Vukovar i Škabrnja - Dan sjećanja - 18.11.1991.
"Zagrli ih livadama i rosom na cvijetu,
i pokrij ih nebom najljepšim na svijetu"
Embedded Files
Svima koji su dali svoj život u obrani i nastanku Hrvatske, neka je hvala i vječna slava, neka im je laka ova sveta i dragocjena hrvatska zemlja. Svatko od nas pozvan je da tu žrtvu nikad ne zaboravi, već je s ljubavlju prenosi svojim potomcima!
Svima koji su dali svoj život u obrani i nastanku Hrvatske, neka je hvala i vječna slava, neka im je laka ova sveta i dragocjena hrvatska zemlja. Svatko od nas pozvan je da tu žrtvu nikad ne zaboravi, već je s ljubavlju prenosi svojim potomcima!
Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje - 18.11.1991.
Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje - 18.11.1991.
Vukovar - hrvatski Staljingrad
Svake godine 18. studenog obilježavamo Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Bitka za Vukovar najveća je i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu. Postrojbe Jugoslavenske narodne armije (JNA) potpomognute raznim srpsko-četničkim paravojnim postrojbama, 87 dana pokušavale su slomiti otpor šačice hrvatskih branitelja, u čemu su uspjele 18. studenoga, kada su započele i masovne likvidacije branitelja i civila. Tijekom opsade, grad na kojeg je tijekom tri mjeseca dnevno padalo 11000 granata i projektila, potpuno je razoren i uništen, a stanovništvo grada poubijano i odvedeno u koncentracijske logore.
ZOVEM SE VUKOVAR
Vukovar se zovem
i hrvatskog sam roda,
u meni je krvlju
pisana sloboda!
Zovem se Vukovar,
možda nisi znao,
rušili su mene,
al se nisam dao!
Rušili su mene
ti ljudi bez duše,
a znali su oni
da svetinju ruše.
Tamo gdje su pošli
na put sam im stao!
Kidali su dušu,
al se nisam dao!
Srce sam Slavonije,
ponos sam i dika,
križ i patnja
hrvatskog vojnika!
Vukovar se zovem,
to zna majka svaka,
kolijevka ja sam
hrvatskog junaka.
Zovem se Vukovar
i hrvatskog sam roda,
u meni je krvlju
pisana sloboda,
u meni su padali
sinovi Hrvata,
ja sam početak i kraj
Domovinskog rata.
Vukovar se zovem,
vrijedniji od zlata,
simbol prkosa
i hrvatskog inata,
Bog me dade
Hrvatskoj na dar
i nikad se neću zvati
Вуковар!!!
Velimir Velo Raspudić
Škabrnja
Bio je ponedjeljak, 18. studenoga 1991., kada su oko 7.30 ujutro, pripadnici srpskih paravojnih postrojbi, potpomognuti zrakoplovstvom, tenkovima i pješaštvom 9. Kninskog korpusa JNA na čelu s Ratkom Mladićem, počeli krvavi pohod na Škabrnju. Samo tog dana u Škabrnji je stradalo 48 civila i 15 branitelja.
Pokolji i progoni nastavljeni su idućih dana i u susjednom Nadinu, a tijekom višegodišnje okupacije sve do oslobođenja u "Oluji" broj škabrnjskih žrtava povećao se na 86. Još šestero mještana poginulo je nakon rata od zaostalih minsko-eksplozivnih naprava.
Agresor je potpuno razorio Škabrnju. Uništene su kuće, sakralni, gospodarski objekti. Kad su potpuno spalili i uništili mjesto, iz podruma i skloništa su izvlačili civile. Ubijali su ih i nije bilo milosti ni prema kome. Škabrnja je napadnuta istog dana kad su u srpski četnici i JNA ulazili u Vukovar. Zajedno s Vukovarom, Škabrnja je postala simbolom hrvatske žrtve gdje su civili, ni krivi ni dužni, ubijani iz osvete i teške mržnje samo zato što su Hrvati. Činjenica koja zaprepašćuje jest da su ih ubijali dojučerašnji susjedi koji su živjeli neposredno u selu Biljani. Prepoznali su ih po govoru, ljudi koje su smatrali susjedima, dobrim susjedima, koji neće učiniti ono što su učinili – oduzeti im ono najdragocjenije, a to je život!
Više o vukovarskoj bitci:
http://dogodilose.com/tag/bitka-za-vukovar/
Više o obrani Škabrnje:
ttps://www.opcina-skabrnja.hr/povijest-skabrnje/
Knjiga iz domovinskog rata koja svjedoči o herojskom otporu i žrtvi naših branitelja
Vilim Karlović - Preživio sam Vukovar i Ovčaru
https://vilimbook.com/preziviosamvukovariovcaru/
Intervju sa autorom knjige:
Ana Galović - Mama ne vidim nebo - potresna svjedočanstva o djeci poginuloj u Vukovaru
Dan ljubaznosti
Dan ljubaznosti
Kao i svake godine, tako i ove, u našoj školi podsjetili smo na Dan ljubaznosti, koji se obilježava 13. studenog. Taj se dan prvi put obilježio 13. studenog 1998. godine u Tokyju. Profesorice Ozana Mirosavljev Grgić i Ružica Belić, organizirale su radionice sa učenicima i kreativcima iz naše škole, koji su izradili prigodne plakate, poticajne poruke i crteže.
Obilježili smo Valentinovo i u našoj školi!
Obilježili smo Valentinovo i u našoj školi!
Kao i svake godine, tako i ove, obilježili smo Dan sv. Valentina ili Dan zaljubljenih. Učenici su izradili prigodne plakate i ukrasili školu. Također su izradili i kutiju za ljubavna pisma.
Blagdan Valentinova, nekima je dan kao svaki drugi, a neki ga vole obilježiti na poseban način. Bez obzira na to, kojoj skupini pripadate, vjerojatno nemate ništa protiv dobrog romantičnog filma ili knjige.
Proslavite Valentinovo nekom dobrom ljubavnom pričom ili filmom!
Proslavite Valentinovo nekom dobrom ljubavnom pričom ili ljubavnim filmom!
