiljnih financijskih problema. Tijekom svojih četrdesetih i pedesetih godina bio je razmjerno potisnut u sjenu. Preminuo je 1872. godine u Zagrebu. Sahranjen je bio isprva na groblju u Jurjevskoj ulici, no njegove su kosti kasnije prenesene na novopodignuto groblje na Mirogoju. Zanimljivo je da je upravo na području Mirogoja, Gaj nekoć imao zemljišni posjed, kod kojeg je kasnije sagrađeno groblje.
U drugom dijelu života imao je Gaj ozbiljnih financijskih problema. Tijekom svojih četrdesetih i pedesetih godina bio je razmjerno potisnut u sjenu. Preminuo je 1872. godine u Zagrebu. Sahranjen je bio isprva na groblju u Jurjevskoj ulici, no njegove su kosti kasnije prenesene na novopodignuto groblje na Mirogoju. Zanimljivo je da je upravo na području Mirogoja, Gaj nekoć imao zemljišni posjed, kod kojeg je kasnije sagrađeno groblje.
Damir Tomljanović - Gavran
Damir Tomljanović - Gavran
Rođen je 18. travnja 1968. u Veljunu Primorskom blizu grada Senja 5. kolovoza 1990. dragovoljno pristupa postrojbi specijalne policije za posebne namjene MUP-a RH u bazi Rakitje u Zagrebu. Nakon reorganizacije navedene postrojbe i prerastanjem i osnivanjem iste u Zbor Narodne Garde, u 1. gardijsku brigadu dragovoljno pristupa 15. svibnja 1991., s matičnim sjedištem postrojbe u bazi Rakitje u Zagrebu. Poradi uzoritog rada i načina ophođenja sa suborcima i zapovjednicima, prednjačeći rezultatima na terenu, kao i u bespogovornom izvršavanju zaprimljenih zadaća i zapovijedi u istoj postrojbi biva postavljen za zapovjednika voda pješaštva i ujedno dozapovjednika satnije.
Aktivni je sudionik borbenih napadnih i obrambenih aktivnosti 4. pješačkog bataljuna 1. gardijske brigade ZNG-e po Banovini i Kordunu, i to u mjestima: Dragutinci, Kraljevčani, Hrastovica, Pecki, Petrinja i Hrvatska Kostajnica. U istočnoj je Slavoniji bojevao sa suborcima iz postrojbe u mjestima: Ilok, Tenja, Bogdanovci, Šarengrad, Borovo Naselje i Vukovar. Aktivno je sudjelovao u borbenim operacijama na području Nove Gradiške i okolice kao pripadnik 4. bataljuna. S matičnom postrojbom i sa združenim snagama inih postrojbi iz brigade naročito se isticao u borbenim okršajima u mjestima: Visovac, Okučani, Krička brda, Gornje i Donje Kričke, Jasenovac, Drenov Bok, Roždanik, Košutarice, Voćarice, Bair, Trokut-Novska, Popovac, Bročice i Stari Grabovac.
Odlaskom postrojbe na nove zadaće u južnu Hrvatsku i Damir Tomljanović - Gavran zdušno sudjeluje u svim borbenim aktivnostima od samog početka. Sudionik je zahtjevnih borbenih operacija naših snaga protiv neprijatelja na kotama i mjestima: Velji Vrh (kod Neuma), Nevada, Kutina, Klek, Osojnik, KejinoOsoje, Grebci, Bezimeni Vis, Gornji i Donji Dren, Orehov Dol, Glavska, Bistrina, Slano i Čepikuće. Aktivno sudjeluje u deblokadi Dubrovnika, Konavoski brda, te šireg područja Ćilipa i Cavtata do same najjužnijezemljopisne točke Hrvatske oko Prevlake.
Aktivno sudjeluje i zapovijeda postrojbom u borbenim aktivnostima na kotama i mjestima značaja nadzora i obrane terena: Maslenica (operacija ''Poskok''), Jasenice, Rovanjska, Tulove grede, Ruja, Sedlo, Mala i Velika Bobija, Nekići, Marune i Seline.
Prilikom nadzora punkta tt 1183, u intervalima neprijateljskih napada, Damir Tomljanović - Gavran pogiba 17. veljače 1994. godine na obroncima Velebita od zadobivene rane u glavu iz neprijateljskog snajpera.
