Toksikologija

PETRA MEDVIDOVIĆ

Toksikologija je znanost o otrovnosti tvari i njihovu djelovanju.
Podatci se obično prikazuju u obliku vrijednosti LD50 (smrtonosna doza, 50%). Velika vrijednost LD50 znači da je tvar relativno netoksična i da je potrebna velika količina tvari da bi izazvala toksični odgovor. Suprotno tomu, mala vrijednosti LD50 znači da je tvar relativno otrovna i da je potrebno samo mala količina tvari da izazove toksični odgovor.

ANALGETICI- lijekovi protiv bolova, smanjuju upalu, preveniraju zgrušavanje i smanjuju vrućicu.

ACETILSALICILNA KISELINA (C9H8O4)

Acetilsalicilna kiselina ili aspirin [2-(acetiloksi)benzojeva kiselina] vrlo je raširen analgetik koji se dobiva esterifikacijom salicilne kiseline [2-hidroksibenzojeva kiselina] s octenom kiselinom.

Pijenje alkohola i svakodnevna uporaba acetilsalicilne kiseline mogu rezultirati oštećenjem sluznice želuca i unutarnjim krvarenjem.

Aspirin je acetilni derivat salicilne kiseline, bijele, kristalne, slabo kisele tvari, s talištem od oko 138-140 °C . Vrlo se slabo otapa u vodi, a vrlo brzo se razgrađuje u otopini amonijevog acetata i općenito acetata, karbonata, citrata ili hidroksida alkalijskih metala. Postojan je na suhom zraku, dok se djelovanjem vlage iz zraka postupno hidrolizira u octenu i salicilnu kiselinu. U otopini s alkalnim tvarima hidroliza se odvija još brže, a u čistim otopinama gotovo se potpuno razgrađuje na acetate i salicilate.

SINTEZA ACETILSALICILNE KISELINE

ANTIBIOTICI- lijekovi protiv bakterijskih infekcija, nisu učinkoviti protiv virusnih infekcija poput prehlade i gripe.

PENICILIN V (C16H18N2O5S)

Penicilin je β-laktamski antibiotik korišten u liječenju i uništavanju bakterija u mnogim organizmima. Otkrio ga je A. Fleming (1928), a dobiva se od zelene plijesni kistca. Jedan od razloga zašto se penicilini preferiraju nad drugim antibioticima u liječenju infekcija osjetljivim uzročnicima je njihova vrlo mala izravna toksičnost.

Najčešće nuspojave penicilinske terapije su reakcije preosjetljivosti, a istovremeno, od lijekova općenito, penicilini najčešće uzrokuju reakcije preosjetljivosti.

Penicilin je u vodi netopljiva, slaba organska kiselina, derivat 6-aminopenicilanske kiseline, koja sadrži dva prstena, četveročlani β-laktamski i peteročlani tiazolidinski prsten.

Solna kiselina želuca i enzim penicilinaza kolibakterija razgrađuju penicilin, zbog čega se ne može kao takav uzimati na usta, no izmjenom bočnih lanaca u penicilinskoj jezgri dobiveni su srodni spojevi oralni penicilini, otporni prema želučanoj kiselini.

Glavni je predstavnik skupine benzilpenicilin ili penicilin G, prirodni produkt fermentacije plijesni Penicillium chrysogenum. Upotrebljava se najčešće u obliku stabilne kalijeve soli kao lijek niske toksičnosti. Ima uzak, ali pouzdan antimikrobni spektar. U promet dolazi u obliku injekcija.

Fenoksimetil-penicilin ili penicilin V, prirodni penicilin, otporan je prema želučanoj kiselini pa se može uzimati na usta. Na streptokoke i pneumokoke djeluje slabije od penicilina G, ali je djelotvorniji protiv otpornih stafilokoka. Primjenjuje se u obliku tableta, kapsula, praška, suspenzije.

Page updated

Google Sites

Report abuse