Proslavite Valentinovo nekom dobrom ljubavnom pričom ili ljubavnim filmom!
KNJIGE
KNJIGE
Skupina autora: Najljepša ljubavna pisma slavnih muškaraca
Skupina autora: Najljepša ljubavna pisma slavnih muškaraca
Cecilia Ahern: P. S. Volim te
Cecilia Ahern: P. S. Volim te
Nicholas Sparks: Bilježnica
Nicholas Sparks: Bilježnica
Sally Rooney: Normalni ljudi
Sally Rooney: Normalni ljudi
FILMOVI
FILMOVI
The Notebook (2014)
https://www.imdb.com/title/tt0332280/
One Day (2011)
https://www.imdb.com/title/tt1563738/?ref_=fn_al_tt_1
Love, Rosie (2014)
https://www.imdb.com/title/tt1638002/?ref_=tt_sims_tt
Nick and Norah's Infinite Playlist (2008)
https://www.imdb.com/title/tt0981227/
A Star Is Born (2018)
https://www.imdb.com/title/tt1517451/?ref_=fn_al_tt_1
Ne bojte se!
Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod!
Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist Gospodin!
Dobro nam došao Božić i sveto porođenje Isusovo!
Sretan i blagoslovljen Božić!
Hrvatski božićni običaji
Hrvatski božićni običaji
Paljenje badnjaka, unošenje slame u kuću, kolendavanje i sijanje pšenice, samo su neki od raznolikih običaja u Hrvatskoj koji se vežu uz radosno božićno vrijeme.
Uz jednostavnost i mir slavimo Isusovo rođenje, a običaji proslave Božića, kao i diljem svijeta, raznoliki su i u različitim dijelovima Hrvatske. Sva ta tradicija dio je bogatstva Lijepe Naše.
Badnjak
Ime Badnjaka povezano je s riječju “bdjeti” (stsl. bad) budući da se na taj dan bdjelo čekajući Isusovo rođenje. Zbog samog običaja bdjenja i nekadašnje situacije bez električne struje i modernih sprava, bilo je nužno osvijetliti prostorije svijećama, koje su ujedno postale i simboli novog života i nade. Izrađivale su se posebne svijeće, tzv. voštanice, a često su se povezivale tri svijeće hrvatskom trobojnicom.
Na Badnjak postoje brojni običaji, kojima je svrha želja za blagostanjem, dobrim urodom, napretkom i dobrim zdravljem. Od Badnjaka do Sveta tri kralja na stolu je stajao božićni kolač – božičnjak, nekada i više njih. Bio je okrugao s rupom u sredini s raznim ukrasima po sebi. Ponegdje u Dalmaciji, ako je bilo više božičnjaka stavljali su se jedan na drugi, a kroz rupu u sredini zatakla bi se grančica masline, bršljana ili svijeća.
Božićni kolači različitih su oblika, ukrasa i naziva. U okolici Sinja, u jugozapadnoj Bosni i istočnoj Hercegovini radila se pogača, koja se davala ovcama i magarcima uz malo vina iz bukare. U Slavoniji i Srijemu pekle su se lepinje za domaće životinje. Mijesile su se i lepinje, koje bi se jele, da grlo ne boli, a poslije se pila rakija od meda.
Na Badnjak na stolu su poslagani: orasi, lješnjaci, rogači, bademi, smokve, jabuke, kako u kojem kraju što uspijeva. Obično su se blagovala jela od ribe, grah i med npr. med s češnjakom, riba na razne načine, brodet s palentom, a od kolača fritule, fanjci, gibanice i badnjača (vrsta kruha). Prije Badnje večere upalila se svijeća i izmolila molitva. Jela su bila bez mesa, masti te posna.
U nekim krajevima na stol se stavi posuda s raznovrsnim žitaricama u koju se utakne božićna svijeća te jabuke božićnice i blagoslovljena voda. Neki na stol stavljaju i alate i oruđe: lemeš, crtalo, jaram, konjski ham, bič, torbu, lance, vile i sl.
Kuća se u Podravini nije mela do Nove godine, a jako se pazilo da se na Badnjak ne ugasi vatra u ognjištu.
Kada je božićno drvce došlo u hrvatske domove?
Premda je kićenje božićnog drvca star običaj, u hrvatskim krajevima on nije bio raširen sve do sredine 19. stoljeća. Kod nas stiže uglavnom utjecajem njemačke tradicije. Bez obzira na to što kićenje drvca nije bilo običaj, domovi su se prije svejedno na Badnjak kitili cvijećem i plodovima, a posebno zelenilom, što su najčešće činila djeca.
Isprva su se kitila bjelogorična stabla, a kasnije zimzelena – voćem, najčešće jabukama, ali i šljivama, kruškama te raznim slasticama i ukrasima izrađenim od papira, najčešće lancima te razne nitima. Pozlaćeni orasi i lješnjaci bili su nakit kojima se kitilo drvce, a često su se postavljale svijeće, simboli nade i božanstva. Poslije su se postavljali i komadići vate, voska ili papira koji su simbolizirali snijeg na drvcu i tako su ga ukrašavali.
Poslije večere na Badnjak, okupljeni bi još sjedili i razgovarali, pjevali ili molili, a zatim su se okupljali na ulicama zbog odlaska na sv. misu polnoćku (ponoćka, ponoćnica ili polnoćnica). Sveta misa polnoćka jedna je od najsvečanijih misa u godini. Prije polnoćke, obično je prigodan uvodni program u kojem se izvode božićni igrokazi i recitacije. Na polnoćki se prvi puta pjevaju božićne pjesme, koje su sastavni dio bogoslužja.
Uobičajene božićne pjesame su: “Kyrie Eleison”, “Svim na zemlji mir veselje”, “Dvorani neba”, “U to vrijeme godišta” (u Dalmaciji: “U se vrime godišča”), “Radujte se narodi”. Nakon polnoćke, okupljeni vjernici jedni drugima čestitaju “Sretan Božić” i vraćaju se svojim kućama. Poslije polnoćke često je obilato jelo s mesom, božićnim kolačima i pićima.
Božićna tradicija
Nakon čestitanja Božića, u mnogim hrvatskim domovima za doručak se jede pečenica s hrenom, hladetina, domaće kobasice, kulen, slanina, pršut sa sirom i maslinama.