Damir Tomljanović – Gavran bio je istinski entuzijast i domoljub, prekaljeni ratnik i zapovjednik. Kao čovjek i borac nije štedio znoj, napore i odricanja, kako sebe samoga tako i svojih suradnika, časnika, dočasnika i vojnika. Sa suborcima je mjesecima dijelio dobro i zlo na vrlo zahtjevnoj zadarskoj bojišnici, u odbijanju neprijateljskih napada na naše položaje na Velebitu, često puta u vrlo teškim vremenskim uvjetima, pri čemu je osobno pridonosio da se izdrži i odrade najzahtjevnije borbene zadaće, s nadljudskim naporima.
Udruga Tigar 90/91 Rakitje organizator je tradicionalnog Memorijalnog malonogometnog turnira u čast Damiru Tomljanoviću – Gavranu i svim poginulim hrvatskim braniteljima koji se održava u Selinama kod Starigrada početkom mjeseca svibnja.
https://dogodilose.com/2019/04/18/roden-damir-tomljanovic-gavran-18-travnja/
Sveti Josip – zaštitnik Crkve i domovine Hrvatske
Sveti Josip – zaštitnik Crkve i domovine Hrvatske
Blagdan svetog Josipa, Djevičina zaručnika, Isusova poočima i zaštitnika Katoličke Crkve, slavi se 19. ožujka.
Hrvatski sabor je na svom zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687. godine, na poticaj zagrebačkog biskupa Martina Borkovića, jednoglasnom odlukom proglasio sv. Josipa zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva.
U protokolu Hrvatskoga sabora iz tog vremena na latinskom jeziku je zapisano: "Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni branitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran".
Kao trajan spomen na tu odluku, 14. srpnja 2008., na ulazu u Hrvatski sabor postavljen je reljef sv. Josipa, rad kipara Šime Vulasa.
Potresan film o Vukovaru!
Uskoro ćemo imati priliku vidjeti po prvi puta film o Vukovaru. Potresna je to priča o potrazi majke za sinom, otetim iz vukovarske kolone. Snimanje filma trajalo je deset godina, najvećim dijelom zbog financijskih problema. Film nosi naziv “Milost mora- Priča iz Vukovara” (Mercy of the sea - One story from Vukovar) redatelja Jakova Sedlara. U filmu glumi poznati holivudski glumac Martin Sheen.
Osim prikazivanja na Veliki petak, (prijavom na Vimeo), televizijska premijera će biti 18. studenog na Z1 televiziji.
Vukovarski toranj uz bok Eiffelovom tornju: Simbol Domovinskog rata u elitnom društvu
Vukovarski toranj uz bok Eiffelovom tornju: Simbol Domovinskog rata u elitnom društvu
Vukovarski vodotoranj primljen je u članstvo međunarodne organizacije World Federation of Great Towers (WFGT)!
Ovaj simbol ratnog Vukovara stao je uz bok najpoznatijim tornjevima svijeta, poput Empire State Buildinga, Burj Khalife, The Shard-a, Eiffelovog tornja, ICC-a i mnogih drugih.
Organizacija je osnovana 1989. godine i ima preko 50 međunarodnih članova, okuplja tornjeve diljem svijeta te slavi zadivljujuće arhitektonske i inženjerske podvige.
Obilježena 30. godišnjica početka Domovinskog rata u Pakracu
U noći s 1. na 2. ožujka 1991. oružanim sukobom hrvatskih policijskih postrojbi s pobunjenim Srbima u Pakracu, počeo je Domovinski rat u Hrvatskoj. Bio je to prvi otvoreni oružani sukob na području Republike Hrvatske. Taj dan se smatra kao početak Domovinskog rata i oružane borbe hrvatskog naroda za samostalnu i suverenu Republiku Hrvatsku.
Oružana pobuna u Pakracu bila je izravna posljedica podrivanja ustavnog poretka, institucija države i demokratske izabrane vlasti. Bio je to bio otvoreni napad na hrvatski ustavni poredak i a time i zastrašivanje lokalnog hrvatskog stanovništva.
https://vijesti.hrt.hr/hrvatska/pakrac-obiljezava-pocetak-domovinskog-rata-935985
Kronologija događanja tijekom Domovinskog rata
https://www.uhddr.hr/povijest/domovinski-rat/
https://dogodilose.com/page/7/
Hrvatski branitelji branili su svoju Domovinu isključivo snagom svoga srca i iskrenog domoljublja!