Na Božić se često odlazilo na tri mise, za početak na polnoćku na sam Badnjak na kojoj bi se dočekao Božić, zatim na ranojutarnju misu zornicu, tzv. malu misu gdje se obično pričešćivalo, a na poldanicu, danju ili velu misu odlazilo se po danu.
Na mise su djevojke često odlazile u različitim svečanim haljinama i svečanim narodnim nošnjama.
Žene su dan prije pripremile bogati božićni jelovnik, a ručak je bio svečan i bogat te je za stolom okupljao cijelu obitelj.
Božićni ručak uključivao je juhu, meso – razne pečenke s povrćem, hladetinu, sarmu, pirjani kiseli kupus, kiselu repu, krumpir, razne vrste kruha (božićna pogača, česnica, krsnica, božićnjak, križnica), peciva, voće i brojna druga jela.
Od slastica jedu se: torte, orahnjače, makovnjače, kolači od oraha, rogača, sira, suhi sitni kolači, paprenjaci, smokvenjaci, medenjaci, muškaconi, prace i sl.
Na prvi dan Božića, obično se ostajalo kod kuće, a drugi dan Božića ide se u posjet rođacima i susjedima. Koledanje ili čestitarenje činilo se pjevajući tradicionalne božićne pjesme, a čestitare bi se često darivalo.
Mladići su djevojkama često kao tradicionalni božićni dar darivali tzv. božićnicu, ukrašenu jabuku.
Prvi posjetitelj koji bi posjetio kuću na Božić, tzv. polaznik ili položar, trebao bi biti zdrav, krepak, veseo što bi domu donijelo sreću, a često su se unaprijed domovi dogovarali o “slučajnom” posjetitelju, da se ne bi izazvalo nesreću.
Ako bi pak na Božić padala kiša, vjerovalo se, da će uroditi sve što se okopava motikom.
Neki od običaja zadržali su se do danas, a neki su postali dio bogate kulturne baštine Hrvatske, kojom se valja dičiti.
Hrvatski narodni običaji u iščekivanju Božića
Hrvatski narodni običaji u iščekivanju Božića
Mnogobrojni hrvatski narodni običaji vezani uz Došašće svjedoče o posebnostima sredine i vremena u kojem su nastali, ali i o stoljetnoj pripadnosti europskoj kulturnoj sredini. U želji da se što dostojnije i što ljepše obilježi Kristovo rođenje tjednima su trajale pripreme za Božić. Molilo se i postilo, ali i družilo, zabavljalo i veselilo. Prizivalo se obilje i molilo za budućnost. Tako se zajednički, uz pjevanje i molitvu, išlo na prvu jutarnju misu - zornicu, a već na Sv. Barbaru pojavljivali su se prvi čestitari.
Tradicionalni, stari hrvatski božićni dar bila je i ukrašena jabuka zvana božićnica, a darivali su je mladići djevojkama. Na Nikolinje se djecu darivalo voćem i plašilo Krampusovim šibama i lancima, dok su u noći Sv. Lucije djevojke, u snu, pokušavale doznati za kojeg će se momka udati. Jedan od običaja koji se sačuvao do danas jest običaj sijanja božićne pšenice kao simbola obnove života i plodnosti. Na dan Svete Barbare ili Svete Lucije sije se pšenica, simbol života u katolika i pripravlja zelenilo za ukras kuće i stola kod svetkovanja. I dok se običaj sijanja pšenice sačuvao i u gradovima, dotle su i u selima gotovo nestali običaji unošenja badnjaka i rasprostiranje slame pod blagdanskim stolom u predvečerje Božića.
Advent ili Došašće
Advent ili Došašće
Prvi dio crkvene ili liturgijske godine zove se Božićno doba. Središte tog vremena je blagdan Isusova rođenja, Božić. Priprava za blagdan Božića zove se Advent ili Došašće.
Samo značenje riječi advent dolazi iz latinske riječi „ adventus „ što znači -dolazak Čekamo dakle, dolazak Isusa Krista u naš svijet. Vrijeme došašća nas poziva upravo da dođemo k sebi da bi Krist mogao doći k nama, u svakom trenutku, ali i na kraju vremena u svojoj slavi, da ostvarimo cilj svoje čežnje – život vječni. Došašće počinje nedjeljom koja pada između 27. studenog i 3. prosinca (nedjeljom koje je najbliža blagdanu svetog Andrije). Došašće obuhvaća puna tri tjedna te dane između četvrte nedjelje došašća i samog Božića. Prvu nedjelju karakterizira ponovni Kristov dolazak, drugu i treću osoba Ivana Krstitelja, a četvrta predstavlja Mariju, Djevicu i Majku, koja je rodila Krista.
Liturgijska boja u došašću je ljubičasta (kao u korizmi), iako vrijeme došašća nije toliko obilježeno pokorom, koliko više radosnim i povjerljivim očekivanjem. Došašće obilježavaju svakog jutra zornice, puku omiljene rane mise na kojima se pjevaju tipične adventske pjesme (Padaj s neba roso sveta, Visom leteć, Poslan bi anđel Gabrijel i druge). Na mnogim mjestima, pa i crkvama susrećemo adventski vijenac, kao obilježje došašća. On nije liturgijski propisan, ali sadrži u sebi određenu simboliku. Vijenac je već u antikno doba predstavljao znak pobjede i časti, te je stavljan na glavu pobjednika. Adventski vijenac je znak iskazivanja počasti Gospodinu koji dolazi. Kad On dođe u svojoj slavi, pripada mu pobjednički znak vijenca. Adventski vijenac ima četiri svijeće. Svake nedjelje pali se slijedeća svijeća tako da se iščekivanje Božića pojačava i rastućim brojem gorućih svijeća.
Četiri tjedna priprave za Božić simboliziraju vrijeme čekanja na preobrazbu. To je vrijeme koje nam je darovano da okajemo svoje grijehe i činimo djela pokore i u radosti isčekujemo Isusa.
Budite maštoviti i kreativni i izradite sami svoj adventski vijenac!
https://www.youtube.com/watch?v=_EgR1j4ysUA
Blagdan Svih svetih - 1.11.
Blagdan Svih svetih - 1.11.
Prvoga dana mjeseca studenoga svake godine slavimo blagdan Svih svetih. Tog dana slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje pošto su nakon smrti njihove krsne haljine ubijeljene u krvi Jaganjčevoj. Kako ne znamo poimence svih koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila ovaj dan kada se zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate.
Prvoga dana mjeseca studenoga svake godine slavimo blagdan Svih svetih. Tog dana slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje pošto su nakon smrti njihove krsne haljine ubijeljene u krvi Jaganjčevoj. Kako ne znamo poimence svih koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila ovaj dan kada se zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate.
Riječ je o onom beskrajnom mnoštvu običnih ljudi, mnoštvu koje nam svjedoči da svetost ne znači nenormalnost, besprijekornost, nego znači puninu ljudskosti. Stoga su na svetost pozvani svi kršćani, svih razdoblja i svih životnih okolnosti. Kao što je lijepo rekao papa Benedikt XVI., da bi mogli biti sveti, nije potrebno činiti izvanredne pothvate i djela niti posjedovati posebne karizme, već jednostavno služiti Kristu, slušati ga i slijediti bez obeshrabrenja u teškim trenutcima. Samo s njegovom pomoći možemo postati svetima.
Dušni dan - 2.11.
Dušni dan slavimo svake godine 2. studenoga, kada se sjećamo svih svojih dragih pokojnika. Pohodi grobovima i grobljima u tom pogledu redoviti su znak pažnje i vjere. Tog dana vjernici mole za duše svojih dragih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima, prisustvuju svetoj misi, povezujući se tako svojim molitvama s njima i moleći Božje milosrđe da ih što prije očisti od svih slabosti te da ih uvede tamo gdje s oka svaka suza nestaje.
Tako je Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih izraz kršćanske nade i vjere u zagrobni život što liturgija ističe riječima: »Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima. I pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima.« Mi za duše svojih dragih pokojnika molimo duboko vjerujući da će oni, kada dođu u kraljevstvo Božje, biti naši zagovornici. Vjerujemo da će oni moliti za nas da ne promašimo svoj konačni životni cilj, da i mi uđemo u kraljevstvo Božje i tako budemo pribrojeni općinstvu svetih.
Sveci i Blaženici u Hrvatskom narodu
Sveti se ne rađamo, svetima postajemo! Svi smo pozvani na svetost!
Sveci
Šibenik, oko 1340. – Jeruzalem, 14. studeni 1391.
Šibenik, oko 1340. – Jeruzalem, 14. studeni 1391.
Križevci, 1589. – Košice, 7. rujna 1619.
Križevci, 1589. – Košice, 7. rujna 1619.
Herceg Novi, 12. svibnja 1866. – Padova, 30. srpnja 1942.
Herceg Novi, 12. svibnja 1866. – Padova, 30. srpnja 1942.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Dodatak:Popis_hrvatskih_svetaca_i_bla%C5%BEenika
Uzori vjere u hrvatskom narodu !
Blaženici
Krašić, 8. svibnja 1898. – 10. veljače 1960.
Krašić, 8. svibnja 1898. – 10. veljače 1960.
Trogir, oko 1260. – Lucera, 3. kolovoza 1323.
Trogir, oko 1260. – Lucera, 3. kolovoza 1323.
Bale, oko 1300. – 1. svibnja 1349.
Bale, oko 1300. – 1. svibnja 1349.
Zadar, oko 1400. – Bitetto, 27. travnja 1490.
Zadar, oko 1400. – Bitetto, 27. travnja 1490.
Muo u Boki, 27. studenoga 1438. – Venecija, 9. studenoga 1508.
Muo u Boki, 27. studenoga 1438. – Venecija, 9. studenoga 1508.
Relezi, 25. studenoga 1493. – Kotor, 27. travnja 1565.
Relezi, 25. studenoga 1493. – Kotor, 27. travnja 1565.
Banja Luka, 16. prosinca 1896. – Zagreb, 10. svibnja 1928.
Banja Luka, 16. prosinca 1896. – Zagreb, 10. svibnja 1928.
Godinjak, 25. studenoga 1893. – Goražde, 15. prosinca 1941.
Godinjak, 25. studenoga 1893. – Goražde, 15. prosinca 1941.
Veliki Grđevac, 17. lipnja 1912. – Goražde, 15. prosinca 1941.
Veliki Grđevac, 17. lipnja 1912. – Goražde, 15. prosinca 1941.
Čabrunići, 13. svibnja 1920. – Lanišće, 24. kolovoza 1947.
Čabrunići, 13. svibnja 1920. – Lanišće, 24. kolovoza 1947.
Janjevo, 25. travnja 1893. – Lješ, 11. svibnja 1947.
Janjevo, 25. travnja 1893. – Lješ, 11. svibnja 1947.
Vrnavokolo, 12. svibnja 1921. – Skadar, 1948.
Vrnavokolo, 12. svibnja 1921. – Skadar, 1948.
Blato, 10. prosinca 1892. – Rim, 9. srpnja 1966.
Blato, 10. prosinca 1892. – Rim, 9. srpnja 1966.
Svjetski dan učitelja: Rad učitelja je jedan od najvažnijih za ukupan razvoj društva !
Svjetski dan učitelja: Rad učitelja je jedan od najvažnijih za ukupan razvoj društva !
Svjetski dan učitelja obilježava se svake godine 5. listopada. Taj je dan prigoda da se pokaže da je rad učitelja i nastavnika prepoznat kao jedan od najvažnijih za ukupan razvoj društva, jer učitelji su profesija koja stvara sve ostale profesije.
Cilj Svjetskog dana učitelja je mobilizirati društvo za podršku nastavnicima, kako bi se osiguralo da učitelji i dalje ispunjavaju potrebe budućih generacija, te podići obrazovanje na razinu društvene važnosti i učiteljima osigurati društvenu važnost koju zaslužuju.
Dragi učitelji sretan Vam Vaš dan!
Dragi učitelji sretan Vam Vaš dan!