Suočeni s posljedicama globalizacije i trendovima u društvu, kojem je materijalno bogatstvo u prvom planu, zaboravljamo na nacionalni ponos i državu. Stoga nije čudno kako mnogi nisu svjesni značaja i važnosti vlastite države, osobito za tako malen narod kao što je hrvatski. Zato je potrebno s ciljem očuvanja dugo očekivane države, razvijati nacionalne osjećaje i svijest što se ne dobiva rođenjem, već odgojem i slobodno se svojevoljno prihvaća. Zato je mladim naraštajima potrebno uvijek iznova isticati važnost i vrijednost slobode koju su nam omogućili brojni hrvatski branitelji koji su nesebično i dragovoljno stali na branik Domovine kada je bilo najteže.
Upravo stoga, mladi naraštaji trebaju s punim srcem njegovati domoljublje i povijesne tekovine svojih pradjedova. Jer bez ljubavi prema vlastitom narodu i Domovini, bez poštivanja svojih velikana, tradicije, jezika, kulture i baštine te poznavanja vlastite povijesti, nijedan narod nema budućnosti. Tome nas je učio i otac Domovine dr. Ante Starčević koji je rekao da samo onaj narod koji je spreman odlučivati o sebi i podnijeti žrtve za svoju slobodu može imati svoju državu i biti svoj na svome.
Ljubav prema Domovini očituje se i u onome što i kako radimo - To „odgovorno domoljublje“ potiče nas da činimo sve za napredak hrvatskog društva u cjelini!
Domovinski rat je prijelomni i jedan od najvažnijih trenutaka cjelokupne hrvatske povijesti. Nema nijedne epohe ni vremena u našoj ukupnoj povijesti koja se može mjeriti s činom hrvatskih branitelja u Domovinskome ratu. Naše je ishodište pravedan i obrambeni Domovinski rat, u kojemu su hrvatski branitelji imali predvodničku ulogu. Sjećanje na te dane, svakom od nas tko ih je proživio, jest doista i s pravom „sjećanje na dane ponosa i slave“. To je naše sjećanje vezano prvenstveno na iskreno i čisto, bespoštedno i plemenito domoljublje koje je nosilo naše branitelje, redarstvenike i policajce. Želimo to i takvo domoljublje, odricanje za Domovinu kao jednu od najvećih vrijednosti, ostaviti i prenijeti svim našim mladim naraštajima u trajni zalog, jer samo onaj narodi koji pamti, poštuje i vrednuje svoju prošlost, može živjeti dostojnu sadašnjost i budućnost. Hrvatska je izgrađena na žrtvi hrvatskih heroja na brojnim bojištima diljem domovine i zbog toga ćemo nastaviti braniti dostojanstvo hrvatskih branitelja i dignitet Domovinskog rata. Bez te žrtve, ne bi bilo slobodne Hrvatske. Sve države svijeta slave posebne dane svoje povijesti kada su izvojevali najveće pobjede, i na njima grade narodno zajedništvo, nacionalni identitet i državnost. Domoljublje je naša vodilja, ali uvažavajući druge, držimo do svojih vrijednosti i tradicija te težimo k zajedništvu domovinske i iseljene Hrvatske.
Domovinski rat temelj je slobodne, neovisne, demokratske i suverene Hrvatske, na kojem gradimo našu sadašnjost i budućnost. Uz veliku zahvalu svima koji su svoje živote utkali u našu slobodu i samostalnost, te stvaranje države, ne zaboravimo ih i sjetimo se reći im vječno hvala za slobodu, koju ćemo ostaviti budućim generacijama u nasljeđe. Zbog njihove žrtve dužni smo pamtiti i biti ponosni na svoj hrvatski narod, svoju povijest, svoju kulturu i na njih!
Domovinski rat temelj je slobodne, neovisne, demokratske i suverene Hrvatske, na kojem gradimo našu sadašnjost i budućnost. Uz veliku zahvalu svima koji su svoje živote utkali u našu slobodu i samostalnost, te stvaranje države, ne zaboravimo ih i sjetimo se reći im vječno hvala za slobodu, koju ćemo ostaviti budućim generacijama u nasljeđe. Zbog njihove žrtve dužni smo pamtiti i biti ponosni na svoj hrvatski narod, svoju povijest, svoju kulturu i na njih!
Page updated
Google Sites
Report abuse