TIJELOVO - BLAGDAN TIJELA I KRVI KRISTOVE
Veliki blagdan u katoličkom kalendaru poznat je pod imenom Tijelovo. Ove godine slavimo ga 30. svibnja. Pun naziv tog blagdana je Presveto Tijelo i Krv Kristova. Tim blagdanom želimo obnoviti svoju vjeru u osobu Isusa Krista, Bogočovjeka, koji je u određenom povijesnom času kao jedinorođeni Sin Božji postao povijesnom osobom. To je tajna njegova utjelovljenja. Bog je postao čovjekom; jedan od nas, s konkretnim tijelom, u njegovim žilama teče ljudska krv. „U svemu jednak, osim u grijehu“, reći će sveti Pavao o njemu.
Na današnji se blagdan sjećamo kako je Bog uzeo ljudsko tijelo da bi postao čovjekom. Bog je u Isusu svima nama dohvatljiv i blizak! Tajnu svojega utjelovljenja utkao je Isus na svojoj posljednjoj večeri u znakove kruha i vina, koji snagom njegove riječi postaju Tijelo i Krv Kristova, tj. sakrament euharistije, dar pričesti, hrana i piće. Zato se blagdan Tijelova uvijek slavi četvrtkom, jer je na Veliki četvrtak ustanovljena sv. misa ili euharistija. Posebno su pri tom naglašeni neki elementi tog sakramenta: kruh u obliku hostije, koji se pokazuje kod podizanja; kalež s vinom koji se jednako tako pokazuje vjernicima kao znak i dar.
Tijelovo želi osobito naglasiti istinu da je Isus pravi čovjek i pravi Bog. A kao čovjek da ima tijelo kao i mi. Ljudsko je tijelo dar, a isto tako obdareno mogućnosti da se daruje i razdaje.
Na sve to mislimo dok gledamo podignutu hostiju, dok klečimo pred svetohraništem, dok se svečano nosi pokaznica s Presvetim, dok pružamo ruku da primimo pričest. To je dar Kristova predanog tijela, dar njegove prolivene krvi; to je dar njegove neizrecive ljubavi za svakog od nas osobno! (fra Zvjezdan Linić)
Sv. Terezija Avilska kaže da je nemoguće svim podanicima razgovarati s kraljem i da moraju biti zadovoljni ako mogu razgovarati s njim preko posredništva treće osobe.
No, da bismo razgovarali s Tobom, o, Kralju Nebeski, nema potrebe za trećom osobom, jer svatko tko to želi može Te pronaći u Presvetom sakramentu.
30.svibanj - 1990. - Dan hrvatske državnosti
Hrvatska slavi Dan državnosti, prisjećajući se 30. svibnja 1990., kada su nakon desetljeća komunističke vlasti, stvoreni temelji modernog Sabora i potvrđena njegova povijesna uloga u očuvanju hrvatske državnosti. Konstituiranje novog Sabora, tada još Socijalističke Republike Hrvatske, obavljeno je “u izuzetno svečanom ozračju”, zapisao je povjesničar Ivo Perić u knjizi o Hrvatskom državnom saboru. Sabornica je tog 30. svibnja bila pretijesna za sve zastupnike i goste, u radnom dijelu sjednice najprije je izabrana Komisija za izbor i imenovanja, na čelu sa Ivanom Milasom, na čiji je prijedlog izabrano vodstvo prvog višestranačkog parlamenta. Za potpredsjednike Sabora izabrani su Ivica Percan, Stjepan Sulimanac i Vladimir Šeks. Stipe Mesić izabran je za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora, a dr. Franjo Tuđman za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske. On se obratio nazočnima i istaknuo kako je kroz dugu povijest “Hrvatski državni sabor bio čuvarom suvereniteta (s izuzetkom razdoblja od 1918. do 1941.) hrvatskoga naroda u odnosu na druge nacionalne i državne zajednice”. Sabor iz ’90. radio je nešto duže od dvije godine, u kolovozu 1992. održani su izbori za Zastupnički dom Hrvatskog sabora, novi Sabor imao je samo jedan dom i osjetno manje zastupnika, njih 138.
Majčino srce je bezdan u čijim ćeš dubinama uvijek pronaći – spremnost na oprost." - Honoré de Balzac
Majčino srce je bezdan u čijim ćeš dubinama uvijek pronaći – spremnost na oprost." - Honoré de Balzac
Niti jedan poklon majci nikada neće biti dovoljno dobar, kao njen poklon tebi - život"- nepoznati autor
Ljubav na zemlji stvorila je majka.- Francesco Petrarka
Majčin dan je praznik u čast majki i majčinstva, koji se u većini zemalja, pa i Hrvatskoj, obilježava svake godine druge nedjelje u svibnju.
Majčin dan je praznik u čast majki i majčinstva, koji se u većini zemalja, pa i Hrvatskoj, obilježava svake godine druge nedjelje u svibnju.
Majčin dan ima svoje korijene u engleskom i američkom pokretu žena. Amerikanka Ann Maria Reeves Jarvis, 1865. godine organizirala je Mothers Day Meetings. gdje su majke mogle razmjenjivati ideje o aktualnim pitanjima.
Majčin dan ima svoje korijene u engleskom i američkom pokretu žena. Amerikanka Ann Maria Reeves Jarvis, 1865. godine organizirala je Mothers Day Meetings. gdje su majke mogle razmjenjivati ideje o aktualnim pitanjima.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Maj%C4%8Din_dan
Majčin dan
Majčin dan je praznik u čast majki i majčinstva, koji se u većini zemalja, pa i Hrvatskoj, obilježava svake godine druge nedjelje u svibnju.
U zapadnom svijetu uspostavljen je u 20. stoljeću. Majčin dan ima svoje korijene u engleskom i američkom pokretu žena. Amerikanka Ann Maria Reeves Jarvis 1865. godine organizirala je Mothers Day Meetings gdje su majke mogle razmjenjivati ideje o aktualnim pitanjima.Kao osnivačica današnjeg Majčinog dana slovi Anna Marie Jarvis. Ona je u Graftonu 12. svibnja 1907. godine u nedjelju nakon druge godišnjice smrti njezine majke osnovala Memorial Mothers Day Meeting. S 500 bijelih karanfila izrazila je svoju ljubav prema preminuloj majci i u mjesnoj ih je crkvi dijelila drugim majkama. Posvetila se inicijativi za osnivanje službenog državnog praznika u čast majki, pišući pisma političarima, gospodarstvenicima, svećenicima i ženskim udrugama. Već 1909. godine majke su u 45 država SAD slavile Majčin dan, a američki predsjednik Woodrow Wilson proglasio je 1914. godine Majčin dan nacionalnim praznikom.
Nedugo nakon SAD-a, Dan majki postao je praznik i u Engleskoj, zatim u Švicarskoj (1917.), Norveškoj (1918.), Švedskoj (1919.), Njemačkoj (1922.) i Austriji (1924.) a potom se običaj proširio po cijeloj Europi i svijetu.
Toga dana se majke i bake uglavnom darivaju cvijećem te čestitkama i malim poklonima koje su izradila njihova djeca i unuci.
Korizma - vrijeme pripreme za Uskrs!
Korizma je za sve kršćane posebno vrijeme, vrijeme kada se svatko od nas priprema da dostojno, spokojno i čistoga srca dočeka najveći kršćanski blagdan – Uskrs. Vrijeme je to posta i obraćenja, vrijeme kada prolazimo pustinjom i tražimo sebe, tražimo bližnje, tražimo spas. Simbolično započinje obredom pepeljenja na Čistu srijedu, kada se posti i ne mrsi. U današnje vrijeme korizmu se ponekad pogrješno interpretira, što je posebno vidljivo u medijima. Razni članci i prilozi o tome čega se trebamo odreći vode nas na pogrješan put. Mladi ponekad i ne znaju što zapravo simbolizira post i nemrs, koja je svrha odricanja i tih 40 dana pripreme.
Korizmeno vrijeme pravo je vrijeme da se mladi podsjete i razmisle o tome što im je u životu važno, da se sjete približiti Bogu, pomiriti se s njim. Poštovanjem Božjih zakona, postom i nemrsom, pepeljenjem kao činom poniznosti, ispovijeđu i odricanjem u korizmi u prilici smo okajati grijehe. Odricanjem od nečega nama važnoga, a ujedno pomaganjem drugima nesebičnim dijeljenjem, postajemo slični Isusu, slijedimo njegov primjer i pružamo primjer drugima. To je cilj četrdesetodnevnoga odricanja, promišljanja u vlastitoj pustinji zalutalih misli, to je ono na što nas Isus svakodnevno potiče, a posebno u ovo vrijeme pripreme za njegov ponovni dolazak.
Najveći trenutak u povijesti Crkve jest Isusovo uskrsnuće. On je za čin prelaska u vječnost cijeli život pripremao ne samo sebe, nego i sve ljude. Vrijeme intenzivne pripreme nama je poznato pod liturgijskim pojmom korizme. To je simboličnih 40 dana u kojima se trebamo osobito pripremiti za Uskrs. No ne smijemo zaboraviti ni na činjenicu da zapravo svakodnevno trebamo biti spremni na Gospodinov poziv jer rečeno je kako ne znamo »ni dana, ni časa« kad će nas pozvati u vječnost te okusiti ono za što se Isus žrtvovao. U Bibliji se više puta spominje simbolika broja 40. Tu je veliki četrdesetodnevni potop kojim se sve loše izbrisalo s lica zemlje i označilo novi početak, četrdesetogodišnje lutanje izraelskoga naroda pustinjom do konačnoga dolaska u obećanu zemlju, četrdesetodnevno preobraćenje Ninivljana itd. Najznačajniji je Isusov četrdesetodnevni boravak u pustinji kao priprema za njegovo javno djelovanje, u konačnici za njegovu muku i uskrsnuće. Po tim uzorima i mi se pripremamo te 40 dana korizme putujemo kroz prijelazno razdoblje u kojem posebno preispitujemo vrijednost svojega kršćanskoga života i odlučujemo da ovo ne će biti samo prolaznih 40 dana, nego vrijeme u kojem smo se obratili Gospodinu, vrijeme u kojem smo čvrsto odlučili hoditi putom svjetla. Vrijeme u kojem se posebno trebamo odvratiti od ovozemaljskoga i okrenuti Onomu koji nas uvijek ljubi, iako toga nismo svjesni.
Najveći trenutak u povijesti Crkve jest Isusovo uskrsnuće. On je za čin prelaska u vječnost cijeli život pripremao ne samo sebe, nego i sve ljude. Vrijeme intenzivne pripreme nama je poznato pod liturgijskim pojmom korizme. To je simboličnih 40 dana u kojima se trebamo osobito pripremiti za Uskrs. No ne smijemo zaboraviti ni na činjenicu da zapravo svakodnevno trebamo biti spremni na Gospodinov poziv jer rečeno je kako ne znamo »ni dana, ni časa« kad će nas pozvati u vječnost te okusiti ono za što se Isus žrtvovao. U Bibliji se više puta spominje simbolika broja 40. Tu je veliki četrdesetodnevni potop kojim se sve loše izbrisalo s lica zemlje i označilo novi početak, četrdesetogodišnje lutanje izraelskoga naroda pustinjom do konačnoga dolaska u obećanu zemlju, četrdesetodnevno preobraćenje Ninivljana itd. Najznačajniji je Isusov četrdesetodnevni boravak u pustinji kao priprema za njegovo javno djelovanje, u konačnici za njegovu muku i uskrsnuće. Po tim uzorima i mi se pripremamo te 40 dana korizme putujemo kroz prijelazno razdoblje u kojem posebno preispitujemo vrijednost svojega kršćanskoga života i odlučujemo da ovo ne će biti samo prolaznih 40 dana, nego vrijeme u kojem smo se obratili Gospodinu, vrijeme u kojem smo čvrsto odlučili hoditi putom svjetla. Vrijeme u kojem se posebno trebamo odvratiti od ovozemaljskoga i okrenuti Onomu koji nas uvijek ljubi, iako toga nismo svjesni.
14.02. - Valentinovo- Dan zaljubljenih
14.02. - Valentinovo- Dan zaljubljenih
Valentin je bio biskup koji je ubijen 269. godine zbog potajnog vjenčavanja parova protivno carskoj zabrani.
Među kršćanima se počeo štovati kao svetac u 4. stoljeću, ali tek je u 15. stoljeću povezan s blagdanom zaljubljenih, što je vjerojatno povezano sa starogrčkim obilježavanjem svetosti braka Zeusa i Here sredinom veljače, te starorimskim obilježavanjem Lupercusa, boga plodnosti, koji se slavio 15. veljače.
Do druge polovice 20. stoljeća Valentinovo se obilježavalo skromno i nenapadno, ali danas je poprimio odlike tipične za “potrošačku kulturu“.
Inače, najstariju čestitku za Valentinovo napisao je francuski vojvoda Karlo Orleanski. Namijenio ju je svojoj supruzi dok je bio u zatočeništvu u Engleskoj.
Simbol Valentinova je i starorimski bog ljubavi Kupid koji se često prikazuje kako drži luk i strijelu jer se vjeruje da se onaj koga on pogodi svojom čarobnom strelicom odmah zaljubi.
Bazilika Isusovog rođenja u Betlehemu
Ovim riječima anđeo javlja pastirima, koji su oko Betlehema čuvali ovce, radosnu vijest da se rodio Isus i poziva ih da pohode novorođeno dijete koje leži u jaslama. Pastiri, poslušni onome što im je anđeo rekao, odlaze u Betlehem i u štalici nalaze Mariju, Josipa i novorođenog Isusa. Evanđelist Luka nam opisuje u svome Evanđelju kako su se pastiri, nakon što su vidjeli ono o čemu im je anđeo govorio, radosno vratili slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli.
Nitko tko je očekivao dolazak spasitelja, Mesije, zasigurno ni u snu nije mogao zamisliti da će on doći na ovakav način. Da će se onaj, koji treba otkupiti Izraelski narod, roditi u štalici, od neugledne i siromašne obitelji i da će mu se prvi pokloniti pastiri, najsiromašniji ljudi u Izraelskom narodu.
Rođenjem u štalici, Isus je dao do znanja da su vrata koja vode do njega otvorena svakom čovjeku, bez obzira na njegov socijalni i društveni položaj. Bio on bogat ili siromašan, bio učen ili neuk, svatko tko želi može doći u štalicu i pokloniti mu se. Na taj način Isus je pokazao da je došao na svijet otkupiti svakoga čovjeka, da njega ne zanimaju socijalne i rasne granice koje su ljude postavili, nego mu je svaki čovjek jednako važan i želi spasenje svih ljudi.
Isusovo rođenje ujedno je i primjer na koji Bog djeluje kada zahvaća u povijest ljudskoga roda. Zahvaća na način na koji to nitko ne očekuje niti se nada, a i sami takvi Božji zahvati su teško razumljivi i nije ih lako razumski protumačiti.
Isus se rodio da nam objavi radosnu vijest da nas Bog voli i da nas želi otkupiti. Mi vjernici tu radosnu vijest koju smo primili trebamo najprije sami živjeti, trebamo uvijek iznova dopustiti Isusu da se rodi u našim srcima, a zatim tu radosnu vijest prenositi i drugim ljudima i biti živi svjedoci onoga što smo i sami primili.
Kamena ploča na mjestu Isusova groba u Jeruzalemu, na kojoj je bilo položeno Isusovo tijelo
Uskrs
Uskrs je najveći blagdan kršćanstva, to je dan Uskrsnuća Isusa Krista, a Krist je svojom mukom i smrću na križu, otkupio nas od svakoga grijeha i darovao nam život u vječnosti.
U hrvatskoj je uskrsnoj tradiciji bojanje jaja, takozvanih pisanica. Pisanice su osim simbola života bile i tradicionalan dar, a često su si ih međusobno darivali zaljubljeni s ljubavnim motivima (srca, dva goluba) ili porukama (ovo se jaje za poljubac daje - Međimurje), kako ljubavnim, tako religioznim.
Pisanice su se prije bojale na prirodne načine, a ta je tradicija i danas živa. Najčešće je bojanje jaja pomoću ljuske crvenog luka, a rjeđe od cikle, korijena broča ili crvenog radiča da bi se dobila crvena boja.
Sretan i blagoslovljen Uskrs!
Cvjetnica - Nedjelja muke Gospodnje
Cvjetnica - Nedjelja muke Gospodnje
Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje, kršćanski je blagdan koji se slavi svake godine nedjelju prije Uskrsa i ona je uvod u Veliki tjedan. Običaj je da se na sv. misu nose maslinove ili grane nekog drugog stabla na blagoslov, a u nekim dijelovima Hrvatske još uvijek starije stanovništvo izrađuje palme od maslinovih grančica
Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje, kršćanski je blagdan koji se slavi svake godine nedjelju prije Uskrsa i ona je uvod u Veliki tjedan. Običaj je da se na sv. misu nose maslinove ili grane nekog drugog stabla na blagoslov, a u nekim dijelovima Hrvatske još uvijek starije stanovništvo izrađuje palme od maslinovih grančica
Cvjetnica nas prisjeća na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, u dane prije Pashe, događaja koji je opisan u sva četiri Evanđelja, ali i njegove muke koja je uslijedila.
Cvjetnica nas prisjeća na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, u dane prije Pashe, događaja koji je opisan u sva četiri Evanđelja, ali i njegove muke koja je uslijedila.
Ulazak Isusa u Jeruzalem obilježen je tako što ga je na dolasku narod dočekao mašući palminim i maslinovim grančicama, ali i rasprostirući svoje haljine putem kojim je Isus išao na magarcu. U spomen na to, na Cvjetnu se nedjelju, prije jedne mise, obavlja procesija s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama.
Ulazak Isusa u Jeruzalem obilježen je tako što ga je na dolasku narod dočekao mašući palminim i maslinovim grančicama, ali i rasprostirući svoje haljine putem kojim je Isus išao na magarcu. U spomen na to, na Cvjetnu se nedjelju, prije jedne mise, obavlja procesija s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama.
Postoje i određeni običaji i zanimljivosti vezani uz Cvjetnicu. Cvjetnica je uvod u Veliki tjedan. Iako mnogi običaju padaju ili su već pali u zaborav, neki od njih i danas su dio Cvjetne nedjelje u mnogim dijelovima Hrvatske.
U nekim dijelovima Hrvatske, običaj je umivanje u proljetnom cvijeću, vrlo često ljubičicama. Ujutro se ubere cvijeće, čije se latice potope u čistoj vodi, u kojoj se onda ukućani umivaju.
Dan planeta Zemlje - 22. travnja
Dan planeta Zemlje - 22. travnja
Dan planeta Zemlje obilježava se 22. travnja kako bi se jačala svijest ljudi prema prirodnom okolišu. Različitim događanjima i akcijama nastoji se skrenuti pozornost ljudi na opasnost koja prijeti životu na Zemlji zbog porasta globalnog onečišćenja te ih potaknuti da osvijeste problem zagađenja okoliša.
Ideja obilježavanja Dana planeta Zemlje prvi je put predstavljena 1969. godine, no službeno se obilježava od 1992. kada je na Konferenciji Ujedinjenih naroda (UN) o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru usklađen dalekosežni program za promicanje održivog razvoja.
Znate li da planet Zemlja ima svoju himnu!
Poslušajte je!
Godine 2009. Opća skupština UN-a je 22.travnja proglasila međunarodnim Danom planeta Zemlje, koji je prvi put obilježen 22. travnja 1970. na sveučilištima SAD-a. Danas se obilježava u 190 zemalja svijeta, a u Hrvatskoj se obilježava od 1990. godine, uz značajan angažman udruga za zaštitu okoliša i prirode. Ove 2020. godine obilježava se 50. obljetnica Dana planeta Zemlje. Više pogledajte na Earth Day 2020. Naglasak je stavljen na "digitalnu Zemlju", misleći pritom da se putem digitalnih platformi ujedinimo u očuvanju okoliša. Trenutno se susrećemo s dvjema velikim krizama, jedna je borba protiv COVID-19 pandemije, a druga lagano dolazeća katastrofa vezana uz klimatske promjene. Kako bi odgovorili na ovaj izazov, potrebno je napraviti najveću online mobilizaciju u povijesti.
Događaji u Velikom tjednu
Događaji u Velikom tjednu
Zadnji tjedan pred Uskrs naziva se Tjedan muke, Sveti tjedan ili Veliki tjedan, a označava spomen na posljednje Kristove dane i liturgijsko uprisutnjenje njegovog vazmenog otajstva. Započinje blagdanom Cvjetnice, a završava Uskrsom.
Zadnji tjedan pred Uskrs naziva se Tjedan muke, Sveti tjedan ili Veliki tjedan, a označava spomen na posljednje Kristove dane i liturgijsko uprisutnjenje njegovog vazmenog otajstva. Započinje blagdanom Cvjetnice, a završava Uskrsom.
Veliki ponedjeljak, Veliki utorak i Velika srijeda
Veliki ponedjeljak, Veliki utorak i Velika srijeda
Nekada su svi dani Velikoga tjedna bili naglašeniji u svjetlu pokore, pa je tako bio običaj da se cijeli tjedan posti, da se bdije, posebno moleći Jeremijine lamentacije (psalmi iz Knjige Tužaljki), da se ostave po strani svi težački poslovi koji nisu nužni te da se na takav način i tijelo i duša vjernika skrušenije suživi s Kristovom patnjom, oplakujući vlastite grijehe i grijehe svih ljudi. Danas su u tom svjetlu svoje značenje izgubili Veliki ponedjeljak, Veliki utorak i Velika srijeda, iako je naravno njihov smisao i dalje takav da nas vode kroz snažno proživljavanje Kristova vazmenoga otajstva te nas pozivaju na intenzivniju i pokoru i molitvu.
Veliki četvrtak
Veliki četvrtak
Kao što je već rečeno, Veliki četvrtak označava posljednji dan korizme, a na taj dan navečer započinje Vazmeno trodnevlje.
Na Veliki četvrtak ustanovljena je sv. misa ili euharistija. Na sv. misi na veliki četvrtak posvećuje se ulje, koje će se tijekom godine koristiti za krštenje, potvrdu, bolesničko pomazanje, sveti red i za katekumene. Također, tada svi svećenici obnavljaju svoje svećeničke zavjete, što je vrlo znakovito s obzirom da je Krist na Posljednjoj večeri ustanovio euharistiju i sveti red.
Veliki petak
Veliki petak
Veliki petak označava spomen na Kristovu muku i smrt, pa stoga toga dana nema i ne može biti mise, nego se slave obredi Velikoga petka. S obzirom da je Krist umro u 15 sati, preporučljivo je da tada započne i bogoslužje, ali će češće to biti nemoguće jer mnogi rade.
Velika subota
Velika subota
Velika subota predstavlja spomen na Kristov počinak u grobu, pa je sasvim razumljivo što toga dana nema ni mise ni pričešćivanja. To je dan bez liturgije, a mogu se jedino prirediti nekakva manja liturgijska slavlja za katekumene. Smiju se podijeliti samo sakramenti pomirenja i bolesničkog pomazanja te dati popudbina umirućima.
Uskrs
Uskrs je najveći blagdan kršćanstva, to je dan Uskrsnuća Isusa Krista, a Krist je svojom mukom i smrću na križu, otkupio nas od svakoga grijeha i darovao nam život u vječnosti.
U hrvatskoj je uskrsnoj tradiciji bojanje jaja, takozvanih pisanica. Pisanice su osim simbola života bile i tradicionalan dar, a često su si ih međusobno darivali zaljubljeni s ljubavnim motivima (srca, dva goluba) ili porukama (ovo se jaje za poljubac daje - Međimurje), kako ljubavnim, tako religioznim.
Pisanice su se prije bojale na prirodne načine, a ta je tradicija i danas živa. Najčešće je bojanje jaja pomoću ljuske crvenog luka, a rjeđe od cikle, korijena broča ili crvenog radiča da bi se dobila crvena boja.
Sretan i blagoslovljen Uskrs!
Page updated
Google Sites
Report abuse